Bilježe ga:

1.Ukajli u djelu “Ed-Duafa” (2/92),

2.Taberani u “El-Mu'dzemu-l-Kebir” (br.1190),

“El-Mu'dzemu-l-Evsat”(8/174)

3.Ebu Neim u ” Et-Tibu-n-nebevijj “(br.113),sa lancem prenosilaca od Muhammed b.Sulejmana b.Ebi Davuda(a kod Ukajla Muhammed b.Selim),da je rekao:Pricao nam je Zuhejr b.Muhammed,od Suhejla b.Ebi Saliha,a on od svoga oca,a on Ebu Hurejre da je Poslanik a.s.,rekao: “Borite se, steci cete plijen i postite bicete zdravi i putujte postacete bogati.”

Verzija koja je kod Ukajla glasi: “Borite se, steci cete plijen i, postite bicete zdravi,i putujte bicete zdravi.”

A verzija koja je kod Ebi Neima glasi: “Postite bicete zdravi.”

Kaze Imam Taberani: “Ovu predaju od Suhejla nije zabiljezio niko osim Zuhejra b.Muhammeda”

Ovaj hadis je munker (a to je po misljenju Ibn Hadzera onaj hadis koji prenosi dosta slab ravija i u svojem prenosenju protivrijeci pouzdanim ravijama ili to je onaj hadis u cijem lancu se nadje ravija koji u prenosenju pretjerano grijesi…)jer se u njemu nalazi Zuhejr b.Muahmmed kao sto to spominju Ahmed i Buhari.

O njemu je Ibn Adijj kazao: “Nadam se da on nije problematican.”

Za lanac ovog hadisa hafiz Iraki je rekao da je slab (Tahridzu-l-ihja, 3/87)

Ovaj hadis ima i druge puteve i lance prenosilaca koji su takodjer slabi,a koje biljezi Ibn Adijj u “Kamilu ” (7/57)

U lancu ovog hadisa kojeg biljezi Ibn Adijj nalazi se Nešhel b.Seid za kojeg su Ibn Rahavejh i Tajalisi kazali da je lazov, a uz ovu slabost jos mu je i lanac prekinut jer se u lancu navodi da ovaj hadis prenosi Dahhak od Ibn Abbasa, a poznato je da Dahhak od Ibn Abbasa nije nista cuo niti prenio.

Takodjer Ibn Adij u Kamilu( 2/357) biljezi jos jednu verziju koja je takodjer slaba jer se u lancu prenosilaca nalazi Husejn b.Abdillah za kojeg je Malik rekao da je sklon lazima,dok su Imam Ahmed i Nesai za njega rekli da se njegovi hadisi ne prihvataju.

Slicno misljenje imaju i Ibn Mein,Buhari,Ebu Hatim,Ebu Zur'a,Ibn Adijj i Ibn Hibban.

NAPOMENA:IAKO JE SPOMENUTI HADIS SA SVIM NJEGOVIM VERZIJAMA SLAB I KAO TAKAV NE MOZE SE PRIPISATI POSLANIKU A.S.,IPAK JE NJEGOVO ZNACENJE ISPRAVNO JER SE U POSTU NALAZE MNOGOBROJNE KORISTI ZA ZDRAVLJE COVJEKA, STO JE I DOKAZANO.

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav kada je u pitanju broj medinskih sura.

Imam Sujuti prenosi od Ibnu-l-Hassara da medinskih sura ima dvadeset, a da se islamski učenjaci razilaze po pitanju dvanaest sura, dok su ostale mekkanske sure.[1]

Medinske sure:

El-Bekara, Alu Imran, En-Nisa, El-Maide, El-Enfal, Et-Tevbe, En-Nur, El-Ahzab, Muhammed, El-Feth, El-Hudžurat, El-Hadid, El-Mudžadele, El-Hašr, El-Mumtehana, El-Džumua, El-Munafikun, Et-Talak, Et-Tahrim, En-Nasr.

Sure oko kojih se učenjaci razilaze:

El-Fatiha, Er-Rad, Er-Rahman, Es-saf, Et-Tegabun, El-Mutaffifin, El-Kadr, El-Bejjine, Ez-Zelzele, El-Ihlas, El-Felek, En-Nas.

Sve druge sure koje nisu spomenute su mekkanske.[2]

[1] El-Itkan, prvi tom, str.11

[2] Fahd Er-Rumi, Dirasat fi ulumi-l-Kur’an, str.137

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

Islamski učenjaci i komentatori Kur‘ana imaju različite stavove po ovome pitanju:

1.Običaj arapa još od vremena prije Islama je bio da sklapaju ugovore, pa kada bi htjeli da taj ugovor prekrše, napisali bi pismo narodu sa kojim bi imali ugovor i ne bi ga otpočinjali sa “bismillom”, pa kada je objavljena sura Et-Tevba kojom se poništava ugovor između Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme i mnogobožaca, Poslanik je naredio Aliji, Allah sa njim bio zadovoljan, da ode kod mnogobožaca i da pročita tu suru, a na početku njenog čitanja nije spomenuo “bismillu”. (El-Kurtubi, El-Džami'u li ahkami-l-Kur'an, 8/60)

2.Bismilla nije napisana na njenom početku iz razloga što je ashabi nisu napisali u mushafu koji je bio kod imama-halife i po tom pitanju su slijedili halifu Osmana, Allah sa njim bio zadovoljan.

Prenosi Tirmizi od Ibn Abbasa da je upitao Osmana o nerastavljanju sure El Enfal i Et-Tevbe sa bismillom, pa mu je odgovorio: “Sura El-Enfal je bila među prvim surama koje su objavljene u Medini, dok je sura Et-Tevbe bila među posljednjim surama. Njena su kazivanja bila slična kazivanjima koja se navode u suri Et-Tevbe, pa sam se pobojao da nisu od nje same i preselio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, a nije nam objasnio da je ona (bismilla) od nje (sure Et-Tevbe) , te sam ih zbog toga spojio i nisam napisao između njih bismillu…”(Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur'ani-l-Azim, str.428)

3.Sura El-Enfal i sura Et-Tevba čine jednu cjelinu, te zbog toga bismilla nije napisana na početku Et-Tevbe. ( El -Kurtubi, El-Džami‘u li ahkami-l-Kur‘an, 8/61 ; Es-Sujuti, Ed-Durru-l-Mensur, 3/375)

4.Sura Et-Tevbe je objavljena kao prijetnja nevjernicima, dok bismilla sadrži milost, a to dvoje je nespojivo.. ( El -Kurtubi, El-Džami'u li ahkami-l-Kur'an, 8/61; Eš-Ševkani, Fethu-l-Kadir, 2/475 ; Es-Sujuti, Ed-Durru-l-Mensur, 3/377)

Ispravno mišljenje kako navodi imam Kurtubi jeste da bismilla nije napisana na početku sure Et-Tevbe iz razloga što je melek Džibril prilikom objave nije dostavio Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme. ( El -Kurtubi, El-Džamiu li ahkami-l-Ku‘ran, 8/61)

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić
Rate this:

Mekkanske sure se po pitanju tematike kojom se bave razlikuju od medinskih sura.

Mekkanske sure se bave sljedećom tematikom :

1.Usađivanje islamskog vjerovanja u srca ljudi kroz poziv da se samo Allah obožava, te da se vjeruje u poslanicu sa kojom je poslan Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme.

2.Propisivanje nekih osnovnih ibadeta , govor o međusobnom odnosu i nekim općim vrlinama koje se trebaju naći kod čovjeka. U Mekki je propisano pet dnevnih namaza, zabranjeno je nepravedno korištenje jetimskog imetka, oholost i sl.

3.Davanje pažnje kazivanjima o vjerovjesnicima i prijašnjim narodima.

4.Kratkoća sura sa jakim tempom.

Medinske sure se bave sljedećom tematikom:

1.Kur'an se u Medini većinom obraća muslimanskoj zajednici, pojašnjavajući sankcije koje slijede onoga ko napravi nekakav prijestup.

2.U Medini se pojavila grupa licemjera, tako da je Kur'an ukazivao na njihova svojstva i opasnost po vjeru Islam.

3.Među muslimanima Medine su živjele skupine jevreja koji su pravile spletke pa je Kur'an njihove spletke otkrivao.

4.Većina medinskih ajeta predstavlja duge ajete koji govore o islamskim propisima.

Fahd Er-Rumi, Dirasat fi ulumi-l-Kur'an 143-145

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić

1.Prvi stav:

Obaveza je učiti fatihu onome ko klanja za imamom,svejedno da li se radilo o namazima na kojima imam uči naglas ili ne.I fatihe je uslov za ispravnost namaza,te bez nje namaz nije ispravan.Ovo je stav Ubade b.Samita,Ibn Abbasa,El-Evzaija,Lejsa,Šafije i većine sljedbenika šafijskog mezheba,i ovaj stav je odabrao imam Saneani.(Vidi:Šerhu-n-Nevevi ala sahihi Muslim 3/344 i Subulu-s-selam 1/331.)

Njihovi dokazi su sljedeći:

-Bilježi Ubade b.Samit da je Poslanik kazao:”Nema namaza onaj ko ne prouči fatihu.(Muttefekin alejhi)

-Prenosi Ebu Hurejre da je Poslanik kazao;”Ko klanja namaz u kojem nije proučio fatihu,taj mu je namaz nepotpun,nepotpun,nepotpun.Pa je rečeno Ebu Hurejri:A ako budemo iza imama,a on im je odgovorio:Uči u sebi.”(Muslim)

2.Drugi stav:

Obaveza je da onaj ko klanja za imamom uči fatihu ukoliko se radi o namazima na kojima imam ne uči naglas.Ovo je stav Malika,po jednom predanju Ahmeda,te stav nekih hanefija,zatim Seida b.Musejjiba,Salima b.Abdullaha,Ibn Šihaba,Ibn Mubareka,Ishaka.

Oni svoj stav dokazuju kuranskim ajetom:”A kada se Kur'an uči,vi ga pomno slušajte.”

Zatim dokazuju to sa hadisom u kojem stoji:”Imam je tu da ga slijedite,pa kada donese tekbir i vi donesite,a kada uči vi šutite.”(Ebu Davud,Nesai,Ibn Madže)

3.Treći stav:

Obaveza je onome ko klanja iza imama da šuti i da ništa ne uči svejedno da li radilo o namazima u kojima se uči naglas ili u sebi.Ovo je stav hanefija(Itmamu-l-kelam,str.71)

Njihov dokaz je hadis koji prenosi Džabir u kojem stoji da je Poslanik kazao:”Ko klanja za imamom,onda imamovo učenje je i njegovo učenje.”(Ibn madže,Ahmed,a hadis se prenosi od nekoliko ashaba.)

Iz knjige:Minhatu-l-allam fi šerhi bulugi-l-meram, šejha Abdullaha b.Saliha el-Fewzana ,3/53-56

Preveo: prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić