Aiša, radijallahu anha, pripovijeda: “Napravila sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, male jastuke na kojima su bile slike, a kada je ušao u kuću, promijenila se boja njegova lica. Upitala sam: ‘U čemu sam pogriješila, Božiji Poslaniče?’ On me upita: ‘Šta je ovo?!’ ‘To su jastuci koje sam ti napravila da se na njih naslanjaš’, odgovorila sam, a on me upita: Zar ne znaš da meleki ne ulaze u kuću u kojoj postoje slike? Oni koji crtaju na Sudnjem danu bit će kažnjeni, Svevišnji će im Allah reći: ‘Oživite ono što ste pokušali stvoriti!”1

Seid b. Ebul-Hasan govorio je: “Neki je čovjek došao kod Ibn Abbasa i rekao mu: ‘Ja sam slikar, pa mi kaži mogu li se zapravo baviti slikarstvom.’ Ibn Abbas mu reče: ‘Približi se!’ Ovaj se malo približio, ali mu Ibn Abbas reče da se još približi, i on mu se približio toliko da je Ibn Abbas stavio svoju ruku na njegovu glavu i kazao: ‘Izvijestit ću te o hadisu koji sam čuo od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Čuo sam da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Svaki će slikar biti bačen u Vatru. Allah će od svake slike koju je naslikao stvoriti biće koje će ga kažnjavati u Džehennemu. ‘ Ako se već moraš baviti slikarstvom, onda slikaj drveće i drugu neživu prirodu.”‘2

Ebu Zura je pripovijedao: “Ušao sam s Ebu Hurejrom u neku kuću u Medini i na njenom krovu vidio slikara kako slika neke stvari. Rekao je: ‘Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Svevišnji je Allah rekao: ‘Ko je veći nasilnik od onoga ko nastoji stvoriti kao što Ja stvaram? Pa, ako mogu, neka stvore zrno, ili neka stvore mrava!'””3

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi nam sljedeći hadis: “Oni koji crtaju na Sudnjem će danu biti kažnjeni, bit će im rečeno: ‘Oživite ono što ste pokušali stvoriti!”‘4

Ibn Mesud, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ‘Najveću kaznu na Sudnjem danu imat će slikari. ‘5

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, oblikovanje živih bića i crtanje zabranjeno je zato što je u tome pokušaj oponašanja Allahovog, dželle šanuhu, stvaranja.

Drugo, slikar će na Sudnjem danu biti kažnjen, Svevišnji će mu Allah narediti da udahne dušu i oživi ono što je pokušao stvoriti, a on to neće moći učiniti.

Treće, ako su oni koji pokušavaju oponašati Allahovo stvaranje na ovome svijetu, nemoćni da stvore, naprimjer, mrava ili zrno pšenice ili zrno ječma u obliku u kojem to Svemogući Allah stvara, kako će to biti kadri na budućem svijetu, gdje će biti u još težem i gorem položaju?

Četvrto, dopušteno je crtanje nežive prirode, pejzaža, rijeka, stabala i sl., a Svevišnji Allah najbolje zna.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Utba b. Abd es-Sulemi, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Nemojte kratiti konjsku grivu iznad čela, niti onu na vratu, a ni njihove repove, jer se oni pomoću repova brane, a pomoću grive iznad čela štite se. I znajte da je u grivi na vratu veliko dobro. “108

Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘U konjskim grivama bit će veliko dobro i uspjeh do Sudnjeg dana; njihovi ih vlasnici s naporom održavaju, pa ih pomilujte po grivi i molite da ih Allah blagoslovi; obilježite ih, ali nemojte žicom. “109

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, kraćenje konjske grive iznad čela, grive na vratu, konjskih repova i njihovo obilježavanje stavljanjem žice na vrat – sve je to zabranjeno.

Drugo, u konjskoj je grivi veliko dobro, blagodat i uspjeh, zato čovjek treba konja pomilovati po grivi i zamoliti Svevišnjeg Allaha za blagoslov.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte svoje jahalice pretvoriti u minbere, jer Svevišnji Allah potčinio vam ih je da vas nose u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli, zato ih koristite za svoje potrebe; a i Zemlju vam je potčinio. ”100

Sehl b. Hanzala, radijallahu anhu, pripovijeda: “Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom prošao pored jako mršave deve i rekao: ‘Bojte se Allaha glede ovih životinja nerazumnih! Jašite ih primjereno i koljite ih prema običaju.”101

Muaz b. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Životinje primjereno jašite ili ih primjereno rasteretite, a nemojte na njima bespotrebno sjedjeti. ”102

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je na jahalici bespotrebno se odmarati i s nje se bespotrebno obraćati, to umara i iznuruje životinju, a povrh svega toga, tako rade oholi i gordi ljudi.

Drugo, ako ovu konstataciju neko ne prihvati govoreći da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao govor s jahalice, njemu možemo navesti sljedeće Et-Tahavijeve riječi: ” … dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao je govor sjedeći na jahalici, i Bože sačuvaj da se taj Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, postupak suprotstavlja njegovim riječima (hadise koji o tome govore već smo naveli) u kojima zabranjuje bespotrebno sjedenje na jahalici ( … ) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedjeo je na jahalici kako bi se obraćao ljudima i kako bi čuli njegova naređenja i zabrane, a oni ga ne bi čuli da je stajao na zemlji, dakle, radilo se o prijekoj potrebi. A u navedenim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje ono sjedenje za koje ne postoji prijeka potreba. Otuda, Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, postupak i njegove riječi ne nose isto značenje i nemaju isti smisao, pa i ne postoji kontradiktornost među njima.”103

Imam El-Hattabi zapaža: “U autentičnom predanju stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, održao govor s jahalice, i to nam ukazuje da je stajanje na jahalici dopušteno po potrebi, odnosno iz određene želje koja se ne može postići stajanjem na zemlji. Zato kažemo da se hadisi u kojima se to zabranjuje odnose na bespotrebno stajanje, odnosno sjedenje na jahalici, a time se samo umara životinja.”104

Razmatrajući ovo pitanje, Ibn Kajjim el-Dževzijja veli: “Kada je riječ o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, stajanju na jahalici i držanju govora na Oprosnom hadžu, to se razlikuje od situacije u kojoj je to zabranjeno činiti. Naime, u tome Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, obraćanju s jahalice bila je opća korist za ummet, poučavanje islamu i obredima hadža, a to nije dugo potrajalo, niti se jahalica umorila, niti joj je dosadilo, za razliku od čestog bespotrebnog sjedenja i stajanja na njoj dozivajući nekoga i ne silazeći na zemlju.”105

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: “Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo drago da se u ratu upotrebljavaju putonogi konji.”74

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, pokuđeno je upotrebljavanje putonogih konja u borbi na Allahovom putu. “Učenjaci kažu: ‘Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, to prezirao zato što je putonogi konj sličan konju s tri svezane noge”‘, napominje imam En-Nevevi.75

Drugo, imam El-Ubejj, u svom djelu Eš-Šerh, 6/597, rekao je: ” … prema tome, predanje u kojem stoji da Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo drago da se u ratu upotrebljavaju putonogi konji, odnosi se na ličnu antipatiju prema takvim konjima, a ne odnosi se mekruh kao jedan od pet islamskih propisa. Tome u prilog ide činjenica da se izraz mekruh upotrebljava kada se radi o djelima, a ovo je antipatija prema putonogosti, a putonogost nije djelo već karakteristika.”

Ja velim da je to diskutabilno, jer se izraz koji je spomenut u hadisu odnosi na upotrebljavanje putonogih konja u borbi na Allahovom, dželle šanuhu, putu, a to je djelo, pa zato slobodno možemo reći da se ovdje misli na mekruh, tj. izraz koji se upotrebljava u usuli-fikhu, a Svevišnji Allah najbolje zna.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Da ljudi znaju šta može donijeti samoća, mislim da noću niko ne bi sam putovao. ‘50

Ovaj isti ashab govorio je: ”Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek sam konači i sam putuje.”51

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Jedan je putnik šejtan, dvojica su dva šejtana, a trojica su već društvo. ”52

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je noćiti sam i putovati sam jer je u tome velika smutnja glede vjere i ovosvjetskih dobrobiti. Na usamljenog čovjeka šejtan više nasrće, uznemirava ga i igra se s njim, pogotovo ako bolesno razmišlja i ima slab karakter. Samcu na putu nema ko pomoći; ako se razboli, a sam je, neće imati kome ostaviti oporuku niti dati imetak koji je ponio da ga preda njegovoj porodici. Štaviše, neće ih imati ko obavijestiti o njegovoj smrti, ako umre, neće ga imati ko okupati, umotati u kefine i ukopati. Drumski razbojnici i ostali pokvareni ljudi smjelije napadaju na pojedinca nego na skupinu …

Drugo, kada je riječ o putu, mora biti najmanje tri putnika.

Treće, doduše, u nekim autentičnim predanjima stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, s određenim zadacima slao pojedince, ali se to odnosi na prijeku potrebu, odnosno korist za islam koja se nije mogla ostvariti osim na taj način. Tome slično jeste slanje uhoda i sl., a Svevišnji Allah najbolje zna.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf