Muzika je veliko zlo, koje se raširilo čak i u krugovima onih koji sebe smatraju praktikovateljima vjere i slijedbenicima Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, a sve to zahvaljujući fetvama, tzv. modernih učenjaka ili učenjaka dvadeset i prvog vijeka, koji su zatvorili oči pred šest vjerodostojnih hadisa, poveli se za jednim učenjakom iz poznih generacija (Ibn Hazmom) i dozvolili slušanje muzike bez ikakve zapreke. O učenjacima i sljedbenicima sufijskih tarikata (pravaca), filozofima, sekularistički odgojenim intelektualcima da i ne govorimo. Kod njih je muzika dio vjere i vjerskih obreda i nema nikakvog govora o njenoj zabrani, pa makar na njenu zabranu upučivali vjerodostojni hadisi.

Pored toga što je zlo muzike postalo normalno kod većine Muslimana (osim onih koji se striktno drže Kur’ana i Sunneta), kao što je to slučaj sa mnogim drugim zlima, vjernik se ne smije pomiriti sa takvim stanjem i povesti za većinom, jer će ga to odvesti u otvereno suprostavaljanje Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: “Ako se ti budeš povodio za onim što većina ljudi radi, oni će te sa pravog puta odvesti.”

Kako bi bili potpuno sigurni u zabranu muzike, navest ćemo svih šest hadisa i dio govora ashaba i učenjaka prvih generacija koji su gotovo jednoglasni kada je u pitanju njena zabrana.

Hadisi koji zabranjuju muziku

1. Prenosi se od Ebu Amira el-Eš'arija radijallahu anhu da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve selleme: “Biće u mome ummetu skupina koja će dozvoljavati (ohalaljivati) blud, svilu (muškarcima), alkohol i muzičke instrumente.” (Bilježi ga Buharija u svome Sahihu, Kitabul ešribe. Pogledaj: Fethul Bari, 10/51).

Rekao je Šejhu-l-islam ibn Tejmijje: “Zabrana muzičkih instrumenta je došla u vjerodostojnom hadisu, kojeg je imam Buharija zabilježio u Sahihu, brišući sve prenosioce iz lanca osim ashaba.” (El-Istikama, 1/294).

2. Prenosi se od Enesa ibn Malika radijallahu anhu da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve selleme: “Dva su zvuka prokleta i na ovome i na onome svijetu: zvuk frule u blagostanju i zvuk cvilenja u nedaći.” (Bilježi ga Bezzar u “Musnedu”, 1/377, Ebu Bekr eš-Šafii u “Rubaijjatu” 2/22, Ed-Dijaa el-Makdisi u “El-Ehadisu el-Muhtare”, 6/188). Hadis je vjerodostojan prema ocjeni Šejha el Albanija (vođe muhaddisa-učenjaka hadisa u savremenom dobu)

3. Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve selleme: “Allah mi je zabranio alkohol, kocku, bubanj i svako opojno piće.” (Bilježi ga Ebu Davud, pod brojem 3696, Bejheki, 10/221, Ahmed u “Musnedu”, 1/274, Ebu Ja'la u “Musnedu” pod brojem 2729, ibn Hibban u “Sahihu”, pod brojem 5341, Et-Taberani u “Mu'džemu-l-Kebiru, 12/101,102, a vjerodostojnim ga je ocijenio Šejh Ahmed Šakir u komentaru Musneda imama Ahmeda).

4. Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve selleme: “Allah je zabranio alkohol, kocku, bubanj, gubejru (opojno piće od prohe) i svako opojno piće.” (Prenosi ga Tahavija u “Šerhu meani-l-asari”,2/325, Ebu Davud pod brojem 3685, Bejheki, 10/221-222, Ahmed u “Musnedu”, 2/158,170, ibn Abdu-l-Berr u “Temhidu”, 5/165). Šejh el Albani je ocjenio hadis vjerodostojnim.

5. Prenosi se od Kajsa ibn Sa'ada da je Poslanik sallallahu alejhi ve selleme rekao isto ono što smo spomenuli u prethodnom hadisu. (Bilježi ga Bejheki, 10/222 i Taberani u “El-Kebiru”, 13/15). Šejh el-Albani je ocijenio hadis dobrim.

6. Prenosi se od Imrana ibn Husejna da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve selleme: “U mome ummetu će se dogoditi padanje kamenja sa neba, pretvaranje u majmune i svinje i propadanje kroz zemlju. Bi rečeno: “Kada Allahov Poslaniče?” “Kada se pojave muzički instrumenti, pjevaljke i kada se bude konzumirao alkohol”- odgovori Poslanik sallallahu alejhi ve selleme.” (Bilježi ga Tirmizi pod brojem 2213, ibn Ebi ed-Dunja u “Zemmu-l-Melahi 1/2,) Vjerodostojnim ga je ocijenio Šejh el Albani.

Izjave ashaba po pitanju muzike

Rekao je Abdullah ibn Mes'ud radijallahu anhu: “Pjesma pospješuje licemjerstvo u srcu, kao što voda pospješuje rast bilja. Za razliku od nje, spominjanje Allaha pospješuje iman u srcu kao što voda pospješuje rast bilja.” (Prenosi ga Bejheki u svom “Sunenu”, 10/223 i Ibn Ebi ed-Dunja u knjizi “Zemmu-l-melahi, br. 13)

Prenosi Nafi’, sluga Ibn Omera radijallahu anhu, da je Ibn Omer, jedne prilike, dok su putovali zajedno, stavio prste u uši i iznanada skrenuo sa puta, kako nebi čuo glas frule koji je dopirao iz neposredne blizine. Neprestano je ponavljao: “Čuje li se još uvijek taj glas”, sve dok ga Nafi’ nije obavjestio da se ne čuje. Tada se ponovo vratio na put i rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme da je isto ovo uradio.” (Bilježi ga imam Ahmed, pod brojem 4535 i 4965, imam Ebu Davud, 13/266, Bejheki, 10/222).

Rekao je Enes radijallahu anhu: “Najodvratnija i najgora zarada je zarada pjevaljke.”

Prenosi se da je Ibn Omer prošao pored djevojčice koja je pjevala i rekao: “Da je šejtan ikoga ostavio na miru, ostavio bi ovu djevojčicu.” (Bilježi ga Buharija u “Edebu-l-mufredu, 2/245 i Ibn Ebi ed-Dunja pod brojem 16).

Rekao je Abdullah ibn Amr i Ka'b el-Ahbar radijallahu anhuma: “Riječi Allaha subhanehu ve te'ala: “O vjernici, zaista su vino, kocka,…”, su objavljene u Tevratu u sljedećoj formi: “Allah je poslao istinu da bi njome potisnuo neistinu i da bi njome potisnuo igru, svirku i ples.” (Prenosi ga Ebu Ubejd, 4/277, el-Ađuri pod brojem 117, Bejheki 10/178, a Ibn Kesir je ocijenio vjerodostojnim njegov lanac prenosioca, 3/178).

Rekao je Ibn Abbas radijallahu anhu: “Zabranjen je def, muzički instrumenti, a posebno su zabranjeni bubanj i frula.” (Bilježi ga Bejheki, 10/222).

Stav četiri mezheba prema muzici

Kaže Šejhu-l-islam ibn Tejmijje: “Velika je laž i potvora reći da je neko od četvorice imama dozvolio upotrebu muzičkih instrumenata. Naprotiv, oni su jednoglasno zabranili muzičke instrumente, kao što je bubanj i slično. Onaj ko bi razbio muzički instrument, nije obavezan nadoknaditi štetu, a vlasniku instrumenta je zabranjeno uzeti nadoknadu.” (“Minhadžu-s-sunneti”,3/439.)

Kaže Šejh el-Albani: “Imam Ševkani je, uopšteno i bez ikakvog ograničenja, pripisao učenjacima Medine dozvolu upotrebe muzičkih instrumenata, što čitaoca može navesti na pomisao da je među tim učenjacima i imam Malik (jedan od četvorice imama mezheba). Međutim to nije tako. Ubjeđen sam da imam Malik nije dozvoljavao muziku i muzičke instrumente i da se zajedno sa drugim učenjacima Medine žestoko suprostavio onima koji su to dozvolili. Prenosi Ebu Bekr el-Hallal u knizi “el-Emru bil ma'rufi” 32. str., i Ibn el-Dževzi u knjizi “Telbisu Iblis”, 244 str., sa vjerodostojnim lancem prenosioca od Ishaka bin Ise el-Kattaa da je rekao: “Pitao sam Malika ibn Enesa o pjesmi i muzici koju dozvoljavaju učenjaci Medine, na što mi je rekao: “Kod nas to samo rade otvoreni griješnici.” U drugoj predaji koju je zabilježio el-Hallal, takođe, se navodi da je Ibrahim ibn el-Munzir (jedan od učitelja imama Buharije, inače stanovnik Medine), nakon što mu je spomenuto da učenjaci Medine dozvoljavaju muziku, rekao: “Da me Allah sačuva! To kod nas rade samo otvoreni griješnici.”

Stav imama Ebu Hanife

Prenosi se u hanefijskim knjigama da je rekao Ebu Hanifa: “Slušanje muzičkih instrumenata je grijeh, sijelenje na mjestu gdje se oni slušaju je otvoreno suprostavljanje Allahu subhanehu ve te'ala, a naslađivanje time je nevjerstvo.” (El-Fetava el-bezzazijje, komentar poznatog hanefijskog djela el-Fetava el-hindijje 6/359)

Stav imama Malika

Prenosi Ebu Bekr el-Hallal u knjizi “El-Emru bil ma'rufi” 32. str., i Ibn el-Dževzi u knjizi “Telbisu Iblis”, 244 str., sa vjerodostojnim lancem prenosioca od Ishaka bin Ise el-Kattaa da je rekao: “Pitao sam Malika ibn Enesa o pjesmi i muzici koju dozvoljavaju učenjaci Medine, na što mi je rekao: “Kod nas to rade samo otvoreni griješnici.”

Stav imama Šafije

Kada je imam Šafija upitan za svjedočanstvo pjevača i pjevaljke, rekao je: “Svjedočanstvo takvih osoba se ne prihvata. Onaj ko se bude bavio pjevanjem je bez pameti i nečovječan.” (Predaju bilježi Bejheki u “Sunenu”,10/223 i 225)

Stav Imama Ahmeda

Rekao je imam Ahmed: “Frula, naj, tambura, praporci i ostali muzički instrumenti su zabranjeni.” (Predaju bilježi Hallal pod brojem 187).

Kada znamo da je muzika zabranjena, nije nam teško zaključiti da je veselje uz muziku zabranjeno.

Što se tiče pjesme, ona je dozvoljena pod sljedećim uvjetima:

1. Da je ne prati muzika

2. Da ne sadrži nešto što je zabranjeno, kao što je spominjanje alkohola, opisa žena i drugih grijeha.

3. Da bude u posebnim situacijama kao što je rad, veselje, putovanje i sl.

4. Da bude korisnog sadržaja.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Kada žena podoji nečije dijete sva njena djeca, postaju braća i sestra tom dijetetu, zbog toga što ih veže isto mlijeko, tj. i jedni i drugi su dojili istu osobu. Braća i sestre od žene koja je dojila dijete, postaju daidže i tetke tom djetetu, braća i sestre od njenog muža postaju amidže i tetke djetetu, dojiljini majka i babo mu postaju djed i nana. Na osnovu toga, ako se dojenje dogodi sa obje strane, tj. ako se dvije žene dogovore da svaka od njih podoji dijete druge, sva njihova djeca postaju braćom i sestrama. Zabranjeno im je da se međusobno uzimaju, udaju i žene. Allah najbolje zna.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Uvažena i cijenjena sestro, ne znam kako si uopće mogla doći u dilemu, čemu da daš prednost, nastavi ili hidžabu. Hidžab je stroga obaveza muslimanke, a školovanje je dobrovoljno ili u najveću ruku kolektivna obaveza muslimana (kolektivna obaveza je, prema definiciji učenjaka, zajednička obaveza muslimana, koju, ako izvrši jedna skupina, spada sa ostalih). Šerijatsko pravilo glasi: “Kada se suprostave dvije koristi i nemoguće ih je spojiti, daje se prednost većoj koristi”. U tvom slučaju došlo je do međusobnog suprostavljanja koristi koju je šerijat učinio individualnom obavezom (fardi ajnom) svake žene, i koristi koja je dobrovoljna, ili je u najveću ruku kolektivna obaveza muslimana (fardi kifaje). Nemoguće ih je spojiti, osim zapostavljanjem jedne od njih, ako se pokriješ, ne možeš ići na nastavu, a ako budeš išla na nastavu, moraćeš se otkriti. Prednost se daje većoj koristi, u ovom slučaju pokrivanju (hidžabu). Individualna obaveza je jača od kolektivne obaveze. Kada Allah, dželle šenuhu, i Njegov Poslanik nešto narede, ni vjernik ni vjernica nemaju pravo oklijevati, nećkati se, i tražiti načina da se oslobode njihove naredbe. Rekao je Allah, dželle šenuhu: “Vjernik i vjernica nemaju da po svome nahođenju postupe, kada im Allah i Njegov Poslanik nešto narede. Onaj ko bude nepokoran Alahu i Poslaniku, uistinu je u velikoj zabludi.” (El-Ahzab, 36). Allah najbolje zna.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Komisija za izdavanje fetvi u S. Arabiji je dala fetvu da onaj ko izostavlja namaz iz oholosti i poričući njegovu obavezu je nevjernik po idžmau uleme, a što se tiče onoga koji ga izostavlja iz lijenosti, najispravnije mišljenje je da on biva kafirom, a presuda o njegovom kufru poništava sva njegova dobra djela, pa i post. “A ako širk počine, djela će im propasti.” Osoba koja posti, a ne klanja, ne smije joj se zabranjivati post, jer ga njegov post približava vjeri, pa će mu se srce bojati, a zatim Allahu pokajati i početi klanjati. Ovo važi i za onog koji posti i klanja samo uz Ramazan, tj. podsticati ga da to radi i mimo Ramazana.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com