Alejkum selam. Ajša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Sve što opija je haram. Ono što opija u velikoj količini – haram je i zabranjeno konzumirati ga i u maloj količini!“ (Sunen, Tirmizi, br.1866.; Musned, Ahmed, br.24468.; Sunen, Darekutni, br.4656-4659-4660-4661-4662.)

Ovaj hadis nas upućuje na to da sve što ne opija je halal (izuzev ako zbog nečeg drugog nije zabranjeno), i da sve ono što ne opija u velikoj količini – dozvoljeno je koristiti ga. Osnovno pravilo kada je jelo i piće u pitanju je HILL-DOZVOLJENOST, izuzev onoga što nam je Šeri’atom zabranjeno da jedemo ili pijemo. Svako piće koje ima alkohola u sebi i opija ono je zabranjeno, makar se mlijekom zvalo, i svako piće koje nema alkohola u sebi i ne opija, dozvoljeno ga je konzumirat,i pa makar se i pivom zvalo, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Pogledaj: http://www.islamqa.com/ar/12557

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam ve rahmetullah. Hedija ili poklon je nešto što se daje bližnjem, rođaku, prijatelju, alimu (učenjaku) ili nekome prema kome gajimo lijepo mišljenje, s ciljem izražavanja ljubavi i prijateljstva prema njima, te radi sticanja sevaba, jer je davanje i primanje poklona pritvrđeni sunnet Allahovog Poslanika, s.a.w.s.. Hedija i poklon ima veliki utjecaj na ljudske duše, kako onoga kome se daje poklon, tako i onoga ko poklon daje. Pokloni i hedije uklanjaju neprijateljstvo i surovost od ljudi, srca se mekšaju poklonima, a i duše se time bistre i čiste. Zbog poklona se ljubav produbljava i povećava, i učvršćuju se veze prijateljstva i bliskosti. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., naređivao udjeljivanje poklona kao vid održavanja dobrih veza među ljudima, govoreći: „Ne treba ljudi koji su primili islam da međusobno udjeljuju poklone samo onda kada su gladni!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.756.)

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao:

„Dijelite hedije jedni drugima, jer doista hedija uklanja zlobu iz prsa, i nemoj da komšinka podcijeni od svoje komšinke poklon, pa makar bila u pitanju i ovčija potkoljenica!“ (Sunen, Tirmizi, br.2130.; Musned, el-Tajalisi, br.2453.)

„Dijelite poklone međusobno, jer doista hedija-poklon uklanja vatru (mržnju, neprijateljstvo, zavist), iz prsa čovjeka!“ (Musned, Ahmed, br.9239.)

„O skupino Ensarija, dijelite međusobno poklone, jer doista hedija i poklon liječi prsa i urađa ljubav. Kada bi mi papak poklonili ja bih ga primio, i kada bih na običnu potkoljenicu bio pozvan ja bih se odazvao!“ (Musned, Bezzar, br.7529.; el-Mu’udžem el-Evsat, Taberani, br.1526.)

„Dijelite poklone međusobno – voljećete se!“ (el-Edeb el-Mufred, Buharija, br.594.; Musned, Ebu Ja’ala, br.6148.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.12297.; el-Sunen el-Sugra, Bejheki, br.2195.)

„Dijelite poklone međusobno jer oni udvostručuju ljubav i otklanjaju zlobu iz prsa!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.20901.)

„Dijelite međusobno poklone – uvećaće vam se ljubav!“ (el-Mu’udžem el-Evsat, Taberani, br.5775.)

„O skupino prisutnih, dijelite međusobno poklone, jer doista poklon – mali ili veliki – otklanja zlobu iz prsa, i urađa ljubavlju!“ (Emsalul-Hadis, Asbehani, br.214.)

„Dijelite međusobno poklone voljećete se. Poklon je divan ključ za potrebu!“ (Emsalul-Hadis, Asbehani, br.215.)

„Dijelite međusobno poklone jer to otklanja cicijaštvo iz prsa čovjeka!“ (Emsalul-Hadis, Asbehani, br.216.)

„Dijelite međusobno poklone jer doista poklon otklanja zlobu iz srca ljudi!“ (Mu’udžem, Ibnul-Mukri’, br.460.)

Na osnovu svega navedenog da se zaključiti da udjeljivanjem poklona povećavamo međusobno prijateljstvo i ljubav, približavamo sebi voljene i drage osobe, otklanjamo surovost i neprijateljstvo, zlobu, brigu, zavist i mržnju. S poklonom na lijep način uzvraćamo na tuđu pažnju, na svaki način učvršćujemo međusobne veze, smirujemo ljutitog, otklanjamo nešto što nam nije milo i drago i čuvamo se tuđeg šerra i zla. Dijeljenjem poklona postižemo naše i tuđe želje, i uvećavamo društvenu ekonomiju, proizvodnju i potrošnju. Sa poklonima otvaramo nova prijateljstva, liječimo naša i tuđa srca, rješavamo brojne probleme, uklanjamo razna neprijateljstva i ubrzavamo lijek i ozdravljenje.

Kada se daje nekome poklon, treba ga propratiti sljedećim edebom i bontonom:

1. Imati iskren nijjet, i samo radi Allaha, dž.š., udjeljivati poklon.

2. Učiti dovu onome kome damo poklon, da mu, Allah dž.š., podari berićeta u njemu.

3. Da poklon odgovara onome kome se poklon udjeljuje – poklon za žensko nije što i poklon za muško, i poklon za dijete nije što i poklon za odraslog.

4. Da poklon bude na lijep način upakovan i dostavljen.

5. Da se hedija pokloni u odgovarajuće vrijeme i mjesto, pogotovu ako su u pitanju određene prigode poput vjenčanja, rođenja djeteta, stjecanje diplome ili unapređenja, ili useljenja u kuću itd.

6. Poklon udijeliti sa osmjehom na licu, lijepim čehretom i uz lijepe riječi, bez bilo kakvog prigovora ili vrijeđanja.

7. Poklon udijeliti u krugu porodice ili prijatelja kako bi osoba kojoj se poklon daje osjetila da je vrijedna i da je ono što joj se poklanja vrijedno, te kako bi se određena prigoda po nečemu lijepom zapamtila.

8. Ako se pokloni poklanjaju djeci, ili braći ili sestrama – ne praviti razliku među njima u poklonima.

9. Osobi koja je primila poklon od sunneta je da na poklon uzvrati poklonom, ili makar lijepom riječju i dovom.

10. Ne poklanjati nešto što je haram.

Dakle, s obzirom na sve navedeno, od sunneta je ponijeti poklon bratu muslimanu, s povodom ili bez povoda, u novcu ili u nečem drugom, i to će biti samo jedan od načina kojim ćemo potvrđivati naše islamsko bratstvo, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Šejh Husamuddin Affane kaže: „Opšte poznato je da je okretanje prema kibli šart (uslov) ispravnosti namaza, na što nas upućuju riječi Allaha, dž.š., koji kaže: „Lice svoje upravi prema Mesdžidul-Haramu, i gdje god da bili svoja lica u tom pravcu okrećite!“ (El-Bekara, 150.) Obaveza je tačno odrediti pravac kible prilikom izgradnje džamije, a ako se džamija izgradi pa se kasnije utvrdi da je došlo do velikog odstupanja od pravca kible – obaveza je tu grešku ispraviti i okrenuti se u pravcu kible (veliko odstupanje od kible je sve što prelazi preko 45 stepeni).

Islamski učenjaci su složni na tome da je onome ko gleda Ka’bu obaveza okrenuti se u pravcu nje prilikom obavljanja namaza, a što se tiče onoga ko je daleko od Ka’be toliko da je ne vidi, većina islamske uleme (hanefije, malikije, hanbelije) smatra da je čovjeku tada obaveza da se okrene na stranu gdje se nalazi Ka’ba, i nije mu obaveza ciljati direktno samu Ka’bu. Ovo mišljenje je ispravnije i jače, jer je u saglasnosti sa opštim intencijama i ciljevima Šeri’ata, poput otklanjanja muke i zamora (ref’ul-haredž), shodno ajetu: „U vjeri vam ništa teško nismo propisali!“ (el-Hadždž, 78.) Svoje mišljenje temelje na ajetu: „Gdje god se nalazili vaša lica na tu stranu okrenite!“ (el-Bekara, 150.), kao i na hadisu Allahovog Poslanika, s.a.w.s., koji kaže: „Sve što je između istoka i zapada je kibla!“ (Sahih. Tirmizi, Ibnu Madždže)

Imam Ibnu Kudame el-Makdisi, rhm., kaže: „Obaveza je svakom onom ko je daleko od Ka’be da se okrene na stranu gdje se nalazi Ka’ba, ne sama Ka’ba. Imam Ahmed, rhm., je rekao: Sve što je između istoka i zapada je kibla. Ako se čovjek okrene malo od tog pravca neće obnavljati namaz, ali će se truditi da pogodi sredinu između to dvoje, i ovog je stava imam Ebu Hanife, rhm. Imam Šafija se u jednom od dva stava slaže s nama u mišljenju, ali u drugom stavu smatra da je čovjeku obaveza okrenuti se u pravcu same Ka’be, shodno ajetu: „Gdje god bili lica svoja u njenom pravcu upravite!“ – pa pošto nam je obaveza okrenuti se na tu stranu – obaveza nam je okrenuti se tačno prema njoj. Mi dokazujemo riječima Allahovog Poslanika, s.a.w.s., koji kaže: „Sve što je između istoka i zapada je kibla!“ (Tirmizi) – koje nam svojom vanjštinom ukazuju na to da sve što se nalazi između istoka i zapada je kibla.

Ako bi obaveza bila okrenuti se prema samom objektu Ka’be, ne bi bio ispravan namaz ljudima koji stoje u jednom dugačkom saffu, jer je njihov saff duži od samog objekta Ka’abe – tako da neki od njih maše samu Ka’bu. Ako neko bude rekao – sa daljinom se i proporcije horizonta razlikuju, kažemo: u pravu ste ako bi i saff išao lučno, ali ako će saff biti prav onda ne. Ka’benski šatr – koji se spominje u Kur’anu – znači strana.“ (Pogledaj: el-Mugni, 2/273., 1/318.)

Pogledaj:

http://ar.islamway.net/fatwa/27887

http://fatwa.islamweb.net/Fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&lang=A&Id=11029

http://fatwa.islamweb.net/Fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=115022

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Bismillah ves-salatu ves-selamu ala resulillah…

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje el-Harrani, rhm., kaže: „Svaka odjeća za koju smo otprilike ubjeđeni (jaglibul-zanne), da će se čovjek s njome pomagati u haramu – nije dozvoljeno prodavati je niti je krojiti – ako će se njen vlasnik pomagati s tom odjećom u grijehu i nasilju, isto kao što je zabranjeno prodavati hljeb i meso (meza) osobi za koju znamo da se alkoholizira, ili pak prodaja voća (bilja) onome za koga znamo da će se time pomagati u spravljanju (pijenju) alkohola i ostalog nemorala, a isti je propis i sa svime što je u osnovi mubah (dozvoljeno), a sa čime će se neko pomagati u grijehu i neposlušnosti. Doduše, ovaj propis će se razlikovati od mjesta do mjesta, od vremena do vremena, i od različitih situacija; zabranjenost se javlja zbog nečega što je sporedno, a ne zbog same materije (stvari).“ (Pogledaj: Šerhul-‘Umdeh, 4/387.)

Sve u svemu, dozvoljeno je prodavati i mušku i žensku odjeću, kao i vešove, jedne i druge, kako muškarcu tako i ženi, a da bi bili u potpunosti sigurni, neka se muslimani (trgovci) klone od prodaje izazovnih muških ili ženskih modela odjeće (npr. kratkih šorceva, minjaka, kratkih ženskih jaknica, obuće sa visokim štiklama, itd.). Dakle, onih modela odjeće za koje se, otprilike, ne zna drugi način nošenja nego onaj što je haram, a što se tiče normalne odjeće, muške i ženske, širokih i neprozirnih modela, dugačkih rukava itd., koje koriste pokrivene sestre i ostale žene – u tome nema ničeg spornog, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Pogledaj:

http://www.youtube.com/watch?v=YN1mlLE5aVc

http://www.youtube.com/watch?v=YjoJ7-vanew

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam.

Imam Ibnu Kudame el-Makdisi, rhm., kaže: „Ako se bračni ugovor sklopi uz dozvolu staratelja i dva svjedoka – i sve se to skrije i ne obznani, ili se dogovore da sklapanje braka skriju – to je pokuđeno činiti, ali je brak ispravan (ne zaboravi! – uz dozvolu staratelja i dva svjedoka, op.prev.). Ovog stava je imam Ebu Hanife i Šafija i Ibnul-Munzir. Tajni brak pokuđenim smatraju Omer, r.a., Urve, Ubejdullah b. Abdullah b. Utbe, Ša’abi, Nafi’ mevla Ibnu Omer, r.a., itd.. Ebu Bekr Abdul-Aziz, rhm., kaže: Takav brak je ništavan, jer je imam Ahmed, rhm., rekao: „Ali, ako se brak sklopi u prisustvu velijja-staratelja, i dva svjedoka!? Reče: Ne! Sve dok ga ne obznane!!!“ Ovo je mezheb imama Malika, rhm., a dokaz im je ono što se navodilo u poglavlju prije ovog.“ (Pogledaj: el-Mugni, 15/38.)

Na vama je obaveza da obznanite vaš brak (što je možda već i učinjeno), na način da vaše komšije, rođaci i prijatelji znaju da ste udati i za koga. Vama oboma je obaveza da sjednete pred nekim od učenih ljudi – imama, daija, i da sklopite šeri’atski bračni ugovor, kojim ćete potvrditi svjedoke bračnog ugovora kao i vjenčani dar. Što se tiče nemuslimanke ili muslimanke bez staratelja – Imam/Sultan je njihov velijj-staratelj i zastupnik u braku. Vaš brak je malo krnjav, ali je ispravan, stoga molite Allaha, dž.š., da vam oprosti za greške i propuste koje ste imali pri ovom činu, te da vam podari berićeta u braku i evladu, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha