Priredio: Sead ef. Jasavić
Imam Ebul-Feredž Ibnul-Dževzi rhm., kaže: Mezheb Ebu Hanife rhm., po pitanju muzike jeste ono što nam prenosi Hibetullah b. Ahmed el-Hariri od Ebul-Tajjib el-Taberija rhm., koji kaže: „Ebu Hanife rhm., je mrzio pjevanje i ako je dozvoljavao pijenje „nebiza“. Slušanje pjesama je smatrao grijehom, i istog stava su bili ostali učenjaci Kufe poput: Ibrahima, Ša’abija, Hammada, Sufjan el-Sevrija i dr., i u tome se nikako nisu razilazili! Kaže: Ni međ’ učenjacima Basre se ne bilježi razilaženje po ovom pitanju tj. da su mrzili muziku i zabranjivali je izuzev onoga što se prenosi od Ubejdullaha b. el-Hasena el-Anberija, koji nije smatrao to strašnim.“ (Pogledaj: Telbisu Iblis, 1/282.)
Imam Abdullah el-Mevsili rhm., kaže: „Slušanje melahija je haram poput sviranja kadiba, deffa, frule i ostalog. Poslanik a.s., je rekao da je slušanje zvuka melahija-muzike, ma’asija-grijeh, sjedenje tamo gdje se svira je fisk-grijeh, dok je uživanje i naslađivanje muzikom nevjerstvo! Ove riječi nam ukazuju na težinu ovog prijestupa i grijeha! Ako čovjek nenamjerno bude slušao muziku opravdan je, a treba se potruditi da je ne sluša, shodno predaji kada je Poslanik s.a.w.s., stavio prste u uši kako ne bi slušao glas pjevačice. Od Hasen b. Zijada rhm., se prenosi da je rekao: Nije strašno udarati u deff na svadbenom veselju kako bi se obznanio brak. Ebu Jusuf rhm., je bio upitan da li mrzi udaranje u deff mimo svadbenog veselja npr. da majka udara u deff svome dijetetu bez imanja za cilj činjenje grijeha-fiska? Pa je rekao: Ne mrzim to; ono što mrzim jeste kada deff proprati poročna pjesma! Ebu Jusuf rhm., je rekao: U kuću iz koje se čuje zvuk frula i žica – uđi bez traženja dozvole (kako bi ih odvratio od grijeha), jer je odvraćanje od grijeha farz-obaveza, pa ako ulazak ne bi bio moguć osim uz dozvolu ova obaveza se nikada ne bi mogla sprovesti! Čovjek koji javno čini grijehe kod svoje kuće – imamu (državi), je obaveza da ga u tome spriječi, pa ako se pokaje dobro jeste, a ako ne onda će ga uhapsiti i kazniti bičevanjem, a može mu i kuću oduzeti!“ (Pogledaj: el-ihtijar li-Ta’alilil-Muhtar, 4/177.)

Imam Ibnu Nudžejm el-Masri rhm., kaže: „U djelu el-Zehira stoji: Oko udaranja u deff prilikom svadbenog veselja postoji razilaženje tj. dozvoljava se deff koji nema dželadžile (metal), sa strana, dok je mekruh upotreba deffa sa dželadžilama. Razilaze se također i u vezi pjevanja na svadbenom veselju. Jedni smatraju to dozvoljenim kao i udaranje u deff.“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik, 7/461.)

Imam Ibnu Nudžejm el-Masri rhm., kaže: „Deff, tabl (goč), berbet (žičani instrument nalik violini), i mizmar (duvački instrument) – ako se ukradu za njih se ne sječe ruka, jer ovi predmeti kod njih dvojice (Ebu Jusuf i Muhammed), nemaju vrijednost i na osnovu ovoga stava se izdaje fetva tako da neće obeštećenje plaćati onaj ko ih polomi. Po Ebu Hanifi onaj ko ih uzme isto kao da ih je polomio. Deff se koristi za igru i ima ih oblih i kockastih. Berbet sliči instrumentu el-‘Ud. Tabl-goč koriste gazije i oko njega ima razilaženja međ’ ulemom, ali je jače mišljenje da se neće kidati ruka zbog njega!“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik, 13/222.)

Imam Ibnu Nudžejm el-Masri rhm., kaže: „U djelu el-Mi’iradž stoji: Melahi se dijeli na dvije vrste: 1. Zabranjeni – u šta spadaju instrumenti poput frule, ne bitno od čega je, te el-‘ud ili tanbura, shodno predaji od Ebu umame r.a., u kojoj Poslanik s.a.w.s., kaže: „Allah me je poslao iz milosti prema svijetovima, i naredio mi je da uništavam el-me’azif (žičane instrumente), i el-mezamir (duvačke instrumente)!“ (Da’if, Musned Ahmed b. Hanbel, br.22361.) Upotreba ovih instrumenata odbija od zikrullaha. 2. Dozvoljeni – u šta spada upotreba deffa prilikom sklapanja braka, kao i ostalih događaja u istom značenju tj. veseli i sretni događaji, dok je u ostalim situacijama njegova upotreba mekruh, shodno predaji od halife Omera r.a., kada je čuo zvuk deffa pa je poslao čovjeka da vidi zbog čega se svira, pa ako je zbog svadbe ne bi reagovao, a ako je zbog nečeg drugog polomio bi ih štapom. Upotreba deffa od strane muškaraca je mekruh u svakoj situaciji zbog poistovjećivanja sa ženama!“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik, 18/287.)

Imam Ibnu Nudžejm el-Masri rhm., kaže: „Što se tiče deffa i goča, koji se sviraju pri svadbama i borbama – onaj ko ih ošteti nadoknadiće ih uz opštu saglasnost svih!“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik, 21/325.)

Imam Ibnu Nudžejm el-Masri rhm., kaže: „U djelu el-Zehira, i ostalim, stoji: „Nema ničeg strašnog u tome da se udara u deff prilikom svadbi i bajrama, a isto tako nije strašno i da se zapjeva na svadbama i bajramima, ako nema propratnih grijeha (fisk)!“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik, 22/118.)

Imam Ibnu Nudžejm el-Masri rhm., kaže: „Može se udarati u deff prilikom svadbenog veselja. Ebu Jusuf rhm., je bio upitan o korišćenju deffa mimo svadbenog veselja kao npr. da majka udara u deff svome dijetetu, bez propratnih grijeha naravno, na šta je odgovorio: Može. U djelu el-Zehira stoji: Dozvoljeno je pjevati na bajramima, a u djelu el-Siradžijja stoji: Dozvoljeno je i recitiranje stihova ako se u njima ne spominje grijeh!“ (Pogledaj: el-Bahr el-Ra’ik, 22/209.)

Imam Muhammed ‘Ala’uddin el-Haskefi rhm., kaže: „… i svaka vrsta ružnih instrumenata proširenih među ljudima poput tanbura i frula, a ako nisu u pitanju ružni instrumenti poput el-huda’a i el-kasaba (trska), onda ne, izuzev ako se ne zloupotrijebe pa ljudi počnu skakati i igrati!“ (Pogledaj: el-Durr el-Muhtar, 5/482.)

Imam el-Serhasi rhm., kaže: „Neće se kidati ruka zbog (krađe), deffa, i instrumenata sličnih njemu…“ (Pogledaj: el-Mebsut, 11/333.)

Imam Burhanuddin b. Maze rhm., kaže: „Ulema se razilazi kada je u pitanju udaranje u deff pri svadbenim veseljima. Jedni smatraju da je to dozvoljeno shodno Ajšinoj r.a., predaji u kojoj stoji da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Obznanite brak i sklopite ga u džamiji i udarite u deffove zbog toga!“ (Sunen Tirmizi, br.1089.) Muhammed b. Sirin rhm., kaže: „Obaviješten sam da bi se halifa Omer b. el-Hattab r.a., raspitao, kada bi čuo zvuke veselja, pa ako bi mu rekli da je u pitanju svadba ili obrezivanje djeteta – ne bi reagovao. Drugi smatraju da je to svakako pokuđeno, shodno riječima Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Svako trošenje vremena od strane vjernika je pogubno izuzev njegova treniranja konja, vježbanja gađanja i igranja sa svojom ženom.“ (Tirmizi, Ibnu Madždže) Fekih Ebul-Lejs rhm., kaže: Deff koji se koristi u našem vremenu sa sanedžatima i halhalima je mekruh; razilaženje uleme je samo oko deffa koji se ranije koristio!“ (Pogledaj: el-Muhit el-Burhani, 5/287.)

Imam Fahruddin el-Zejle’i rhm., kaže: „Između halal i haram (odnosa), jeste deff i glas!“ (Tirmizi, Nesa’i, Ibnu Madždže) Islamski pravnici kažu: Deff koji se u ovom hadisu spominje jeste deff bez dželadžila sa strane (halhala), a Allah najbolje zna!“ (Pogledaj: Tebjinul-Haka’ik šerhu Kenzil-Deka’ik, 5/193.)

Imam Fahruddin el-Zejle’i rhm., kaže: „Fekih Ebul-Lejs rhm., kaže: Ovo što smo naveli od Ebu Jusufa i Muhammeda rhm., da se neće nadoknaditi šteta za deff i goč – to se misli na deff i goč koji se upotrebljavaju za razonodu i gubljenje vremena (lehv), ali ako je u pitanju goč kojeg koriste borci i lovci – on će se nadoknadit. Isti je slučaj i sa deffom koji se ne koristi za lehv i gubljenje vremena – i on će se nadoknadit ako se ošteti kao npr. deff koji se koristi za svadbe.“ (Pogledaj: Tebjinul-Haka’ik šerhu Kenzil-Deka’ik, 15/471.)

Imam Fahruddin el-Zejle’i rhm., kaže: „Ebu Jusuf rhm., je rekao: „Mrzim deff kojeg prati razvratno igranje i pjevanje!“ (Pogledaj: Tebjinul-Haka’ik šerhu Kenzil-Deka’ik, 16/339.)

Imam Muhammed b. Ebi Bekr el-Razi rhm., kaže: „Dozvoljeno je udarati u deff prilikom svadbenih veselja radi obznane braka, i dozvoljeno je udarati u goč prilikom obavljanja hadždža i borbi, radi obznane ne iz razonode.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Muluk, 1/238.)

Imam Ibnu Abidin rhm., kaže: „Dozvola udaranja u deff je posebna za žene kako se to bilježi u djelu el-Bahr, prenijeto iz djela el-Mi’radž, nakon spomena toga da je dozvoljeno udarati u deff prilikom svadbenih veselja i ostalih sličnih srećnih događaja. Kaže: Udaranje u deff je mekruh muškarcima u svakom slučaju, zbog poistovjećivanja sa ženama!“ (Pogledaj: Hašijetu Reddil-Muhtar ‘ala Durr el-Muhtar, 5/482.)

Imam Ibnu Abidin rhm., kaže: „Moj cijenjeni otac rhm., je rekao: „Treba se udarati u goč u vrijeme sehura u mjesecu Ramazanu, kako bi se probudili oni koji su se uspavali.“ (Pogledaj: Hašijetu Reddil-Muhtar ‘ala Durr el-Muhtar, 7/154.)

Imam Ibnu Abidin rhm., kaže: „I ko bude pjevao ljudima – zbog toga što ih okuplja na grijehu (Hidaja i ostala djela). Imam Sa’ad efendi kaže da se ovo odnosi na pjevanje za pare. Razmisli. Što se tiče onoga koji pjeva sam sebi kako bi odagnao samoću – takvo što je po većini uleme dozvoljeno (‘Inaja). Imam el-‘Ajni i ostali smatraju ovaj stav ispravnim. Kaže: Ako u tome ima va’aza-savjeta i hikmeta-mudrosti, uz opštu saglasnost svih je takvo što dozvoljeno. Jedni su ovo dozvolili samo pri svadbama kao što je tada dozvoljeno udarati i u deff. Neki su ovo dozvoli u svakoj situaciji, dok su drugi ovo u svakoj situaciji zabranili. U djelu el-Bahr stoji: Mezheb je da je ovakvo postupanje u svakoj situaciji zabranjeno, što prekida svaku raspravku. Vanjsko značenje koje nam navodi djelo el-Hidaja jeste da je u pitanju veliki grijeh (kebira), pa makar to čovjek činio samome sebi, što autor također potvrđuje. Kaže: Neće se prihvatat svjedočenje od čovjeka koji sluša muziku-pjesmu (gina), ili ide i sjedi tamo gdje se svira i pjeva. Imam el-‘Ajni rhm., dodaje: Ili sjedi tamo gdje se poroci rade i gdje se pije pa makar on i ne pio alkohol, jer samo mješanje sa njima, i ostavljanje naređivanja dobra – obara ‘adalet – pouzdanost nekog čovjeka.“ (Pogledaj: Reddul-Muhtar, 22/200.)

Imam Šejhi-Zade rhm., kaže: „Što se tiče goča kojeg koriste borci ili hadžije ili lovci, ili pak deffa koji se koristi za svadbe ili se sa njime igraju djeca u kući – ako ih čovjek ošteti nadoknadiće njihovu štetu uz opštu saglasnost svih, kako se to bilježi u Šerhul-Kenzu od ‘Ajnijja rhm..“ (Pogledaj: Medžme’ul-Enhur fi Šerhi Multekal-Ebhur, 7/413.)

Imam Zejnuddin el-Razi el-Hanefi rhm., kaže: „Dozvoljeno je udarati u deff (koža s jedne strane instrumenta), pri svadbenom veselju (‘urs), radi obznane braka, a isto tako je dozvoljeno udarati u tabl-goč (koža s obije strane instrumenta), prilikom obavljanja hadždža i prilikom borbi, radi obznane ne iz razonode.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Muluk, 1/238.)

Imam Ebu Bekr el-Kasani rhm., kaže: „Dozvoljeno je prodavati instrumente (alatul-melahi), poput: birbita (nalik violini), tabla (goč), mizmara (frule), deffa i ostalog, po imamu Ebu Hanifi rhm., ali je, po njemu, to djelo mekruh-pokuđeno, a što se tiče njegova dva učenika, Ebu Jusufa i Muhammeda, oni su stava da nije halal trgovanje s ovim stvarima, jer su to stvari pripravljene za razonodu i gubljenje vremena (telehhi), kao i za grijeh (fisk), i fesad (nered). To se neće smatrati imetkom pa ga zbog toga nije dozvoljeno ni prodavati. Imam Ebu Hanife rhm., smatra da je moguće koristiti navedene instrumente u halal-šeri’atske svrhe, koji će tada biti propratni elementi nekim korisnim stvarima tako da neće (zbog eventualne zloupotrebe), gubiti svojstvo imetka. Stav Ebu Jusufa i Muhammeda da su muzički instrumenti sredstva uživanja-razonode (alatut-telehhi), i fiska-grijeha, je i naš stav.“ (Pogledaj: Beda’i’ul-Sana’i, 4/335.)

Imam Ebu Bekr el-Kasani rhm., kaže: „Što se tiče onoga koji svira instrumente – njegov hal će se sagledat; ako bude svirao neke obične instrumente poput trske (kasab), ili deffa i sl., to nije strašno, i neće se zbog toga obarat pouzdanost (‘adalet), nekog čovjeka, ali, ako je u pitanju neki teži instrument poput ‘el-Uda (žičani instrument poput violine-gitare…), i sl., pouzdanost (‘adalet), takvog čovjeka spada, jer upotreba takvih instrumenata nikako nije halal!“ (Pogledaj: Beda’i’ul-Sana’i, 5/401.)

Imam Ebu Bekr el-Kasani rhm., kaže: „Neće se kidati ruka ako se ukrade neki muzički instrumenat poput goča, deffa, frule i sl., jer se ove stvari ne smatraju imetkom, ili u njihovom „imanju“ ima manjkavosti. Zar ne vidiš da onaj ko slomi muzički instrumenat neće nadoknađivati štetu shodno mišljenju imama Ebu Jusufa i Muhammed Šejbanije rhm..“ (Pogledaj: Beda’i’ul-Sana’i, 6/9.)

Imam el-Tahavi rhm., kaže: „Neki su dozvolili pjevanje na svadbi poput udaranja u deff. Ima onih koji su to dozvolili u svakoj prilici, dok ima i onih koji su ga zabranili u svakoj prilici. Ovo spominje imam ‘Ajni u čemu ga je slijedio el-Bakani. Kažem: u djelu el-Bahr i el-Mezheb stoji da je to u svakoj prilici zabranjeno, što prekida svako razilaženje. Očit stav koji se ističe u djelu el-Hidaje (Zahirul-Hidajeh), jetse da je u pitanju veliki grijeh, pa makar to čovjek činio sam za svoju dušu!“ (Pogledaj: Hašijetul-Tahavi ‘ala Merakijel-Felah, 2/311.)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Ženski glas, sam po sebi, nije avret, jer kad bi se on smatrao avretom to bi bilo veliko opterećenje po sve, a znamo da je ova vjera sama po sebi lahkota! Žena je u potrebi za govorom i komunikacijom kako sa ženama tako i sa muškarcima i to u različitim sferama svoga života. Ono što je zabranjeno i što se smatra avretom jeste „zavođenje“ žena u svome govoru, na što je bila skrenuta pažnja i samim ženama Allahovog Poslanika s.a.w.s., ajetom: „O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!“ (el-Ahzab, 32.)

Dakle, ovaj ajet ne zabranjuje ženama uopšteno da govore, već im zabranjuje usiljenost i zavodljivost u govoru, dok je uobičajen govor, ne propraćen zavođenjem i grijehom, ženama dozvoljen. Znamo da su žene Poslanika s.a.w.s., majke vjernika, i da im je zabranjeno da se udaju nakon smrti Allahovog Poslanika s.a.w.s., pa je i pored toga njima skrenuta pažnja da sa svojom „djecom“ paze kako pričaju – pa šta tek da kažemo za žene koje nemaju status „majki“ prema muškarcima koji nemaju status njihovih „sinova“ – kako se tek one trebaju pridržavati ovoga ajeta!

Mnogo žena sahabijki su razgovarale sa Poslanikom s.a.w.s., o propisima vjere i to u prisustvu muškaraca stranaca, poput Esme bint Jezid, i poput žena koje su davale prisegu na vjernost. Žene sahabijke su razgovarale sa ashabima, kao i ashabi sa njima, poput slučaja žene koja je odgovarala Omeru r.a., onda kada je Omer r.a., tražio da se spuste mnogo podignuti mehrovi-vjenčani darovi. Omer r.a., i pored svoje žestine, nije spriječio ovu ženu od govora, već joj je potvrdio njen stav, i to u sred skupa kojem su prisustvovali i muškarci.

Šejh Ibnu Usejmin rhm., je bio upitan o tome da li je glas žene avret pa je odgovorio: „Ko bude malo dublje razmišljao o tekstovima Kur’ana i Sunneta naići će na to da ženski glas nije avret. Ono što nas upućuje na ovakav stav jeste ajet u kojem Allah dž.š., kaže: „…na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!“ (el-Ahzab, 32.) Zabrana, spomenuta u ovom ajetu jeste zavođenje u govoru, dok je obično neusiljeni govor dozvoljen, što nam sve zajedno ukazuje na to da glas žene nije avret, jer da je ženski glas avret i zabranjen ne bi se na kraju ajeta reklo „i neusiljeno govorite“. Dakle, zabrana se odnosi na usiljeno i zavodno pričanje, ne drugo. Što se tiče sunneta dokaza je mnogo. Žene su dolazile Poslaniku s.a.w.s., i obraćale mu se u prisustvu muškaraca što im on nije zabranjivao, niti je od ljudi tražio da idu. Da je ženski glas avret njegovo slušanje bi bilo zlo – a Poslanik s.a.w.s., nije ostavio zla a da nije ukazao na njega!. Hanbelijski učenjaci su na stanovištu da ženski glas nije avret. (Pogledaj: Šerhul-Munteha, 11/3., Šerhul-Ikna’, 8/3., Gajetul-Munteha, 8/3., el-Furu’, 157/5..)“ (Pogledaj: Fetava ve Resa’il Ibnu ‘Usejmin, 12 tom, 176 pitanje)

Ovaj stav se, između ostalog, temelji i na sljedećim hadisima:

1. Muhammed b. Sa’ad prenosi od svoga oca da je Omer b. el-Hattab r.a., zatražio dozvolu da uđe kod Poslanika s.a.w.s., kada su kod njega bile neke žene kurejšijke, koje su od njega nešto tražile i zahtijevale ali malo podignutog glasa nad njegovim glasom. Kad Omer r.a., zatraži dozvolu za ulazak one se latiše hidžaba, a Poslanik s.a.w.s., dozvoli Omer r.a., da uđe. Kada je ušao, Poslanik s.a.w.s., se smijao. Omer r.a., reče: Allah ti usta nasmijao, na mjestu baba si mi i majke?! Poslanik s.a.w.s., reče: Čudim se ovim ženama koje su bile kod mene, kada su ti čule glas latiše se hidžaba. Omer r.a., reče: Ti si preči da imaju strahopoštovanja od tebe, o Allahov Poslaniče – pa se Omer r.a., osvrnu k njima riječima: O vi koje ste neprijatelji prema samima sebi, zar da se mene plašite, a da se ne plašite Allahovog Poslanika s.a.w.s.? One rekoše: Ti si krući i strožiji od Allahovog Poslanika s.a.w.s.! Poslanik s.a.w.s., reče: O Ibnul-Hattabu, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće te šejtan susresti na putu a da se neće prebaciti na drugi put!“ (Sahihul-Buhari, br.6085.)

Ovaj hadis je dokaz tome da ženski glas nije avret jer Poslanik s.a.w.s., nije negirao ženama njihovo odgovaranje na riječi Omera r.a.. Da je ženski glas avret – Poslanik s.a.w.s., bi zabranio ovim ženama da zbore pred muškarcima.

2. Esma’ bint Jezid el-Ensarijja r.a., priča: Poslanik s.a.w.s., je jedne prilike prošao pored strane mesdžida u kojem su bile žene, među kojima sam bila i ja, pa je, čuvši njihove glasove, rekao: O skupino žena, doista ćete vi biti najbrojnije džehennemsko gorivo! Pozvah Poslanika s.a.w.s., a bila sam najbrža kada se radilo o postavljanju pitanja – pa rekoh: Zbog čega? Poslanik s.a.w.s., reče: Zbog toga što ste nezahvalne kad vam se da, i što ste nestrpljive kada padnete u iskušenje, i što se odmah žalite kad vam se ne da! Strogo se čuvajte nevjerstva opskrbljenih! Pitah Poslanika s.a.w.s.: Što je to nevjerstvo opskrbljenih (kufranul-mune’aamin)? Reče: Kada se žena nađe kod nekog čovjeka, kojem je rodila dvoje ili troje djece, pa mu kaže: Nikakvoga dobra od tebe nikada nisam vidjela!“ (Ahmed, Taberani)

3. Ummu Hana bint Ebi Talib r.a., prenosi da je otišla do Allahovog Poslanika s.a.w.s., u godini Osvojenja Mekke, pa ga zateče kako se kupa, dok mu njegova ćerka Fatima držaše zastor. Nazvah mu selam – a Poslanik s.a.w.s., upita: Ko je? Rekoh: Ummu Hana bint Ebi Talib. Reče: Neka je dobro-došla Ummu Hana bint Ebi Talib. Kada je završio sa svojim kupanjem, ustao je klanjati osam rekata, odjenut u jedan ogrtač, pa rekoh: O Allahov Poslaniče, sin majke moje, Alija r.a., tvrdi kako će da ubije čovjeka kojeg sam ja zaštitila – Fulan b. Hubejre!? Poslanik s.a.w.s., reče: Dajemo zaštitu svakom onom kojeg si ti zaštitila o Ummu Hana! Ummu Hana reče: To je bilo u vaktu duha-namaza.“ (Sahihul-Buhari, br.3171.)

4. Od Enesa r.a., se prenosi: Kada je Poslanik s.a.w.s., obolio pred svoju smrt počeo se gubiti, pa Fatima r.a., reče: O muke babove… Poslanik s.a.w.s., joj reče: Nakon ovoga tvoj babo neće imati više muka! Kada je Poslanik s.a.w.s., preselio, Fatima r.a., je rekla: O očiću moj, odazvao si se Gospodaru koji te pozva’; o očiću moj, džennet-i-firdevs ti kuća bila; o očiću moj, šta će Džibril bez tebe! Kada smo ga ukopali, Fatima a.s., je rekla: O Enese, kako mogaste bacati zemlju na Allahovog Poslanika s.a.w.s.!?“ (Sahihul-Buhari, br.4462.)

5. Enes r.a., prenosi: Ebu Bekr r.a., je, nakon smrti Poslanika s.a.w.s., rekao Omeru r.a.: Hajd’mo do Ummu Ejmen, da je posjetimo, onako kako ju je posjećivao Allahov Poslanik s.a.w.s.. Kada su došli do nje, zaplakala je, pa joj rekoše: Šta te je uplakalo; ono što je kod Allaha je za Poslanika s.a.w.s., bolje. Reče: Ne plačem zbog toga što ne znam da je ono što je kod Allaha za Poslanika bolje, već plačem zbog toga što je Objava sa Nebesa prestala silaziti – pa s ovim riječima i njih rasplaka, pa su svi zajedno plakali!“ (Sahihu Muslim, br.6472.)

Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Ovaj hadis je dokaz tome da je propisano i vrijedno posjećivati dobre osobe, da je propisano dobrom čovjeku posjetiti onoga ko je malo manji u dobroti od njega, da je propisano posjetiti onoga koga je tvoj prijatelj posjećivao i volio, da je dozvoljeno skupini muškaraca posjetiti dobru ženu i slušati je kada govori, da je dozvoljeno učenom i starijem da uzmu nekoga sa sobom u zijaret nekome ili bolesniku itd.. Propisano je plakati zbog rastanka sa dobrom i dragom osobom, pa makar i otišli tamo gdje im je bolje nego gdje su do tada bili, a Allah najbolje zna!“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘alel-Muslim, br.4492.)

Imam Ibnu Bettal rhm., kaže: „Ženama je propisano da se raspituju u vezi propisa svoje vjere, i dozvoljeno im je da razgovaraju s muškarcima u vezi toga, kao i u vezi svega za čime su u potrebi. ‘Ilm i znanje je uzimano od žena Allahovog Poslanika s.a.w.s., kao i od ostalih žena Selefa!“ (Šerhu Sahihil-Buhari, 1/178.)

Imam el-Gazali rhm., kaže: „Ženski glas nije avret izuzev ako nije u pitanju pjevanje! Žene su za vrijeme ashaba muškarcima nazivale selam, tražile fetvu, pitale, konsultovale itd., a kad je u pitanju pjevanje tada raspirivanje strasti stupa na scenu…“ (Pogledaj: Ihja’u ‘Ulumid-din, 3/260.)

Imam el-Kurtubi rhm., kaže: „Nemoj da pomisli neko ko nema razumjevanja da kada mi kažemo da je glas žene avret da pod tim podrazumjevamo i njen obični zbor. To nije tačno. Mi dozvoljavamo govor sa ženama strankinjama i komunikaciju kada se je u potrebi za time, a ne dozvoljavamo im podizanje glasa, niti umiljato i zavodljivo govorenje, jer se time muškarci privlače i strasti raspiruju.“ (Pogledaj: Fetva šejh Muhammed Behit el-Muti’i, Muftil-Dijar el-Masrijje el-Esbek, Medželletul-Islam, mudželled 4, br.28.)

Stalna Komisija za Fetve, u KSA, kaže: „Ženski glas se uopšteno ne smatra avretom. Žene bi se Poslaniku s.a.w.s., žalile, raspitivale bi se o islamu, a isto su činile i za vrijeme Pravovjernih Halifa r.a., kao i sa Valijama – namjesnicima i vladarima, nakon njih. Selamile su muškarce strance, i odgovarale su na selam, na što im nije prigovorio niko od imama islama. Ali, i pored navedenog, ženi nije dozvoljeno da se „prenemaže“ u govoru, i da „zanosi“ u govoru, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!“ (el-Ahzab, 32.) Takvo postupanje zavodi muškarce i postaje im fitna-iskušenje, kako nam to potvrđuje spomenuti kur’anski ajet, a Allah je taj koji tevfika daje. Ve sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed ve Alihi ve Sahbihi ve sellem.“ (Fetvu br.4522., potpisali: Abdullah b. Ku’ud, Abdullah b. Gudejjan, Abdurrezzak Afifi, Abdul-Aziz ibnu Baz.)

Šejh Aid el-Karni rhm., na pitanje: „Da li je ženama dozvoljeno da koriste pojačala-mikrofone, na svadbama“ – rekao: „Ženski glas je kao takav avret, i ženi nije dozvoljeno da podiže glas, pa joj nije dozvoljeno da podiže glas na svadbama. Dozvoljeno im je da razmjenjuju pjesme i stihove, i da igraju na mjestu gdje ih neće slušati i gledati muškarci. Ako se glasovi budu čuli, to je munker kojeg treba zabraniti.“ (Pogledaj: Hutab ve Muhadarat, 35/397.)

I pored svega navedenog, muškarci i žene moraju suziti krug svoje priče u najuže okvire, i njihov razgovor mora kružiti samo u pitanjima koja ne vode fesadu. Ženi je posebno obaveza da izbjegava kontakt sa muškarcima koji joj nisu mahrem koliko se može, i da ne priča mnogo pred muškarcima koji joj nisu mahrem ako se mora, i da ne zanosi u govoru kada priča sa njima, jer je sami ženski glas nježan po svojoj prirodi pa ako se tome još pridoda zavođenje onda nastaje fitna. Ovakvo postupanje može negativno djelovati na muškarce koji imaju slaba i bolesna srca, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!“ (el-Ahzab, 32.)

Zbog svega navedenog je ženi pokuđeno da uči Kur’an na glas, kao i da uči ezan i ikamet, i kada želi skrenuti pažnju na grešku u namazu neće to raditi riječima: Subhanallah, već će samo pljesnuti dlanom o šaku, kako se to bilježi kod Buharije i Muslima.

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka je salevat i selam na Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu i ashabe i na sve one koji slijede stope njegove, do Sudnjega dana.

Često postavljeno pitanje je da li prolazak djeteta ili nekog ili nečeg drugog ispred klanjača – kvari njegov namaz ili ne, pa sam ovom prilikom odlučio sabrati malo predaja, stavova uleme i fetvi učenjaka vezanih za ovo pitanje, kako bi stvar bila malo jasnija:

Neke od predaja koje govore o ovom pitanju:

Alija r.a., je rekao: „Šta god da prođe ispred klanjača – neće pokvariti namaz klanjaču!“ (Muvetta’, rivajet Jahja el-Lejsija, br.368.)

Abdullah b. Omer r.a., je rekao: „Šta god da prođe ispred klanjača – neće pokvariti namaz klanjaču!“ (Muvetta’, rivajet Jahja el-Lejsija, br.369.)

Ebu Se’id r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ništa ne kida namaz, a odbijte koga možete da vam ne prođe ispred vas dok klanjate jer je to šejtan!“ (Sunen Ebu Davud, br.719.)

Ibnu Abbas r.a., priča: „Sjedio sam iza Fadla dok smo jahali jedno magare, pa smo došli na Minu dok je Poslanik s.a.w.s., klanjao sa ashabima, pa smo sjahali i prispojili saff nakon čega magare prođe ispred njih i ne prekide im namaz.“ (Sahih. Sunen Tirmizi, br. 337.. Imam Tirmizi rhm., kaže: Većina uleme ashaba je postupala po ovom hadisu, kao i većina uleme tabi’ina, koji su bili stava da namaz ne može ništa prekinuti.)

Mesruk prenosi da je ispred Ajše r.a., zboreno o tome što kida namaz čovjeku, pa se spomenu pas, magarac i žena, na šta Ajša r.a., reče: „Vi nas napraviste psima! Poslanik s.a.w.s., bi klanjao, a ja bih ležala na krevetu između njega i kible, i kad sam htjela nešto učiniti ja bih se polako izvukla iz kreveta kako ga ne bi ometala!“ (Buharija, br.489.)

Ibnu Šihab je pitao svog amidžu: „Da li namaz može nešto prekinuti – pa reče: Namaz ne može ništa prekinuti!“ (Buharija, br.493.)

Od Ebu Zerra r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada neko od vas odluči klanjati neka stavi ispred sebe sutru makar u veličini jednog sedla a ako ispred klanjača ne bude to namaz će mu pokvariti magarac, žena i crni pas. Rekoh: O Ebu Zerre, šta je poenta u crnom psu mimo crvenog i bjelog psa? Reče: O bratiću moj, isto to sam ja pitao Allahovog Poslanika s.a.w.s., pa mi je rekao: Crni pas je šejtan!“ (Muslim, br.510.; Ebu Davud, br.702.)

Od Ebu Hurejre r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Namaz će prekinuti žena, magarac i pas, a od toga se štitimo sutrom u veličini sedla!“ (Muslim, br.511.)

Od Urve b. Zubejra r.a., se bilježi da je Ajša r.a., pitala: „Šta kida namaz – pa rekosmo: Žena i magare. Ona reče: Zar da je žena poput loše životinje? Ja bih, poput dženaze, bila opružena ispred Poslanika s.a.w.s., dok bi on klanjao namaz!“ (Muslim, br.512.)

Mejmuna, žena Poslanika s.a.w.s., kaže: „Poslanik s.a.w.s., bi klanjao namaz a ja bih bila ispred njega i to pod menstruacijom; nekada bi me i dotakao svojom odjećom.“ (Muslim, br.513.)

Od Ibnu Abbasa r.a., se bilježi da je rekao: „Namaz kida žena pod hajzom i pašče.“ (Hadis je sahih-mevkuf. Ebu Davud, br.703.)

Od Ibnu Abbasa r.a., se bilježi: „Čini mi se da je Poslanik s.a.w.s., rekao: Ako neko od vas bude klanjao bez sutre – namaz će mu prekinuti pašče, magare, svinja, jevrej, medžusija i žena.“ (Da’if. Sunen Ebu Davud, br.704.)

Stavovi uleme mezheba:

Profesor hadisa Tekijjuddin el-Nedevi rhm., kaže: „Islamski učenjaci se razilaze po ovom pitanju. Jedni se drže vanjskog značenja onog što se prenosi po ovom pitanju, pa se bilježi od imama Ahmeda rhm., da je rekao: „Crni pas će pokvariti namaz čovjeku ispred kojeg prođe, a duša mi nije mirna kada su u pitanju žena i magarac.“

Većina islamskih učenjaka je stava da namaz čovjeka ne može ništa pokvariti, a ostalima odgovaraju sljedećim:

– taj propis je derogiran jer se od Ibnu Omera r.a., bilježi ta predaja, a od njega se kasnije bilježi da je rekao da namaz ne kvari ništa (Tahavi);

– te’evil tj. kidanje se odnosi na zauzetost srca i kidanje skrušenosti (Šafija i džumhur);

– ako dođe do međusobnog suprostavljanja dva habera postupa se po onome što je bila praksa ashaba tj. da namaz ne kida ništa (Ebu Davud).“

(Pogledaj: Muvetta’a, rivajet Muhammed b. Hasana, br.274.)

U djelu Tehzibul-Asar, 1/293., imam Ibnu Džerir el-Taberi rhm., navodi stavove i mišljenja uleme po pitanju sutre i prolaska nekoga ispred klanjača, pa kaže:

1. Dovoljno je da čovjek na ime sutre povuče ispred sebe jednu crtu prema kojoj će klanjati namaz. Ovo se bilježi od ‘Ata’a b. Ebi Rebbaha.

2. Namaz jednog muslimana ne može ništa prekinuti, ne bitno da li se namaz klanja prema sutri ili ne. Ono što se treba činiti jeste da se ne dozvoli nikome da prolazi ispred tebe dok klanjaš. Ovo se bilježi od Osmana, Alije, Ibnu Abbas, Ibnu Omer, Abdullah b. Zubejr, Se’id b. el-Musejjib, Šu’ube, Ibnu Sirin, Ibnu Ebi Mulejka, ‘Ata, Seid b. Džubejr, Hasan el-Basri. (Hanefije, malikije, šafije)

3. Ako čovjek klanja namaz bez sutre – ko god prođe ispred njega pokvariće mu namaz, ne bitno je li u pitanju muško ili žensko ili nešto drugo.

4. Ako čovjek bude klanjao namaz bez sutre – namaz će mu biti pokvaren samo ako ispred njega prođe žena ili pseto ili magarac. Ovo se prenosi od Enes b. Malika, Ibnu Omera… (Zahirije)

Fetve savremene uleme:

Šejh Ibnu Baz r.a., je rekao: „Prolazak čovjeka ispred klanjača ne kvari namaz. Shodno ispravnijem stavu, namaz čovjeku će prekinuti jedno od troje: punoljetna žena, crni pas i magarac, kako nam to potvrđuje predaja od Poslanika s.a.w.s., u kojoj stoji: „Namaz čovjeka muslimana, ako bude obavljen bez sutre u veličini kraja sedla, će prekinuti žena i magarac i crni pas. Bi rečeno: O Allahov Poslaniče, šta je poenta u crnom psu mimo crvenog i bijelog? Reče: Crni pas je šejtan.“ (Muslim)

Ovo troje kvari namaz shodno jačem mišljenju islamske uleme, dok prolazak čovjeka umanjuje od nagrade namaza tako da čovjeku ne treba pustiti da prođe ispred klanjača ako se to bude u stanju. Nije dozvoljeno prolaziti ispred klanjača jer je Poslanik s.a.w.s., zabranio takvo što riječima: „Kada bi prolaznik ispred klanjača znao kakav grijeh čini da odstoji 40 (dana, mjeseci, godina), bi mu bilo bolje nego li da prođe!“ (Muttefekun ‘alejh)

Poslanik s.a.w.s., je naredio onome koji klanja namaz prema sutri da ne dozvoli nikome da prođe između njega i sutre, riječima: „Ako neko od vas bude klanjao prema sutri, pa neko pokuša proči između njega i sutre, neka ga vrati, a ako se ne htjedne vratiti neka se potuče s njim – to je šejtan!“ (Muttefekun ‘alejh)

Dakle, sunnet nam ukazuje na to da će čovjek spriječiti onoga ko prolazi ispred njega pa makar taj neko bio mimo troje spomenutih u prijašnjem hadisu, ne bitno je li u pitanju insan ili hajvan – ako se bude moglo naravno. Ako taj neko bude jači i prođe – neće uticati na njegov namaz.

Od sunneta je da musliman namaz obavlja u pravcu sutre poput stolice ili koplja zabodenog u zemlji ili zida ili džamijskog stuba. Ko bude prolazio ispred sutre – neće uticati na namaz klanjača, dok će se prolazak između klanjača i sutre zabranjivati. Ako prolaznik bude žena ili magare ili crni pas – namaz je prekinut ako prođu ispred klanjača u dužini od tri lakta a klanjač ispred sebe ne bude imao sutru. Ako ovo troje prođu ispred klanjača ali na dužinu veću od tri lakta taj njihov prolazak neće uticati na namaz jer se Poslanik s.a.w.s., udaljio tri lakta od zapadnog zida Ka’abe onda kada je klanjao namaz – što je ulema uzela za dokaz o propisanoj dužini udaljenosti od sutre. Većina islamske uleme smatra da sve navedeno samo kida savršenost i potpunost namaza, ali je ispravnije da navedeno kida ispravnost namaza a ne samo potpunost i ljepotu, pa se s toga namaz treba obnoviti ako je u pitanju farz-namaz, a Allah je taj koji tevfika daje.“ (Pogledaj: Medžmu’u Fetava ve Mekalat Mutenevvi’ah, 29 tom.)

Na drugom mjestu šejh Ibnu Baz rhm., na pitanje: „Da li prolazak djece kida namaz“ – kaže: „Namaz ne kida ništa osim troje: punoljetna žena, magare i crni pas – samo. To su te tri vrste koje kvare namaz čovjeku ako prođu između njega i njegove sutre, ili samo ispred njega ako nema sutre, ali i pored toga namazlija neće puštati ostale da prolaze ispred njega ni čovjeka ni djete niti životinju ako ih bude mogao odvratiti, shodno riječima Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Ako neko od vas bude klanjao prema sutri, pa neko pokuša proči između njega i sutre, neka ga vrati, a ako se ne htjedne vratiti neka se potuče s njim – to je šejtan!“ (Muttefekun ‘alejh) Ali, sve u svemu, ako prođe čovjek ili kamila ili brav – to ne kida namaz. Namaz kidaju samo spomenute tri vrste: magarac, crni pas i punoljetna žena, kako je to prije objašnjeno.“ (Pogledaj: Medžmu’u Fetava ve Mekalat Mutenevvi’ah)

Šejh Ibnu Baz rhm., na pitanje: „Da li će prolazak čovjeka pokvariti namaz ženi ili pak prolazak samo žene – ne bitno da li je od njenih bližnjih ili ostalih, kao što je to slučaj sa muškarcima kada žena prolazi ispred njih“ – odgovara: „Prolazak muškarca neće pokvariti namaz ženi, ali čovjeku nije dozvoljeno da prolazi ispred klanjača ili između klanjača i njegove sutre ne bitno da li je klanjač muško ili žensko. Namaz kida troje: žena, magare i crni pas kako nam o tome zbore sahih predaje od Poslanika s.a.w.s., koje nam prenose Ebu Zerr, Ebu Hurejre i Ibnu Abbas r.a..“ (Pogledaj: Medžmu’u Fetava ve Mekalat Mutenevvi’ah)

Šejh Ibnu Usejmin rhm., na pitanje: 611: „Da li žena ženi kvari namaz ako prođe ispred nje dok ona klanja?“ – odgovara: Žena može pokvariti ženi namaz kada prođe ispred nje dok ona klanja, jer nema razlike u propisima između muškaraca i žena izuzev uz postojanje jasnog dokaza, ali, ako žena prođe iza sutre namazlijke, ili iza njene sedžade, ili iza njenog mjesta obavljanja sedžde ako nema sutre niti sedžade, to neće utjecati na ispravnost namaza i neće joj škoditi.

613: „Prolazak žene ispred muškarca kvari mu namaz izuzev ako taj muškarac klanja namaz za imamom – onda je sutra imama i sutra onih koji klanjaju za njime. Ako čovjek klanja samostalno ili je on imam a između njega i njegove sutre prođe punoljetna žena ili između njega i mjesta gdje čini sedždu u slučaju da nema sutre – namaz mu je pokvaren i obaveza mu je nanovo klanjati namaz. Ovo nam potvrđuje muslimov hadis od Ebu Zerra r.a., i ovaj stav neće opovrgnuti ono što se prenosi od Ajše r.a., da je spavala ispred Poslanika s.a.w.s., dok je on klanjao namaz, jer je Poslanik s.a.w.s., spomenuo tri vrste dok su u prolazu, a spavanje nije prolaženje, a Allah najbolje zna.“ (Pogledaj: Fetava ve Resa’il Ibnu Usejmin, 13 tom, 613 pitanje.)

Šejh Abdul-Aziz el-Radžihi kaže: Ako je žena punoljetna i prođe između klanjača i njegove sutre – ako je ima, ili ispred njega ako je nema – oko ovog pitanja se islamska ulema razilazi, da li kvari namaz ili ne:

1. Prolazak žene ispred klanjača ne kvari namaz. Ovog stava je većina islamske uleme, a hadis: Namaz čovjeka kida… tumače sa time da se misli na „sevap od namaza kida“ a ne sami namaz. Ovog stava su bili nekolicina ashaba poput Ajše r.a., koja je rekla: Zar ste nas usporedili sa psetima i magarcima…?! Ona je smatrala da prolazak žene ispred klanjača ne šteti namaz. Hanefije, malikije, šafije.

2. Prolazak žene ispred klanjača kvari namaz, shodno hadisu u kojem stoji: Od Ebu Hurejre r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Namaz će prekinuti žena, magarac i pas, a od toga se štitimo sutrom u veličini sedla!“ (Muslim, br.511.) Hanbelije

Kad je u pitanju žena misli se na punoljetnu ženu, a kada je u pitanju pas misli se na crnoga psa. Ako je žena malo podalje od klanjača ili je ispred klanjača sutra – prolazak žene ne kvari namaz. Kad je u pitanju mekanski harem – zbog velikih gužvi i propisa tejsira i olakšanja, tamo se klanjač neće osvrtati na eventualne prolaznike pred njime. (pogledaj:http: //www.islamway.com/?fatwa_id=14449&iw_a=view&iw_s=Fatawa

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Imam Ahmed rhm., je na stavu da prolazak crnog psa ispred klanjača sigurno kvari namaz, a po pitanju žene i magarca imam Ahmed rhm., ima različita mišljenja.“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 21/14.)

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Prijevod: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

“Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti.” (el-Nisa’, 86.)

Ako musliman bude siguran u to da mu je neki zimmija-nemusliman, sigurno i bez ikakve dvojbe, nazvao SELAM, riječima: “Selamun ‘Alejkum” – da li će mu musliman odgovoriti sa: “Ve ‘alejkumus-selam”, ili će se uzdržati samo na riječima: “Ve ‘alejke”!?

Odgovor: Ono na što nas upućuju šeri’atski dokazi kao i opšta šeri’atska pravila jeste to da će mu se na takav pozdrav odgovoriti sa riječima: “Ve ‘alejkes-selam”, jer je to najpravedniji postupak po ovom pitanju, a Allah dž.š., nam naređuje pravdu i dobročinstvo.

Allah dž.š., kaže: “Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti.” (el-Nisa’, 86.) Allah dž.š., ovim ajetom, traži od nas da još ljepšim pozdravom uzvratimo na tuđi pozdrav ako hoćemo veću nagradu a obavezao nas je na to da istim pozdravom uzvratimo zbog toga što je u tome pravda.

Ovakvo postupanje se nikako ne kosi sa hadisima koji govore o otpozdravljanju nemuslimana sa riječima “ve ‘alejkum”. Naređeno nam je da se ograničimo na riječi “ve ‘alejkum” – što znači: “također” – ako se pojavi isti razlog koji se pojavljivao i za vrijeme Poslanika s.a.w.s., kojeg su oni praktikovali tada.

Na ovo nas upućuju i poslanikove s.a.w.s., riječi u Ajšinom r.a., hadisu, kada joj je rekao: “Zar nisi primjetila da sam im rekao: “ve ‘alejkum” – onda kada su oni rekli: “Es-samu ‘alejkum” (smrt i otrov neka je na vas)!? Zatim je rekao: Kada vas ehlu-kitabije pozdrave, vi recite: Ve ‘alejkum!” (Muttefekun ‘alejh) Ova općenita naredba će se ovako razumjevati samo u skladu s njenim prije spomenutim razlogom ne i ako njega ne bude!

Allah dž.š., kaže: “A kad ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio, i među sobom govore: »Trebalo bi da nas Allah već jednom kazni za ono što govorimo!« Dovoljan će im biti džehennem! U njemu će gorjeti, a grozno je on prebivalište!” (el-Mudžadela, 8.)

Dakle, ako glavni razlog zabrane bude izostavljen (es-samu ‘alejkum – smrt neka je na vas), i neki ehlu-kitabija nas pozdravi riječima: “Selamun ‘alejkum ve rahmetullah” – najpravedniji odpozdrav će biti da mu se kaže isto ono što nam je on prvi rekao, a Allah je taj koji tevfika i pomoći daje!

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm.
Pogledaj: Ahkamu Ehlul-Zimmeh, 1/426..

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Priredio: Sead ef. Jasavić

Da li je namaski zikr propisan za učiti, poslije preklanjanih sun-sunneta ili poslije preklanjanog farza, to ćemo, između ostalog, najbolje razumjeti iz samih predaja i hadisa Poslanika s.a.w.s., koje nam potanko objašnjavaju to šta znači riječ „el-Mektuba“ – poslije koje je propisan namaski zikr, a koja se spominje u brojnim hadisima koji govore o namaskim dovama i zikrovima. Objava islama sama sebe tumači, pa tako kur’anski ajeti jedni druge tumače, poslanikovi s.a.w.s., hadisi jedni druge tumače, i sami ajeti i hadisi se također međusobno detaljišu i tumače. Vođeni ovim pravilom, vratili smo se na hadise Poslanika s.a.w.s., kako bi bolje razumjeli to šta znači riječ el-Mektuba poslije koje su propisani brojni namaski zikrovi i dove:

Alija r.a., kaže: „Allahov Poslanik s.a.w.s., bi, nakon svakog farz-namaza (mektuba), klanjao dva rekata namaza (son-sunnet), izuzev nakon farza od sabaha i od ikindije namaza!“ (Sunen, Ebu Davud, br.1277.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.1012.; Sahih, Ibnu Huzejme, br.1196.; Musned, el-Bezzar, br.674.; el-Sunen, el-Kubra, el-Nesa’i, br.339.; Musned, Ebu Ja’ala, br.573.)

Abdullah b. Sa’ad r.a., kaže: Pitao sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., o tome šta je vrijednije: namaz u mojoj kući ili namaz u džamiji? Reče: Vidiš li gdje mi je kuća?! Kako je blizu džamiji!? „Da klanjam kod kuće, draže mi je nego li da klanjam u džamiji – izuzev ako je u pitanju farz-namaz (mektuba)!“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.1378.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.19029.)

Ebul-Derda’ r.a., kaže: „Moj prijatelj mi je ostavio u oporuku sljedeće: Nemoj ništa Allahu smatrat ravnim, pa makar te trgali i gorjeli; nemoj namjerno izostavljati farz-namaz (mektuba) – a onaj ko ga bude namjerno izostavljao, taj nikakvog opravdanja neće imati; nemoj piti alkohol jer je on ključ svakog zla!“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.4034.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.22128.; Musned, el-Bezzar, br.4148.)

Osman r.a., kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako govori: „Ko se bude lijepo abdestio, a zatim bude pješačio radi klanjanja farz-namaza (mektuba), kojeg i preklanja za imamom – grijeh će mu biti oprošten!“ (Sahih. Sahih Ibnu Huzejme, br.1489.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.483.. Imam Ebu Nu’ajm el-Asbehani rhm., kaže: el-Mektuba znači el-Mefruda tj. farz-namaz, el-Musned el-Mustahredž ‘ala Sahihi imam Muslim, 1/296., br.550.)

Zejneb prenosi od Ebu Se’id el-Hudrija r.a., koji kaže: Neki čovjek upita Poslanika s.a.w.s., o bolestima koje snalaze ljude – šta mi imamo od toga? Poslanik s.a.w.s., reče: „Bolesti su iskup od grijeha (keffarat)! Moj otac reče: Makar bile i sitne!? Poslanik s.a.w.s., reče: Makar bio u pitanju i trn, a za njim i sve što je veće od njega! Reče: Moj otac prouči dovu protivu sebe – da ga ne napušta temperatura sve dok ne umre – ali koja ga neće ometati od hadždža i umre, od džihada na Allahovom dž.š., putu, i od klanjanja farz-namaza (mektuba), u džema’atu! Ko god bi ga dotakao osjetio bi vrućicu na njegovom tijelu sve dok nije umro!“ (Hasen-sahih. Musned, Ahmed b. Hanbel, br.11199.; Musned, Ebu Ja’ala, br.995.)

Enes r.a., kaže: Poslanik s.a.w.s., uniđe u kuću kod Ummu Sulejme, koja ga posluži sa hurmama i maslom, na šta joj Poslanik s.a.w.s., reče: „Vratite maslo u svoju mješinu, i hurme u svoju posudu – ja postim.“ Zatim ustade ka jednoj strani kuće, i klanja nafilu namaz (salaten gajre mektuba), i prouči dovu za Ummu Sulejm i ukućane. Ummu Sulejm r.a., mu reče: O Allahov Poslaniče, imam jednu potrebu! Reče: Koju? Reče: Tvoj mali sluga Enes – pa ne propusti ni jedno dobro ahireta niti dunjaluka a da mi u dovi nije zamolio za njega, za čim reče: Bože moj, opsrkbi ga imetkom i djetetom, i podaj mu berićeta. Reče: Ja sam jedan od najbogatijih ensarija!“ (Sahih, Ibnu Hibban, br.7186.; Musned, el-Bezzar, br.6601.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa’i, br.8234.)

Enes r.a., kaže: „Poslanik s.a.w.s., nam nikada nije imamio u farz-namazu (mektuba), a da, nakon što bi se okrenuo licem prema nama, nije proučio dovu: „Allahumme inni e’uzu bike min kulli ‘amelin juhzi, ve e’uzu bike min kulli sahibin jurdi, ve e’uzu bike min kulli emelin julhi, ve e’uzu bike min kulli fakrin junsi, ve e’uzu bike min kulli ‘inni jutgi“ – „Bože moj, utječem ti se od svakog djela koji ponižava, i od svakog lošeg druga, i od svake nade koja zavarava, i od svake vrste siromaštva koja nas zaboravnim čini, i od svakog oholog zulumćara!“ (Musned, el-Bezzar, br.7449.)

Malik b. Abdullah r.a., kaže: „Borio sam se zajedno sa Poslanikom s.a.w.s., i ni za kim nisam klanjao lakši farz-namaz (mektuba), kao što bih ga klanjao za njime!“ (Mu’udžemul-Sahabe, el-Begavi, br.2075.)

Abdullah b. Zubejr r.a., kaže: Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Nema ni jednog farz-namaza (mektuba), a da se prije njega ne klanjaju dva rekata nafile-sunneta!“ (Sunen, Darekutni, br.1046.)

Jezid b. Amir r.a., kaže: Poslanik s.a.w.s., mi je rekao: „Kada dođeš u džamiju, i zatekneš ljude kako klanjaju – klanjaj sa njima, pa i ako si već klanjao taj namaz! Tebi će biti nafila a njima je farz (mektuba)!“ (Sunen, Darekutni, br.1080.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.3795.)

Amr b. Šu’ajb prenosi od svoga oca a on od svoga djeda da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko bude klanjao farz-namaz (mektuba), ili dobrovoljni namaz – neka uči u njemu Ummul-Kitab (suru el-Fatiha), zajedno sa još jednom surom, a ako prouči samo Ummul-Kitab – ispravno mu je!“ (Sunen, Darekutni, br.1223.)

Džabir b. Semure r.a., kaže: „Klanjali smo za Poslanikom s.a.w.s., farz-namaz (mektuba), pa u toku namaza, stisnu nešto svojom rukom. Kada je završio s namazom, rekosmo: O Allahov Poslaniče, je li se u namazu desila neka promjena? Poslanik s.a.w.s., reče: Ne izuzev toga što je šejtan htio preći ispred mene dok sam klanjao, pa sam ga ščepao tako da sam osjetio hladnoću od njegovih bala na mojoj ruci; tako mi Allaha, da me nije pretekao moj brat Sulejman, svezao bih ga jedan od džamijskih stubova, pa bi se medinska djeca s njime igrala!“ (Sunen, Darekutni, br.1375.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.4535.)

Ibnu Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Nemojte, farz-namaz (mektuba), klanjati dva puta dnevno!“ (Sunen, Darekutni, br.1542.)

Ibnu Abbas r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ako se neko, u toku klanjanja farz-namaza (mektuba), sjeti već propuštenog namaza – neka prvo završi s namazom u kojem je, pe neka, nakon njega, preklanja propušteni namaz.“ (Sunen, Darekutni, br.1558.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.3321.)

Džabir r.a., kaže: „Poslanik s.a.w.s., je, jedne prilke, u Medini, pao sa svoga konja, i to na palmin panj, gdje je povrijedio stopalo, zbog čega je ležao u ajšinoj r.a., kući. Došli smo da ga obiđemo, pa ga zatekosmo kako sjedući klanja dobrovoljni namaz – pa mi stadosmo iza njega da klanjamo. Nakon toga, smo ga opet došli obići, a on klanjaše farz-namaz (mektuba), pa mi opet stadosmo iza njega da klanjamo za njim, pa nam pokaza rukom da sjednemo – te sjedosmo. Kada završi s namazom, reče: Pratite imama! Kad klanja sjedući – klanjajte i vi sjedući, a ako klanja stojeći – klanjajte i vi stojeći. Nemojte raditi onako kako persijanci postupaju sa svojim glavešinama!“ (Sunen, Darekutni, br.1562. ; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.5276.)

Berra’ b. ‘Azib r.a., kaže: „Poslanik s.a.w.s., nije klanjao farz-namaza (mektuba), a da nije dovio u njemu!“ (Sunen, Darekutni, br.1687.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.3216.)

Ibnu Omer r.a., kaže: „Tejemmum se uzima radi svakog novog farz-namaza, pa makar se i ne učinilo ono što kvari abdest.“ (Ma’arifetul-Sunen vel-Asar, br.450.)

Imam Šafija rhm., kaže: „Poslanik s.a.w.s., bi klanjao vitr-namaz na kamili – a ne bilježi se da je farz-namaz (mektuba), klanjao na kamili!“ (Ma’arifetul-Sunen vel-Asar, br.735.)

Džabir r.a., kaže: „Mu’az r.a., bi klanjao jaciju-namaz za Poslanikom s.a.w.s., pa bi se zatim povratio svome plemenu kojima bi imamio na jaciji-namazu – njemu bi to bio dobrovoljni namaz, a njima je to bio jacijski farz (mektuba)!“ (Ma’arifetul-Sunen vel-Asar, br.1539.)

Ebu Umame r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ko bude pješačio radi klanjanja farz-namaza (mektuba), u džematu, imaće nagradu poput obavljenog hadždža, a ko bude pješačio radi klanjanja dobrovoljnog namaza, imaće nagradu poput potpuno obavljene umre!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, el-Taberani, br.7717.)

Ebu Umame r.a., kaže: „Nikada se nisam primakao Allahovom Poslaniku s.a.w.s., u toku klanjanja farz-namaza (mektuba), ili u toku klanjanja dobrovoljnog namaza, a da ga nisam čuo kako uči dovu sljedećim riječima, ne dodajući im išta, niti im oduzimajući šta: „Allahumma-gfir li zunubi ve hatajaje; Allahuma-n’išni ve-džburni ve-hdini li-salihil-e’amal vel-ahlaki, fe innehu la jehdi li salihiha, ve la jasrifu sejji’eha illa ente!“ – „Bože moj, oprosti mi grijehe moje i greške sve; Bože moj, uzdigni me, učvrsti me, uputi me dobrim djelima i lijepom ponašanju. Dobrim djelima ne može uputit, niti loša djela može odagnati niko osim Tebe!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, el-Taberani, br.7457.)

Ja’ala r.a., kaže: „Nastupio je farz-namaz (mektuba), a mi bijasmo zajedno sa Poslanikom s.a.w.s.. Predvodio nas je u namazu – a nije bio istupio ispred nas! Rekoh Ebu Sehlu: Šta ga je natjeralo da tako postupi? Reče: Mjesto je bilo tijesno!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, el-Taberani, br.18137.)

Šurejh b. Ebreha r.a., kaže: „Vidio sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako je, u danima kurban-bajrama, učio tekbire, od podne namaza prvog dana kurban-bajrama, pa sve dok je napustio Minu, tekbirajući nakon svakog farz-namaza (mektuba)!“ (el-Mu’udžem el-Evsat, el-Taberani, br.7280.)

Ajša r.a., kaže: „Allahov Poslanik s.a.w.s., bi, nakon svakog farz-namaza (mektuba), klanjao dva rekata (son-sunneta), izuzev nakon sabah-namaza, kod kojeg bi dva rekata klanjao prije farza.“ (el-Mu’udžem el-Evsat, el-Taberani, br.7539.)

Ebul-Derda’ r.a., kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako govori: „Ko se lijepo abdesti, pa ustane klanjati namaz, pa preklanja dva ili četiri rekata, farza (mektuba), ili nafile (gajru-mektuba), lijepo obavljajući ruku’ i sedždu, a zatim zatraži oprosta od Allaha dž.š. – Allah će mu oprostiti!“ (el-Ahad vel-Mesani, Ebu Bekr el-Šejbani, br.2040.; el-Du’a, el-Taberani, br.1848.)

Ebul-Derda’ r.a., kaže: „Kome neopravdano prođe farz-namaz (mektuba), propalo mu je djelo!“ (Musannef, Ibnu Ebi Šejba, br.3464.)

Hišam prenosi od svoga oca da je rekao: „Sinovi moji, kad imam uči u sebi – učite i vi, a kada imam uči na glas – vi ćutite. Namaz nije potpun ako se u njemu ne prouči sura el-Fatiha pa naviše – bio farz ili nafila.“ (el-Kira’et halfel-Imam, Buhari, br.271.)

Rejta el-Hanifijja kaže: „Ajša r.a., je imamila ženama na taj način što je stala među žene na farz-namazu (mektuba).“ (Musannef, Abdurrezzak, br.5086.)

Imam Ebu Dža’afer el-Taberi rhm., kaže: Među ulemom ummeta kako Selefa tako i Halefa nema nikakva razilaženja u tome da nikome nije dozvoljeno da klanja farz-namaz (mektuba), na jahalici izuzev u nuždi, pa da je vitr-namaz obavezan-vadžib, Poslanik s.a.w.s., ga ne bi klanjao na jahalici!“ (Pogledaj: Tehzibul-Asar, br.2880.)

Imam Ebu Dža’afer el-Taberi rhm., kaže: „Kunut dova se uči u namazu onda kada su muslimani u potrebi za nečim, lično ili kolektivno, i ta kunut-dova, koja se uči na zadnjem reka’atu, bilo kojeg farz-namaza (mektuba), je lijepo i dobro djelo.“ (Tehzibul-Asar, Musned Ibnu Abbas, 1/386.)

Imam el-Mervezi rhm., kaže: „Postoji više vrsta namaza poput namaza „feridah-mektubah-mu’ekkedah“ tj. pet dnevnih namaza koji su obavezni uz optu saglasnost i konsenzus ummeta; zatim slijede namazi koji su sunnet tj. nisu farz, nafile koje su nam propisane i preporučene, na kojima je pohvalno istrajavati, i koje je mekruh izostavljati poput vitr-namaza, dva rekata prije sabahskog farza itd.. Imamo nafila namaza koje su mustehabb i dobrovoljne ali nisu u rangu sunneta – ko ih bude praktikovao imaće nagradu, a ko ih bude izostavljao – to mu se neće smatrati mekruhom.“ (Salatul-Vitr, Mervezi, br.52.)

Ebu ‘Amr rhm., je rekao: „Dječak koji nije punoljetan tj. nije polucirao, neće imamiti ljudima na farz-namazima (mektuba), izuzev ako se nalazi među ljudima koji ništa ne znaju od Kur’ana – takvima će stariji dječak imamiti!“ (Kijamu Ramadan, el-Mervezi, br.26.)

Ibnul-Munzir rhm., kaže: „Sunnet je da mu’ezzin prouči ezan za namaz i onda kada se na putu, i da, za svaki farz-namaz (mektuba), prouči ikamet.“ (el-Evsat, Ibnul-Munzir, br.1161.)

—————————-

Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., u komentaru hadisa Zejda b. Sabita r.a.: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Vaš najvrijedniji namaz jeste onaj kojeg budete klanjali kod vaših kuća izuzev farz-namaza (el-mektuba)!“ (Sahih. Sunen, Tirmizi, br.450.) – kaže: „El-mektuba tj. el-mefruda, odnosno farz-namaz, koji je vrijedniji kada se klanja u džamiji, zbog toga što ga je propisano klanjati u džema’atu, pa je zbog toga, sveukupno, vrijedniji i bolji!“ (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, br.412., 1/485.)

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., u komentaru poslanikovih s.a.w.s., riječi: „Najvrijedniji namaz je onaj kojeg čovjek klanja kod svoje kuće izuzev farz-namaza (el-mektuba)!“ (Sahihul-Buhari, br.7290.; Sunen, el-Nesa’i, br.1599.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.21622-21643-21666.;) – kaže:

„Ovaj hadis, svojom vanjštinom, obuhvata sve dobrovoljne, nafila-namaze, jer se pod riječju el-Mektuba misli na riječ el-Mefruda tj. farz-namaz, pa se, s toga, hadis odnosi na sve one namaze koje nije propisano klanjati ih u džema’atu, kao i na namaze koji nisu u uskoj sprezi sa džamijom kao što je slučaj sa tehijjetul-mesdžidom. Ovo je stav jednog dijela naše uleme. Moguće je da se pod riječju namaz misli na sve ono što je propisano klanjati kako u kući tako i u džamiji – u šta neće spadati tehijjetul-mesdžid, jer on nije propisan za klanjati kod kuće, a da se pod riječju el-Mektuba misli na sve namaze koji se klanjaju u džema’atu, a sporno je da li i zavjetni namaz (menzura), spada u navedeno. El-Mektuba su pet dnevnih, obaveznih, farz-namaza – a ne ono što postaje na sporedni način obavezno poput zavjetnog namaza!“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 2/215.)

————————-

Imam el-Nevevi rhm., u komentaru hadisa: „Ostavite dio od vaših namaza za kod kuće – nemojte od njih (tj. kuća), praviti groblja!“ (Muslim, br.1856.) – kaže: „Klanjajte u njima, i nemojte od kuća praviti groblja na kojima se ne klanja. Ovaj hadis se odnosi na dobrovoljne, nafila-namaze. Klanjajte dobrovoljne, nafila, namaze, u vašim kućama! Kadi Ijad rhm., kaže: Ovaj hadis se odnosi na farz-namaze, u značenju: Klanjajte neke od farz-namaza u vašim kućama kako bi se podučili namazu oni koji ne idu u džamije poput žena i robova i bolesnika i sl.. Kaže: Većina islamske uleme je na stanovištu da se ovaj hadis odnosi na nafila – dobrovoljne – namaze, kako bi se oni u potaji izvršavali, a i shodno drugom hadisu u kome se kaže: „Najvrijedniji namaz je onaj kojeg čovjek klanja kod svoje kuće izuzev farz-namaza (el-mektuba)!“ (Sahihul-Buhari, br.7290.; Sunen, el-Nesa’i, br.1599.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.21622-21643-21666.; Sahih, Ibnu Huzejme, br.1204.)

Kažem: Tačno je to da se pod prethodno citiranim hadisom misli na nafila – dobrovoljne – namaze, i svi hadisi iz poglavlja se na to odnose, i nije dozvoljeno tumačiti ovaj hadis time da se on odnosi na farz-namaze. Poslanik s.a.w.s., je tražio od svojih ashaba da svoje nafila namaze klanjaju u svojim kućama, jer je to skrivenije, dalje je od licemjerstva i pretvaranja, sigurnije od propadanja, a i radi kućnog berićeta jer zbog toga silazi Božiji rahmet i meleki, a šejtan od toga bježi, kako se to spominje u drugom hadisu, a što nam potvrđuju i riječi Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Kada neko od vas preklanja namaz u džamiji – neka ostavi dio svoga namaza i za svoju kuću, jer će Allah dž.š., podati hajra kući zbog njegova namaza!“ (Muslim, br.1858.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.11584-11585-14431-14435.; Sahih, Ibnu Huzejme, br.1206.)“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘ala Muslim, br.1296., 3/129.)

—————————

Šejh mula ‘Ali el-Kari el-hanefi rhm., u komentaru dijela hadisa: „…da klanjam namaz kod svoje kuće, draže mi je nego li da ga klanjam u džamiji – kaže:

„Iz bojazni od licemjerstva i umišljenosti, i zbog sprovedbe istinitosti imana, radi kontriranja licemjerima, s ciljem postizanja berićeta za kuću i familiju, radi silaska meleka i tjeranja šejtana od kuće, kako se to, u nekim rivajetima, spominje; „izuzev ako je u pitanju mektuba“ – tj. farz-namaz, draže mi je da se farz-namaz klanja u džamiji, jer je to jedno od glavnih odličja vjere (še’airul-islam), a u skladu s navedenim će ići i ostali ‘ibadeti poput davanja zekata i sadake i posta, tajno i javno.

Ovaj hadis je u skladu sa hadisom: „Najvrijedniji namaz je onaj kojeg čovjek klanja kod svoje kuće izuzev farz-namaza (el-mektuba)!“ (Sahihul-Buhari, br.7290.; Sunen, el-Nesa’i, br.1599.; Musned, Ahmed b. Hanbel, br.21622-21643-21666.; Sahih, Ibnu Huzejme, br.1204.)“ (Pogledaj: Džem’ul-Vesa’il fi šerhil-Šema’il, bab: Salatul-tetavvu’i fil-bejti – na čijem početku stoji sljedeće: Riječ „el-Tetavvu’“ se odnosi na sve namaze mimo farz-namaza poput pritvrđenih namaskih sunneta, mustehabb namaza i ostalih namaza poput duha-namaza itd..)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/