Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Je i dozvoljeno potirati po nogama pri uzimanju abdesta?
Zabranjeno je potiranje po nogama Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijeda: "Dok smo jednom putovali, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je negdje iza nas, a sustigao nas dok smo uzimali abdest za ikindija-namaz, potirući po nogama, pa je iz svega glasa dva ili tri puta povikao: Teškviše
Zabranjeno je potiranje po nogama
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijeda: “Dok smo jednom putovali, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je negdje iza nas, a sustigao nas dok smo uzimali abdest za ikindija-namaz, potirući po nogama, pa je iz svega glasa dva ili tri puta povikao: Teško se eakabima od vatre” (Izraz eakab označava tetive iznad pete. Prevodilac je koristio izraz pete radi lakšeg razumijevanja.)
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, zabranjeno je noge ne p rati prilikom abdesta, a samo potirati po njima. Imam El-Buhari iz Abdullahovih, radijallahu anhu, riječi: ” … dok smo uzimali abdest za ikindija-namaz i potirali po nogama … ” zaključio je da ih je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio zbog poticanja po nogama, ne zbog ograničavanja na pranje jednog dijela noge, zbog čega je i naslovio poglavlje: Noge je obavezno oprati, a zabranjeno je po nogama potirati.
Ako neko kaže da u jednoj od Muslimovih verzija hadisa stoji da je Abdullah b. Amr rekao: ”Neki su ljudi, žureći, uzeli abdest za ikindija-namaz, a mi smo ih sustigli i jasno vidjeli da nisu oprali pete, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Teško se petama od vatre! Uzimajte abdest propisno “, i to je dokaz da ih je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio jer pranjem nisu obuhvatili cijelu nogu – možemo odgovoriti s više aspekata: prvo, verziju koju smo naveli zabilježili su El-Buhari i Muslim, a ovu samo Muslim, i prvoj se daje prednost; drugo, oni koji tvrde da je potiranje po nogama dopušteno ne potiru po petama, a hadis je dokaz p rotiv njih, nije za njih; treće, posljednja Muslimova verzija argument je za one što pranje nogu smatraju obaveznim, tim prije što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima naredio da potpuno uzimaju abdest perući i pete, tj. da nijedan dio noge ne ostane suh; i, četvrto, da je potiranje po nogama dovoljno, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, onima koji su to činili ne bi zaprijetio Vatrom, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Drugo, ne postoji nijedno jedino autentično predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ijednom potrao po nogama, naprotiv, prenesena su mutevatir-predanja (naveo ih je Ibn Kesir u djelu Tefsirul-Kur'anil-azim, 2/28-31) u kojima se opisuje kakvoća Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, abdesta, i u svim hadisima jasno stoji da je prao noge.
Treće, niko od ashaba, osim Alije, Ibn Abbasa i Enesa, radijallahu anhum, nije rekao da je dopušteno potirati po nogama. Štaviše, prenesena su autentična p redanja u kojima stoji da su oni revidirati mišljenje o tom pitanju. O rješavajućoj mogućnosti da su njihovo mišljenje učenjaci shvatili kao lagahno pranje – da i ne govorimo. (O tome ćemo kasnije govoriti, ako Bog da.) Na osnovu toga je Abdurrahman b. Ehu Lejla izjavio: “Resulullahovi, sallallahu alejhi ve sellem, drugovi jednoglasni su da se noge peru prilikom abdesta.”
Ćetvrto, kada je riječ o pranju nogu p rilikom uzimanja abdesta, šiije protivrječe ehlu-sunnetu, oni tvrde da se noge potiru. Svoj stav zasnivaju na spoljašnjem značenju kiraeta po kojem je riječ “noge” vezana za riječ “glave” (i ima isti tretman, pa bi prijevod ajeta po tom kiraetu otprilike glasio, op. p rev.): ” .. .lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite i noge svoje do iza članaka potarite … ” (El-Maida, 6). Šiije su ovdje zastranile, a i druge ljude odvode u zabludu. Mnogi su odgovori na njihovu sumnju, a ovdje ćemo spomenuti neke od njih, i to: p rvo, kada je riječ o ajetu, poznatiji je kiraet po kojem je riječ “noge” vezana za riječ “lica” i “ruke do iza lakata”, tj.: ” .. .lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite i noge svoje do iza članaka … “, i ovaj kiraet jasno ukazuje da je pranje obavezno, a kiraet koji smo gore naveli mora se uklopiti u ovaj, tim prije jer kiraeti su preneseni mutevatir-predanjima i jedni druge objašnjavaju; drugo, kada bismo i pretpostavili da se u ajetu misli na potiranje, rekli bismo da se misli na lagahno pranje, a za to, opet, potvrdu nalazimo u sljedećem predanju. En-Nezzal b. Sebura pripovijeda da je Alija b. Ebu Talih, radijallahu anhu, klanjao podne, te sjeo na širok prostor u Kufi da rješava ljudske potrebe, a kada je nastupilo vrijeme ikindija-namaza, uzeo je vrč s vodom, zagrabio šaku vode i potrao lice, ruke, glavu i noge, potom je ustao i stojeći popio preostalu vodu, te dodao: “Zaista neki ljudi preziru piti stojeći, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je kao što sam ja sada učinio i rekao: ‘Ow je abdest za onoga ko nije i !{gubio abdest. “a Bilo kako bilo, pranje nogu obavezno je, a kiraet u kojem je riječ “noge” vezana za riječ “glave” u duhu je nesposredne blizine riječi (ar. mudžavera), i za to postoje i primjeri u časnom Kur'anu i arapskom jeziku; treće, budući da je Allah, dželle šanuhu, znao da će neki ljudi preko mjere prosipati vodu perući noge, dao je da se ajet uči po kiraetu u kome je riječ “noge” vezana za riječ “glave”, a to upućuje na lagahno pranje, tj. umjerenost u korištenju vode; i, četvrto, u ajetu: ” … lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite i noge svoje do iza članaka … ” ne misli se na potiranje nogu, tim prije što su spomenuti članci koji su granica kada se radi o pranju: ” … i ruke svoje do iza lakata operite … “, dočim granica kada je riječ o potiranju nije spomenuta.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Je li dozvoljeno koristiti vodu koja je ostala iza žene?
Pokuđeno je upotrebljavanje vode što preostane iza žene El-Hakem b. Amr el-Giffari, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek uzima abdest vodom što preostane iza abdesta žene.1 Humejd el-Himjeri rekao je: "Sreo sam čovjeka koji se s Poslanikom, sallviše
Pokuđeno je upotrebljavanje vode što preostane iza žene
El-Hakem b. Amr el-Giffari, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek uzima abdest vodom što preostane iza abdesta žene.1
Humejd el-Himjeri rekao je: “Sreo sam čovjeka koji se s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, družio četiri godine, isto koliko i Ebu Hurejra. Rekao je: ‘Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se žena kupa vodom što preostane iza muškarca, i da se muškarac kupa vodom što p reostane iza žene, a dopustio je da se kupaju zajedno i da svako od njih grabi vodu za sebe.”‘2
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, zabranjeno je uzeti abdest ili gusul vodom kojom se abdestila ili okupala žena.
Drugo, doduše, preneseni su i neki drugi hadisi i predanja što naoko protivrječe navedenim hadisima. Naime, Ibn Omer, radijallahu anhu, izjavio je: “Ljudi i žene za vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, uzimali su abdest iz jedne posude.”3 A Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, žena okupala se iz neke posude, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, iz nje htio uzeti abdest, ali ga ona upozori: ‘J a sam se okupala od džunupluka.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče joj: ‘Ali se voda nije zaprljala . .. .
Treće, učenjaci su se podvojili u mišljenju kada je riječ o usklađivanju hadisa koji zabranjuju upotrebljavanje vode što preostane iza žene i onih hadisa što to dopuštaju. Njihova su mišljenja sljedeća: prvo, hadisi koji to dopuštaju i oni koji zabranjuju slabi su, i ovo je mišljenje zastupao imam Ahmed; drugo, dopušteno je da žena upotrijebi vodu preostalu iza čovjeka, a njemu to nije dopušteno; treće, hadisi koji zabranjuju odnose se na upotrebljavanje vode kojom se žena abdesti sama, jer hadisi koji dopuštaju jasno kazuju da im je dopušteno da se abdeste iz jedne posude zajedno, i ovo je preneseno od imama Ahmeda i Ishaka b. Rahavejha; četvrto, zabranjeno je upotrebljavati vodu kojom se žena okupala nakon prestanka mjesečnog ciklusa, i ovo je mišljenje Abdullaha b. Omera, Eš-Šabija i El-Evzaija; peto, hadisi koji zabranjuju odnose se na upotrebu vode što pada s dijelova tijela, a hadisi koji dopuštaju odnose se na vodu koja je ostala u posudi, i ovo je mišljenje imama El-Hattabija; i, šesto, koristiti vodu nakon žene pokuđeno je, nije zabranjeno, a ovo je mišljenje naveo Ibn Hadžer.
Prvo rješenje (kojem je pribjegao imam Ahmed) nije mjerodavno, tim prije što je u ovome slučaju moguće uskladiti naoko oprečne hadise.
Drugo rješenje pobija Ibn Abbasov, radijallahu anhu, hadis.
Treće pobija Aišina, radijallahu anha, izjava: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i ja kupali smo se od džunupluka iz jedne posude u kojoj smo ukrštali ruke.”5
Četvrto i peto rješenje određivanje je bez validnog dokaza.
Otuda je najprihvatljivije mišljenje da je upotrebljavanje vode preostale iza žene pokuđeno, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Kakav je propis pretjerivanja i zastranjivanja u vjeri?
Zabranjeno je zastranjivanje i pretjerivanje u vjeri Svevišnji je Allah rekao: "Reci: 'O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravog puta skrenuli!"' (El-Maida, 77više
Zabranjeno je zastranjivanje i pretjerivanje u vjeri
Svevišnji je Allah rekao: “Reci: ‘O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravog puta skrenuli!”‘ (El-Maida, 77)
“O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu!” (En-Nisa, 171)
Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prvog zul-hidže, jašući na devi, naredio mi je: ‘Nađi mi kamenčiće. ‘ Našao sam mu sedam kamenčića za veliko džemre, pa je rekao: ‘Bacajte kamenčiće ove veličine. ‘Još je rekao: ‘O ljudi, čuvajte se pretjerivanja uvjeri, zaista je one prije vas upropastilo pretjerivanje uvjeri.’
Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta je ponovio sljedeće: Nastradali su oni što pretjeruju!”‘37
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, islam je vjera sredine u svemu. To je jedna od glavnih karakteristika muslimanskog ummeta kojom ih je Allah, dželle šanuhu, uzvisio i odlikovao nad ostalim narodima kako bi bili svjedoci p rotiv svih ljudi: “I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude p rotiv vas svjedok.” (El-Bekara, 143)
Drugo, šerijatski tekstovi koji upozoravaju na opasnost zastranjivanja i zabranjuju pretjerivanje u vjeri brojni su.
Treće, pretjerivanje počinje od malih, naoko beznačajnih stvari, a nakon kratkog vremena šire se i postaju veoma opasne. Pretjerivanje p roizvodi fanatike koji o Allahu, dželle šanuhu, govore neistine, lutaju i druge odvode na stranputicu. Nad njima se obistini p rijetnja, i Svevišnji ih Allah uništi. Pretjerivanje u vjeri početak je svih devijacija.
Četvrto, islam se bori protiv svega što vodi u zastranjenost. Smilovao se Allah šejhul-islamu Ibn Tejmijji, kada je rekao: “Allahova vjera islam srednji je put između pretjerivanja i podbacivanja.”
Peto, dini-islam sredina je u odnosu na druge vjere, a ehlu-sunnet, tj. sljedbenici ispravne tradicije sredina su u odnosu na sekte. Ovo je lijepo objasnio šejhul-islam Ibn Tejmijja u vrijednom i sveobuhvatnom djelu El Vasijjetul-kubra
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Kakav je propis slijeđenja paganskih običaja?
Zabranjeno je slijeđenje paganskih običaja Svevišnji Allah rekao je: "Vi ste kao i oni prije vasi Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali i slatkim su životom živjeli, a i vi slatkim životom živite isto onako kao što su oni p rije vas živjeli; i vi se upuštate u nevaljalštine kao što sviše
Zabranjeno je slijeđenje paganskih običaja
Svevišnji Allah rekao je: “Vi ste kao i oni prije vasi Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali i slatkim su životom živjeli, a i vi slatkim životom živite isto onako kao što su oni p rije vas živjeli; i vi se upuštate u nevaljalštine kao što su se i oni upuštali. To su oni čija će djela biti poništena i na ovom i na onom svijetu; njima propast predstoji.” (Et-Tevba, 69)
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, p renosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Uistinu ćete slijediti narode prije vas pedalj po pedalj, lakat po lakat, čak do te mjere da kada bi ušli i u mišiju rupu, vi biste ih u tome slijedili. ” Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, jesu li to židovi i kršćani?” A ko je drugi ako ne oni?!’: odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najmrže tri vrste ljudi u Allaha jesu sljedeće: ćovjek koji u haremu, svetom području, pribjegava nepravdi i zanemaruje istinu, čovjek koji teži paganskim običajima i onaj koji traži bespravno prolijevanje tuđe krvi. ‘62
Hulb, radijallahu anhu, rekao je: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: Nemoj nipošto da tvoju dušu obuzme bilo šta iz kršćanstva.”
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje: “Ne pripada nama ko slijedi tuđe običaje.”
El-Mustevred, radijallahu anhu, prenio je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ovaj ummet neće izostaviti nijedan običaj prijašnjih naroda a da ga neće slijediti. ‘65
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na opasnost slijeđenja židova i kršćana. Njihovo je slijeđenje oličenje slabosti koja će zadesiti muslimane ako se odreknu sebe i puta kojim ih je Allah, dželle šanuhu, obdario. Zamislite da najbolji narod koji se ikada pojavio, najprepoznatljiviji ljudi slijede stranputice koje ih odvode od Pravog puta!
Drugo, onaj ko želi da paganski običaji žive ili ko ih širi ili poziva u njih ili ih slijedi zaslužuje da ga Allah, dželle šanuhu, mrzi, a teško se onome koga Svevišnji Allah zamrzi, njemu propast predstoji i velika kazna.
Treće, musliman treba izbjegavati svaku stvar kojom oponaša pagane ili za koju postoji mogućnost da je to paganski običaj, ovo je zato jer onaj ko oponaša neki narod pripada mu.
Četvrto, islamski ummet mora čuvati obilježja islama, kojim ih je Svemogući Allah počastio. Ciljano izbjegavanje paganstva, svih njegovih oblika i karakteristika jedan je od ciljeva Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, misije i veliki cilj Šerijata.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Da li je zabranjeno ubiranje zekata onome čovjeku koji strahuje da će zbog vladareve nepravde zatajiti sakupljeni zekat?
Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Sa'da b. Ubadu da sakuplja zekat i rekao mu: 'O Sa'de, pazi da na Sudnji dan ne doneseš devu koja će rikati!' Na to je Sa'd odgovorio: 'Niti ću ubirati zekat, niti ću na Dan sudnji donijeti devu!' Tadaviše
Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Sa'da b. Ubadu da sakuplja zekat i rekao mu: ‘O Sa'de, pazi da na Sudnji dan ne doneseš devu koja će rikati!’ Na to je Sa'd odgovorio: ‘Niti ću ubirati zekat, niti ću na Dan sudnji donijeti devu!’ Tada ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oslobodio obaveze ubiranja zekata.”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, onome čovjeku koji strahuje da će, sakupljajući zekat, zatajiti dio imetka nije dopušteno bavljenje tim poslom, pogotovo ukoliko vlast drže nepravedni vladari.
Drugo, ko to, ipak, bude morao raditi neka se boji Svevišnjeg Allaha, neka ne uzima poklone, neka ne taji imetak, neka se čuva nepravde i neka u ime zekata ne uzima najvredniji imetak.
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno ubiraču zekata uzimanje poklona?
Ebu Humejd es-Saidi, radij allahu anhu, pripovijedao je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je čovjeka po imenu Ibnul-Lutbijja, iz plemena El-Ezd, da ubire zekat. Kada se vratio, Ibnul-Lutbijja reče: 'Ovo je zekat za vas, a ovo je meni poklon!' To je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellviše
Ebu Humejd es-Saidi, radij allahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je čovjeka po imenu Ibnul-Lutbijja, iz plemena El-Ezd, da ubire zekat. Kada se vratio, Ibnul-Lutbijja reče: ‘Ovo je zekat za vas, a ovo je meni poklon!’ To je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osudio rekavši: ‘Zašto nije sjedjeo u očevoj ili majčinoj kući i vidio hoće li mu ko šta pokloniti! Tako mi Onoga u Ćijoj je ruci moj život, niko od vas neće uzeti takav imetak a da ga neće nositi na svome vratu na Sudnjem danu: ako uzme devu, ona će rikati, ako uzme kravu, ona će mukati; ako uzme ovcu, ona će blejati: ‘ Potom je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, podigao ruku, toliko da smo vidjeli bjelinu ispod njegovog pazuha i tri puta ponovio ove riječi: ‘Moj Allahu, jesam li dostavio!”‘
Ovaj isti ashab prenio je i sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Poklon koji uzme ubirač zekata smatra se krađom i prevarom.’
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, svaka stvar koju uzme onaj ko sakuplja zekat, odnosno službenik u instituciji za ubiranje zekata, smatra se haram-imetkom, jer taj poklon ima za cilj podmićivanje radi izdvajanja najslabijeg imetka u ime zekata.
Drugo, nadređeni su dužni poklone koje su dobili sakupljači zekata predati u državnu kasu. Treće, ko od sakupljača zekata uzme bilo šta, a o tome ne izvijesti vladara nepošteno je stekao taj imetak; Svevišnji će Allah takvog čovjeka na Sudnjem danu osramotiti pred svim stvorenjima i pred melekima.
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno prekoračivanje granica u davanju milostinje?
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: 'Onaj ko prekoračuje granice u davanju milostinje isti je kao onaj čovjek koji uskraćuje milostinju. '' Propisi u vezi s poglavljem Prvo, imam Et-Tirmizi zapisao je: "Onaj ko prekoračuje granviše
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ‘Onaj ko prekoračuje granice u davanju milostinje isti je kao onaj čovjek koji uskraćuje milostinju. ”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, imam Et-Tirmizi zapisao je: “Onaj ko prekoračuje granice u davanju milostinje ima isti grijeh kao i čovjek koji je uskraćuje.”
Neki učenjaci smatraju da se spomenuto prekoračivanje granica odnosi na davanje milostinje onome ko je ne zaslužuje.
Drugo, El-Begavi rekao je: “Vlasniku imetka nije dopušteno kriti imetak, čak ni u situaciji da onaj ko skuplja zekat prekoračuje granice kada ga ubire. ”
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno kupiti stvar koju je čovjek poklonio?
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Omer, radijallahu anhu, poklonio j ednog konja za borbu na Allahovom putu i nakon određenog vremena vidio nekog čovjeka da ga prodaje na pijaci. Pošto je odmah poželio da ga kupi, o tome je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Resviše
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Omer, radijallahu anhu, poklonio j ednog konja za borbu na Allahovom putu i nakon određenog vremena vidio nekog čovjeka da ga prodaje na pijaci. Pošto je odmah poželio da ga kupi, o tome je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: ‘Nemoj kupiti ono što si udijelio kao milostinju. ‘
Zejd b. Eslem prenosi od svoga oca Eslema da je pripovijedao kako je Omer, radijallahu anhu, poklonio jednog konja za borbu na Allahovom putu i kasnije vidio da je njegov novi vlasnik podbacio u njegovom održavanju jer je bio siromašan. Omer, radijallahu anhu, htio je kupiti toga konja, ali je prvo upitao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “Nemoj ga kupiti, makar ga dobio za jedan srebrenjak, uistinu je čovjek koji vrati ono što je dao kao milostiinju sličan psu koji povrati pa pojede ono šo je povratio. ”
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je da čovjek vrati ono što je poklonio, makar i u7uz. novčanu nadoknadu, jer se i to tretira vraćanjem sadake, a to je zabranjeno. Na tu nas konstataciju upućuju jasna zabrana i činjenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takvog čovjeka uporedio s psom koji povrati pa pojede ono što je povratio (a zabranjeno je pojesti ono što se povrati). Ibn Hadžer rekao je: “U hadisu je dokaz da je zabranjeno kupiti poklonjenu stvar, jer je zabranjeno pojesti ono što čovjek povrati. ElKurtubi kaže: ‘Da je to zabranjeno, jasno se vidi iz konteksta hadisa. “‘
Drugo, ako se milostinja preinači ili se onome koji ju je poklonio vrati kao miraz, naslijeđeni imetak, to ima sasvim drugi status – dopušteno j e. Dokaz za ovo jeste Ummu Atijjino, radijallahu anha, predanje: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana ušao kod Aiše, radijallahu anha, i upitao: ‘Imate li kakve hrane?’ Ona odgovori: ‘Nema, ali ima nešto ovčijeg mesa koje nam je poslala Nesiba; njoj je to dato na ime milostinje.’ Na to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ona je dospjela na pravo mjesto”‘, tj. nakon što je Nesiba postala vlasnik ovce, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dala je meso na ime poklona, a Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je dopušteno uzimanje poklona, za razliku od milostinje. Burejda, radijallahu anhu, govorio je: “Dok sam jednom prilikom sjedjeo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došla je neka žena i rekla: ‘Svojoj sam majci poklonila sluškinju, ali je majka umrla!’ Na to joj Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Za to djelo imat ćeš nagradu, a sluškinja ti pripada po nasljednom pravu. “‘
Et-Tirmizi kaže: “Po većini učenjaka, čovjeku je dopušteno uzeti kao nasljedstvo stvar koju je nekome poklonio.”
Treće, između navedenih hadisa i sljedećeg Ebu Seidovog, radijallahu anhu, hadisa u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bogatom čovjeku njje dopušteno uzeti zekat osim u sljedećih pet situacija: ukoliko je rijječ o borcu na Allahovom putu, čovjeku koji se prezaduižo da pomiri zavađene, onome ko otkupi zekat od siromaha, čovjeku kome njegov siromašni komšjja pokloni dobiveni zekat i onome ko radi na njegovom ubiranju ” – nema suprotnosti. Navedeni hadisi odnose se na dobrovoljnu milostinju, a Ebu Seidov, radijallahu anhu, hadis odnosi se na obavezni zekat, a Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.
Četvrto, kada je riječ o davanju zekata, u mnogim se zemljama proširila velika novotarija i podmukla, opasna spletka. Naime, radi se o tome da bogataš stavi zekat na svoj imetak u vreću brašna i sl., ode kod siromaha i kaže mu: “Ovo je zekat na moj imetak”, zatim se s njime nagađa oko cijene, te na kraju od njega kupi vreću koju je donio, a siromah zapravo i ne zna šta je u vreći i o čemu je ustvari riječ. Takav je imetak, van svake sumnje, nezakonito stečena imovina.
Peto, navedeni hadisi zabranjuju da čovjek kupi svoju milostinju, ali ne smeta da kupi stvar koju je neko drugi dao u ime milostinje. Govoreći o tome, imam El-Buhari zapisao je: “Ovo je zato jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek kupi milostinju koju je izdvojio, ali nije zabranio da kupi milostinju koj u je izdvojio neko drugi.”
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li Svevišnji Allah prima milostinju iz haram-imetka?
Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: "Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: Namaz nije primljm bez abdesta, niti je primljena milostinja iz ukradenog imetka. ·" Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Ko nagomilaviše
Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: Namaz nije primljm bez abdesta, niti je primljena milostinja iz ukradenog imetka. ·”
Vidi manjeEbu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Ko nagomila haram-imetka pa ga podijeli kao milostinju neće imati nagradu, već će mu zbog toga biti upisan gnjeh.
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, Allah je dobar i prima samo onu sadaku koja se udijeli iz halal-imetka.
Drugo, Svevišnji Allah neće primiti milostinju koju čovjek udijeli iz imetka stečenog na nepošten način: krađom, prijevarom i sl., jer onaj ko ukrade ili prevari odgovornosti se može osloboditi samo ako taj isti imetak vrati njegovom vlasniku, a nikako njegovim udjeljivanjem u dobrotvorne svrhe.
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li je zabranjeno prigovaranje i vrijeđanje onih kojima čovjek udijeli milostinju?
Svevišnji Allah rekao je: "One koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihovog - ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanjeviše
Svevišnji Allah rekao je: “One koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihovog – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama … ” (El-Bekara, 262-264)
Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta ponovio sljedeće riječi: ‘Tri kategorije ljudi Allah neće osloviti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati niti će ih očistiti, oni će imati bolnu patnju” Ebu Zerr reče: “Propali su i nastradali! Ko su oni, Božiji Poslaniče?” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Ćovjek koji nosi odjeću ispod članaka, Čovjek koji prigovara i čovjek koji se lažno zaklinje kada nešto prodaje.
Ebu Umama, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Od tri kategonje lJudi Allah neće primiti ni iskup ni pokajanje: od neposlušnog djeteta, čovjeka koji prigovara i od čovjeka koji poriče kader, predodređenje. “‘
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘U Džennet neće ući vanbračno dijete, onaj ko prigovara, čovjek neposlušan roditeljima i hronični alkoholičar.
Ovaj isti ashab prenio je i sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ‘Tri kategorije ljudi neće ući u Džennet: onaj ko je neposlušan roditeljima, hronični alkoholičar i čovjek koji prigovara zbog milostinje.
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, prigovaranje i vrijeđanje osobine su škrtoga, jer se on divi onome što udijeli, i u njegovim je očima milostinja velika, makar bilo i neznatno ono što udijeli, redovno je prati prigovorom i uvredom jer smatra da je on taj koji daje, koji čini dobročinstvo.
Drugo, zabranjeno je milostinju popratiti prigovorom i uvredom, to potire zahvalnost i nagradu. Neki su pjesnici, u tom smislu, spjevali sljedeće stihove: “Prigovoram se kvari učinjeno dobro,/ plemenit čovjek dijeli milostinju i ne kvari je prigovorom.”
Treće, lijepa je riječ vrednija i bolja od milostinje koju prati prigovor i uvreda. Svevišnji Allah rekao je: “Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje … ” (El-Bekara, 263)
Ćetvrto, trošenje na Allahovom, dželle šanuhu, putu dobro je djelo koje čovjeka približava Svevišnjem Allahu i štiti ga od zla, i, otuda, čovjek treba iskreno radi Allahovog lica udjeljivati: “One koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama čeka nagrada u Gospodara njihovog – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (ElBekara, 262)
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf