Zabranjeno je za vrijeme hutbe bavljenje besposlicom

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko propisno uzme abdest i ode na džumu, te pomno sluša hutbu, to će biti iskup za grijehe između dvije džume, i još tri dana više; ko se za vrijeme hutbe poigra kamenčićima počinio je besmislicu.” 33

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, imam En-Nevevi zapisao je: ”Hadis zabranjuje igranje kamenčićima i svaki drugi oblik besposlice za vrijeme hutbe, što ustvari aludira na nužnost duševne i tjelesne prisutnosti za vrijeme hutbe.”34

Drugo, jedna od besposlica koje negativno utječu na džumu jeste i činjenje zikra na tespih, posebno ako znamo da je upotreba tzv. tespiha, brojanice, velika novotarija.

33 Muslim (27 i 857).

34 Jahja b. Šeref en-Nevevi, EI-Minhadž 6/147.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Strogo je zabranjeno razgovaranje za vrijeme hutbe

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Onaj ko petkom, dok imam drži hutbu, nekome kaže: ‘Šuti!’, već je izgovorio besmislicu. ‘25

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Abdullah b. Mesud ušao je u džamiju, dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu, sjeo pored Ubejja b. Ka'ba i nešto ga upitao, a ovaj mu nije odgovorio, na šta je Ibn Mesud pomislio da je kivan na njega. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio s namazom, Ibn Mesud upitao je: ‘O Ubejje, zašto mi nisi odgovorio na pitanje?’ ‘Ti nisi klanjao džuma-namaz kao mi!’, odgovori mu Ubejj, pa ovaj preupita: ‘A zašto?’ ‘Zato što si govorio dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu’, odgovori mu. Ibn Mesud odmah je ušao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu spomenuo, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ‘Istinu je rekao Ubejj, poslušaj ga.” 26

Amr b. Suajb prenosi od svoga oca Suajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko se okupa petkom, namiriše, makar mirisom svoje žene ako ga ima, obuče najljepšu odjeću, ne prekoračuje preko ljudi i ne govori za vrijeme hutbe, to će mu biti iskup za grijehe počinjene između dvije džume; ko bude govorio besmislice za vrijeme hutbe i prekoračivao ljude, računa mu se samo kao podne namaz. ‘27

Ovaj isti ashab prenosi od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Džuma-namazu prisustvuju tri kategorije ljudi: čovjek koji razgovara za vrijeme hutbe, i to je njegov udio u džumi; čovjek koji moli Svevišnjeg Allaha, i Allah će njemu, ako bude htio, uslišati molbu, a ako bude htio, uskratit će mu; i čovjek koji ne prekoračuje safove, nikoga ne uznemiruje i pomno sluša hutbu, njemu je džuma iskup za grijehe do naredne džume i još tri dana, jer svevišnji je Allah rekao: ‘Ko uradi dobro djelo bit će deseterostruko nagrađen … ‘ (El-En'am, 160). ‘28

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je: “Dovoljno si zgriješio da suklanjaču kažeš: ‘Šuti!’ dok imam drži hutbu.'29

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, budući da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, razgovaranje za vrijeme hutbe uračunao u besmislen govor i što je negirao njegovo prisustvo džumi rekavši da nema udjela u nagradi – dokaz je da je razgovaranje za vrijeme hutbe zabranjeno. Na osnovu toga islamski su autoriteti jednoglasni u mišljenju da imamovo uspinjanje na minber iziskuje prekidanje dobrovoljnog namaza, a početak hutbe isključuje razgovaranje.

Drugo, neki su učenjaci rekli da se hadisi koji naređuju šutnju za vrijeme hutbe odnose isljučivo na razgovaranje s ljudima, ali ne i zikr. Međutim, to nije tačno, jer onda bi bilo dopušteno i čitati časni Kur'an. Očito je da se misli na generalnu šutnju; i ko pravi razliku između razgovaranja s ljudima i zikra mora ponuditi dokaz.

Treće, razgovaranje je zabranjeno samo kada imam počne s hutbom, a nije kada sjedi na minberu, prije hutbe. Ibn Šihab ez-Zuhri prenosi da ga je Saleba b. Ebu Malik el-Kurezi izvijestio: “Omer je svojevremeno predvodio džumu; kada bi se popeo na minber, mujezin bi zaučio ezan, a mi bismo razgovarali sve dok mujezin ne završi, a nakon toga slušali bismo, i niko ne bi razgovarao.” Otuda je Ibn Šihab zaključio: “Imamovo penjanje na minber iziskuje prekidanje dobrovoljnog namaza, a početak hutbe isključuje razgovaranje.”30

”Nema smetnje u razgovaranju dok je imam na minberu, dok mujezin uči ezan i nakon toga; razgovarati se može sve dok imam ne počne s hutbom”, zaključio je imam Šafi.

El-Begavi tvrdi: ”Ne smeta razgovaranje sve dok imam ne počne s hutbom.”31

Četvrto, doduše, postoje određena predanja u kojima stoji da su neki tabiini ipak razgovarali za vrijeme hutbe, a učenjaci na ta predanja nisu dali istovjetne odgovore. Naime, jedni tvrde da oni nisu znali da je to zabranjeno, drugi kažu da su razgovarali kada imam drži besmislenu hutbu, jedni kažu da ovi hutbu nisu smatrali sastavnim dijelom džume, a neki, opet, kažu da su razgovarali oni koji nisu čuli imamovo obraćanje.

Mislim, najprikladniji je odgovor da nisu znali da je to zabranjeno, a ako su znali, onda se ničije riječi ne mogu pretpostaviti Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, autentičnim i jasnim hadisima o tome pitanju.

Peto, ko bespotrebno progovori za vrijeme hutbe ima nagradu samo kao da je klanjao podne-namaz. Dokaz za to jeste gore navedeni hadis Amra b. Šuajba. To je odabrao Ibn Huzejma, koji je u svojoj zbirci Es-Sahih naslovio poglavlje: Predanje koje pojašnjava sažet izraz i dokaz da onaj ko besmisleno progovori za vrijeme hutbe gubi nagradu za džumu, ali njegov namaz nije pokvaren, a to sam konstatirao u Es-Sahihu u dijelu Iman. Naime, Arapi negiraju i naziv nečega ako je to nepotpuno. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alej hi ve sellem, rekao: ‘Ti nisi obavio džumu … ”

Tome u prilog ide i Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, odobrenje Ka'bu b. Maliku kada je opomenuo Ibn Mesuda, ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu naredio da ponovi namaz.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Muškarcima je zabranjeno upozoravanje imama pljeskom, to čine isključivo žene

Sehl b. Sa'd, radijallahu anhu, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, začuđen je upitao: ‘.Šta vam je pa često pljeskate? Ako se imam pomete, upozorite ga riječima: ‘Subhanallah ‘,jer ako ga time upozorite, primjetit će vaše upozorenje; pljeskanjem upozoravaju samo žene. ”74

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeći hadis: “Muškarci upozoravaju riječima: ‘Subhanallah ‘, a žene pljeskanjem. ”75

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”…pljeskanjem upozoravaju samo žene “ukazuju da je to muškarcima zabranjeno u svakom slučaju.

Drugo, kada je riječ o upozorenju imama na grešku, sunnet je da to žene učine pljeskanjem rukama.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Ibn Mesud, radijallahu anhu, izjavio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doticao je naša ramena pred početak namaza, govoreći: ‘Poravnajte se, nemojte se razilaziti, pa da vam se srca raziđu. Neka iza mene stanu punoljetni i razumni, a zatim oni koji su iza njih, a zatim oni koji su iza njih. “‘30

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: ‘Zbijte safove, poravnajte ramena, popunite praznine, ne ostavite mjesta za šejtana, blago dotičite ruke vaše braće; ko sastavi saf, neka ga Allah sastavi sa Sobom, a ko prekine saf, neka ga Allah od Sebe odvoji!’ 31

Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ne smijem dopustiti postojanje praznina u safovima. “‘32

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, safove u zajedničkom namazu zabranjeno je prekidati, krivo uspostavljati i ostavljati praznine za šejtana. Navedeni hadisi na to ukazuju na sljedeće načine: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je ravnanje i zbijanje safova, a zabranio krivo uspostavljanje; jedinstvo srca doveo je u zavisan odnos o uspostavljanju safova, drugim riječima, neuspostavljanje safova vodi u podvojenost, a sve što vodi u haram – zabranjeno je. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, molio je protiv onoga ko prekine saf da ga Svevišnji Allah liši Svoje dobrote.

Drugo, brojne su mudrosti u uspostavljanju safova, a neke od njih jesu sljedeće: prvo, poistovjećivanje sa safovima meleka kod Svevišnjeg Allaha. Džabir b. Semura, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je pred nas i rekao: ‘Zar se nećete poredali u safove, kao što se meleki redaju kod svoga Gospodara?’ Upitali smo: ‘Allahov Poslaniče, a kako se meleki poredaju u safove kod svoga Gospodara? Upotpune prve safove i zbiju se u njima’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”33; drugo, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, iza leđa vidio je kako se ashabi redaju. Enes, radijallahu anhu, prenio je sljedeći hadis: ”Lijepo uspostavite safove, uistinu vas vidim iza svojih leđa’ 34; treće, sužavanje prolaza šejtanu, jer on se provlači kroz praznine kao što se između stada provlači janje. U tome je smislu Ebu Umama prenio sljedeći hadis: “Poravnajte safove ravnajući ramena, i blago dotičite ramena vjernika, popunite praznine jer šejtan među vas ulazi kao što se malo janje uvlači među stado ‘35; četvrto, to uljepšava i upotpunjuje namaz. U tome su smislu preneseni brojni hadisi, između ostalih i sljedeći: Enes, radijallahu anhu, prenio je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Poravnajte vaše safove, zaista je poravnavanje safova dio cjelovitosti i potpunosti namaza. ‘36 Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: ”Ispravite safove, odista to namazu daje ljepotu. ‘37

Treće, safovi se uspostavljaju tako što muktedije spajaju ramena i nožne članke. Tako su, klanjajući za Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi činili. Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Spajali smo ramena i stopala.”38 A En-Numan b. Bešir izjavio je: ” … pa bismo spojili ramena, koljena i nožne članke.”39

Ovaj sunnet ne poznaju mnogi imami: naređuju ravnanje safova misleći samo na spajanje ramena, a spajanje stopala zapostavljaju.

Kada je riječ o uspostavljanju safova, u mnogim se džamijama pojavila velika novotarija: povlačenje linija ili pružanje konca u cilju ravnanja safova. U tome su brojna zla: zapostavlja se sunnet uspostavljanja safova, i to smeta ljudima dok klanjaju. Neka nas Svevišnji Allah sačuva novotarija!

Četvrto, treba da imam uspostavlja safove naređujući i provjeravajući muktedije, sve dok to ne nauče sami činiti. En-Numan b. Bešir govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poravnavao je naše safove kao da ispravlja luk od strijele, dok ne bi vidio da smo shvatili. Jednog je dana izašao na namaz, i samo što nije učinio početni tekbir, opazio je nekog čovjeka u safu izbočenih prsa, pa nas je upozorio: ‘O Allahovi robovi, ili ćete vi safove poravnavati, ili će vas Allah razjediniti. “40 Dakle, imam će prije namaza popraviti safove: pomjeriti naprijed, odnosno vratiti nazad ljude koji štrče, narediti im da se zbiju i popune praznine.

Peto, kada imam naredi ravnanje safova, muktedije trebaju skupiti ruke i biti nježni prema svojoj braći vjernicima, a kada neko pridođe i želi stati u saf, trebaju mu napraviti mjesta. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Najbolji među vama jesu oni koji su najnježniji u safu. “11

Ibn Kudama sljedećim hadisom: “… blago dotičite ramena vjernika… ” dokazivao je da je dopušteno povlačenje iz safa. Naime, on kaže: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, time je htio reći da, kada te neko povuče iz safa, istupi i stani snjim, nemoj se opirati”42

Po meni, to je diskutabilno zbog sljedećeg: povlačenje muktedije uzrokuje prekidanje safa, a onoga ko prekine saf Svevišnji će Allah lišiti Svoje dobrote; Ebu Davud zabilježio je Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”.. i blago dotičite ramena vjernika” i objasnio ih na sljedeći način: “Kada čovjek hoće pristupiti u saf, ljudi trebaju skupiti ramena da ovaj može stati”43, a razumijevanje onoga ko prenosi preče je od razumijevanja drugih ljudi, tim prije što on najbolje zna šta znači predanje koje je prenio.

Šesto, kada čovjek dođe u džamiju i ne nađe slobodnog mjesta u safovima, nije mu dopušteno da nekoga izvuče iz safa jer to iziskuje njegovo prekidanje i prazninu; naređeno nam je da popunjavamo praznine.

Nijedan hadis koji govori o tome da je to dopušteno nije autentičan. Neki od tih slabih hadisa jesu sljedeći.

Mukatil b. Hajjan prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek dođe u džamiju, a nema nikoga da s njim stane u saf, neka povuče nekoga iz safa, a ovaj neka s njim stane, o kako će povučeni za to biti obilno nagrađen!”44

Vabisa, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je nekog čovjeka samog izvan safova i rekao mu: ‘O ti što si klanjao sam, zašto nisi našao mjesta u safu, ili povukao nekoga iz safa; ponovi namaz. “‘45

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko dođe u džamiju, a svi su safovi popunjeni, neka povuče nekoga iz safa i postavi ga pored sebe.”46

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Ebu Mesud el-Ensari prenio je Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Namaz predvodi onaj ko najvještije recitira Kur'an. Ako su u tome isti, onda onaj ko bolje poznaje Hadis; ako su u tome isti, onda onaj ko je prije učinio hidžru; a ako su i u tome isti, tada prednost ima onaj ko je prije prihvatio islam, i neka čovjek nipošto ne predvodi ćovjeka u njegovoj oblasti, i neka, osim s njegovim dopuštenjem, ne sjeda na njegovo počasno mjesto. ‘19

Bedil b. Mesira el-Ukajli prenosi od Ebu Atijje da je neki čovjek rekao: “Malik b. el-Huvejris dolazio je u našu musalu i razgovarao, pa je jednog dana bio prisutan kada je nastupilo namasko vrijeme, i mi smo mu rekli da predvodi namaz, ali on nam je odgovorio: ‘Neka imami neko od vas, a reći ću vam zašto vam neću ja imamiti. Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: Kada čovjek posjeti svoje prijatelje, neka im ne imami on već neko od njih .”20

Hadise u tome smislu prenijeli su i Abdullah b. Hanzala i Abdullah b. Mesud, radijallahu anhum, ali su slabi.

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, domaćin, odnosno nadređeni na nekom mjestu, odnosno imam džamije najpreči su da predvode zajednički namaz, jer to je njihova oblast. Et Tirmizi kaže: ”Većina učenjaka iz reda ashaba i kasnijih generacija kaže: ‘Domaćin je preči od gosta kada je riječ o predvođenju namaza.”‘21

Drugo, ne smeta da gost predvodi namaz ako mu domaćin dopusti. Prema Et-Tirmizijevom zapisu, imam je Ahmed Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “… i neka čovjek nipošto ne predvodi čovjeka u njegovoj oblasti, i neka, osim s njegovim dopuštenjem, ne sjeda na njegow počasno mjesto ” tumačio ovako: “Ako mu dopusti, mislim da se dopuštenje odnosi na sve, i nema smetnje da tada imami.”22

Treće, poželjno je da domaćin dopusti imamet izuzetno učenom pobožnom gostu koji pamti Kur'an.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf