Zabranjeno je poduzimanje putovanja osim u tri džamije

Ebu Seid el-Hudri prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Putovanje se poduzima samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, Mesdžidul-aksa i moju džamiju. ‘92

Basra b. Ebu Basra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Putovanje se poduzima samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, moju džamiju i Mesdžidul-aksa. ‘93

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, poduzimanje putovanja dopušteno je samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, u Meki, Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju, u Medini i Mesdžidul-aksa, u Kudsu, jer one imaju posebnosti i odlike koje druge džamije nemaju.

Drugo, poduzimanje putovanja u posjetu grobova dobrih ljudi i odabranih mjesta radi traženja blagoslova i namaza na njima zabranjeno je. To su ashabi zabranjivali. Tabiin Kaza rekao je: “Upitao sam Ibn Omera mogu li posjetiti Sinajsku goru, na šta mi je odgovorio: ‘Pusti Sinajsku goru, nemoj ići na nju; putovanje se poduzima samo u tri džamije.”‘94

Ali mnogi od onih što slijede strasti dopustili su ovu novotariju. Njima se suprotstavio šejhul-islam Ibn Tejmijja. Zato je i uzet kao “primjer suprotnog mišljenja”, i kada god hoće reći da postoji neistomišljenik, kažu: “Poput Ibn Tejmijje … ” To su iskoristili neki prvi učenjaci kada su inicirali kampanju protiv njega i rekli: “Ahmed b. Tejmijja zastranio je, ne slijedi put vjernika i dobrih generacija, suprotstavio se imamima i mudžtehidima, izjašnjavajući se da posjećivanje kabura vjerovjesnika i dobrih ljudi nije dopušteno, posebno kada je riječ o kaburu posljednjeg poslanika Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.”

Šejhul-islam živio je u vremenu kada su živjeli ljudi koji nisu poznavali džahilijet, paganstvo, pa su počeli uvoditi njihove običaje, a za vođe uzeli neznalice koje su ih odvele na stranputicu, koje ne žele da ljudi dokuče njihovo stvarno neznanje, jer time bi se prekinula njihova dominacija nad običnim svijetom i zarađivanje varanjem, pa su pribjegli učvršćenju temelja praznovjerja koje su uspjeli podići zahvaljujući tome što tadašnja generacija nije poznavala Kur'an i Hadis. Usljed toga izgrađene su kupole i kaburovi koje su ljudi obožavali mimo Svevišnjeg Allaha, kod njih su klanjali, oko njih tavafili, njima se zavjetovali. Allah se smilovao pjesniku, kao da je živio među njima, kada je spjevao sljedeće stihove:

“Zar živi nemaju opskrbu,/ a mrtvi na hiljade zlatnika imajui/Ko će mi kazati kakvu to sreću nude/mrtvi u grobovima svojim,/iznad kojih ljudi klanjaju i za njima žude!”

I u blagoslovljenoj okolici Damaska šejhul-islam pozivao je u ispravno shvatanje islama, i to je dalo dvostruke razultate: tamo je zasijalo sunce Hadisa obasjavajući i Istok i Zapad; glas istine proširio se. Ljudska priroda, koju su šejtani iskvariti, počela se popravljati. Okoštali običaji na kojima su se generacije rađale i umirale, zbog kojih je zapostavljen Kur'an – osim kojih ljudi ništa drugo nisu poznavali ni držali za mjerodavno – počeli su nestajati. Ta je sahva, buđenje, uzdrmalo vođe neznalice i pobilo njihove tvrdnje i novotarije. A kada su vidjeli da je, Allahovom, dželle šanuhu, voljom, njihova laž otkrivena, posegnuti su za izvitoperivanjem stvarnosti i iskrivljavanjem riječi, nakon što su shvatili njihovo pravo značenje: vidiš ih kako iskrivljuju značenje jasnih i autentičnih šerijatskih tekstova, da bi onaj ko ne poznaje šejhul-islama Ibn Tejmijju, njegov pravac i shvatanje vjere u koje poziva ljude – pogrešno razumio.

Pročitajte više u knjizi na strani br. 254

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je unošenje otkočenog oružja u džamiju

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom čovjeku koji je u džamiji dijelio strijele zabranio da ih nosa po džamiji, a da ne zaštiti njihove vrhove.77

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, u džamiju je zabranjeno unijeti otkočeno oružje, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio davanje sablje izvađene iz korice.78

Drugo, sve što uznemirava muslimane zabranjeno je činiti. Čovjek, noseći oružje, odnosno predajući ga, lahko može pogriješiti i ozlijediti muslimana, i to nas upućuje na to da je zabranjeno sve ono što za posljedicu može imati štetu, bilo da je šteta sigurna ili moguća, bilo u zbilji ili šali.

Treće, zabranjeno je oružje okrenuti prema muslimanu, to je njegovo zastrašivanje, a to je zabranjeno. U hadisu koji je prenio Ebu Hurejra, radijallahu anhu, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Neka niko od vas oružje ne okreće prema svome bratu, ta, šta zna, možda će šejtan ispaliti ili ubosti njegovom rukom, pa će čovjek upasti u džehennemsku jamu. ‘119 U drugom hadisu stoji: ”Ko prema svome bratu okrene željezo, meleki ga proklinju dok ga ne spusti, čak mu bio punokrvni brat. ‘ 80

Četvrto, također je zabranjeno dizanje oružja na muslimane. Ebu Musa el-Eš'ari i Ibn Omer, radijallahu anhum, prenijeli su sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko na nas digne oružje ne pripada nam. ‘ 81 A u hadisu Seleme b. el-Ekvea, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: ”Ko na nas digne sablju ne pripada nam. ‘82

Peto, kada je o tome riječ, javna mjesta na kojima se okupljaju muslimani: pijace, škole, svadbeni dvorci itd., imaju status džamije, a dokaz za to jesu sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada čovjek pod oružjem uđe u džamiju ili ode na pijacu, neka rukom zaštiti vrhove strijela, da ne bi povrijedio muslimana. ‘ 83

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjen je ulazak u džamiju onome ko je konzumirao luk

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme Bitke na Hajberu rekao: ”Neka se ne približava našoj džamiji ko je jeo ovog povrća” tj. luka. 49

Enes, radijallahu anhu, rekao je: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da u vezi s lukom govori: ‘Ko je jeo ovog povrća neka nam se ne približava: ili je rekao: ‘ … neka nipošto ne klanja s nama. “50

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Ko jede luka neka se odvoji od nas”, ili je rekao: “… neka ne dolazi u našu džamiju, i neka ostane u svojoj kući. 51

U drugoj verziji stoji: ”Ko je jeo crveni luk ili bijeli luk ili prasu neka se ne približava našoj džamiji, jer i meleki osjećaju neprijatnost od onoga od ćega je ljudi osjećaju”. 52

Omer, radijallahu anhu, držeći džumansku hutbu, između ostalog, rekao je: “Vi, također, jedete dvije vrste povrća koje ima neugodan miris: crveni luk i bijeli luk. Uistinu bi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi kod nekoga osjetio neprijatan miris luka, naređivao da se on potjera iz džamije i odvede kod mezarja Bekia; ko ga ipak želi konzumirati neka neprijatan miris odstrani kuhanjem.”53

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, kada čovjek jede crvenog luka, bijelog luka ili prase zabranjeno mu je da ide u džamiju na zajednički namaz.

Drugo, konzumiranje ovog povrća zabranjeno je prilikom odlaska u džamiju, ali nije zabranjeno općenito, jer to je povrće, u osnovi, dopušteno. Na to ukazuju Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko je jeo … ” i Omerove, radijallahu anhu, riječi: ” … ko ga ipak želi konzumirati neka neprijatan miris odstrani kuhanjem.” To se jasno vidi i iz sljedećeg Ebu Seidovog, radijallahu anhu, predanja: “Odmah po oslobođenju Hajbera mi smo, ashabi, pojeli mnogo bijelog luka i otišli u džamiju. Kada je osjetio neugodan miris, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ko je jeo ovog neprijatnog povrća neka ne prilazi džamiji’, na šta ljudi rekoše: ‘To je zabranjeno, to je zabranjeno!’ Kada je za to čuo, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘O ljudi, ja nemam prao zabraniti ono što je Allah dopustio; luk je povrće čiji miris nevolim.” 54

Treće, konzumiranje luka prilikom odlaska u džamiju zabranjeno je zbog toga što ima veoma neugodan miris, isto je i s rotkvom čije konzumiranje uzrokuje neprijatno podrigivanje. (Važna napomena: cigarete također imaju isti tretman, utoliko gore što su štetne i imaju jako neugodan miris.)

Četvrto, meleki osjećaju neprijatnost od onoga od čega osjećaju neprijatnost ljudi, i zato musliman treba lijepo mirisati, posebno na mjestima gdje se javno obavlja ibadet, gdje se muslimani skupljaju radi predavanja i stjecanja znanja, u protivnom ljudi će prezirati sjedenje s njim. Dokaz za ovo jesu Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi u Džabirovom, radijallahu anhu, predanju: “… i neka ostane u svojoj kući. ”

Peto, islam teži svemu u čemu je jedinstvo među njegovim sljedbenicima, a osuđuje sve što ljude tjera od islama i razjedinjuje muslimane.

Šesto, neki učenjaci smatraju da je konzumiranje bijelog luka, crvenog luka i prase opravdanje za neodlazak na zajednički namaz u džamiju. To nije tačno, već je to samo kazna onome ko je jeo luk: lišenje vrijednosti zajedničkog namaza. Neki učenjaci navedenim hadisima dokazuju da zajednički namaz u džamiji nije obavezan svakom pojedincu (farzi-ajn). Oni kažu: “Kada je riječ o konzumiranju luka i prase, nužno je tačna jedna od sljedeće dvije stvari: ili je dopušteno konzumirati to povrće (otuda zajednički namaz u džamiji nije farziajn), ili je zabranjeno njegovo konzumiranje (otuda je zajednički namaz u džamiji farzi-ajn) . A budući da većina ummeta smatra da je konzumiranje toga povrća dopušteno, onda namaz u džamatu nije obaveza svakom pojednicu.” Rekao sam: njihovo je dokazivanje diskutabilno iz više aspekata: prvo, konzumiranje povrća koje ima neprijatan miris ne sučeljava se s obavezom obavljanja skupnog namaza u džamiji, isto kao što je intuitivno postavljena trpeza (koja je halal isto kao i sporno povrće) opravdanje za izostanak iz džemata; drugo, onome ko jede bijelog luka ili crvenog luka Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao kaznu jasno je naredio da izostane iz zajedničkog namaza (slučaj s čovjekom koji je zaudarao na luk, pa je istjeran iz džamije i odveden kod Bekie), i to pravilo iziskuje da je zajednički namaz u džamiji obaveza svakom pojedincu, jer da nije tako, ukor i odstranjivanje iz džamije ne bi imali nikakvog smisla; i, treće, lično sam vidio kako neki ljudi koji prizivaju učenost konzumiraju bijeli ili crveni luk pred zajednički namaz, da bi, po njima, imali opravdanje za izostajanje iz namaza u džamiji. Šejtan je vješto iskoristio njihovo neznanje i neupućenost u islamske propise; griješe u tome što namjerno izostavljaju namaz u džematu i što smatraju da je konzumiranje tog povrća opravdanje za izostajanje iz namaza, to je samo kazna i ukor.

Sedmo, kada je riječ o konzumiranju bijelog ili crvenog luka ili prase, džamijski harem i njegova blizina imaju tretman džamije, što se jasno vidi iz činjenice da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, onoga ko konzumira to povrće dao odstraniti iz džamije i odvesti kod Bekie.

Osmo, neki su učenjaci kazali da se ova zabrana odnosi isključivo na Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju u Medini. Svoj stav dokazuju Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “… neka ne dolazi u našu džamiju. ” Međutim, njihovo je dokazivanje diskutabilno iz više aspekata: prvo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ove je riječi izgovorio na Hajberu (Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, improvizirao je na Hajberu mesdžid u kojem je klanjao dok je tamo boravio), što je Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, jasno izjavio u prethodnom hadisu, i iz toga se ima zaključiti da se pod izrazom “džamija” misli na vrstu, tj. neka ne prilazi nijednoj džamiji; i, drugo, dokaz da se hadis odnosi na sve džamije jeste verzija koju su zabilježili imam Ahmed i Ibn Huzejma, a u njoj stoji: ·”… neka se ne približava džamijama. ” U tome je smislu Abdurrezzak zabilježio Ibn Džurejdžove riječi: “Upitao sam Ataa da li se zabrana odnosi isključivo na Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju ili i na druge džamije, na šta je odgovorio: “Naprotiv, odnosi se na sve džamije.”

Deveto, zabrana odlaska u džamiju vrijedi sve dok postoji neugodan miris; kada mirisa nestane, zabrana prestaje. Ibn Huzejma zabilježio je autentično predanje u kojem Mugira b. Su'ba pripovijeda: “Jeo sam luk i otišao u džamiju da klanjam, a kada sam došao, vidio sam da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, već bio klanjao jedan rekat. Nakon što je završio, ustao sam da naklanjam propušteni rekat, pa je od mene osjetio neprijatan miris. Rekao je: ‘Ko je jeo ovoga povrća neka se ne približava našoj džamiji sve dok neprijatnog mirisa ne nestane. ‘ Završio sam namaz i prišao mu, rekavši: ‘Allahov Poslaniče, imam opravdanje za konzumiranje luka; daj mi ruku’, i bio je prijatan i dao mi ruku. Uvukao sam je kroz rukav do prsa, i on je našao da su previjena. Reče mi: Ti imaš opravdanje.”

Ebu Davud i Ibn Huzejma zabilježili su autentično predanje koje prenosi Huzejfa, radijallahu anhu, a u njemu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta ponovio: “Ko je jeo ovog neprijatnog povrća neka se ne približava našoj džamiji. ” Ibn Huzejma ovo predanje pogrešno je razumio kada je naslovio poglavlje: Zabrana odlaska u džamiju za onoga ko je jeo luk traje tri dana. Naime, riječ “selasen” znači da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te riječi tri puta ponovio, a ne znači da zabrana važi tri dana, budući da neprijatan miris ne traje toliko – već smo kazali da zabrana prestaje kada nestane neprijatnog mirisa.

Deseto, iz gore navedenog El-Mugirinog, radijallahu anhu, predanja da se zaključiti da se u vezi s konzumiranjem luka izuzima onaj ko ga mora iz prijeke potrebe konzumirati, a on ima opravdanje za izostanak iz zajedničkog namaza u džamiji, a Svevišnji Allah najbolje zna.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je bavljenje kupoprodajom u džamiji

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vidite da neko u džamiji prodaje ili kupuje, recite: ‘Ne dao ti Allah blagoslova u trgovini!”39

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio kupoprodaju u džamiji. 40

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, u džamijama je zabranjena kupoprodaja, džamije su objekti za ibadet, i u njima se treba kloniti svega što nije vezano za ibadet i ahiret, drugi svijet.

Drugo, iako je na tim mjestima zabranjena kupoprodaja, to ne iziskuje da je trgovina ništavna. Ibn Huzejma u svome Es-Sahihu naslovio je poglavlje: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se za ljude koji trguju u džamiji moli da nemaju blagoslova u trgovini, što ukazuje da je to grijeh, ali da je trgovina šerijatski ispravna. Svoj stav obrazlaže na sljedeći način: “Da trgovina u džamiji nije ispravna, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Ne dao ti Allah blagoslova u trgovini!’ ne bi imale nikakvog smisla.”

39 Muslim (568).
40 O izvorima hadisa bilo je govora.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio kupoprodaju u džamiji, raspirivanje za izgubljenu stvar, recitiranje poezije i sjedanje u krug petkom prije džuma-namaza.26

Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je odmazdu u džamiji, recitiranje stihova i izvršavanje šerijatskih kazni.”27

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, hadisi koji zabranjuju recitiranje poezije u džamiji odnose se na pagansku poeziju koja poziva na razvrat, ili se odnose na to da u džamiji prevlada poezija nad stjecanjem znanja, poučavanjem Kur'ana, obavljanjem zikra i slavljenjem Svevišnjeg Allaha.

Drugo, recitiranje poezije koja govori o Istini, brani islam i muslimane, a ismijava mnogobošce, objašnjava njihovu zabludu i otklanja sumnje – dopušteno je. Ebu Selema b. Abdurrahman b. Avf čuo je Hasana b. Sabita el Ensarija kako traži od Ebu Hurejre da posvjedoči govoreći mu: “Preklinjem te Allahom, kaži jesi li čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘O Hasane, odbrani Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem; moj Allahu, pomozi ga Džibrilom!’ Na to je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, odgovorio: “Da, čuo sam ga da tako govori.”28

U verziji koju prenosi Seid b. el-Musejjib stoji da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: “Omer je prošao pored Hasana dok je recitirao poeziju i upozorio ga na to, a Hasan je odgovorio: ‘Recitirao sam poeziju, dok je u džamiji bio onaj ko je bolji od tebe.’ Potom se okrenuo Ebu Hurejri i rekao mu: ‘Preklinjem te Allahom, kaži jesi li čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Odbrani me; moj Allahu, pomozi ga Džjbrilom!’ Na to je Ehu Hurejra, radijallahu anhu, odgovorio: ‘Da, čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da tako govori.”‘29

Otuda je Ibn Huzejma u svojoj hadiskoj zbirci Es-Sahih naslovio poglavlje: Hadisi koji ukazuju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji zabranio recitiranje određene poezjje, a dopustio Hasanu b. Sabitu recitiranje poezjje kojom ismijava mnogobofce, moleći Svevišnjeg Allaha da ga pomogne Džibrilom dok brani Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf