Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek nema pravo uskratiti upotrebu vode koja mu nije potrebna, da time spriječi rast trave”. Džabir, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je predavanje vode koja čovjeku nije potrebna.”Ijas b. Abdulmuzeni rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je prodavanje vode.” Aiša, radijallahu anha, prenijela je sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: “Čovjek nema pravo uskratiti narodu višak vode, niti ima pravo zabraniti upotrebu viška vode koja istječe iz bunara. ” Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Tri kategorije ljudi Allah neće osloviti na sudnjem danu, niti će ih pogledati: čotjeka koji se lažno zaklinje da je za robu dobijao više nego što mu neko ponudi, čovjeka koji se lažno zakune poslije ikindija-namaza da bespravno uzme pravo muslimana i čovjeka koji uskrati svijetu upotrebu viška vode, Allah će takvom reći: Danas ću te lišiti Svoje dobrote jer si ljude lišavao onoga što nisi svojim rukama stekao. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, višak vode koji nije potreban čovjeku zabranjeno je prodavati. Kada je riječ o tom pitanju, imam Et-Tirmizi ostavio je sljedeći zapis: “Učenjaci su zabranjivali prodavanje vode. To je stav sljedećih autoriteta: Ibnul-Mubareka, Šafija, Ahmeda i Ishaka b. Rahavejha. ” El-Begavi veli: ” .. .i ovo se odnosi na čovjeka koji iskopa bunar na pustoj, neplodnoj zemlji, te bunar postane njegov kao i zemlja u njegovoj blizini. Ako se u blizini bunara nalazi trava, i takav čovjek da višak vode za napajanje trave, ljudi će imati od toga koristi, ali ako im uskrati korištenje vode, time im uskraćuje i travu. Učenjaci: Malik, ElEvzai, El-Lejs b. Sa'd i Šafi tvrde da je to zabranjeno.” O tome Ibn Hibban kaže: ” … to se odnosi i na vodu koja ne pripada nikome i koja je svakome dostupna, kao što su to, naprimjer, tekuće vode na koje svi ljudi polažu pravo. A možda se hadis odnosi na bunar koji čovjek iskopa u pustinji, koji koristi ljudima, pa čovjek zabrani svijetu da koristi njegovu vodu. Zabranjeno je da čovjek, nakon što podmiri svoje potrebe, svijetu zabrani upotrebu viška te vode; ako im to zabrani, lišio ih je i hrane za životinje.” Umjesno je navesti i sljedeću Eš-Ševkanijevu izjavu: ” … navedena dva hadisa ukazuju na to da je zabranjeno lišiti ljude viška vode, a višak je sve što prelazi čovjekove potrebe. Na osnovu vanjskog značenja hadisa, u vezi s tim nema razlike, bez obzira na to nalazila se voda na zemlji koja je čovjekovo vlasništvo ili je usvojena; bila ta voda za piće ili za druge potrebe; upotrebljavala se za napajanje stoke ili usjeva; bio to bunar u pustinji ili ne … I sljedeći hadis ukazuje da je zabranjeno prodavanje vode: Ljudi imaju udijela u tri stvari: vodi, travi i vatri: ‘”

Drugo, ljudi trebaju znati da je jedna od najboljih milostinja napajanje vodom i kopanje bunara, to je ujedno i trajna sadaka.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Trgovina alkoholom zabranjena je”

Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Neki je čovjek htio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, pokloniti vrč vina, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: ‘Znaš li da je Allah zabranio konzumiranje alkohola?’ ‘Nisam to znao’, odgovori čovjek i šapnu nešto nekom čovjeku. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Šta si mu šapnuo?’ Ovaj odgovori: ‘Naredio sam mu da proda to vino.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozori ga: ‘Onaj Koji je zabranio konzumiranje alkohola zabranio je i trgovinu njime. ‘ Tada je čovjek”, nastavlja Ibn Abbas, “otvorio vrč i prosuo sve što je bilo u njemu.” Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Allah je zabranio alkohol dok sam napajao jedanaest ljudi vinom, naredili su mi da ga prolijem, a i svi ostali ljudi prolili su sve vino što su imali; putevima se skoro nije moglo ići od njegovog smrada. Ljudi su”, nastavlja Enes, “toga dana pili miješano vino napravljeno od nezrelih i zrelih hurmi. Neki je čovjek došao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Imao sam imetak nekog siročeta i za njega sam kupio vino, šta misliš, mogu li ga prodati da mu vratim njegov imetak?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu: Ubio Allah Židove! Kada im je zabranjeno konzumiranje sala, oni su ga prodavali i živjeli od te zarade. ‘ Taj je čovjek kasnije govorio: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mi dopustio da prodam to vino. ” Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: ”Zaista je Allah zabranio konzumiranje alkoholnih pića i njihovu prodaju, konzumiranje strvi i nenu prodaju i konzumiranje svinjskog mesa i njegovu prodaju. ‘ Ibn Abbas, radij allahu anhu, prenosi sljedeći hadis: “Sljedeće su stvari haram-imetak: zarada na alkoholu, nadoknada koju bludnica uzma za blud, zarada na psima, zarada od udaranja u bubanj. Ako ti neko želi prodati psa, natrpaj u njegove ruke zemlje. Vino i igre na sreću zabranjene su; sve što opija zabranjeno je. ” Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijedao je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ”Allah je prokleo alkohol, i onoga ko ga konzumira, i onoga ko druge napoja njime, i onoga ko ga prodaje, i onoga ko ga kupuje, i onoga ko ga proizvodi, i onoga kome se proizvodi i onoga ko ga nosi, i onoga kome se nosi. ‘ Ibn Madža u svojoj verziji dodaje: “… i onoga ko živi zarađujući na njemu. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, predavanje, kupovina i zarađivanje na alkoholnim pićima zabranjeno je, to izaziva Allahovu, dželle šanuhu, srdžbu.

Drugo, čovjeku koji naslijedi vino nije dopušteno čuvati ga dok se ne pretvori u sirće, na osnovu Enesovog, radijallahu anhu, predanja u kojem stoji da je neko upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome može li se od vina praviti sirće, pa je odgovorio: “Ne može!”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Avn b. Ehu Džuhajfa prenosi da je njegov otac Ehu Džuhajfa, radijallahu anhu, govorio: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je prodavanje krvi i pasa.” Ebuz-Zubejr rekao je: “Upitao sam Džabira, radijallahu anhu, u vezi s prodavanjem pasa i mačaka, pa mi je odgovorio: ‘To je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio.”‘ Rafia b. Hadidž, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: U najgore vrste zarade jesu sljedeće: nadoknada koju bludnica uzima za blud, zarada od prodavanja pasa i zarada na hidžami. ‘

U drugom predanju: “Zarada od trgovine psima hrđava je, nadoknada koju bludnica uzima za blud hrđava je, i zarada na hidžami hrdava je. ”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ‘Haram-imetak jeste onaj koji je stečen na sljedeći način: trgovinom psima, nadoknadom za gatanje i nadoknada koju bludnica uzima za blud. ” U tome je smislu i predanje Ebu Mesuda el-Ensarija, radijallahu anhu.

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, trgovina psima i zarađivanje na tome jesu zabranjene stvari.

Drugo, zabranjeno je posjedovanje psa, osim ako služi za lov ili čuvanje usjeva i stoke. Onaj ko bezrazložno posjeduje psa, njegova se nagrada svaki dan umanjuje za dva kirata, na osnovu Ibn Omerovog, radijallahu anhu, hadisa: “Ko bude pogedovao psa, ne za lov ni čuvanje stoke, njegova će se nagrada svaki dan umanjiti za dva kirata ”, i na osnovu Ebu Hurejrinog, radijallahu anhu, predanja u kojem je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onome ko bude pogedovao psa koji mu ne služi ni za lov, ni za čuvanje stoke, ni za čuvanje useva, nagrada će svaki dan biti mnogo, mnogo umanjena. ‘ U tome je smislu i predanje Sufjana b. Ebu Zuhejra.

Treće, kada je riječ o trgovini psima, izuzetak je trgovina dresiranim lovačkim psima, na osnovu Džabirove, radijallahu anhu, izjave: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je trgovinu mačkama i psima, ali je dopustio trgovinu lovačkim psima.”

Četvrto, ko želi zaraditi trgujući psima, u njegove ruke treba baciti prašinu, na osnovu Ibn Abbasove, radijallahu anhu, izjave: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je trgovinu psima, a ako neko želi zarađivati na taj način, u njegove ruke treba baciti prašinu.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ma'mer je rekao: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ko drži monopol grešan je. “‘ Neko je prigovorio Seidu: “Ti si monopolist!”, na šta je odgovorio: “Ma'mer, prenosilac ovog hadisa, bio je monopolist.”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, monopol (ihtikar) jeste kupovanje robe u velikim količinama i njeno gomilanje kako bi je bilo manje na tržištu, odnosno kako bi se njena cijena povećala.

Drugo, kada je riječ o monopolu, islamski autoriteti razilaze se u mišljenju je li monopol zabranjen u svakoj vrsti robe ili samo u hrani. O tome imam Et-Tirmizi kaže sljedeće: “Islamski su učenjaci zabranjivali monopol kada je riječ o hrani, a neki su smatrali da je dopušteno držati monopol kada se radi o drugoj robi. Ibnul-Mubarek je govorio: ‘Nema problema u monopolu ukoliko se radi o pamuku, safijan u i sl. “‘ El-Begavi s tim u vezi kaže: “Kada je riječ o monopolu, islamski autoriteti imaju oprečne stavove. Preneseno je da je Omer, radijallahu anhu, rekao: ‘Na našem tržištu nema mjesta monopolu! Nemaju pravo ljudi koji imaju višak imetka držati monopol nad muslimanima, ali onaj ko se svojski potrudi zimi ili ljeti, pa donese robu, takav ima pravo prodavati onako kako želi i zadržati robu dok god to želi.’ Osman, radijallahu anhu, zabranjivao je monopol. A imam Malik i Sufjan es-Sevri zabranjivali su ga glede svih vrsta robe. Malik je govorio: ‘Svaki monopol koji negativno utječe zabranjen je; zabranjeno je držati monopol nad lanom, vunom, uljem .. .’ Međutim, neki učenjaci smatraju da je monopol zabranjen samo nad hranom, jer je hrana prijeko potrebna, odnosno monopol nad drugim namirnicama nije zabranjen, i tO je Ibnul-Mubarekov stav i mišljenje imama Ahmeda. Ahmed veli: ‘Trgovci monopol obično drže u Meki, Medini i rubnim dijelovima islamske države, gdje se daje otpor nevjernicima, a ne mogu ga držati u Basri i Bagdadu jer kroz njih prolaze brodovi s robom.’ Hasan el-Basri i El-Evzai govorili su: ‘Ko uveze hranu iz druge zemlje i uskladišti je, čekajući poskupljenje, takav čovjek nije monopolist; monopolist je onaj čovjek koji opstruira rad muslimanskog tržišta.’ Slično je rekao i Ahmed: ‘Ako čovjek proizvede hranu na svojoj farmi i uskladišti je, on nije monopolist.’ Rekao sam: hadis koji zabranjuje monopol općenit je, međutim to što je prenosilac bio monopolist ukazuje nam na to da se monopol odnosi samo na određene stvari i specifične situacije. I niko nema pravo misliti da ashab jedno prenosi, a drugo radi. Zar o Seidu b. el-Musejjibu, dobrom muslimanu i velikom učenjaku (držao je monopol nad uljem), možemo pomisliti da prenosi hadis, a ne postupa prema njemu! Nikako, i to nam govori da se, po njemu, hadis odnosi samo na određene stvari.” Šafijski autoritet En-Nevevi kaže: “Ovaj hadis jasno ukazuje na to da je monopol zabranjen. Naši su učenjaci rekli: ‘Zabranjen monopol odnosi se samo na prehrambene artikle, tj. da čovjek kupi prehrambene artikle dok su jeftini radi trgovine, ali ih ne prodaje odmah već ih uskladišti, čekajući poskupljenje. A kada je riječ o trgovcu koji prehrambene artikle u grad donese sa sela, ili ih kupi po niskoj cijeni pa ih uskladišti ili prodaje kada poskupe jer su potrebni na tržištu, ili takvu robu kupi da bi je prodavao u sezoni, takav čovjek nije monopolist, i to nije zabranjeno. Kada je riječ o drugoj robi mimo prehrambenih artikala, na nju se ne odnosi monopol ni u kojem slučaju.’ Ovako je ovo pitanje riješeno u našem mezhebu. Neki su drugi učenjaci kazali: ‘Mudrost u zabrani monopola jeste otklanjanje štete od običnog svijeta.’ Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da će se čovjek koji ima prijeko potrebne prehrambene artikle natjerati na njihovu prodaju kako bi se otklonila šteta od običnog svijeta. A predanje u kojem stoji da su Seid b. el-Musejjib i Ma'mer, prenosilac hadisa u vezi s monopolom, bili monopolisti – Ibn Abdulberr i neki drugi komentiraju ovako: ‘Njih su dvojica držali monopol samo nad uljem, shvativši da se hadis odnosi na monopol nad hranom, i to u slučaju kada te iste hrane nema na tržištu i kada je skupa. Hadis su tako shvatili imam Šafi, Ehu Hanifa i neki drugi učenjaci, i to je ispravno.”‘

Treće, iz prethodno navedenih izjava islamskih autoriteta možemo zaključiti da se sljedeće stvari imaju uzeti u obzir kada je riječ o zabranjenom monopolu: prvo, mjerodavni su potreba za prehrambenim artiklima i visoke cijene; i, drugo, grešan je onaj monopolist koji s tržišta pokupuje onu robu koja je prijeko potrebna muslimanima, koju uskladišti i drži monopol nad njom, te njegov postupak izazove štetu i nelagodnost. Imam Eš-Ševkani rekao je: “Jednom riječju, razlog zabranjenosti monopola jeste nanošenje štete muslimanima, a onaj monopol koji ne donosi štetu nije zabranjen. Kada je riječ o monopolu, zabranjeno ga je držati nad hranom i drugom robom jer to ide na štetu muslimanima.”

Četvrto, u zabranjen monopol ne spadaju sljedeće stvari: prvo, skladištenje viška prehrambenih artikala, pogotovo u sezoni, kako bi ih čovjek prodao kada ljudima zatrebaju; i, drugo, uvoženje robe i čekanje poskupljenja, a Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf