Lijepo je porodici umrlog izraziti saučešće. Imam Buharija zabilježio je te riječi saučešća koje nam je preporučio Resulullah, ﷺ: “Inne lillahi ma ehaze ve lillahi ma ea‘ta, ve kullu šej’in indehu li edželin musemma, fasbir vahtesib”, što u prijevodu znači: “Allahovo je ono što je dao i ono što je uzeo, sve u Allaha ima određeni rok, strpi se i nadaj nagradi!” Sadašnji oblik posjeta porodici umrlog koja priprema hranu za goste, kako na dan ukopa, tako i nekoliko dana nakon toga – nije legitiman. Veliki hanefijski pravnik Ibn Hummam kaže: “Pokuđeno je otići na ručak porodici umrlog; gozba je radi veselja, a ne radi žalosti. To je novotarija.” (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 2/142.)

Slično je konstatirao hanefijski muhaddis Seharenfuri u djelu Bezlul-medžhud, 14/99. I malikijski autoriteti razmatrali su ovo pitanje. Zerkeši je zapisao: “Pohvalno je pripremiti hranu porodici umrlog, a njima nije dopušteno pripremati hranu drugima.” (Vidjeti: Šerhuz-Zerkeši, 2/357-358.)

Ovi učenjaci donijeli su takav zaključak povodeći se za predanjem koje je prenio Abdullah b. Džafer, a u kojem stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Skuhajte hranu Džaferovoj porodici jer ih je snašla nevolja.” (Ebu Davud i Ibn Madže, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Ako porodica umrlog posluži goste sokom ili kahvom, u tome nema problema, ako Bog da, ali bez pripremanja hrane, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Kada nešto zabrani, šerijat zabrani i sve puteve koji vode tome. Zabranjujući nemoral, Uzvišeni kaže: “I nemojte se približavati nemoralu, to je razvratno djelo i ružan put!” (El-Isra, 32.) U ovom ajetu Svevišnji Allah zabranjuje nemoral, ali i sve što vodi u njega, a to se jasno zaključuje iz riječi: “I nemojte se približavati nemoralu!”

Dakle, sva sredstva i putevi koji vode u nemoral zabranjeni su: pogled, dodir, ugovaranje susreta, čatanje i sl. – sve to je zabranjeno. Nema sumnje da zajedničko sijeljenje i kojekakvo razgovaranje budi strasti. Buharija i Muslim zabilježili su da Usama b. Zejd  prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Neću ostaviti za muškarce veće iskušenje od žena.” Iako su općeg karaktera, ovo su jasni argumenti koji zabranjuju miješanje muškaraca i žena, jer šejtan najlakše djeluje nakon pogleda i susreta. Otuda je zabranjeno osamljivanje sa strankinjom.

Također jedan od dokaza koji ukazuje da miješanje muškaraca i žena nije legitimno jeste hadis koji je zabilježio Buharija, a u kojem stoji da su se žene požalile Resulullahu, ﷺ: “Ljudi nas pretekoše, pa i nama, Allahov Poslaniče, odredi dan za poučavanje vjeri.” Pa je Resulullah, ﷺ, upriličio i njima poseban termin. Ako miješanje spolova nije legitimno prilikom učenja vjere, kako onda može biti dopušteno prilikom klasičnih sijela?!

Pogledajmo hadis u kome Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Žene ne trebaju ići sredinom puta.” (Ibn Hibban, 12/416. Šejh Albani hadis smatra dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/511.) Ako nije pohvalno da žena hoda sredinom puta, čime se ističe i privlači pažnju na sebe, zar joj je dopušteno da sjedi sa strancima i dovodi i sebe i druge u iskušenje?!

U Poslaniku, ﷺ, i prvim generacijama imamo najljepši primjer. Kada bismo cijelog života tražili predanja koja dopuštaju miješanje muškaraca i žena, ne bismo našli nijedno, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Oročavanje novca na bankama koje daju kamatu nije vjerski opravdano. Nije dopušteno uzimati kamatu, bez obzira davala se u opće svrhe ili se ostavljala banci, tim prije jer je Poslanik, ﷺ, prokleo ljude koji daju i one ljude koji uzimaju kamatu. Muslimanima je kolektivna dužnost iznalaženje rješenja za takve probleme. Postoje i druga rješenja. Jedno od njih jeste ušteđevinu pohraniti kod povjerljive osobe koja uglavnom boravi u kući, ili u banci zaplatiti sanduče za čuvanje ušteđevine.

Ako bi se, zbog velike svote, napravio sporazum sa bankom da se novac čuva na žiro-računu, ali neoročen, i da se na njega ne daju kamate (banka bi u tome slučaju mogla uzeti određeni iznos za uslugu), ne bi bilo smetnje. Bitno je naglasiti da je prvo rješenje (pohranjivanje novca kod povjerljive osobe) bolje od ovoga, ali isto tako, druga varijanta bolja je od one koju ste vi predložili, a Allah opet najbolje zna. Allah vas sačuvao svakog zla!

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Poslovanje uz kamatu veliki je grijeh. To je zabranjeno Kur’anom, hadisom i konsenzusom islamskih učenjaka. Iznajmljivanje stambenog ili poslovnog prostora vid je dopuštene trgovine po konsenzusu učenjaka. Nema smetnje u tome da čovjek iznajmi stan od čovjeka koji posluje uz kamatu, jer njegovo poslovanje uz kamatu nema nikakve veze s podstanarom. U protivnom, bilo bi zabranjeno kupovati robu u trgovinama čiji vlasnici posluju uz kamatu, prodaju alkohol i sl.

Dalje, ako nije dopušteno stanovati kod čovjeka koji posluje uz kamatu, da li je dopušteno raditi u firmi koja posluje s tim istim haramom? Kakva je razlika između stanovanja i rada? I jedan i drugi od podstanara, odnosno od radnika imaju materijalnu korist. U ovome slučaju nije opravdano ostaviti jasan halal, a učiniti jasan haram. Nesumnjivo, bolje je stanovati i raditi kod ljudi koji su daleko od bilo kakvog oblika griješenja, ali u principu to nije zabranjeno, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

U hadisu koji je zabilježio imam Muslim, Allahov Poslanik, ﷺ, objasnio nam je stvarnost ovoga svijeta rekavši: “Ovaj je svijet zatvor za vjernika, a užitak za nevjernika.” Zatvor za vjernika jer mora živjeti po određenim normama, principima i pravilima koje ne smije kršiti s jedne, a mora obavljati određene propise i ne smije ih zanemariti, s druge strane.

Poslovanje uz kamatu, koje je strogo zabranjeno Kur’anom, hadisom i konsenzusom islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija spada u prvu kategoriju šerijatskih zabrana. Uzvišeni Allah obraća se svim vjernicima: “O vjernici, bojte se Allaha i ostavite što je preostalo od kamate, ako ste vjernici. Ako ne učinite, navješćuje vam se rat od Allaha i Poslanika Njegovog.” (El-Bekare, 278-279.)

Subhanallah, da ne postoji nijedan drugi argument da je kamata zabranjena, ovaj ajet ne samo da bi bio dovoljan već više nego dovoljan. U drugom ajetu Uzvišeni kaže: “A Allah je dopustio trgovinu, a zabranio kamatu.” (El-Bekare, 275.) U jednom hadisu stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Potrošiti srebrenjak svjesno zarađen na osnovu kamate gore je kod Allaha od trideset i šest nemorala.“ (Ahmed, Dija i Taberani, u djelu El-Evsat, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 3/29.)

Ovi dokazi su jasan pokazatelj da je poslovanje uz kamatu jedan od najvećih grijeha u Allaha, dželle šanuhu. Na osnovu toga, strogo je zabranjeno uzimanje kamatnog kredita za izgradnju stambenog objekta ili u druge svrhe. Nije uvjet da musliman posjeduje vlastitu kuću. Bolje mu je živjeti u zajednici s roditeljima ili iznajmiti skroman stambeni prostor ili naći neko drugo alternativno rješenje nego izazvati srdžbu Gospodara svjetova.

Stoga savjetujemo uvaženom bratu da ne prilazi kamatnim ustanovama, a “ko ostavi nešto Allaha radi, Allah će mu to boljim zamijeniti”, govorio je Poslanik, ﷺ, u hadisu koji je zabilježio imam Ahmed sa ispravnim lancem prenosilaca.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović