Allah, dželle šanuhu, kaže: “O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! – A nevjernici samo sebi čine nepravdu.” (El-Bekara, 254)

“I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa onda rekne: ‘Moj Gospodaru, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!’ Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite.” (El-Munafikun, 10- 11)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda: “Neki je čovjek upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koja je milostinja najvrednija?’, na šta mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ‘Ona koju izdvajaš dok si zdrav i željan imetka, dok se još nadaš bogatstvu, a strahuješ od siromaštva. I nemoj odugovlačiti pa ćeš, kada budeš na samrti, kazati: Tome i tome čovjeku oporučujem toliko i toliko, tome i tome čovjeku oporučujem toliko i toliko!” a njima je to zbilja davno pripadalo. “‘8

Busr b. Džehhaš el-Kureši, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet: ‘Zašto se nevjernici prema tebi žure, zdesna i slijeva, u gomilama?! Kako svaki od njih žudi da u Džennet uživanja uđe? Nikada! Mi ih stvaramo, od čega – oni znaju!’ (El-Mearidž, 36-39), pa je zatim pljunuo u svoju šaku i rekao: ‘Allah je rekao: ‘Čovječe, zar misliš da Mi možeš umaći, a stvorio sam te od slične tekućine, a pošto te skladnim i uspravnim učinim, danonoćno hodiš Zemljom, koja se žali na tebe, zgrćeš i škrtariš, a kada ti duša dođe do ključne kosti, govoriš: ‘Udjelit ću milostinju!’, a prođe vrijeme udjeljivanja milostinje. ‘”‘9

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je odlaganje oporuke do trenutka kada duša dopre u grlo, jer to u većini slučajeva dovodi do izricanja nepravedne oporuke, a nasljednici od čovjeka traže svoje pravo. Neki su učenjaci iz prvih generacija u vezi s bogatim ljudima govorili: “Oni su Allahu neposlušni glede imetka, jer škrtare, a i prilikom smrti, jer su nepravedni u oporuci.”

Drugo, ako oporučilac nanese nepravdu nasljednicima, oni imaju pravo spriječiti tu nepravdu uzevši sve što prelazi jednu trećinu.

Treće, onaj čovjek koji oporuči davanje milostinje, odnosno oslobađanje roba na samrti sličan je čovjeku koji daje hranu kada se zasiti, a takav zbilja ne osjeti pravi smisao i užitak davanja milostinje. S tim u vezi, Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenio je hadis koji jeste slab, ali je njegovo značenje međutim ispravno, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Četvrto, davanje je milostinje i vraćanje duga vrednije dok je čovjek još živ i zdrav, nego u bolesti, odnosno oporučiti da to nasljednici učine nakon smrti oporučioca.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ebu Umama el-Bahili, radijallahu anhu, govorio je: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Zaista je Allah svakome dao njegovo pravo, i nasljedniku se ne može oporučiti imetak .”4

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, ajet koji govori o oporuci: “Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima … ” (El-Bekara, 1 80) derogiran je navedenim hadisom.

Ibn Abbas, radijallahu anhu, veli: “Dijete je imalo pravo na imetak, ali je oporuka bila u rukama roditelja, i Allah je derogirao ono što je On htio. Odredio je da muškom djetetu pripada onoliko koliko pripada dvjema djevojčicama; roditeljima – svakom po šestina; supruzi osmina, odnosno četvrtina, a mužu polovina, odnosno četvrtina imetka.”5

U izjavi ovog velikog učenjaka jasno stoji da je ajet koji govori o oporuci derogiran, a ovakve izjave, da podsjetimo, imaju status merfu-predanja, kako je to ustanovljeno u hadiskoj terminologiji i usuli-fikhu. Ibn Hadžer tvrdi da ova Ibn Abbasova, radijallahu anhu, izjava ima status merfu-predanja, jer, veli on, takvo nešto može se reći samo na osnovu objave, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna. 6

Drugo, nije dopušteno da nasljednik dobije imetak po osnovi oporuke i nasljednog prava jer je Svevišnji Allah svakome dao njegovo pravo.

Treće, postavlja se pitanje: je li dopušteno oporučiti imetak jednom nasljedniku ako su ostali nasljednici time zadovoljni. O tome islamski autoriteti imaju oprečne stavove. Neki smatraju da takva oporuka nije pravosnažna, a većina to učenjaka, ipak, dopušta, pozivajući se na neke slabe hadise, između ostalih, i na Ibn Abbasov, radijallahu anhu, hadis u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije dopušteno oporučiti imetak nasljedniku, osim ako su ostali nasljednici s time saglasni.”7 Zbog toga se navedeni Ebu Umamin hadis mora shvatiti na osnovu svoga vanjskog značenja, a to je da nasljednik nema pravo na oporuku. Stoga oni učenjaci koji to dopuštaju postavljaju uvjet oprečan časnom Kur'anu.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Šta je narodu pa postavlja uvjete koji nisu utemeljeni Allahovom Knjigom!? Niko nema pravo postavljati uvjete koji nisu utemeljeni Allahovom Knjigom, makar se radilo o stotinu uvjeta. ”l

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je postavljanje onih uvjeta koji se suprotstavljaju časnom Kur'anu i Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu, kao, naprimjer, da se uvjetuje prodaja velaa, ili da ženska osoba uvjetuje nekom čovjeku da razvede svoju suprugu kako bi se ona udala za njega, ili traženje pristanka na kupoprodaju uz uvjet itd., a o tim se pitanjima može pročitati u odgovarajućim poglavljima ovog djela.

Drugo, ništavan je svaki uvjet koji nije u skladu s Kur'anom i Hadisom, makar se radilo o stotinu uvjeta. Allahov je, dželle šanuhu, uvjet pravosnažan, i on se mora preferirati. Omer je, radijallahu anhu, govorio: “Ništavan je svaki uvjet koji se suprotstavlja Kur'anu, pa makar se radilo o stotinu uvjeta.”2

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Aiša, radijallahu anha, veli da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nešto novo uvede u vjeru, što nije od nje, to se odbija. ”l

Zejd b. Halid el-Džuheni i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, ispričali su: “Neki je beduin došao i rekao: ‘Allahov Poslaniče, presudi nam u skladu s Allahovom knjigom!’, a i njegov parničar pristade na to rekavši: ‘Istinu ovaj veli! Presudi nam u skladu s Allahovom knjigom!’ Beduin, napokon, reče: ‘Ovaj moj sin bio je najamnik kod ovog čovjeka i počinio nemoral s njegovom suprugom. Meni su kazali da se moj sin mora kamenovati, ali sam otkupio njegov prijestup davši obespravljenom stotinu ovaca i robinju. Kada sam o tome upitao učene, rekli su mi da moj sin mora biti bičevan sa stotinu udaraca biča i prognan na godinu dana.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allaha mi, presudit ću vam u skladu s Allahovom knjigom! Robinju i stado vrati, tvoj je sin zaslužio kaznu od stotinu udaraca biča i progon na godinu dana. A ti, o Unejse’, obrati se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ashabu Unejsu, ‘sutradan porani i kamenuj suprugu ovog čovjeka. ‘ Unejs je i postupio onako kako mu je rekao Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”2

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Dopuštena je nagodba među muslimanima, osim one nagodbe pomoću koje se dopušta zabranjeno, a zabranjuje dopušteno. ”3

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, neispravna nagodba nije punovažna, a onome od koga se neispravnom nagodbom nešto uzme, to mu se mora vratiti.

Drugo, zabranjeno je sklapanje nepravedne nagodbe, na osnovu Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Robinju i stado vrati… “, utoliko prije jer se radilo o nagodbi pomoću koje se pokušala izbjeći šerijatska kazna, a u tome je mijenjanje Allahovih, dželle šanuhu, propisa, a zabranjeno je ono u čemu je mijenjanje propisa islama, to je nepravda.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ebu Musa el-Eša'ri, radijallahu anhu, govori da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo nekog čovjeka kako pretjerano hvali drugu osobu pa je rekao: ‘Uništili ste ga!”, ili je rekao: ”Slomili ste njegova leđa!”21

Ebu Bekra, radijallahu anhu, kazivao je da je neki čovjek spomenut u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu, pa ga je jedan od prisutnih pohvalio. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: ‘Teško ti se! Slomio si vrat svome prijatelju”, ponavljajući to više puta, a potom kaza: “Ako čovjek nekoga mora pohvaliti, neka kaže: ‘Smatram da je takav i takav’, ako zaista smatra da je takav, i neka doda: ‘Pred Allahom će račun polagati, a ja nikoga pred Allahom ne hvalim!”‘22

Ebu Ma'mer je pripovijedao: “Neki je čovjek ustao i stao hvaliti jednog zapovjednika, pa je El-Mikdad počeo na njega bacati prašinu i govoriti: ‘Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da bacimo prašinu u lice onih koji mnogo hvale.”‘23

Muavija, radijallahu anhu, izjavio je: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Čuvajte se međusobnog hvaljenja, to je ubistvo. “24

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je međusobno hvaljenje, time se napada onaj koji se hvali, on se lahko može uzoholiti, pa nastradati, hvaljenjem se uništava čovjek. K tome, onaj koji hvali druge često iznosi neistinu.

Drugo, onu osobu koja često hvali druge ljude (i na taj im način nanosi štetu) dopušteno je kazniti bacanjem prašine u njeno lice, kao što je uradio El-Mikdad, prenosilac hadisa, a njegovo se tumačenje pretpostavlja tumačenju onih učenjaka koji kažu da onaj hadis znači: lišite svega onoga ko vas hvali, ništa mu ne dajte!

Treće, ako osoba zna da je neko dobar čovjek, neka kaže: “Smatram da je takav i takav, pred Allahom će račun polagati, a ja nikog pred Allahom ne hvalim.” Na taj način izjašnjava se da sudi prema onome što vidi, a unutrašnjost prepušta Onome Koji čovjeka najbolje poznaje i Koji će s njim račun svidjeti. Neka čovjek nipošto ne kaže: “Siguran sam, znam da je taj i taj takav i takav!”

Četvrto, kada bi ih neko pohvalio pred njima, dobri bi prethodnici govorili: “Moj Allahu, oprosti mi ono što oni ne znaju o meni, nemoj me kazniti zbog njihovih pohvala i učini da budem bolji nego što o meni misle!” Po autentičnom predanju, tako je govorio Ebu Bekr, radijallahu anhu.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf