”Dozvoljeno je obaviti umru za umrloga ,kao što je i hadž dozvoljeno obaviti.Također je za umrlu osobu dozvoljeno obaviti i tavaf oko Kabe,a tako i sva ostala dobra djela.Rekao je Imam Ahmed:‘Živom a i umrlome muslimanu koristi svako dobro djelo koje se za njega uradi

…Ako bi čovjek učinio dobro djelo i poklonio sevape od njega nekom muslimanu, to je dozvoljeno

Medžmu‘u fetawa ve resaili-Ibn Usejmin

Preveo Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

Hadisi o učenju sure Kehf

1. “Ko bude suru Kehf proučio na dan džume, biće mu oprošteni grijesi koje bude činio do iduće džume i još tri dana i biće mu poklonjeno svjetlo koje će dostizati do nebesa i biće sačuvan od Dedžala.“

Lanac prenosilaca ovog hadisa je slab i hadis je mursel. A pored toga što je hadis mursel, Zehebi u djelu El-Mizan veli da od Ishaka ibn ebi Furve, Buhari nije uzimao hadise. A imam Ahmed je zabranio da se od njega prihvataju hadisi, dok je Jahja kazao da se njegovi hadisi ne zapisuju.

2. “Ko prouči suru Kuhf u noći džume, biće osvjetljen svjetlom koje se prostire od njega pa do Bejtul atika (Kabe).“

Bilježi ga Darimi 3283, Bejheki 2444, kao mevkuf predaju, a bilježi ga Hakim 2/368 i Bejheki 2446 kao merfu’ predaju. Bejheki je kazao da je ova predaja mevkuf, dok ju je Hakim ocijenio ispravnom, a imam Zehebi je kazao da se u lancu ovog hadisa nalazi Neim b.Hammad koji je sporan i da hadis nije jak , ali i pored toga se nalazi u Sahihu-l-Džami’ 6470.

3. “Ko nauči napamet prvih deset ajeta sure Kehf biće sačuvan od Dedžala.“ A u drugoj predaji: “Zadnjih deset ajeta.“

Bilježi ga Muslim 809, Ebu Davud 4323, Ibn Hibban 785 i 786 i Ahmed 6/449 i 5/196

4.”Ko doživi Dedžala, neka uči suru početak sure Kehf.“

Bilježi ga Muslim 2937

(Vidi: Tefsiru-l-Kurtubi, 10/301,302)

5. Bilježe Ahmed, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i dr., od Ebu Derdaa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: “Ko zapamti deset prvih ajeta sure Kehf, biće sačuvan od Dedždžala.”

6.Bilježe Ahmed, Muslim, Nesai i Ibn Hibban od Ebu Derdaa da je Poslanik sallallahu alejhi ve selleme kazao:”Ko bude učio zadnjih deset ajeta sure Kehf, biće sačuvan od Dedždžala.”

7.“Ko bude učio prva tri ajeta sure Kehf, biće sačuvan Dedždžala.“(Tirmizi, hasen-sahih)

8.Bilježi Ibn Merdevejh da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Ko prouči suru Kehf na dan džume, biće sačuvan osam dana od svakog iskušenja, a ako se pojavi Dedždžal i od njega će biti sačuvan.”

9. “Ko bude učio suru Kehf biće osvjetljen svjetlom od mjesta na kojem se nalazi pa do Mekke , a ako bude učio zadnjih deset ajeta , Dedžal mu neće nauditi.“

Ispravnim ga je ocijenio Hakim po uslovima koje je postavio Muslim. A Hejsemi u djelu Medžmeu Zevaid 7/56 veli:Bilježi ga Taberani u El-Evsatu, a prenosioci tog hadisa su prenosioci koji se nalaze u Sahihu.

10.Bilježi Hakim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: “Ko prouči suru Kehf na dan džume, pratiće ga svjetlost između dvije džume.” (Ispravnim ga je ocijenio Hakim.)

11.Bilježi Ibn Merdevejh da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “U onu kuću u kojoj se prouči sura Kehf, tu noć šejtan neće ući.”

(Vidi:Ševkani , Fethu-l-Kadir, 3/372-373)

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

1.Meleki donose salavat na one koji ljude podučavaju dobru

Od Ebu Umame El-Bahilija se prenosi da su Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, spomenuta dvojica ljudi, od kojih je jedan pobožnjak, a drugu učenjak, pa je Poslanik rekao:“Prednost učenjaka nad pobožnjakom kao moja prednost nad vama.Doista Allah, meleki i stanovnici Zemlje i nebesa pa čak i mravi i ribe donose salavat na onoga ko ljude podučava dobru.“

Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je hasen garib, dok ga Albani ocjenjuje kao hasen (dobar)

Vidi:“Miškatu-l-mesabih 1 /46 i Sahihu-t-tergibi ve-t-terhib 1/ 19

2.Meleki donose salavat na one koji su u prvim saffovima.

Hadis o ovome bilježi Ahmed i Nesai sa dobrim lancem prenosilaca. Albani ovaj hadis ocjenjuje kao sahih li gajrihi, Sahihu-t-tergibi ve-t-terhib 1/ 58

Drugi hadis na ovu temu govori o tome da Allah i meleki donose salavat na one koji su u prvom i drugom saffu.( Sahihu-t-tergibi ve-t-terhib, 1/ 118)

3.Allah i meleki donose salavat na one koji popunjavaju praznine u saffovima.

Hadis o ovome bilježe Ahmed , Ibn Madže , te Ibn Huzejme, Ibn Hibban uz svojim Sahihima, a šejh Albani veli da je hadis hasen sahih, Sahihu-t-tergibi ve-t-terhib, 1 /121)

4.Allah i meleki donose salavat na one koji ustaju na sehur

Ibn Omer prenosi da je Resul, sallallahu alejhi ve selleme, kazao:“Allah i meleki blagosiljaju one koji ustaju na sehur.“ Bilježi ga Taberani U Evsatu i Ibn Hibban u Sahihu, dok ga he šejh Albani ocjenio kao hasen sahih.( Sahihu-t-tergibi ve-t-terhib, 1 /257)

5.Meleki donose salavat na onoga ko isčekuje namaz u džamiji

Hadis na ovu temu prenosi Ebu Hurejre, a Albani ga ocjenjuje kao sahih.

6.Sedamdeset hiljada meleka donose salavat na onoga ko posjeti bolesnika.

Hadis bilježi Hakim i Ibn Hibban u svome Sahihu.Šejh Albani je hadis ocjenio vjerodostojnim.

Sahihu-t-tergibi ve-t-terhib, 1 /197)

7.Meleki donose salavat na onoga ko donosi salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme

Hadis bilježi Ahmed u Musnedu, a Albani kaže da je hadis sahih mursel.

Vidi:Sahihu-l-Džami’ 5 /174

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

1.Tevba-pokajanje

Dokaz tome su ajeti koji govore da o tome da onaj koji se pokaje neće biti kažnjen džehennemom, kao što se to naglašava u 60. ajetu sure Merjem i 160. Ajetu sure El-Bekare.

2.Istigfar- traženje oprosta

Ukoliko se tevba u šerijatskim tekstovima spomene pojedinačno onda ona obuhvata i istigfar i obrnuto, a ukoliko se spomenu oba izraza onda istigfar znači traženje zaštite od zla koje se desilo, dok tevba znači povratak i traženje zaštite od loših postupaka kojih se osoba boji u budućnosti.

3. Činjenje dobrih djela.

Jedno dobro djelo se vrijednuje deset puta, dok se jedno loše djelo broji samo kao jedno, pa teško onome čijih loših djela bude više nego dobrih.

4.Ovosvjetske nedaće

Dokaz ovome jeste hadis kojeg bilježe Buhari i Muslim, a u kojem se spominje da čovjeka neće zadesiti ni ubod trna, a da mu Allah zbog toga neće oprostiti grijehe.

5.Kaburski azab- kazna može biti razlog zbog kojeg čovjek biva pošteđen džehennema.

6.Činjenje dove i traženje oprosta za umrlu osobu.

7.Poklanjanje sevapa umlrloj osobi kao što su sevapi od sadake, učenja Kur'ana, hadždža i tome slično.

8.Teškoće na Sudnjem danu

9.Zagovaranje onih kojima bude šef‘at dozvoljen.

10.Oprost Allaha bez bilo čijeg zagovaranja.

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

Prenosi Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme kazao:

“Musliman kod drugog muslimana ima šest prava: kada ga sretne da mu nazove selam, kada ga pozove da mu se odazove, kada zatraži savjet da ga posavjetuje, kada kihne i kaže elhamdulillah, da mu kaže jerhamukellah (Allah ti se smilovao), kada se razboli da ga obiđe i kada umre da mu dženazu klanja.“ (Sahihu Muslim 5/2162)

1. Nazivanje selama

Prvo pravo koje je spomenuto u ovome hadisu jeste da muslimanu nazove selam kada se sretne.

Izraz koji je u hadisu spomenut u formi naredbe je dokaz da je nazivanje selama obaveza.

Međutim, prenosi imam Ibn Abdi-l-Berr da je nazivanje selama sunnet, a odgovor na njega obaveza. (Et-temhid, 5/288, 289)

U Muslimovom Sahihu (br.94/54) spominje se hadis u kojem se naređuje širenje selama, te da to biva uzrokom ljubavi među ljudima.

Također bilježe Buhari (br.28) i Muslim (br.63/39) predaju u kojoj se veli da je najbolje djelo nahraniti siromaha i nazivanje selama onome koga znaš, a i onome koga ne znaš.

Nakraći vid nazivanje selama jesu riječi: Es-selamu alejkum, a potpunije od toga jeste da se doda: ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Dovoljno je kazati i : esselamu alejke ili selamun alejke.

Ako se selam nazove jednoj osobi onda je njoj obaveza da uzvrati na selam, ako se selam nazove skupini, onda odgovor na selam njima biva farz kifaje, tj. ako neko odgovori spada odgovornost sa drugih, a ako niko ne odgovori svi su griješni.

2. Odazivanje na poziv

Hadis svojim vanjskim značenjem ukazuje da je obaveza čovjeku da se odazove, bez obzira o kakvom se pozivu radilo, međutim islamski učenjaci su samo odaziv na svadbenu gozbu učinili obaveznim.

Zato je najpreče da se kaže: Obaveze se je odazvati na poziv koji nam je upućen povodom svadbene gozne, a odaziv na bilo koji drugi poziv je pohvalan.

3. Savjetovanje

Ovaj hadis je dokaz da je obavezno posavjetovati onoga ko zatraži savjet, a vanjskim značenjem hadis ukazuje da nije obaveza uputiti savjet, ako se nije zatražio.

Zato je pohvalno posavjetovati nekoga, pa čak i da onaj koga savjetujemo nije to tražio ,jer se tim postupkom podstiče na činjenje dobra.

4.Kada kihne i kaže elhamdulillah da mu kažes: jerhamukellah

Ovaj hadis je dokaz da je obavezno onome ko kihne i kaže elhamdulillah kazati: jerhamukellah, a što se tiče izgovaranja :elhamdulillah nakon kihanja nema dokaza da je to obavezno, kao što kaže imam Nevevi: “Ulema se slaže da je izgovaranje riječi elhamdulillah, nakon kihanja, pohvalno.“ (El-Ezkar, str. 427)

Bilježi imam Buhari od Ebu Hurejre da je Poslanik kazao: “Kada neko kihne neka kaže elhamdulillah, a njegov brat neka mu kaže: jerhamukellah, a onaj ko je kihnuo nakon što mu se to kaže, neka odgovori: Jehdikumullahu ve juslihu balekum.“

A u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud se dodaje : “Onaj ko kihne neka kaže elhamdulilahi ala kulli halin.“

Većina uleme smatra da se trebaju kazati riječi: Jehdikumullahu ve juslihu balekum, dok učenjaci Kufe kažu da treba kazati: Jagfirulllahu lena ve lekum. A dokaz im je hadis kojeg prenosi Taberani[1] i Buhari [2]: “Neka kaže jagfirullahu lena ve lekum.“

Također postoji stav da može da bira između toga dvoga ono što više voli ili da izgovori oba izraza.

Na stavu da je obaveza onome ko kihne kazati: jerhamukellah, su zahirijje i Ibn-l-Arebi.

Dokaz te obaveznosti je hadis kojeg bilježi Buhari[3] od Ebu Hurejre: “Kada neko zahvali Allahu nakon što je kihnuo, obaveza je svakom muslimanu koji to čuje da kaže: jerhamukellah.“

Pohvalno je onoga ko je kihnuo, a nije zahvalio Allahu, podsjetiti na to.

Lijepo je da onaj koji hoće da kihne stavi ruku na svoja usta i da stiša glas, kao što se to navodi u predaji koju bilježi Hakim[4] i Bejheki[5] od Ebu Hurejre.

I pohvalno je da nakon riječi elhamdulillah, doda i rabbi-l-alemin, kao što to navodi imam Taberani, međutim u tom hadisu postoji slabost.

5. Kada se razboli da ga obiđeš

U hadisu je dokaz da je obaveza obići muslimana koji je bolestan, kao što to tvrdi Buhari, dok većina učenjaka smatra da je to pohvalno. Imam Nevevi prenosi koncenzus islamskih učenjaka da to djelo nije na stepenu obaveznosti.

Rekao je Ibn Hadžer: ” Dakle nije obaveza svakom pojednicu.”

6. Kada umre, da mu klanjaš dženazu

U hadisu je dokaz da je obavezno prisustvovati dženazi muslimana, svejedno da li nam on bio poznat ili ne.

(Imam Sane'ani, Subulu-s-selam 8/131-137)

[1] El-Kebir i El-Evsat

[2] El-Edebu-l-mufred, sa ispravnim lancem prenosilaca.

[3] El-Edebu-l-mufred (928), a također se hadis nalazi i u Sahihu, br. 6226)

[4] El-Mustedrek 4/264

[5] El-Edeb 322

Sa arapskog preveo:Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić