Strogo je zabranjeno nadmetanje u izgradnji džamija

Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je nadmetanje u izgradnji džamija.”9

U jednoj verziji stoji: ”Sudnji dan neće nastupiti dok se ljudi ne budu nadmetali u podizanju džamija. “10

U drugoj verziji stoji: ‘Jedan od predznaka Sudnjeg dana jeste nadmetanje u izgradnji džamija.’ 11

Ehu Kilaba el-Džermi pripovijedao je: “Krenuli smo s Enesom na periferiju grada i prošli pored džamije gdje nas je zatekao sabah-namaz. Enes je predložio: ‘Bilo bi dobro da klanjamo u ovoj, jer neki ljudi odlaze u drugu džamiju na namaz.’ Upitaše: ‘U koju džamiju?’ Pa neki ljudi spomenuše ime džamije u koju odlaze spomenuti ljudi. Na to je Enes rekao: ‘Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Doći će vrijeme kada će se ljudi nadmetati podižući džamije, ali će ih rijetko posećivati.”12

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, međusobno hvalisanje i nadmetanje u izgradnji džamija, njihovom brojnošću i ljepotom zabranjeno je, to vodi u grijeh, neprijateljstvo i rasipanje imetka.

Drugo, gore navedeni hadis jedan je od mnogih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, očitih mudžiza. Naime, osvjedočila se Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, iskrenost budući da se desilo ono što je nagovijestio.

Treće, međusobno nadmetanje i hvalisanje glede džamija vodi u natjecanje u gradnji i dekoru, a, s druge strane, u zapostavljanje ibadeta u njima: namaza i zikrullaha; većina je džamija danas, osim malo njih, zapostavljena u tom pogledu.

Četvrto, nadmetanje u izgradnji i ukrašavanju džamija vodi izgradnji velikog broja džamija u jednom mjestu, i, otuda, u razjedinjenost i podvojenost među muslimanima i kidanje čvrste veze među njima. Zli ljudi kroz određene džamije samo štetu nanose muslimanima, da Allah sačuva! I zato su prve generacije ovoga ummeta prezirale odlazak u takve džamije, smatrajući da je stara džamija bolja od novoizgrađene – otuda je Mesdžidul-haram nazvan El Bejtul-atik: Drevni hram.

Peto, šejh Džemaluddin el-Kasimi zapisao je: “Jedan dobri čovjek zapitao se: ‘Ko se osmjelio da generacije dobrotvora koje su dostigle vrhunac u nadmetanju, kada je riječ o izgradnji, uljepšavanju džamija i pravljenju kubeta, trošenju brojnog imetka ulažući u njenu prostirku i enterijer – upozori na ulaganje u izgradnju kaburova koji ljude vode u širk i novotarije, na ulaganje imetka u preinačavanju vjere u puke rituale (kao što su je preinačili prijašnji narodi koji su zapostavili ljepotu i suštinu vjere a prihvatili formu), koji su odstupili od svjetla vjerovanja zadovoljivši se svijećama u bogomoljama, koji su ibadet i vjerska obilježja, zbog uljepšanih bogomolja i njihovog enterijera, pretvorili skoro u proslave i sijela, iako su time htjeli osloboditi svijest od prolaznih ljepota ovoga svijeta i materije i umanjiti njegovu vrijednost, iako su htjeli osloboditi dušu i uzdići je u više sfere, oslobađajući je potpuno i dajući joj smisao iskrenog robovanja Allahu kako bi u svome svijetu živjela nadahnuta Božijim svjetlom, koje joj daje snagu da se bori i ostane postojana u najezdi ovosvjetskih ljepota i iskušenja, a kada ispuni svoju zadaću na ovome, odlazi na drugi svijet noseći datu joj snagu, odlazi u svijet užitka koji joj je pripremio Svevišnji Allah?”‘13

9 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ibn Hibban (1613).

10 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ehu Davud (449), Ibn Madža (739), Aluned, 3/ 134, 145, 152, 230 i 283, Et-Taberani, u djelu EI-!Vbir (1323), takoder u djelu Es-Sagir, 2/ 1 14, Ibn Huzejma (1323), El-Begavi (464), Ed-Darimi, 1/327, i Ibn Hibban (1614), preko Hammada b. Seleme, on od Ejjuba, ovaj od Ehu Kilabe, a ovaj od Enesa, raclijallahu anhu. Iz Ebu Kilabine generacije haclis je prenio i Katada, a zabilježili su ga: Ebu Davud, Et-Taberani i El-Begavi.

11 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: En-N es ai, 2/32, El-Begavi ( 465) i Ibn Huzejma (322).

12 Zabilježio ga je imam El-Buhari kao muallek-predanje (vidjeti: Fethui-Bari, 1 /539), a sa spojenim lancem prenosilaca Ibn Huzejma (1321), i ovo je njegova verzija, Ehu Ja'la (281 7) i El-Begavi (466), preko Salilia b. Rustema, on od Ehu Kilabe, a ovaj od Enesa, raclijallahu anlm. Rekao sam: ovaj je lanac prenosilaca dobar, jer neki su učenjaci zamjerili pamćenju Ehu Amira Salilia b. Rus tema el-Huzaija, ali ovom predanju u prilog ide prethodno.

13 Džemaluddin el-Kasimi, Islahlll-mesadžd, str. 95-96.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je bezrazložno napuštanje džamije nakon proučenog ezana

Ebuš-Ša'sa rekao je: “Dok smo jednom prilikom sjedjeli s Ehu Hurejrom u džamiji, mujezin je proučio ezan, pa je jedan čovjek ustao i izašao iz džamije. Ehu Hurejra pratio ga je pogledom sve dok nije izašao iz džamije, pa je rekao: ‘Ovaj je čovjek nepokoran Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem.'”26

A imam Ahmed zabilježio je drugu, potpuniju verziju u kojoj stoji dodatak: “Zatim je Ehu Hurejra rekao: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je: ‘Ako ste u džamiji kada se prouči ezan, nemojte iz nje izlaziti dok ne klanjate. “”27

Ehu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ”Niko osim licemjera ne čuje ezan u mojoj džamiji pa bezrazložno izađe i više se ne vrati. ‘28

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, iz džamije je zabranjeno izaći nakon što mujezin prouči ezan, a prije obavljenog namaza.

Drugo, obavezno je voditi računa o zajedničkom namazu, jer namaz u džematu izbjegava samo očiti licemjer.

Treće, ako postoji Šerijatom opravdan razlog, dopušteno je nakon ezana izaći iz džamije, ali s namjerom povratka nakon obavljene potrebe. Imam El Buhari u svome Es-Sahihu (vidjeti: Fethul-Bari, 2/121) u dijelu Ezan naslovio je poglavlje: Da li je dopušteno razložno izaći iz džamije, gdje je naveo Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana ušao u džamiju, a namaz je bio uspostavljen i safovi poredani, stao je u mihrab i, samo što nije donio početni tekbir, iznenada se okrenuo i rekao: ‘Ostanite na svojim mjestima!’ Mi smo sačekali neko vrijeme, i on se pojavio a s njegove kose kaplje voda: okupao se.”29

26 Muslim (655).

27 Predanje je dobro. Zabilježio ga je imam Ahmed, 2/537. Ovo je predanje pored Šw:ejka b. Abdullaha (iz njegove generacije) prenio i El-Mesudi, što isključuje mogućnost greške.

28 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Et-Taberani u djelu EI-Evsat (643 – Medf!wml-bahrejn). Podupire ga predanje Osmana b. Affana koje je zabilježio Ibn Madža (734) s izuzetno slabim lancem prenosilaca u kojem ima čovjek po imenu Ishak b. Ehu Ferva, a od njega muhadisi nisu uzimali hadise.

29 Muslim (605).

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Pokudeno je ustati na poziv ikameta ako imam nije prisutan

Ebu Katada, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada se uspostavi namaz nemojte ustajati dok se ne pojavim.” 11

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, hadis jasno zabranjuje ustajanje na poziv ikameta dok se ne pojavi imam, a to se jasno zaključuje iz Muslimove verzije: ” .. dok ne vidite da sam došao. ”

Drugo, mujezinu je dopušteno uspostaviti namaz ako je imam u svojoj kući, pod uvjetom da čuje ikamet i da je to prethodno dopustio. Prethodni hadis na to jasno ukazuje. Ali iz sljedećeg predanja Džabira b. Semure, radijallahu anhu, to se ne zaključuje: “Bilal bi učio ezan kada bi sunce prešlo zenit, a ikamet ne bi učio dok ne bi vidio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da je došao.”12

Ove hadise možemo usaglasiti na sljedeći način: Bilal, radijallahu anhu, pratio bi Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ulazak u džamiju, i učio bi ikamet prije nego što bi ga vidjeli drugi muslimani, a kada bi ga oni vidjeli, ustali bi, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Treće, kada je riječ o Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana ušao u džamiju, a namaz je bio uspostavljen i safovi poredani … “13 hafiz Ibn Hadžer lijepo je usaglasio naoko oprečna predanja rekavši: “Ebu Hurejrino i Ebu Katadino, radijallahu anhum, predanje možemo usaglasiti tako što ćemo reći: ovo je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uradio da ukaže da to nije zabranjeno, a sam postupak ashaba prenesen u Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju bio je povod da to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabrani izričući hadis koji je prenio Ebu Katada, radijallahu anhu, i zato što su običavali uspostavljati namaz u određenom vremenu, čak i ako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio prisutan, pa im je zabranio jer se bojao da će im biti teško čekati ga ako ga nešto zadrži.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je za mujezinluk uzimati plaću

Osman b. Ebul-As, radijallahu anhu, jednom je prilikom rekao: “Allahov Poslaniče, imenuj me za imama u mom narodu.” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: ‘Ti si njihov imam, i neka ti mjerodavno bude stanje najslabijeg od njih, izaberi mujezina koji za mujezinluk neće uzimati plaću. ” Jahja el-Bekka rekao je: “Čuo sam nekog čovjeka da kaže Ibn Omeru: ‘Allaha mi, volim te u ime Allaha!’ Ibn Omer, radijallahu anhu, odgovori mu: ‘Allaha mi, ja tebe mrzim u ime Allaha!’ ‘A zašto?’, upita ovaj, na šta mu Ibn Omer odgovori: jer pjevušiš učeći ezan i za mujezinluk uzimaš plaću.”‘2

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, mujezin svoj posao treba obavljati dobrovoljno. Muavija b. Kurra savjetovao je: ”Neka ti mujezini samo čovjek koji to dobrovoljno radi.”3 A imam Šafi zapisao je sljedeće: “Drago mi je da mujezin svoj posao obavlja dobrovoljno, vladar nema pravo dati mu plaću ako može naći dobrovoljnog povjerljivog mujezina, ali mu može platiti od svoga imetka. Mislim da se u mnogoljudnom gradu može naći povjerljiv stalni dobrovoljni mujezin, u protivnom ne smeta da se mujezinu izdvoji plaća, ali isključivo iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, petine od ratnog plijena, ne iz drugih dijelova jer su doznačeni određenim skupinama.”4

Drugo, zabranjeno je imenovati za mujezina čovjeka koji obavlja taj poziv radi novčane nadoknade, na osnovu jasnog Osmanovog hadisa i Ibn Omerove fetve kojoj niko od ashaba nije protivrječio, kaže Ibn Sejjidin-Nas.5

Treće, ne smeta ako mujezin prihvati netraženu nadoknadu. Abdullah b. Muhajriz (koga je kao jetima prihvatio Ebu Mahzura i uzdržavao dok nije porastao, pa ga je ovaj opremio u boj u Šam) rekao je: “Rekao sam Ebu Mahzuri: ‘Ja odlazim u Šam, ali se bojim da će me ljudi pitati u vezi s tvojim mujezinlukom.’ On reče: ‘Dok smo bili mnogobošci, krenuli smo da opkolimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Hunejnu, pa smo ga vidjeli na putu. Tada je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, mujezin proučio ezan za namaz, a mi smo, čuvši njegov glas, ponavljali njegove riječi i ismijavali se tome. Naše je glasove čuo Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i poslao po nas. Kada su nas doveli kod njega, upitao je: ‘Čiji sam povišen glas čuo?’ Moji drugovi pokazaše na mene, a ljudi povjerovaše. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sve ih pusti, a mene zadrži, pa me lično pouči ezanu:

‘Allah je najveći, Allah je najveći; svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha, svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha; svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik, svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik; dođite na namaz; dođite na namaz;· dođite na spas, dođite na spas; Allah je najveći, Allah je najveći; nema istinskog božanstva osim Allaha. ‘

Nakon što sam završio s ezanom, pozvao me i dao mi kesu sa srebrom. Predložio sam mu: ‘Allahov Poslaniče, postavi me za mujezina u Meki’, na šta reče: ‘Već sam te postavio. ‘ Otišao sam u Meku i zatekao Ittaba b. Esida, Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, povjerenika, pa sam, po Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, naređenju zajedno s njim učio ezan za namaz.”‘6

Imam Eš-Ševkani rekao je: “Ibn Hibban poveo se za hadisom rekavši da je za mujezinluk dopušteno uzimati nadoknadu. Ali imam El-Jamuri rekao je: ‘Hadis se ne može uzeti kao dokaz iz dva aspekta: prvo, to se desilo neposredno nakon što je Ehu Mahzura prihvatio islam, i Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nadoknadu mu je dao kada ga je poučio ezanu, a Osman b. Ebul-As islam je prihvatio kasnije, i njegov hadis derogira ovaj; i, drugo, ovaj je hadis relativan, i najveća je mogućnost da mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, srebro dao da ga pridobije za islam, kao što je tada i drugima davao na ime pridobijanja za vjeru; kada je šerijatski tekst relativan, ne može se uzeti za dokaz jer je dvosmislen. I jasno se vidi da ovaj hadis ide u prilog mišljenju učenjaka koji kažu da je za mujezinluk zabranjeno uzimati plaću, ali nije zabranjeno uzeti netraženu nadoknadu, i ovo je najbolji način da se usaglase prethodna dva hadisa.”‘7

Rekao sam: dopušteno je uzimati netraženu nadoknadu, a to je i mišljenje nekih prvih učenjaka. Preneseno je da je Ed-Dahhak prezirao uzimanje nadoknade za učenje ezana. Govorio je: “Ali ne smeta da uzme nadoknadu koju ne traži.” Imam El-Evzai drži: “Uzimanje plaće za mujezinluk pokuđeno je, a nema problema kada je riječ o uzimanju netražene nadoknade.”8

Četvrto, savremeno pitanje: o mujezinima se u ovom vremenu brinu islamske zajednice i daju im nadoknadu za poziv zbog toga što su obavezni to činiti i brinuti se o džamiji, i to je dopušteno zbog prijeke potrebe, posebno otuda što sistem u islamskim zajednicama ne prihvata dobrovoljne mujezine. Nema snage niti moći osim u Allaha!

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Pokuđeno je sijeljenje nakon jacija-namaza

Ebu Berza, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao spavanje prije, a razgovaranje poslije jacija-namaza.60

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, izjavio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao je da sijelimo poslije jacija-namaza.”61

Ovaj je isti ashab prenio sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Nema bdijenja osim za dvije kategorije ljudi: za onoga ko klanja i za putnika. ‘62

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, imam Et-Tirmizi zapisao je: “Ashabi su se podvojili kada se radi o bdijenju poslije jacija-namaza: neki od njih to smatraju pokuđenim, a drugi drže da to nije pokuđeno ako je riječ o stjecanju znanja, odnosno o svim drugim potrebama, a većina hadisa to dopušta.”63

Drugo, bdijenje je pokuđeno zato što to većinom uzrokuje da čovjek ne klanja noćni namaz i da prespava sabah-namaz.

Treće, kada je riječ o bdijenju po noći, misli se na činjenje dopuštenog, tim prije što se za haram, zabranjeno, ne može reći da je pokuđeno poslije jacije, niti bilo kada: haram je zabranjeno činiti u svakom vremenu.

Četvrto, ovdje pokuđenost nema općenit karakter jer se neke stvari izuzimaju na osnovu jasnih autentičnih hadisa: prvo, namaz i putovanje, i dokaz za to jeste gore navedena Ibn Mesudova, radijallahu anhu, izjava; drugo, stjecanje znanja i činjenje dobra, i za ovo je dokaz Enesovo, radijallahu anhu, predanje: “Jedne smo noći čekali da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izađe pred nas, pa kada je bila ponoć, on je izašao, klanjao nam, a potom rekao: ‘Ljudi su klanjali i zaspali, a vi ste u namazu sve dok čekate drugi namaz: ” Hasan el-Basri govorio je: “Ljudi će biti u dobru dok dobro budu čekali.”64 A na osnovu toga imam El-Buhari u svome Es-S abihu naslovio je poglavlje: Bdijenje nakon jacija-namaza zbog stjecanja znanja i činjenja dobra; treće, gosti i porodica, a imam El Buhari u tome se smislu pozvao na Ebu Bekrovo, radijallahu anhu, bdijenje s gostima i svojom porodicom, a u to ulazi razgovor, milovanje porodice i savjetovanje; i, četvrto, obavljanje potreba drugim muslimanima, a za to je dokaz Omerovo, radijallahu anhu, predanje: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, znao je kod Ebu Bekra presjedjeti cijelu noć kada je riječ o potrebi muslimana, a jedne večeri i ja sam bdio s njima.”65

Peto, na prethodno se rješenje oslanjaju brojni islamski učenjaci. El Begavi rekao je: ” … a kada je riječ o bdijenju poslije jacija-namaza, ashabi i učenjaci nakon njih nemaju istovjetno mišljenje: neki su rekli da je to pokuđeno, pozivajući se na Ebu Berzino, radijallahu anhu, predanje. Između njih je i Seid b. el-Musejjib, koji je također prezirao spavanje prije, a bdijenje poslije jacija namaza. On je govorio: ‘Draže mi je prespavati jacija-namaz nego bespotrebno razgovarati poslije nje.’ Neki su učenjaci dopustili bdijenje kada je riječ o stjecanju znanja, općim potrebama: sijeljenju s porodicom, gostima, i većina hadisa to dopušta.”66

Komentirajući prethodno Omerovo, radijallahu anhu, predanje, imam Eš Ševkani zapisao je sljedeće: “Ovo predanje ukazuje da je bdijenje poslije jacija namaza dopušteno kada je riječ o vjerskoj potrebi, općoj ili posebnoj, a Ebu Berzino i Ibn Mesudovo, radijallahu anhum, i neka druga predanja govore da je bdijenje pokuđeno. To možemo usaglasiti tako što ćemo reći: hadisi koji zabranjuju bdijenje odnose se na beskoristan, a oni koji dopuštaju odnose se na koristan razgovor.

Ili ćemo reći: dokaz iz kojeg se razumije da su sijeljenje i bdijenje poslije jacija-namaza pokuđeni poseban je, tim prije što je razgovaranje i bdijenje radi neke opće koristi po muslimane dopušteno. En-Nevevi tvrdi: ‘Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je razgovaranje poslije jacija-namaza pokuđeno, osim ako se vodi koristan razgovor.’ Neki su učenjaci kazali: ‘Bdijenje poslije jacija-namaza pokuđeno je iz bojazni da čovjek ne zadrijema pred zoru i propusti klanjanje sabah-namaza u džematu, odnosno da ga ne klanja u njegovom pravom vremenu, odnosno pokuđeno je iz bojazni da onaj ko uobičava klanjati noću ili čitati Kur'an, odnosno iz bojazni da će čovjeka ophrvati lijenost tokom dana, zbog čega neće izvršiti obavezne i dobrovoljne ibadete.”67

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf