Bismillah, ves-salatu ves-selamu ‘ala resulillah…

Ubejdullah b. Abdullah b. Utbeh b. Mes’ud je unišao kod Ebu Talhe el-Ensarija kako bi ga obišao zbog bolesti, pa zateče kod njega Sehl b. Hanifa. Ebu Talha pozva nekog kako bi smaknuo krparu koja je bila ispod njega. Sehl b. Hanif reče: Što uklanjaš krparu? Reče: Ima slika na njoj, a Allahov Poslanik, s.a.w.s., je govorio o tome ono što već znaš. Sehl reče: Zar Allahov Poslanik, s.a.w.s., nije rekao: „Izuzev onoga što je vezeno na platnu-odjeći!“ – reče: Da, ali je meni ovako draže.“ (el-Muvetta’, rivajet Jahja el-Lejsi, br.1735.; Tirmizi, br.1750.; Nesa’i, br.5349.; Ahmed, br.16022.)

Ajša, r.a., kaže: „Kupila sam naslonjač (numruka), sa slikama, pa Allahov Poslanik, s.a.w.s., zastade na vratima, ne ulazi? Rekoh: Kajem se Allahu, dž.š., od toga gdje sam pogriješila. Reče: Šta je sa ovim naslonjačem? Rekoh: Za tebe je, da sjediš na njemu, i da se oslanjaš na njega. Reče: Oni koji su ovo crtali biće kažnjavani na Sudnjemu Danu. Biće im rečeno: Oživite to što ste stvarali – a i meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi slika!“ (Buhari, br.5957.; el-Muvetta’, rivajet Jahja el-Lejsi, br.1734-1736.; Muslim, br.5655.); „Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas i slika!“ (Muslim, br.5636-5637.); „Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas i kip!“ (Muslim, br.5641.)

Busr b. Se’id prenosi od Zejda b. Halida, a on od Ebu Talhe, ashaba Allahovog Poslanika, s.a.w.s., da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi slika. Busr pripovjeda: Kasnije se Zejd razbolio pa smo ga posjetili, kad mu na vratima vidjesmo zavjesu-pokrivač sa slikom. Rekoh Ubejdullahu el-Havelaniju, Mejmuninom pastorku, od žene Allahovog Poslanika, s.a.w.s.: „Zar nam Zejd nije pričao o slikama prvi dan“ – na šta mu Ubejdullah reče: Zar ga nisi čuo kada je rekao: „Izuzev onoga što je vezeno na platnu-odjeći!“ (Buharija, br.5958.; Muslim, br.5639-5640.; Ebu Davud, br.4157.)

Ajša, r.a., kaže: „Jeden prilike je Allahov Poslanik, s.a.w.s., otišao u ratni pohod, pa sam uzela neko platno koje sam okačila na ulazu. Kada je stigao i vidio okačeno platno, primjetih znake negodovanja na njegovom licu. Strže to sa ulaza, iscjepa ga i reče: „Allah nam nije propisao da zastiremo kamenje i blato!“ Odrezala sam dva parčeta od toga platna, za dvije jastučnice, i na to mi nije zamjerio.“ (Muslim, br.5642.)

Ajša, r.a., kaže: „Imala sam zavjesu sa likom ptice na njoj, pa ko god bi ušao pravo bi na nju naišao, pa Allahov Poslanik, s.a.w.s., reče: „Promjeni mjesto toj zavjesi, kad god uđem i vidim je, podsjeti me na dunjaluk!“ – i kaže: Imali smo platno, koje je na krajevima imalo svilu; oblačili smo ga.“ (Muslim, br.5643.); Abdul-E’ala dodaje: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., nam nije naredio da to kidamo!“ (Muslim, br.5644.)

Ajša, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., je došao sa puta, a ja sam zastrla ulazna vrata sa zavjesom na kojoj je bio konj sa krilima, pa mi je naredio da to maknem, pa sam ga i makla.“ (Muslim, br.5645.)

Ajša, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., mi je unišao kad ja bejah okačila šarenu zavjesu sa slikom, pa mu je pocrvenilo lice, dohvati zavjesu, zgužva je i reče: „Najžešću kaznu na Sudnjemu danu će imati ljudi koji su oponašali Allahovo stvaranje!“ (Muslim, br.5647.)

Ajša, r.a., kaže: „Ušao mi je Allahov Poslanik, s.a.w.s., kad na rafu bejah okačila šarenu zavjesu sa slikama, kada je vidio, strgao je, lice mu dobi boju i reče: O Ajša, na Sudnjemu Danu će najžešću kaznu imati ljudi koji su oponašali Allahovo stvaranje! Ajša, r.a., reče: Srezala sam zavjesu, pa smo napravili od nje jastučnicu-dvije.“ (Muslim, br.5650.)

Ajša, r.a., kaže da je imala odjeću-platno, sa slikama, okačeno o raff, u čijem pravcu je Allahov Poslanik, s.a.w.s., klanjao namaz, pa joj reče: Makni ga od mene – pa sam ga makla, i od tog platna sam napravila jastučnice. (Muslim, br.5651.)

Ajša, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., je ušao kod mene, a ja bejah okačila platno sa slikama, pa ga ukloni, te ja napravih od njega dvije jastučnice.“ (Muslim, br.5653.)

Ibnu Omer, r.a., prenosi da ga je Allahov Poslanik, s.a.w.s., obavijestio: „Oni koji crtaju slike biće kažnjeni na Sudnjem Danu. Biće im rečeno: Oživite to što ste stvarali!“ (Muslim, br.5657.)

Abdullah prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Slikari-kipari, će biti najžešće kažnjavani na Sudnjemu danu!“ (Muslim, br.5659-5660.)

Muslim b. Subejh kaže: Bio sam sa Mesrukom u jednoj kući u kojoj su bili marijini kipovi (merjem). Mesruk reče: Ovo su Kisrini kipovi. Rekoh: Ne, ovo su Marijini kipovi (Merjem). Mesruk reče: Čuo sam Abdullaha b. Mes’uda, r.a., kako prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Na Sudnjem danu će najžešće biti kažnjavani slikari-kipari-vajari!“ (Muslim, br.5661.)

Se’id b. Ebil-Hasen kaže: Neki čovjek dođe Ibnu Abbasu, r.a., pa mu reče: Ja sam čovjek slikar, pa mi reci nešto o tome. Reče mu: Primakni mi se. On mu se malo primače. Opet mu reče: Primakni mi se. On mu se opet primače sve dok mu Ibnu Abbas, r.a., ne stavi ruku na glavu, pa u reče: Obavijestiću te o tome što sam čuo od Allahovog Poslanika, s.a.w.s.: „Svaki slikar-vajar će u vatru. Stvoriće mu se svaki lik što ga je nacrtao pa će ga patiti i mučiti u džehennemskoj vatri!“ Reče mu: Ako baš moraš slikati slikaj drveće i ono što ne nosi dušu! (Muslim, br.5662.)

Imam el-Nevevi, rhm., kaže: „Naši učenjaci i ostali tvrde: Slikanje živog stvora je strogo zabranjeno, i jedno je od velikih grijeha, jer se na to odnose sve navedene žestoke prijetnje iz citiranih hadisa, ne bitno da li se crta na nečemu čemu se ne pridaje pažnja ili nečemu drugom. Slikarstvo-kiparstvo, je u svakoj kombinaciji haram i zabranjeno, jer oponira Allahovom, dž.š., stvaranju, nebitno da li je u pitanju platno-odjeća (sevb), ili prostirka ili dirhem ili dinar ili fils ili posuda ili zid itd… Što se tiče crtanja drveća, devinih sedla i sl., što u sebi ne nosi dušu stvorenja – to nije haram. Ovo je pravilo vezano za crtanje-vajarstvo.

Što se tiče korištenja onoga što ima sliku stvorenja sa dušom na sebi – ako se to kači na zid ili je u pitanju odjeća koja se nosi ili ‘amama-kapa i sl., sve što se ne smatra nipodaštavanjem i nepridavanjem pažnje – takvo postupanje je haram i zabranjeno. Ako se takva slika nalazi na podu koji se gazi, ili na jastuku ili naslanjaču i sl., čemu se ne pridaje pažnja i poštovanje – onda takvo postupanje nije haram.

Da li takve stvari spriječavaju ulazak meleka milosti u tu kuću – o tome ćemo, kasnije, nešto više reći, inšallahu te’ala.

U svemu ovome nema razlike između onoga što ima sjenku i onoga što sjenke nema. Ovo je sažetak našega mezheba po ovom pitanju, i ovo značenje većina uleme potvrđuje, od ashaba, tabi’ina i ostalih. Ovo je mezheb Sevrija, Malika, Ebu Hanife i ostalih.

Jedan dio selefa je govorio: „Zabranjuje se ono što ima sjenku (kip), a ono što nema sjenke ne mari“ – što je neispravan stav, jer zavjesa sa slikom koju je Poslanik, s.a.w.s., pokudio – niko ne sumnja u to da je ona pokuđena, a nije imala sjenke, uz ostatak predaja koje apsolutno zabranjuju sve što ima sliku.

Imam Zuhri, rhm., kaže: Slika je uopšteno zabranjena, kao i upotreba onoga što na sebi ima sliku, kao i ulazak u kuće u kojima ima slika, ne bitno da li su vezene na odjeći ili nevezene, i ne bitno nalaze li se na zidu ili odjeći ili podu koji se gazi ili se ne gazi – postupajući po vanjštini spomenutih predaja, pogotovo po hadisu koji govori o Numruki-naslanjaču, kojeg bilježi imam Muslim, što je također jak mezheb i stav.

Ostali tvrde – dozvoljava se ono što je vezeno na platnu-odjeći, nebitno pridavala mu se pažnja ili ne, i nebitno kači li se o zid ili ne, a pokuđenim i zabranjenim smatraju ono što ima sjenku, ili je naslikano po zidovima i sl., ne bitno jeli vezeno ili ne, a svoj stav potkrijepljuju riječima Allahovog Poslanika, s.a.w.s.: „Izuzev onoga što je vezeno na platnu-odjeći!“ Ovo je mezheb Kasima b. Muhammeda, i složni su da je zabranjeno koristiti sve što ima sjenku (kipove), te da je obaveza promjeniti mu oblik.

Imam el-Kadi, rhm., kaže: „Izuzev onoga što se prenosi po pitanju igračaka i lutaka za curice, za šta je data olakšica-dozvola, ali je imam Malik, rhm., i pored toga smatrao pokuđenim ocu da takvo što kupuje svojoj ćerki. Neki smatraju da je dozvola igranja sa igračkama i lutkama derogirana i dokinuta prethodno spomenutim predajama, a Allah, dž.š., najbolje zna.“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘ala Muslim, 7/205.)

Većina savremene uleme preporučuje izbjegavanje odjeće, obuće, prostirke i haljina koje imaju likova na sebi, ali sve dok se to ne kači na zid radi respekta, divljenja i poštovanja, i dok se nipodaštavaju gaženjem, spavanjem, naslanjanjem, šlamljenjem, baletanjem itd., dozvoljeno je imati ih i koristiti, kao što je dozvoljeno korišćenje i igračaka za djecu sa likom ljudi ili životinja ili nečeg drugog. Što se tiče zavjesa i svega što se kači na zid a ima likove na sebi, nebitno da li ti likovi baš postoje ili su likovi iz crtanih filmova – to je zabranjeno i treba ga izbjegavati, jer nosi u sebi dozu respekta i poštivanja istih. Odraslima je zabranjeno da koriste odjeću sa slikama koje se nalaze na časnim dijelovima tijela – prsima, leđima, ramenima, a ako im se nađe koja slika na pantalonama ispod pojasa, oko nogu ili pak na cipelama, na mjestima nipodaštavanja, onda takvo što nije zabranjeno, a Allah dž.š., najbolje zna.

Pogledaj:

http://www.youtube.com/watch?v=ZERBjF_4OA4

http://www.youtube.com/watch?v=exlW_5w3nhY

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Što se tiče Bajrama – to su naša dva propisana islamska praznika, specifična po jelu, piću i veselju u tim danima, a nije nam posebno određeno šta i kako jesti, piti ili se veseliti. Sve što je u osnovi halal za jelo, piće i veselje/radost – dozvoljeno je u tim danima praktikovati.

Kada su u pitanju bajramske čestitke, one su nam vjerom propisane pa su samim tim i pohvaljene, shodno predaji od Halida b. Ma’adana koji kaže: „Susreo sam Vasilu b. el-Eska’a, na dan Bajrama, pa mu rekoh: Tekabbelallahu minna ve mink (Allah primio dobra djela od nas i od tebe) – pa reče: Naravno! Tekabbelallahu minna ve mink (Allah primio dobra djela od nas i od tebe). Vasila reče: Sreo sam Allahovog Poslanika, s.a.w.s., na dan Bajrama, pa mu rekoh: Tekabbelallahu minna ve mink (Allah primio dobra djela od nas i od tebe) – pa mi je rekao: Naravno! Tekabbelallahu minna ve mink (Allah primio dobra djela od nas i od tebe).“ (el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.6519-6520.; Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3446.; el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.17589.; el-Du’a, Taberani, br.928.)

Šejh Atijja b. Muhammed Salim, rhm., kaže: „Ovako se pozdravlja na dan Bajrama!“ (Pogledaj: Šerhu Bulugil-Meram, 3/106.)

Kada su u pitanju pokloni i hedije, Ebu Hurejre, r.a., nam prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Dijelite poklone jedni drugima, jer doista hedijja otklanja zlobu iz prsiju, i nemoj žena da podcijeni poklon od svoje komšinke, pa makar u pitanju bio i ovčiji papak!“ (Sunen Tirmizi, br.2130.; Musned Ahmed, br.9239.; Musned el-Tajalisi, br.2453.); „Dijelite međusobno poklone – voljećete se!“ (el-Edeb el-Mufred, Buhari, br.594.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.12297.; Musned, Ebu Ja’ala, br.6148.); „Dijelite međusobno poklone, jer doista poklon duplira ljubav i otklanja zlobu iz prsiju!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.20901.)

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je dijelio i primao poklone, i isto je bila praksa selefa. Nema ničeg spornog u tome da međusobno, a posebno djeci, a pogotovu djeci siromašnoj, izbjegloj i ratovima unesrećenoj itd., poklonimo poklon-hediju na dan Bajrama ili nekim drugim, šeri’atski ispravnim, povodom.

Dijeljenje hedija i poklona na bajramima nije praksa kršćana i jevreja, niti su muslimani to od njih preuzeli – kako ste u početku pitanja konstatovali. Oni dijele poklone za svoje kršćanske i ine praznike, a na bajramima ih ne dijele. Samo dijeljenje poklona nama je vjerom dozvoljeno i propisano djelo – a zabranjeno nam je da dijelimo poklone na praznicima koji nisu islamski, koji su specifični za druge vjere i religije poput Božića itd. Dakle, vaša briga za Sunnetom Poslanika, s.a.w.s., i strah od novotarija i oponašanja nevjernika je pozitivna stvar, ali pogrešno ste protumačili hadise koje ste citirali, i oni se ne odnose na ovo što ste iz njih razumjeli, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Islamski pravnici su složni na tome da se cijelo tijelo i korijen kose-dlake mora natopiti vodom prilikom kupanja, a razilaze se da li je obavezno pri gusulu isprati usta i nos:

1. Nije obavezno ispirati usta i nos pri gusulu – malikije i šafije, jer unutrašnjost ustiju i nosa nije dio spoljašnjeg tijela, pa samim tim nije ih ni obaveza ispirati. Njihovo ispiranje je sunnet a ne vadžib.

2. Obavezno je ispirati usta i nos pri gusulu – hanefije i hanbelije, jer su usta i nos dio lica zbog toga što spadaju u njegovu definiciju, i usta i nos je obaveza ispirati kako u abdestu tako i u gusulu, temeljeći svoje mišljenje na onome što prenosi Aiša, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ispiranje ustiju i nosa je obavezni dio abdesta!“ (Darekutni) Pobornici ovog stava kažu da ajet: „A ako ste džunup – okupajte se!“ (el-Ma’ida, 6.) – znači cijelo tijelo svoje operite, a tijelo se sastoji iz spoljašnjeg i unutrašnjeg dijela, pa nam je obaveza oprati sve ono što je dostupno i lahko, pa je stoga ispiranje ustiju i nosa pri gusulu obaveza – jer je lahko i dostupno to izvesti.

Drugi stav je preči za slijediti, jer se s time izlazi iz razilaženja, i nije ispravno kupanje bez ispiranja ustiju i nosa, što znači da ne postoje dvije vrste gusula već samo jedna, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Pogledaj:

http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=10543

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Šejh Ibnu Baz, rhm., kaže: „Ispisivanje kur’anskih ajeta i kačenje istih na zidove, radi opomene i koristi, ili sahih hadisa od Allahovog Poslanika, s.a.w.s., u tome nema nikakve smetnje, u ispravnijem od dva mišljenja islamskih učenjaka, ako su u pitanju zidovi na normalnim mjestima tipa kancelarija, soba za sjedenje itd., a što se tiče ostalih mjesta poput kupatila i WC-a, to nije dozvoljeno.

Dakle, ispisivati ajete i hadise, na čistim mjestima, radi opomene i koristi, poput kancelarija i soba i sl., nema smetnje u tome, na osnovu ispravnijeg mišljenja. Nije dozvoljeno stavljati ajete i hadise na mjestima koja su nepristojna, i nije dozvoljeno ispisivati ajete i hadise sa ubjeđenjem da ona odbijaju džinne ili u vidu hamajlija kojima se čuvamo od džinna i sl. Ako se ajeti i hadisi ispisuju na listovima i kače o zidove, ili po zidovima, radi koristi i opomene Allahovim časnim ajetima i sahih hadisima Allahovog Poslanika, s.a.w.s., koji nas navode na dobro, i pozivaju nas dobru – i cilj svega toga je opomena i podsjećanje – nema ničeg lošeg u tome.

Što se tiče mesdžida – ne treba ih stavljati u džamijama kako ne bi time ometali klanjače, niti u vidu levhi niti ih ispisivati po zidovima. Džamije trebaju biti pošteđene ispisivanja i šaranja, kako se džematlija ne bi zanimao ičim drugim mimo namaza.“

Pogledaj:

http://www.youtube.com/watch?v=BwMQX-q1XFg&list=PL6789C6FF79441A72&index=198

http://audio.islamweb.net/audio/index.php?page=FullContent&audioid=123608

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha

Alejkum selam ve rahmetullah.

a.) Stalna Komisija za Fetve u Saudijskoj Arabiji kaže: „Odjeća žene muslimanke nije obavezno vezana za crnu boju. Dozvoljeno joj je oblačiti odjeću bilo koje boje pod uslov da odjeća prekriva avret (cijelo tijelo žene), da odjeća na sliči odjeći muškaraca, da nije tijesna toliko da ocrtvaa dijelove tijela, da nije providna, te da nije u pitanju odjeća koja izaziva fitnu-smutnju, a Allah, dž.š., je taj koji tevfika daje.“

Pogledaj:

http://www.alifta.net/fatawa/fatawaDetails.aspx?BookID=3&View=Page&PageNo=9&PageID=6403

b.) Što se tiče rukovanja – smijete se rukovati sa svima onima pred kojima smijete biti i otkriveni, a Allah dž.š., najbolje zna.

Za više detalja o propisu rukovanja sa ženama, pročitajte sljedeći tekst:

http://minber.ba/index.php/ahlak-kategorija/1148-rukovanje-sa-enama

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha