Svevišnji Allah rekao je: “I nijednom od njih, kada umre, nemoj molitvu obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju, i kao nevjernici oni umiru.” (Et-Tevba, 84) Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Kada je umro Abdullah b. Ubejj b. Selul, pozvali su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu klanja dženaza-namaz. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odazvao se. Kada je stao iznad njega, rekao sam mu: ‘Allahov Poslaniče, zar ćeš mu klanjati dženaza-namaz a toga i toga dana rekao je to i to’, nabrajajući nevjerničke riječi koje je izgovorio. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na to se osmjehnuo i samo rekao: ‘Omere, idi od mene!’ A kada sam još nekoliko puta to ponovio, rekao je: ‘Dato mi je na slobodnu volju i izabrao sam. Kada bih znao da će mu biti oprošteno ako za njega zatražim oprost više od sedamdeset puta, molio bih Allaha da mu oprosti. ‘ Tada mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dženaza-namaz i otišao, ali su ubrzo objavljeni ajeti: ‘I nijednom od njih, kada umre, nemoj molitvu obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.’ Kasnije sam se čudio koliko sam hrabrosti toga dana smogao kada sam onako razgovarao s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, a Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, nevjernicima i licemjerima koji svoje licemjerstvo ne sakrivaju, ispoljavajući otvoreno neprijateljstvo prema Svevišnjem Allahu i ratujući protiv Njegovih štićenika, odnosno čije se nevjerstvo jasno vidi iz njihovih izjava kojima obezvređuju određene šerijatske propise ili ih osuđuju – zabranjeno je klanjati dženaza-namaz. Dokaz da oni nužno moraju pokazati ono što njihova prsa kriju jesu sljedeće Allahove, dželle šanuhu, riječi: “Zar oni bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove neće na vidjelo iznijeti? A da hoćemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ćeš ih poznati po načinu govora njihovog – a Allah zna postupke vaše.” (Muhammed, 29-30)
Drugo, zabranjeno je traženje oprosta za mnogobošce, makar bili i rod, na osnovu sljedećih ajeta: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno moliti oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kada im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti. A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca, bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv” (Et-Tevba, 113, 114) . Imam En-Nevevi zaključio je sljedeće: “Klanjanje dženazanamaza nevjerniku i traženje oprosta za njega zabranjeno je na osnovu kur'anskih ajeta i konsenzusa učenjaka.”
Treće, dajući opasku na prethodnu En-Nevevijevu izjavu, šejh El-Albani zapisao je sljedeće: ” … na osnovu toga, vidimo da je greška to što čine neki muslimani danas koji mole za neke umrle nevjernike i govore: ‘Allah bio njime zadovoljan!’ Ova je greška prisutna kod nekih novinara i književnika. Čuo sam jednog arapskog predsjednika, poznatog po privrženosti islamu, da moli za Staljina, vođu komunizma, jednog od najvećih neprijatelja dini-islama. Naime, spomenuti se predsjednik preko radija obratio povodom Staljinove smrti i molio za njega. Ovo nije čudno, jer možda predsjednik nije znao kakav je propis s tim u vezi, ali je čudno da neki misionari upadaju u sličnu grešku. Jedan od njih u svojoj poslanici zapisao je: ‘Allah se smilovao Bernardu Šou .. .’ Pouzdana osoba obavijestila me da je neki šejh klanjao dženaza namaz pripadnicima ismailijske sekte, iako je vjerovao da nisu muslimani jer obožavaju ljude i ne smatraju obaveznim ni namaz ni hadž. I pored toga, da bi se dodvorio živima, licemjerno je mrtvim ismailijama klanjao dženaza-namaz. Allahu se žalimo i od Njega pomoć tražimo!”

___________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ummu Selema, radijallahu anha, pripovijedala je: “Kada je umro Ebu Selema, rekla sam: ‘Usamljenik, umro je u tuđoj zemlji, oplakat ću ga toliko da će se o tome nadaleko pričati.’ Pripremivši se da ga oplakujem, pojavi se žena iz jednog medinskog predgrađa da mi pomogne u plaču i naricanju, ali Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dočekao ju je i dva puta je upitao: ‘Zar želiš uvesti šejana u kuću iz kqje ga je Allah istjerao?!’ Zatim sam se”, nastavlja Ummu Selema, “sustegnula od plača za Ebu Selemom.”
Ummu Atijja rekla je: “Kada je objavljen ajet: ‘O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu .. .’ (El-Mumtehina, 12), Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od nas je zatražio da se obavežemo da nećemo naricati. Zatražila sam: ‘Božiji Poslaniče, ja ću morati pomoći toj i toj porodici u naricanju, jer oni su meni pomogli u paganskom dobu’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Izuzetak je ta porodica. ·”
Enes, radijallahu anhu, izjavio je: “Kada je uzimao prisegu od žena, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je obećanje da neće naricati. One su rekle: ‘Allahov Poslaniče, te i te žene u džahilijetu pomagale su nam u naricanju, hoćemo li i mi njima pomoći u naricanju, a već smo prihvatile islam?’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na to odgovori: U islamu nema pomaganja u naricanju, uzajamnog ženjenja ne dajući vjenčani dar, klanja deva kod kabura, dželeba i dženeba; a ko otima ne pripada nam. “‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je međusobno potpomaganje u zlu; onaj ko upućuje na zlo isti je kao njegov izvršilac, njihov je grijeh isti.
Drugo, islam je strogo zabranio pomaganje u naricanju. Naime, u paganskom dobu vladao je običaj da žena nariče, a druge je još više na to potiču. Islam je to obezvrijedio. Ovaj je paganski običaj, nažalost, prisutan kod mnogih muslimanki. Pravdajući se govore: “Svaki se dug mora vratiti, čak i prolivene suze.”

___________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

El-Mugira, radijallahu anhu, izjavio je: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: Umrli je izložen kazni zbog naricanja. ‘”‘
Ummu Atijja, radijallahu anha, govorila je: “Dajući prisegu Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, obećali smo da nećemo naricati za umrlim.”
Ebu Malik el-Eša'ri, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Četiri paganske karakteristike moj ummet neće ostaviti: hvalisanje porijeklom, ruganje tuđem porijeklu, predviđanje kiše na osnovu položaja zvijezda i naricanje za umrlim. A ako se narikača ne pokaje prije smrti, doći će na Sudnji dan a na njoj će biti košulja od katrana i oklop koji izaziva svrab. ”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Dvije stvari ljude vode u nevjerstvo: ruganje nekome zbog njegovog porijekla i naricanje za umrlim. ”
Amra je pripovijedala: “Čula sam Aišu, radijallahu anha, da govori: ‘Kada smo saznali za pogibiju Zejda b. Harise, Džafera i Abdullaha b. Revvahe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo je a na njemu se jasno vidjela tuga. Gledala sam kroz pukotinu na vratima: došao je neki čovjek i rekao: ‘Allahov Poslaniče, Džaferove ukućanke!’, spomenuvši da glasno plaču. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da im to zabrani. Taj je čovjek otišao, ali se ubrzo vratio i rekao: ‘Zabranio sam im, ali me nisu poslušale.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da opet pođe i zabrani im. Učinio je to, ali opet nisu poslušale. Vratio se i rekao: ‘Allaha mi, nadvikale su me!’ Mislim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada rekao: ‘Onda u njihova usta baci prašinu!’ Tome sam čovjeku rekla: ‘Uprkos tvojoj želji, nisi uradio ono što ti je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, a niti si ga poštedio zamora. “”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Kada je umro Ibrahim, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sin, Usama b. Zejd počeo je naricati, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ovaj mi ne pripada jer nariče bespravno! Iako srce tuguje i oči suzama rose ne govorimo ono što će izazvati Allahovu srdžbu.
29 Ebu Burda prenosi da je njegov otac rekao: “Kada je Omer, radijallahu anhu, uboden, Suhejb je stao vikati: ‘O moj brate!’, pa ga je Omer, radijallahu anhu, upozorio: ‘Zar ne znaš da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Umrli se kažnjava zbog plača živog . ..,”
En-Numan b. Bešir, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Kada se Abdullah b. Revvaha onesvijestio, njegova je sestra počela plakati i govoriti: ‘O dobri, o moj uzore, o taj i taj .. .’ nabrajajući njegove dobre osobine. Kada se Abdullah osvijestio, rekao joj je: ‘Ničim me nisi pohvalila, a da mi nije rečeno: ‘Jesi li takav?!” I kada je poginuo, ona nije plakala za njim.”
Ebu Musa, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čovjeku za kojim njegovi ukućani plaču i nariču govoreći: ‘O dobri, o gospodine … ‘ Allah odredi dva meleka koji ga guraju u prsa i pitaju: Jesi li bio takav?”‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, naricanje je glasno plakanje za umrlim i nabrajanje njegovih dobrih osobina. Da je to strogo zabranjeno i veliki grijeh, ukazuju sljedeće stvari: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, to je jasno zabranio; umrli se kažnjava zbog naricanja; narikača će, ako se ne pokaje za života, na onome svijetu biti kažnjena zbog naricanja; Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odrekao se naricanja i onih koji nariču.
Drugo, kada je riječ o kažnjavanju umrlog zbog naricanja živog, učenjaci imaju oprečne stavove. Po meni, najispravnije je da se hadisi odnose na onoga čiji je običaj naricanje, ko oporuči da se za njim nariče i ko svoju porodicu za života nije na to upozoravao. I to je stav većine učenjaka. Pitanje sam detaljnije obradio u knjizi BehdžetunnatJ ·rin, 3/ 1 68- 1 7 1 . Treće, naricanje je običaj i praksa pagana, zato se musliman toga mora u potpunosti kloniti. Četvrto, grijeh za naricanje može se okajati tevbom, iskrenim pokajanjem i iskrenim traženjem oprosta od Milostivog Allaha.

___________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Zejneba b. Ebu Selema pripovijedala je: “Kada je iz Šama stigla vijest o Ebu Sufjanovoj smrti, Ummu Habiba, radijallahu anha, trećeg je dana zatražila miješani miris i stavila ga na obraze i podlaktice, te rekla: ‘Nisam imala potrebe namirisati se, i ne bih to ni učinila da nisam čula Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ‘ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno tugovanie za umrlim više od tri dana, osim za mužem, za kojim tuguje četiri mjeseca i deset dana. “”
Ummu Atijja, radijallahu anha, prenijela je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Žena ne smije tugovati za umrlim više od tri dana, osim za mužem, za kojim tuguje četiri mjeseca i deset dana. ‘”
Aiša, radijallahu anha, kazivala je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: “Ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan zabranjeno je tugovanje za umrlim više od tri dana, osim za mužem. ”
Ovako glasi i hadis Hafse b. Omer, radijallahu anha, Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, ihdad je period u kojem se žena, tugujući za umrlim, susteže od nošenja ukrašene odjeće, mirisa i svega što budi strasti. Muslimanka može iskazivati tugu za umrlim tri dana, svejedno bio joj rođak ili ne bio, ali to iskazivanje tuge nije obavezno, jer su učenjaci jednoglasni u mišljenju da se u tom periodu mora odazvati mužu ako je pozove u postelju. Drugo, udovica se mora kloniti ukrasa četiri mjeseca i deset dana, a udovica koja je trudna dok ne rodi.
Treće, međutim, po ženu kojoj je neko umro bolje je da se sustegne od ihdada, odnosno da pazi na želje i intimne potrebe svoga muža. To je najbolje rješenje za oboje, i nadati se da će Svevišnji Allah u tome dati veliko dobro. Dokaz za to jeste dugo predanje koje su zabilježili El-Buhari i Muslim, a koje govori o Ummu Sulejmi i njenom mužu Ebu Talhi, radijallahu anhum.

___________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, kazivao je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi sa šehidima poginulim u Bici na Uhudu rekao: “Nemojte ih kupati, zaista će svaka rana na Sudf!Jem danu mirisati na misk. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, islam nije propisao kupanje šehida koji pogine u borbi; ne postoje autentična predanja koja govore o tome da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kupao ashabe poginule u borbi.
Drugo, kupanje šehida nije propisano čak ako je poginuli džunup, jer Hanzala b. Ebu Amir i Hamza b. Abdulmuttalib poginuli su kao džunupi, i njih su meleki okupali. S tim u vezi, Ibn Hadžer ostavio je sljedeći zapis: ” … da je šehida koji preseli na onaj svijet kao džunup bilo obavezno okupati, ne bi bilo dovoljno da ih meleki okupaju, i to upućuje na to da obaveza kupanja šehida spada s njegovog staratelja.”
Treće, šehidu se može klanjati dženaza-namaz, ali ne mora. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je dženaza-namaz Hamzi b. Abdulmuttalibu, radijallahu anhu.

___________

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”

Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf