Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom prošao pored gomile žita na pijaci i zavukao ruku unutra te osjetio vlažnost. Upitao je: “O vlasniče žita, šta je ovo?” Čovjek odgovori: “Allahov Poslaniče, to je žito pokislo.” ‘A zašto ga onda nisi stavio na vrh, da ga ljudi vide; ko nas vara ne pripada nam”, upozori ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj isti ashab prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Ko na nas digne oružje ne pripada nam; ko nas vara ne pripada nam. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, bilo koji oblik skrivanja mahana određene robe i ma kakvo varanje u trgovini zabranjeno je. I mam Et-Tirmizi zapisao je sljedeće: “Učenjaci su prezirali varanje u trgovini. Govorili su: ‘Varanje je zabranjeno.”‘

Drugo, ako kupac primijeti mahanu u robi, ima pravo vratiti je prodavcu, ali i pored toga trgovina je šerijatski ispravna. O tome je imam El-Begavi ostavio sljedeći zapis: “Varanje u trgovini zabranjeno je. U varanje, između ostalog, spada i to da čovjek sakrije mahanu robe, ne muze ovcu da joj vime naraste, namaže lice robinje šafranom kako bi kupac pomislio da je izuzetno lijepa, odnosno da ukovrči njenu kosu. Takva je trgovina ispravna, ali kupac ima pravo vratiti robu ako uoči mahanu u robi.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Aiša, radijallahu anha, izjavila je: “Sunnet je da čovjek koji je u itikafu ne izlazi iz džamije, osim u prijekoj potrebi, ne obilazi bolesnike, ne dodiruje suprugu i nema snošaj s njom. A itikaf je valjan samo u mesdžidu u kojem se klanjaju namazi u džematu.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, onaj ko je u itikafu smije izaći iz džamije samo radi prijeke potrebe: male i velike fiziološke potrebe, uzimanja abdesta i sličnih potreba, na osnovu Aišine, radijallahu anha, izjave koju su zabilježili El-Buhari i Muslim: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio u itikafu, ulazio bi u kuću samo radi potrebe koju svaki čovjek ima.”

Drugo, dok je u itikafu, čovjek ne pojećuje bolesnike niti prisustvuje dženazi, a ako to učini, njegov je itikaf pokvaren.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ebu Vail pripovijedao je: “Huzejfa je rekao Abdullahu b. Mesudu: ‘Neki su ljudi u itikafu, u mesdžidu između tvoje kuće i Ebu Musaove kuće, zar ti to ne pada teško, a znaš da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tekao: Nema itikafa osim u tri džamije”, ali mu je Abdullah odgovorio: ‘Možda si baš ti zaboravio to predanje, a oni nisu, ili si ti pogriješio, a oni su u pravu. “‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, šejh El-Albani veli: ” … potom sam pronašao autentičan hadis: Nema itikafa osim u tri džamije’ koji iz općenitosti ajeta jasno izuzima tri džamije: Mesdžidul-haram, Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju i Mesdžidul-aksa. Koliko znam, ovo mišljenje iz prvih generacija zastupali su Huzejfa b. el-Jeman, Seid b. el-Musejjib i Ata, osim što Ata nije spomenuo Mesdžidul-aksu. O ovom pitanju učenjaci imaju oprečna mišljenja. Neki kažu da je itikaf ispravan u džamiji u kojoj se klanjaju namazi u džematu, a neki, opet, smatraju da je itikaf ispravan u mesdžidu koji čovjek odredi za namaz, makar bio u kući. Jasno je da treba prihvatiti ono mišljenje koje je u skladu s hadisom, a Svevišnji Allah najbolje zna.”

Drugo, ovaj je isti šejh rekao i ovo: “Treba znati da se učenjaci razilaze u mišljenju je li mesdžid uvjet za itikaf i kakve karakteristike mora imati. A kada je o tom pitanju riječ, jedino što se može uzeti kao dokaz jeste ajet: ‘Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama’ (El-Bekara, 187) i navedeni, autentični hadis. Naime, ajet je općenitog značenja, a hadis posebnog, i, otuda, ovaj hadis pobliže određuje značenje ajeta i objašnjava ga, a na to nas upućuju Huzejfine riječi i hadis koji je prenio. Predanja o ovom pitanju oprečna su, i najpreče je prihvatiti ona koja su u skladu s navedenim hadisom. Jedno od tih predanja jeste i izjava Seida b. el-Musejjiba koju su s vjerodostojnim lancem prenosilaca zabilježili Ibn Ehu Šejba i Ibn Hazm, a u njoj stoji: ‘Nema itikafa osim u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji.”‘

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obaviješten je da sam rekao kako ću za života klanjati cijelu noć i postiti, pa me upitao: Jesi li to rekao?’ Odgovorio sam: ‘Allahov Poslaniče, jesam, rekao sam to.’ Reče mi: ‘Nećeš to moći izdržati, već posti ali i mrsi; spavaj, ali i klanjaj noću. Od svakog mjeseca posti tri dana, jer dobro se djefo računa deseterostruko, i to znači da si postio cijeli život. ‘ Rekao sam da mogu izdržati više od toga. On mi reče: ‘Onda posti dan, a mrsi dva dana. ‘ Ponovo sam rekao: ‘Allahov Poslaniče, mogu izdržati više od toga!’, a on mi reče: ‘Dobro, onda posti prekodan, to je Davudov, altjhis-selam, post, i to je najvredniji post. ‘ Ponovo sam rekao da mogu izdržati i više od toga, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče mi: ‘Ništa nije bolje od toga!’ Nakon što je ostario i iznemogao, nije mogao ispuniti ono na šta se obavezao, pa je govorio: “Volio bih da sam prihvatio Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, prijedlog da postim tri dana u svakom mjesecu, to bi mi bilo draže od porodice i imetka.” Ovaj isti ashab pripovijedao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je da uvijek postim i klanjam noću, pa je poslao po mene, ili sam ga sreo. Upitao me: ‘Čujem da uvijek postiš i klanjaš noću! Nemoj tako činiti, uistinu moraš spavati i odmarati, a i tvoja porodica kod tebe polaže određeno pravo: posti, ali i mrsi; klanjaj ali i spavaj; u svakih deset dana posti jedan dan, a imat ćeš nagradu kao da si postio devet. ‘ Rekao sam mu: ‘Allahov Vjerovjesniče, mislim da mogu izdržati i više od toga!’ Reče mi: ‘Onda posti Davudov, alejhis-selam, post. ‘ Upitao sam koliko je postio Davud, alejhis-selam, a on mi odgovori: Postio je prekodan, i nije bježao s bojnog polja kada bi se sukobio sa neprijateljem. ‘ Upitao sam: ‘Allahov Vjerovjesniče, a ko meni garantira da neću pobjeći s bojnog polja?!”‘ Dok je slušao predanje, Ata je rekao: “Ne znam kako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo stalni post”, i tada je prenosilac naveo Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Ne posti onaj čovjek koji uvijek posti, ne posti onaj čovjek koji uvijek posti, ne posti onaj čovjek koji uvijek posti!’ Abdullah b. eš-Šihhir, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ”Ko stalno posti, takav niti posti niti mrsi. ‘ Ebu Musa el-Eša'ri, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Ko bude postio cijeli život ovako će u Džehennemu biti pritiješćen “, skupivši svoju šaku.Enes b. Malik, radijallahu anhu, pripovijeda: “Nekoliko je ljudi došlo kod Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, žena i upitalo nešto u vezi s Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ibadetom, a kada im je dat odgovor s tim u vezi, našli su da nije mnogo ibadetio. Još su rekli: ‘A šta smo mi u odnosu na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem! Ta njemu su oprošteni i prošli i budući grijesi!’ Jedan od njih reče: ‘Ja ću od sada cijelu noć klanjati!’ Drugi kaza: ‘Ja ću od sada svaki dan postiti!’ A treći zaključi: ‘Ja se nikada neću oženiti!’ Kada je za to čuo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, došao je i upitao: Jeste li rekli tako i tako? Odista sam ja najbogobojazniji i najbolji vjernik: postim, ali i mrsim; klanjam, ali i spavam; i oženjen sam; ko izijegava moj sunnet ne pripada mi. ‘”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, da je zabranjeno postiti čitav život, ukazuju dokazi koje ćemo navesti. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da čovjek posti više nego što je postio Davud, alejhis-selam: njegov je post najbolji post. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je protiv onoga ko posti cijeli život. Možda će neko reći da se hadisom željelo negirati da takav čovjek uopće posti, ali, svakako, takav čovjek, suprotstavljajući se sunnetu, gubi nagradu za post. Kada je riječ o tome, Ebu Bekr b. el-Arebi zapisao je: “O kako je nesretan onaj protiv koga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputi dovu! Čak i ako kažemo da je hadis u smislu obavijesti, teško onome za koga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da će biti lišen nagrade, a njegove su riječi istinite. Rekao je da takav čovjek neće biti nagrađen, i kako čovjek može tražiti nagradu u djelu za koje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tvrdi da za njega ne slijedi nagrada.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odrekao se onoga ko ne slijedi njegovu praksu. Čovjeku koji posti čitav život zaprijetio je da će biti pritiješnjen u Vatri, da Svevišnji Allah sačuva! Omer, radijallahu anhu, kažnjavao bi ljude koji uvijek poste. Rbu Amr eš-Šejbani pripovijedao je: “Kada smo bili kod Omera b. el Hattaba, donesena mu je hrana, i neki se čovjek sustegnuo od jela. Omer upita: ‘Zašto ovaj ne jede?’ ‘Posti’, odgovoriše, a on ponovo upita: ‘A koliko posti u mjesecu?’ Čovjek reče: ‘Postim uvijek.’ Omer, radijallahu anhu, stade ga udarati štapom koji je imao i govoriti mu: ‘Jedi, o ti koji postiš uvijek! Jedi, o ti koji postiš uvijek!”, Tu je i predanje u kojem Ebu lshak pripovijeda da je Abdurrahman b. Ebu Nuajm postio uvijek, pa je Amr b. Mejmun rekao: “Da ga vide Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, drugovi, kamenovali bi ga.”

Drugo, neki učenjaci smatraju da se zabrana odnosi na one ljude koji poste uvijek, u pravom smislu te riječi, tj. poste i u onim danima u kojima je zabranjeno postiti, kao naprimjer, u danima dva Bajrama. Međutim, ovo je mišljenje neprihvatljivo iz mnogo razloga koje je naveo Ibn Hadžer rekavši: “Njihovo je mišljenje diskutabilno jer Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘. .. niti posti niti mrsi’ u smislu su odgovora na pitanje u vezi sa stalnim postom, i iz tih se riječi razumije da čovjek za to neće imati ni nagradu ni kaznu, a za onoga ko posti u danima u kojima je zabranjeno postiti to se ne može reći, jer takav čovjek, po onim učenjacima koji dopuštaju stalni post osim posta u zabranjenim danima, učinio je i dobro djelo i počinio grijeh. Naime, dani u kojima je zabranjeno postiti izuzeti su Šerijatom, nisu predviđeni za post, oni imaju status dana i noći u kojima žena ima mjesečni ciklus. Na njih nije mislio onaj što je postavio ovo pitanje, jer je znao da je u tim danima zabranjeno postiti, i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, odgovor: “.. niti posti niti mrsi” ne može se odnositi na onoga čovjeka koji ne zna da je u tim danima zabranjeno postiti.”

Treće, neki su učenjaci kazali da se zabrana stalnog posta odnosi samo na čovjeka koji će zbog toga propustiti neku svoju dužnost. Rekao sam: ako čovjek posti uvijek, neizbježno je da propusti neke dužnosti, i zbog toga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Abdullahu: “O Abdullahu b. Amre, budeš li postio cijeli život i klanjao cijelu noć, bit ćeš umoran i oslabiće ti vid, a ne posti onaj čovjek koji posti cijeli život; post tri dana u svakom mjesecu računa se kao da je čovjek postio cijeli mjesec. ” Na to mu je Abdullah rekao: ”Ja mogu izdržati i više od toga!” Tada mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, predložio: “Posti Davudov post; on je postio prekodan, i nije biježao s bojnog polja kada bi se sukobio s neprijateljem. ”

Dakle, ovaj autentični hadis jasno govori o tome da je propuštanje dužnosti neizbježno glede onoga ko neprekidno posti. Na ovo pitanje treba obratiti pažnju, jer neki su ljudi posrnuli shvativši da se podbacivanje u dužnostima ne odnosi podjednako na sve ljude. A ako su vjerovjesnici i njihovi drugovi priznavali da neprekidni post neizostavno povlači podbacivanje u dužnostima, kako neko može reći da se to ne odnosi podjednako na sve ljude.

Četvrto, islam je propisao nekoliko načina posta koji su u nagradi ravni postu cijelog života: post mjeseca ramazana, a potom post šest dana u mjesecu ševalu, kako stoji u Ebu Ejjubovom, radijallahu anhu, predanju koje je zabilježio imam Muslim, također i post tri dana u svakom mjesecu ravan je postu tokom cijelog života. Ovo je Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet, i sretan je onaj ko ga slijedi, a nesretan je onaj ko od njega odstupa i ide stranputicama!

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf