Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ‘ala resulillah… Imam Ibnu Rušd el-Hafid el-Kurtubi rhm., kaže: „U šeri’atu se spominju tri vrste ljudi kada je u pitanju dozvoljenost klanja životinja kao i konzumiranje njihova mesa:

-oni oko čije dozvoljenosti klanja se islamski učenjaci slažu,

-oni oko čije zabranjenosti klanja se islamski učenjaci slažu, i

-oni oko kojih se islamski učenjaci razilaze.

Islamski učenjaci se slažu na tome da ko pri sebi ima sljedećih pet svojstava, dozvoljeno mu je klati životinje i dozvoljeno je od njega jesti meso koje kolje:

Islam
Muškost
Punoljetnost
Razum
Da klanja namaz.
Islamski učenjaci su složni i na tome da mušricima-idolopoklonicima, nije dozvoljeno da kolju meso, niti da se od njih jede ono što oni zakolju, shodno ajetima: „I ono što je na oltarima-kipovima, kao žrtva prinjeto“ (el-Ma’ida, 3.), i: „I ono što je u ime nekog drugog mimo Allaha zaklano“ (el-Nahl, 115.).

Što se tiče onih oko kojih se islamski učenjaci razilaze da li je dozvoljeno od njih jesti meso koje kolju ili nije – u pitanju su:

Ehlu-Kitab
Medžusije
Sabejci
Žena
Dijete
Luda osoba
Pijana osoba
(Musliman) koji ne klanja namaz.
Lopov (sarik)
Uzurpator-otimač (gasib)
Što se tiče Ehlu-Kitabija (jevreja i kršćana), islamski učenjaci su složni na tome da je dozvoljeno jesti meso koje oni kolju (od životinja koje su nama halal, naravno), shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „…i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena…“ (el-Ma’ida, 5.) – ali, ono oko čega se razilaze jesu neki detalji vezani za njih. Složni su na tome da je dozvoljeno jesti meso od njih:

-ako nisu jedni od kršćana iz Benu Tagliba,

-ako nisu u pitanju murtedi-otpadnici,

-ako kolju za svoje potrebe,

-ako kolju u ime Boga,

-ako im životinja nije zabranjena Tevratom,

-ako dotičnu životinju nisu sami sebi zabranili – sve je osim loja dozvoljeno.

Islamski učenjaci se razilaze po pitanju onoga što je nasuprot navedenom:

-ako uz opunomoćenje kolju muslimanu,

-ako su od kršćana iz Benu Tagliba,

-ako su u pitanju murtedi-otpadnici,

-ako se ne zna da li kolju u ime Boga,

-ako se ne zna zašto su nešto klali,

-ili se zna da su klali u nečije drugo ime mimo Allaha dž.š., nalik onome što kao žrtvu prinose crkvama i slavama svojim,

-ili je u pitanju životinja kojima im je Tevratom zabranjena,

-ili je u pitanju životinja koju su sami sebi zabranili,

-a isto tako se ulema razilazi i po pitanju loja.

(Pogledaj: Bidajetul-Mudžtehid, Kitabul-Zeba’ih, 1/450.)

Što se tiče muslimana koji iz neznanja i lijenosti ne obavlja namaz, šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: “Pet su ruknova islama; prvi od njih je šehadet, a potom na red dolaze ostala četiri rukna islama. Što se njih tiče – ako osoba njihovu obaveznost potvrdi, ali ih iz nemara ostavi – mi, i ako bi se borili protivu njega, zbog toga, nećemo ga tekfiriti (proglašavati nevjernikom), zato što ih ne obavlja, jer se ulema razilazi po pitanju osobe koja ta četiri rukna islama ostavi iz nemara i lijenosti, bez negiranja njihove obaveznosti svojim srcem. Ljude ne tekfirimo – izuzev u pitanjima oko kojih je sva islamska ulema složna, a to je šehadet, i to nakon što bude čovjek bude upoznat, pa nakon što spozna – odbije!” (Pogledaj: Mu’ellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio: Fetava ve Mesa’il, str.9.; el-Durer el-Senijje, 1/70.; Šerhu Kešfil-Šubuhat, Ibnu Usejmin rhm.)

Šejh Nasiruddin el-Albani rhm., kaže: „Šehadet – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., je nešto što će spasiti onoga ko ga izgovori od vječnog boravka u džehennemskoj vatri, pa makar se radilo o osobi koja ne bude praktikovala ništa od preostala četiri rukna islama poput namaza i ostalog. Opšte poznato je to da se islamska ulema međusobno razilazi po pitanju osobe koja ne obavlja namaz, a vjeruje u njegovu propisanost i obaveznost. Većina islamske uleme je na stanovištu da osoba ne postaje nevjernikom zbog toga, već fasikom – velikim griješnikom. Za razliku od njih imam Ahmed, rhm., smatra takvu osobu nevjernikom, koja treba biti ubijena i to smrtnom kaznom za murtedde i otpadnike od islama, a ne smrtnom kaznom predviđenom za velike griješnike (poput ubica itd.). Od ashaba se bilježi i to da nisu gledali na ostavljanje bilo kojeg djela kao na djelo nevjerstva izuzev ostavljanja namaza. (Tirmizi, Hakim)

Ja smatram da je istina sa većinom islamske uleme, a ovo što se bilježi od ashaba nije tekst Objave koji se odnosi na klasični kufr-nevjerstvo, koji svoga počinioca ostavlja vječno u vatri, bez ikakve mogućnosti da će ga Allah, dž.š., oprostiti, a već nam je poznata predaja od Huzejfe b. el-Jemana, r.a., koji je jedan od poznatih ashaba, u kojoj on odgovara Siletu b. Zuferu, koji je ovu stvar razumio isto onako kako ju je razumio i imam Ahmed, rhm., rekavši: „Šta će im biti od koristi takvo šehade – kada oni ne znaju za namaz!?“ Na šta mu Huzejfe, r.a., sugerira, odgovarajući mu riječima: „O Sileh, spasiće ih džehennemske vatre, 3 puta!“

Ovo je jasan tekst od jednog od poznatijih ashaba – Huzejfe, r.a., po pitanju toga da nije kafir-nevjernik, musliman koji (iz lijenosti, neznanja i nemara), ne obavlja namaz kao i ostale ruknove islama. Takva osoba je musliman, koja će biti spašena od vječnog boravka u vatri, na budućem svijetu! Dobro upamti ovo što rekoh, jer ga možda nećeš naći na drugome mjestu!“ (Pogledaj: el-Silsila el-Sahiha, br.87., 1/86.; 1/130-132.)

Dakle, shodno svemu navedenom, ako je muslimanu dozvoljeno da jede ono što Jevreji i kršćani zakolju, od životinja koje su nama halal – klasični današnji Bošnjak (musliman), je bolji i vrijedniji od bilo kojeg jevreja i kršćanina, od kojih nam je Allah dž.š., ipak dozvolio da jedemo meso koje oni kolju, od životinja koje su nam halal (mimo njihovih slava i vjerskih obreda, naravno).

Na kraju, moramo uzeti u obzir i sljedeće:

Ajša r.a., jedne prilike upita: „O Allahov Poslaniče, ljudi nam donose meso a mi ne znamo da li je nad njim spomenuto Allahovo dž.š., ime ili ne!? Poslanik s.a.w.s., reče: „Vi recite „bismillah“, i jedite!“ Ajša r.a., dalje nastavlja pa kaže: Ti ljudi su bili novi muslimani (svježe izašli iz kufra/nevjerstva).“ (Buhari)

„Meso koje zakolje musliman je halal, spomenuto Allahovo ime nad njim ili ne. Musliman neće spomenuti ničije drugo ime osim Allahovo!“ (Predaju bilježi imam Ebu Davud u djelu el-Merasil, br.355., Ma’arifetul-Sunen vel-Asar, Bejheki, br.5799.; Sunen el-Kubra, Bejheki, br.18674.)

Ovu mursel predaju, podržava i predaja koju imam Darekutni rhm., bilježi kao musned, od Ibnu Abbasa r.a., da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada musliman zakolje životinju – i ne spomene Allahovo ime, slobodno neka jede, jer je doista musliman jedno ime od Allahovih imena!“ (Sunen, Darekutni, br.4806.)

Od Ibnu Abbasa r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Muslimanu je dovoljno ime – pa ako on zaboravi spomenuti bismilu u toku klanja, neka je spomene kasnije i nek’ se Allahovog imena prisjeti i nek’ jede!“ (Sunen, Darekutni, br.4808.; el-Sunen el-Kubra, 9/240.)

Šejh Abdul-Aziz b. Baz rhm., kaže: „Kur’an i Sunnet nam ukazuju na to da nam je halal i dozvoljeno jesti meso koje kolju jevreji i kršćani (ehlu-kitab), kao i na to da nam je haram jesti meso koje kolju ostale vrste nevjernika mimo ehli-kitabija, shodno ajetu: „Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena!“ (el-Ma’ida, 5.)

Ovaj ajet je izričit tekst po pitanju dozvoljenosti jela mesa koje je zaklano od strane ehlu-kitabija tj. jevreja i hrišćana. Pod riječju „jela onih kojima je data Knjiga“ misli se na ono što oni kolju. Iz citiranog ajeta se da razumjeti to da nam je haram-zabranjeno, konzumirati meso koje kolju ostale vrste nevjernika. Iz navedenog se izuzima meso kojeg jevreji ili hrišćani prinesu kao žrtvu nekom drugom mimo Allaha dž.š., što nam je zabranjeno ajetom: „Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime…“ (el-Ma’ida, 3.)

Ono što se zaklalo nešeri’atski i mimo propisa poput životinje za koju se zna da je umrla od strujnog udara ili davljenja i sl., to će spadati u nastavak ajeta, u kome se kaže: „…i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali!“ (el-Ma’ida, 3.) – i ne bitno je da li je životinja tako stradala od ehlu-kitabije ili muslimana.

Ako se ne zna na koji način je životinja zaklana – osnova je da je takvo meso halal, ako dolazi od muslimana ili ehlu-kitabija, a što se tiče životinje koja je pelcovana strujom ili je udarena – ali je preklana odmah nakon toga, dok je bila živa, takvo meso je halal i dozvoljeno za jesti.

Allah dž.š., kaže: „Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strjelicama. To je porok!“ (el-Ma’ida, 3.)

Dakle, ovaj ajet nam ukazuje na to da su udavljene i ubijene životinje haram-zabranjene za jesti, a istog statusa je i životinja koja je umrla od struje – prije nego li je zaklana dok je bila živa. Istog statusa je i životinja koja je udarena u glavu ili na neki drugi način – pa je umrla prije nego li je bila zaklana – takvo meso je haram za jesti, shodno navedenom ajetu.“ (Pogledaj: Medžmu’u Fetava Bin Baz, 8/429.; 23/87; Magazin el-Islah, br.90., Zul-Ki’ide, 1405.h.g.; Fetava Islamijja, šejh Muhammed el-Musned, 3/558.) – a Allah dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Ebu Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Šta je ljudima pa se igraju sa Allahovim granicama/propisima; čas govoreći ´razveo sam te´, čas govoreći ´vratio sam te´ (tj. ženu u braku)!?“ (Musned, el-Bezzar, br.3117.; Sahih, Ibnu Hibban, 10/83.; Musned, el-Tajalisi, br.529.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.15295.)

Šejh Halid el-Muslih kaže: „Ono u šta je veliki broj ljudi zapao danas jeste poigravanje sa pitanjem razvoda braka, zbog neznanja spram propisa Talaka (razvoda braka) ili neozbiljnog shvaćanja svega toga, kao i negativnih posljedica koje zatim slijede, često puta čineći taj potez onda kada mu nije vrijeme, podcjenjujući ga – Allahovi smo i Njemu se vraćamo. Ljudi, bojte se Allaha kada je davanje razvoda u pitanju! Razvod braka je dio Šerijata Mudrog i nisu u pitanju strasti, niti opuštene emocije, niti prazne riječi! Igranje sa razvodom braka i nipodaštavanje tog propisa je igranje sa Allahovom, dž.š., Knjigom, što izaziva Allahovu, dž.š., srdžbu i kaznu.

Mahmud b. Lebid, r.a., prenosi da ih je Allahov Poslanik, s.a.w.s., obavijestio o nekom čovjeku koji je odjedanput tri puta ženu razveo, pa je ustao srdit i ljut, i rekao: „Zar da se sa Allahovom Knjigom poigrava, a ja među vama“, nakon čega neko od ashaba ustade i reče: “O Allahov Poslaniče, hoćul’ ga ubiti!?“ (Da’if. Sunen, el-Nesa’i, br.3348-3401.) Muževi, bojte se Allaha, dž.š., i znajte istinu ovom pitanju. Allah, dž.š., je u ovom aspektu života propisao brojne obaveze i pravila, stoga ih nemojte zanemarivati; odredio je granice, stoga ih nemojte prelaziti!

Ono što žalosti jeste da se velik broj ljudi nesuvislih snova i razmišljanja poigrava sa pitanjem razvoda braka, pa olahko daju razvod braka zbog najmanjeg nesporazuma i zbog ništavnog razloga. U tim pitanjima mu nije stalo do Allahove, dž.š., naredbe ili zabrane, niti tada Šerijatu pridaje značaj i pažnju. Velik je broj i onih koji daju neograničen broj razvoda, raznim povodima, ali se ne pridržavaju onoga što izgovaraju, pa će držati kod sebe ženu i živjeti s njom iako ju je bezbroj puta razveo, što mu je čini zabranjenom. Zinaluk i razvrat u svojoj kući!? – mi smo Allahovi i Allahu se vraćamo.

Neke neznalice i maloumnici se poigravaju sa razvodom braka tako što se zaklinju razvodom braka, pa se često može čuti: Razvešću se ako se desi ili ne desi nešto, dok će oni najgori govoriti: Dajem razvod iz tri puta ako se desi ili ne desi nešto. Nema sumnje, o vjernici, da se opna ko se na ovakav način ophodi sa razvodom braka poigrava sa tim ugovorom, pa je samim tim sebe izložio velikoj opasnosti.

Sa razvodom braka se poigrava i onaj koji svaki čas ženi prijeti razvodom braka, jutrom i navečer, što nikako ne spada u lijep suživot i jedna je vrsta potcjenjivanja i izigravanja – pa ili drža ženu onako kako je red i kako treba, ili je lijepo i časno otpusti!

O muževi, bojte se svoga Gospodara, i oporučejm vam da se prema ženama lijepo ophodite! One su vaše pomoćnice, pa poštujte Allahove svetinje – ne bi li ste se spasili! Allah, dž.š., je propisao razvod braka radi velike mudrosti. Riječi razvoda su gorke, bolne, stroge ako se dese onda kada im nije vrijeme, ali ako se dese onda kada im je vrijeme onda su te riječi slatke, vesele, radosne i oslobađajuće – onako kako nam je to Allah, dž.š., propisao.

Ako neko želi da se razvede u momentu kada je razvod dozvoljen, neka ženi uputi samo jedan razvod braka, ne više, jer sve što prelazi jedan razvod braka smatra se novotarskim, zabranjenim razvodom. Ono što je za čuđenje jeste postupak nekih maloumnika koji od jedanput daju tri razvoda braka – nakon čega se obično pokaju zbog toga, pa “lete istokom i zapadom” tražeći nekog ko će mu dati fetvu da mu brak nije razveden, a sve iz svoje gluposti, maloumnosti i neznanja.

Ko se odluči na razvod braka, učiniće to onda kada mu žena bude u periodu čistoće pod uslovom da u tom periodu nije spavao sa njom. Dakle, nije mu dozvoljeno razvesti ženu dok je u periodu menstruacije, niti u periodu čistoće u kojem je spavao sa njom, izuzev u slučaju da se sigurno zna da mu je žena trudna i noseća – u toku perioda trudnoće dozvoljeno je dati razvod braka i kao takav je legalan i dozvoljen.

Ako čovjek da razvod braka ženi nakon kojeg ima pravo na njen povraćaj, neće izgoniti svoju ženu iz kuće sve dok joj ne prođe period ‘Iddeta (iščekivanja) nakon razvoda braka, i ona ima status njegove žene sve dok je u periodu ‘Iddeta (iščekivanja), nakon kojeg se ima pravo na povraćaj, stoga bojte se Allaha, dž.š., kada je razvod braka u pitanju i nemojte žuriti s time. Možda vam je nešto mrsko, ali vam je Allah, dž.š., u tome podario velikog dobra!“

Pogledaj: http://www.al-forqan.net/articles/488.html

Sve u svemu, vi i vaš muž morate otići kod nekog šerijatskog kadije koji ima iskustva po pitanju brako-razvodnih parnica, pred kojim ćete detaljno iznijeti vaš slučaj, kako bi, uz Božiju pomoć, presudio u vašem sporu. A Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Stalna Komisija za Fetve u Saudijskoj Arabiji kaže: „Kada se u nekoj hrani ili piću nađe alkohol – ako konzumiranje veće količine te hrane ili pića opija – zabranjeno je konzumirati ih i u maloj količini, shodno kur’anskom ajetu: „O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. & Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?“ (el-Ma’ida, 90-91.) Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Što opija u velikim količinama zabranjeno je i u malim!“ (Ebu Davud, br.3683.; Tirmizi, br.1865.; Nesa’i, br.5607.; Ibnu Madždže, br.3392.) Dakle, ako određena hrana ili piće, koji su pomješani sa alkoholom, ne mogu opiti čovjeka u većoj količini – dozvoljeno ih je koristiti, jer takva kombinacija hemijskih elemenata ne opija i nema status hamra (vina-alkohola), a Allah dž.š., najbolje zna.“

Pogledaj: http://www.alifta.net/fatawa/fatawaDetails.aspx?View=Page&PageID=8448&PageNo=1&BookID=3

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejku selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah…
Allah, dž.š., kaže: „Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo,
& zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo,
& pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!“ (el-Mu’minun, 12-14.)

Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: ”Pričao nam je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a on je onaj koji istinu govori i kome istina dolazi: ‘Zaista se stvaranje svakog od vas skuplja u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim isto toliko bude ‘aleka (ugrušak – zakvačak), zatim isto toliko bude mudga (komad mesa), zatim Allah pošalje meleka kome se naredi da zapiše četiri odredbe: njegovo djelo, opskrbu, konac života i da li će biti sretan ili nesretan. Zatim se u njega udahne duša. Uistinu, neko od vas čini djela tako da između njega i Dženneta ostane samo koliko podlaktica, a onda ga preduhitri određenje i nastavi činiti djela stanovnika Vatre, i čini djela tako da između njega i Vatre ostane samo koliko jedna podlaktica, a onda ga preduhitri odredba i nastavi činiti djela stanovnika Dženneta.”‘ (Ovo predanje bilježi Buharija, knjiga: Početak stvaranja, poglavlje: Spomen meleka, br. 3208)

Ova dva dokaza nam detaljnije pojašnjavaju faze i periode kroz koje Allah dž.š., provodi stvaranje čovjeka, od početka do kraja. Šeri’atski dokazi nas upućuju na to da nam je obaveza poštivati čovjeka čak i u njegovom začeću, i da se ne smije vršiti neprijateljstvo prema njemu putem pobacivanja ili abortusa, pa makar i ta faza bila u pitanju.

Ono što nam ukazuje na zabranjenost abortusa, i prije udahnjivanja njegove duše, jeste kur’anski ajet: „Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i nesl-potomstvo – a Allah ne voli nered!“ (el-Bekara, 205.) – a abortus je samo jedan od načina uništavanja potomstva još u njegovom začeću.

Ono što nam direktno zabranjuje abortus fetusa, nakon udahnuća njegove duše, jeste ajet: „Reci: ”Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Njemu nikoga ravnim ne smatrate, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam On preporučuje da biste razmislili.“ (el-En’am, 151.)

Stalna Komisija za Fetve u Saudijskoj Arabiji, kaže:

1. Pravilo je da je abortiranje fetusa Šeri’atom zabranjeno nebitno u kojoj fazi začeća ono bilo.

2. Što se tiče abortusa u prvoj fazi začeća, tj. u toku prvih 40 dana života, to nije dozvoljeno osim radi otklanjanja moguće štete ili ispunjenja određene Šeriatom potvrđene koristi. Obje situacije mogućih šteta ili koristi definisat će, i po tom pitanju izjasnit će se, stručnjaci iz medicine i Šeri’ata. Što se tiče abortiranja u tom periodu iz straha od tereti odgajanja djece, nemogućnosti njihova izdržavanja ili školovanja, ili „radi njihove budućnosti“, ili zbog toga što se odlučilo da se neće imati više djece – sve to nije opravdani razlog, i zbog toga je haram i zabranjeno vršiti abortus.

3. Nije dozvoljeno abortirati fetus dok je u fazi ‘aleka-zakvačka, ili mudga-gruda mesa, sve dok povjerljivi tim doktora ne procijeni da je nastavak takve trudnoće opasan po život majke, te da zbog ploda može doći u pitanje njen život. Ako takva komisija procijeni da se abortus treba izvršiti – abortiranje će tada biti dozvoljeno, naravno nakon iscrpljivanja svih drugih metoda kojima se možda mogla suzbiti takva opasnost.

4. Nakon treće faze, nakon ispunjenja 4 mjeseca trudnoće, nije dozvoljeno abortirati plod sve dok tim stručnih doktora ne procijeni da je ostanak ploda u majčinoj materici opasan po njen život, naravno nakon iscrpljenja svih metoda kojima bi se pokušao spasiti život fetusa. Data je dozvola za abortusom u ovakvom slučaju samo radi otklanjanja veće štete (smrt majke), i radi priskrbljivanja veće koristi (život majke).

Pogledaj:
http://www.alifta.net/Fatawa/FatawaDetails.aspx?lang=ar&IndexItemID=78061&SecItemHitID=84629&ind=21&Type=Index&View=Page&PageID=8288&PageNo=1&BookID=3&Title=DisplayIndexAlpha.aspx

Dakle, ako život majke nije doveden u pitanje, i ako fetus nije umro u utrobi majke, nije dozvoljeno vršiti abortus, pa čak i ako je u pitanju silovanje ili deformisanost ploda, a kamo li razvod ili siromaštvo, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Pogledaj:

http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=120987

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah…

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ljudi će neprestano postavljati pitanja, sve do momenta dok se ne zapitaju – Allah je stvorio stvorenja, a ko je stvorio Allaha? Ko to osjeti, neka prouči i kaže: Amentu billahi!“ (Muslim, br.360.) – a u drugom rivajetu stoji: „Ako kažu to – vi proučite: „Allah je jedan, Allah je utočište svemu, nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije – zatim neka tri puta pljucne na lijevu stranu, i neka se utječe Allahu od šejtana!“ (Sunen, Ebu Davud, br.4724.)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Šejtan će prilaziti nekome od vas, propitujući ga: Ko je stvorio to i to, sve dok ga ne pita – a ko je stvorio tvoga Gospodara!? – pa koga snađe to, neka traži utočišta kod Allaha dž.š., (od prokletog šejtana), i neka prekine (s takvim mislima)!“ (Muslim, br.362.)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ljudi će vas o svemu ispitivati, pa će reći: Allah je sve stvorio – a ko je stvorio Njega!?“ (Muslim, br.367.)

Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., kaže: Tvoj Ummet će neprestano postavljati pitanja odakle ovo, odakle ono, sve dok ne kažu: Ovo je Allah, stvorio je stvorenja – a ko je stvorio Allaha!?“ (Muslim, br.368.)

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, rhm., u komentaru hadisa: „A ko je stvorio tvoga Gospodara!? – pa koga snađe to, neka traži utočišta kod Allaha dž.š., (od prokletog šejtana), i neka prekine (s takvim mislima)!“ – kaže: „Neka prekine opuštati se sa šejtanom u takvom razmišljanju, već nek se skloni pod Allahovo, dž.š., okrilje i odagna šejtana od sebe, i neka zna da mu šejtan želi vjeru i razum pokvariti putem takvih vesvesa i sumnji, pa se čovjek mora boriti i braniti od njih između ostaloga i tako što će se baviti nečim drugim. El-Hitabi, rhm., kaže: Ako šejtan priđe čovjeku sa takvim vesvesama, neka čovjek potraži utočišta kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana, i nek’ se ustegne od produžavanja govora sa njime – odbiće se. Ako čovjek raspravlja sa čovjekom, moguće je zaustaviti ga jakim dokazom ako se čovjek na pravi način posluži argumentacijom, ali šejtanskim vesvesama nema kraja. Kad god ga čovjek prisili na neki dokaz i pobijedi ga, on iznađe nešto novo, sve dok čovjeka ne zbuni i ne dovede ga do bunila, od čega se Allahu, dž.š., utječemo. Šejtanske riječi „ko je stvorio tvoga Rabba-Gospodara“ su same po sebi nelogične, i njihov kraj obara i poništava njihov početak. Nemoguće je da Stvoritelj bude stvorenje, pa ako bi pitanje imalo smisla onda nam lančani slijed ne gine (ko je stvorio stvoritelja), što je nelogično i nemoguće. Ono što nam zdravi razum i logika potvrđuju jeste to da je sve stvoreno u potrebi za svojim Stvoriteljem, pa ako bi Stvoritelj bio u potrebi za Stvoriteljem – onda on ne bi bio stvoritelj već stvorenje! Ove predaje nam ukazuju na to da ne smijemo raspravljati o ovom pitanju niti sa šejtanom, niti sa ljudima!“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 6/341.)

Imam el-Nevevi, rhm., u komentaru hadisa Ebu Hurejre, r.a., koji kaže: Neki ashabi dođoše Allahovom Poslaniku, s.a.w.s., pa ga upitaše: „Mi ponekad razmišljamo o teškim pitanjima o kojima nas je sram i govoriti!?“ – reče: „Već ste to osjetili?“ Rekoše: „Da! „Reče: „To vam je čisti iman!“ (Muslim, br.357.) – kaže: „Vaše smatranje tog govora i razmišljanja toliko teškim da vas je sram da o tome i govorite je znak čiste vjere, jer veličanje takvog razmišljanja, strah od njega i od samog spominjanja istog, a kamo li od ubjeđenja i vjerovanja u to, se ne dešava osim onome ko je iman i vjeru na pravi način ispunio i ostvario, i od kojeg su sve sumnje i nedoumice nestale. Šejtan na ovaj način prilazi vesvesama onome od koga je izgubio nadu da ga može na drugi način zavesti, pa mu prilazi sa ovim vesvesama jer na drugi način ne može! Što se tiče nevjernika, njemu prilazi kako hoće, i ne mora se, kod njega, služiti vesvesama, već se s njime poigrava kako hoće. Dakle, shodno navedenom, može se reći: Razlog šejtanskih vesvesa je čisti iman, ili – šejtanska vesvesa je znak čistog imana kod čovjeka, što je i odabrano mišljenja kod imama Kadi ‘Ijada rhm..“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ala Muslim, br.188.)

Kad je u pitanju razmišljanje, obaveza nam je (ljudska i vjernička) razmišljati o veličini Allahovog, dž.š., stvaranja; obaveza nam je razmišljati o stvorenjima koja nas okružuju – pa kada uvidimo i shvatimo njihovu složenost i veličinu, pa makar se radilo i o sitnom mravu ili još sićušnijem atomu, tek tada ćemo biti u stanju spoznati veličinu Stvoritelja – Allaha, dž.š., pa nam je zbog toga Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Razmišljajte o Allahovim stvorenjima, a nemojte razmišljati o Allahu, dž.š. – kako ne biste stradali!“ (Hasen-Sahih. Kitabul-Zuhd, Hennad Ibnul-Sirri, br.946.; el-‘Azameh, Asbehani, 1/215.; Ehadis fi Zemmil-Kelami ve Ehlihi, el-Razi, 1/76.)

Zabranjeno nam je razmišljati o kakvoći Allahovog, dž.š., Zata-bića, kao i o kakvoći Njegovih Sifata (svojstava), jer su to zamke na kojima šejtan lovi i zavodi ljude s pravoga puta. Allah, dž.š., kaže: “On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.” (Taha, 110.); “On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi.” (el-Bekara, 255.); “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (el-Šura, 11.)

Imam Ibnul-Dževzi, rhm., kaže: „Već smo govorili o tome da su šejtanska zavođenja jača sve dok je ljudsko neznanje veće, i mnogo je toga putem čega je šejtan zavodio ljude s pravoga puta, pa ćemo mi ovom prilikom spomenuti ono najglavnije u šta spada i to da šejtan prilazi običnom čovjeku i tjera ga na to da razmišlja o kakvoći Allahovog, dž.š., Zata-bića, i Njegovih Sifata-svojstava – kako bi ga naveo na sumnju.“ (Pogledaj: Telbisu Iblis, ‘alel-‘Avam, 1/464.)

Sve dok su ovakve ili neke druge šejtanske vesvese ostale na nivou razmišljanja i ružnih misli, i dok se ne počnu širiti, o njima pisati i ostali ljudi njima pozivati, spadaju u značenje hadisa kojeg nam prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Allah, dž.š., je oprostio mom ummetu vesvese (ružna razišljanja) koja im kruže prsima, sve dok ne postupe po njima ili dok ih ne prozbore!“ (Buharija, br.2528.)

Pogledaj:

http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=223483

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha