Zabranjeno je neosnovano polemiziranje, pogotovo o Kur'anu

Svevišnji Allah rekao je: “Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao na svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, uništavajući usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered.” (El-Bekara, 204-205)

“Mi smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo.” (Merjem, 97)

“A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer oni su narod svađalački.” (Ez-Zuhruf, 58)

Ebu Umama, radijallahu anhu, pripovijeda: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Nijedan narod nije odstupio od upute koju je slijedio osim što je polemizirao. ‘ Potom je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet: ‘A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer oni su narod svađalački. ”

Aiša, radijallahu anha, prenijela je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Zaista Allah najviše mrzi zagrižene svadljivce.’

Zijad b. Hudejr pripovijedao je: “Omer, radijallahu anhu, upitao me: ‘Znaš li šta ruši islam?’ Odgovorio sam da ne znam, a on reče: ‘Islam ruši poskliznuće učenjaka, raspravljanje licemjera o Kur'anu i vladavina zabludjelih vladara. ”

Ehu Osman en-Nehdi pripovijeda: “Dok je Omer držao hutbu, sjedio sam pored minbera i čuo kako govori: ‘Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Za ovaj se ummet najviše bojim zla rječitog licemjera. ”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ”Raspravljanje o Kur'anu nevjerstvo je.

Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijeda: ‘Jednog sam jutra poranio kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a on je čuo dvojicu ljudi kako raspravljaju o nekom ajetu. Izašao je i upozorio nas: ‘Zaista su oni prije vas nastradali jer su se_,podvajali u pogledu Knjige.’

Amr b. Suajb prenosi da je njegov otac Suajb prenio od svoga oca sljedeće riječi: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je kako se neki ljudi prepiru u vezi s Kur'anom, pa je rekao:
‘Oni koji su bili prije vas upravo su propali zato što su jednim ajetima Allahove knjige negirali druge; ajeti Allahove knjige jedni druge potvrđuju, i nemojte jednim negirati druge, već ono što znate recite, a ono što ne znate prepustite onome ko zna. ”

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, gore navedeni ajeti i hadisi zabranjuju polemiku i raspravu, ali iz nekih ajeta i hadisa, te izjava sljedbenika ispravne tradicije ipak se može zaključiti da je raspravljanje pohvalno (u časnom Kur'anu nema protivrječnosti, jedni ajeti potvrđuju druge). Naime, postoji pohvalna i pokuđena polemika. Pohvalnu je Allah, dželle šanuhu, spomenuo u sljedećim ajetima: ”Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!” (En-Nahl, 125) Također: “I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način … ” (El-Ankebut, 46). A pokuđenu je spomenuo u ajetu: ” … one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernika … ” (Gafir, 35). Dakle, zabranjena polemika jeste ona koja se vodi bez pozivanja na dokaze, polemika o laži, polemika kojom se želi izazvati smutnja kada je riječ o Kur'anu, potaknuti ljude na slijeđenje manje jasnih ajeta, te zagriženo prepiranje kojim se želi uzdići neistina, a pobiti istina. Pohvalna polemika jeste ona kojom se želi saznati i pomoći istina, a pokazati i objasniti neistina.

Pohvalna polemika dio je iskrenog odnosa prema Svevišnjem Allahu, Njegovom Poslaniku, muslimanskim vladarima i običnom svijetu. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i sljedbenici ispravne tradicije raspravljali su da bi uzdigli istinu.

Nuh, alejhis-selam, mnogo je raspravljao sa svojim narodom, dok protiv njih nije uspostavio dokaz i objasnio Pravi od krivog puta: “Rekoše oni: ‘O Nuh, ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao … “‘ (Hud, 32)

Drugo, Ibn Hibban rekao je: “Polemika čovjeka vodi u to da posumnja u manje jasne ajete, osim ako ga Svevišnji Allah ne sačuva. A ako u njih posumnja, i zanegirat će ih sigurno. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, polemiku o Kur'anu nazvao nevjerstvom jer to je početak nevjerstva.”

Treće, čovjek mora vjerovati u jasne i manje jasne ajete, jer sve je od Allaha. O ajetima koje ne poznaje, čovjek treba upitati učene ili njihovo značenje prepustiti Allahu, dželle šanuhu, Koji sve zna; nije mu dopušteno pitati one ko i ne poznaju kur'anske discipline.

ko i ne poznaju kur'anske discipline. etvrto, podvajanje u pogledu kur'anskih ajeta nužno vodi u njihovo nijekanje, oslobađanje od njegovih propisa, izvitoperivanje halala i harama, a one koji se podvoje čeka ono što je zadesilo one prije njih: uništenje i zamjena drugim narodima.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je vjerovanje u israilijate i njihovo poricanje

Svevišnji Allah rekao je: “Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihovog; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo pokoravamo.'” (El-Bekara, 136)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da su sljedbenici Knjige čitali Tevrat na hebrejskom, a muslimanima ga objašnjavali na arapskom jeziku, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte vjerovati u ono što govore sljedbenici Knjige, ali to nemojte ni poricali, već pročitajte ajet: ‘Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha … ”

Nemla b. Ebu Nemla el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je njegov otac pripovijedao: ”Dok sam sjedio s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, dođe neki židov i upita: ‘Da li mrtvac može govoriti?’ ‘Allah najbolje zna’, odgovori Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. On nametljivo reče: ja dobro znam da može.’ Tada se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obrati prisutnima: “Nemojte ni vjerovati ni poricali ono što vam sljedbenici Knjige kažu, već recite:
Vjerujemo u Allaha, Njegove meleke, knjige i poslanike. ‘ Jer, ako kažu istinu, vi je niste
porekli, a ako iznesu laž niste u nju povjerovali”.

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, israilijati, predanja koja se prenose od sljedbenika Knjige dijele se na tri kategorije: prva, predanja čiju autentičnost potvrđuje Kur'an i Hadis, i to su autentična predanja, i u njih se mora vjerovati, tim prije što ih potvrđuje i naša Objava; druga, predanja čiju neosnovanost potvrđuje Kur'an i Hadis, (ona su u suprotnosti s Objavom), i obaveza ih je poreći i odbiti; i, treća, predanja koja je islam prešutio, tj. ona za čiju autentičnost, a ni neosnovanost ne postoji argument. Ovu kategoriju treba objasniti do u pojedinosti, i na nju se odnose gore navedeni hadisi.

Drugo, u posljednju kategoriju israilijata ne smije se ni vjerovati, a niti se takva predanja smiju nijekati, tim prije što mogu biti istina koju ćemo poreći, odnosno laž u koju ćemo povjerovati i koja će nas zbuniti; ova su predanja veoma relativna. Gore navedeni hadisi nepobitan su dokaz da je obaveza sustegnuti se od besmislenog razgovora kada je riječ o problemima relativne prirode, tj. kada je riječ o tome, ne smije se prizivati ni halal ni haram. Ovako su postupali sljedbenici ispravne tradicije, radijallahu anhum.

Treće, takva je predanja dopušteno pripovijedati pripisujući ih Izraelićanima, na osnovu Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Prenesite od mene makar jedan ajet, a ne smeta da pripovijedate od Izraelićana; ko na mene hotimično slaže neka sebi pripremi mjesto u Vatri.

Četvrto, i pored toga israilijate nije dopušteno upotrebljavati u interpretaciji časnog Kur'ana, podupirati značenje njegovih ajeta, određivati ajete neodređenog značenja, objašnjavati sažete ajete i sl., jer dovođenje tih predanja u ravan s Kur'anom (a njemu je laž strana s bilo koje strane) zapravo je preferiranje autentičnosti israilijata, što je, naravno, oprečno navedenim hadisima. Na ovo nas je uputio Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, kada je rekao: “Kako možete pitati sljedbenike Knjige o nečemu, a vaša Objava, koja je data Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, novija je, čitate je čistu, nepomućenu! Štaviše, Kur'an vam kaže da su sljedbenici Knjige izmijenili i iskrivili Objavu, te svojim rukama napisali novu i rekli: ‘To je od Allaha’, da bi iz toga neznatnu korist izvukli. Zar vam vaša Objava nije dovoljna, pa njih pitate! Allaha mi, nismo doživjeli da iko od njih nas pita o onome što je nama objavljeno. ”

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf