Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je dozvoljena licitacija?
Da bi ovosvjetski život tekao harmonično, Uzvišeni Allah dopustio je trgovinu među ljudima. Trgovinom kupac i prodavac ostvaruju svoje koristi, i normalan ljudski život nemoguće je zamisliti bez kupoprodaje. Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je trgovina u islamu legitimna općenito, osiviše
Da bi ovosvjetski život tekao harmonično, Uzvišeni Allah dopustio je trgovinu među ljudima. Trgovinom kupac i prodavac ostvaruju svoje koristi, i normalan ljudski život nemoguće je zamisliti bez kupoprodaje.
Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je trgovina u islamu legitimna općenito, osim nekih vidova kupoprodaje koje je šerijat zabranio. (Uporediti: El-Mugni, 4/4.) Također postoje određeni vidovi kupoprodaje oko kojih islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja, kao naprimjer, prodaja putem licitacije.
Licitacija je prodavanje određene robe tako što je prodavac ponudi po određenoj cijeni, potom prisutni nude više od početne cijene, sve dok prodavac ne pokaže svoje zadovoljstvo i pristanak na zadnju ponudu. (Vidjeti: El-Mebsut, 15/84, El-Havil-kebir, 5/344, El-Kavaninul-fikhijja, str. 198, i Tekmiletul-medžmu, 12/93.) Neki islamski učenjaci ovaj vid trgovine smatraju pokuđenim, a neki zabranjenim, dok apsolutna većina islamskih autoriteta ovakvu trgovinu smatra validnom. Ovo je stav učenjaka hanefijske, malikijske, šafijske, hanbelijske i zahirijske (bukvalističke) pravne škole. (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 6/477, El-Mebsut, 15/76, El-Binajetu šerhul-hidaja, 8/211, El-Kavaninul-fikhijja, str. 198, El-Havil-kebir, 5/345, El-Mugni, 4/300, El-Muhalla, 8/447, Es-Sejlul-džerrar, 3/85.) Štaviše, kada je riječ o ovom pitnaju, neki islamski učenjaci pozivali su se na konsenzus pravnika, ali poznato je da su Ishak, Ata i neki drugi ovu vrstu kupoprodaje smatrali zabranjenom. Ako se pod tim konsenzusom mislilo na konsenzus pet pravnih škola, tada je ta njihova tvrdnja prihvatljiva, u protivnom nije. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, ﷺ, prodao prekrivač i posudu jednog čovjeka za dva dirhema licitacijom. (Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Dija Makdisi u djelu El-Muhtara, 6/246-250.) Imam Tirmizi predanje smatra dobrim. Međutim, njegovu su autentičnost porekli imam Buharija, Ibn Kattan Farisi, Ibn Hadžer, Zejlei i neki drugi muhaddisi, što se preferira kod hadiskih stručnjaka. Omer, Mugira b. Šuba, Mudžahid, Ata, Omer b. Abdulaziz, Ibn Sirin i neki drugi prodavali su robu putem licitacije. (Ibn Ebu Šejbe, 6/456, Abdurrezzak, 8/236-237, i Ibn Hazm, 8/488.)
Shodno slobodnom izboru, odnosno prisiljenosti, prodaja putem licitacije se dijeli na: prvo, izborna licitacija (muzajedetun ihtijarijja) u kojoj prodavac prodaje robu svojom željom po najvećoj ponuđenoj cijeni; i, drugo, prisilna licitacija (muzajedetun idžbarijja) u kojoj nadređeni organi vlasti (kadija, sultan ili posebne institucije ovlaštene za otuđivanje imovine) prodaju imovinu bez pristanka vlasnika iz određenog razloga, kao naprimjer, izmirivanje duga ili tome slično.
Shodno načinu prezentiranja robe, prodaja putem licitacije dijeli se također na dvije vrste: prvo, javna prodaja (ardun aleni), a to je najčešći vid licitacije gdje učestvuju svi zainteresirani, bilo da se radi o institucijama ili pojedincima; i, drugo, tajna prodaja (ardun sirri ili mezarîf), a to se najčešće odvija među firmama, udruženjima, državnim institucijama i sl.
Neophodno je potcrtati razliku između licitacije i nedžeša. Naime, nedžeš je prodaja u kojoj jedna osoba nudi veću svotu za izloženi proizvod, ali ne želi kupiti ponuđenu s ciljem da doprinese prodavcu na račun kupacâ koji povećavaju ponudu zbog te osobe. Postoje jasni hadisi u kojima Allahov Poslanik, ﷺ, zabranjuje nedžeš. Ove hadise zabilježili su imam Buharija i Muslim preko Ebu Hurejre i Ibn Omera. Stoga su islamski učenjaci osudili nedžeš, koji je, zapravo, čista obmana i prevara poštenih kupaca. (El-Mugni, 4/300, Medžmu’ul-fetava, 28/73, El-Vesit, 2/84-85, Et-Temhid, 13/348-349, El-Muhalla, 8/448, i Šerhu Fethil-Kadir, 6/476.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeJe li dozvoljeno piramida poslovanje?
Takvo je poslovanje rašireno u cijeloj Evropi i drugim zemljama. Nije nam poznato na kojim principima rade takve firme. Da bismo s tim u vezi dali adekvatno rješenje moramo poznavati principe na kojima oni posluju; nemoguće je da ne postoje nikakvi principi. Znamo da u cijelom svijetu vlada ekonomskviše
Takvo je poslovanje rašireno u cijeloj Evropi i drugim zemljama. Nije nam poznato na kojim principima rade takve firme. Da bismo s tim u vezi dali adekvatno rješenje moramo poznavati principe na kojima oni posluju; nemoguće je da ne postoje nikakvi principi. Znamo da u cijelom svijetu vlada ekonomska kriza, i da nije jednostavno i na regularan način doći do znatnije dobiti, osim uz veliki trud i ulaganja. Bojim se da je to nepravedno uzimanje tuđeg imetka.
Tačno je da čovjek za svakog novog člana dobije premiju, ali svaki novi član, kao i on sam, već je uplatio 2300 eura. Biznismeni daju te premije za svakog novog člana, ali iz sredstava koja ulažu članovi. Svakako će primanja biti veća od rashoda. Članovi dobijaju premije samo ako ima novih mušterija, u protivnom, sve stoji. Također, ako čovjek ne uspije naći novu mušteriju, propada njegova uplata, a koliko je samo onih koji neće naći ni jednog mušteriju. Isto tako, ako nađe jednog ili dvojicu, a oni ne nađu nikoga, tada će dobiti samo 530, odnosno 1060 eura, a uložio je 2300. Ako posluju na ovaj način, to je zabranjeno, tim prije jer je posrijedi nepravedno uzimanje tuđeg imetka. U najmanju ruku, to je sumnjivo poslovanje u kojem neko mora biti žrtva, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeMoram li kupca upoznati sa svim detaljima robe?
Musliman uvijek treba biti iskren. Ne smije činiti ljudima ono što ne bi volio da njemu drugi učine. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni.” ( Et-Tevbe, 119.) Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Čovjek neće biti pravi vjernik sve dotle dok sviše
Musliman uvijek treba biti iskren. Ne smije činiti ljudima ono što ne bi volio da njemu drugi učine. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni.” ( Et-Tevbe, 119.)
Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Čovjek neće biti pravi vjernik sve dotle dok svom bratu ne bude želio ono što želi sebi.” (Buharija i Muslim.)
Na osnovu toga konstatiramo: obavezno je upozoriti kupca na mahanu robe, u protivnom to je prijevara i obmana, a u tome Svemogući Allah ne daje nikakvog blagoslova. Hakim b. Hizam b. Huvejlid prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Kupac i prodavac imaju pravo na izbor sve dok se ne raziđu; ako budu iskreni i kažu mahane robe, Allah će blagosloviti njihovu trgovinu, a ako zataje i slažu, Allah će lišiti njihovu trgovinu blagoslova.” (Buharija i Muslim.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeSmije li se koristiti zalog bez dozvole vlasnika?
Uzimanje zaloga u kupoprodaji, bilo na putu ili u mjestu prebivališta, legitimno je po konsenzusu islamskih pravnika, osim iznimnog predanja od Mudžahida b. Džebra, koji smatra da se zalog ne uzima u mjestu boravka. (Vidjeti: Džamiul-bejan, 3/189, od imama Taberija, i El-Idžma, str. 138, od Ibn Munzviše
Uzimanje zaloga u kupoprodaji, bilo na putu ili u mjestu prebivališta, legitimno je po konsenzusu islamskih pravnika, osim iznimnog predanja od Mudžahida b. Džebra, koji smatra da se zalog ne uzima u mjestu boravka. (Vidjeti: Džamiul-bejan, 3/189, od imama Taberija, i El-Idžma, str. 138, od Ibn Munzira.)
Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da prodavcu nije dopušteno koristiti založenu stvar bez dopuštenja vlasnika. Ako dopusti, po mišljenju nekih učenjaka, može je koristiti dok čeka ostatak isplate. Također, postoji razilaženje među pravnicima ako se u zalog uzme životinja koja se muze ili jaše, da li prodavac može jahati, odnosno musti tu istu životinju, jer briga oko njenog izdržavanja ostaje na zalagaču (vlasniku) po konsenzusu islamskih učenjaka. (Vidjeti: El-Ikna fi mesailil-idžma, 3/1661.)
Imam Ahmed i Ishak odobravaju korištenje takve životinje ako brigu oko njenog izdržavanja vodi prodavac. (Vidjeti: El-Mugni, 4/468, Keššaful-kina, 3/342, i El-Insaf, 5/172.)
Hanefijski, malikijski i šafijski autoriteti kategorički smatraju da nije dopušteno koristiti založenu stvar, bilo da se radi o nekretnini ili životinji. (Vidjeti: El-Mebsut, 21/78, 104 i 106, El-Kavaninul-fikhijja, str. 340, i Revdatut-talibin, 4/79.)
Kada se radi o pozajmici, zajmodavcu je zabranjeno koristiti založenu nekretninu, i to po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, jer svaka pozajmica koja pribavi korist ili profit kreditoru smatra se kamatom. (Vidjeti: Šerhu meanil-asar, 4/99, i El-Mugni, 4/467.) Na osnovu toga, prodavcu je zabranjeno koristiti založenu mješalicu, osim uz dopuštenje zalagača, i to opet po mišljenju nekih učenjaka, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je dopušteno kupiti dionicu u fabrici koja proizvodi halal stvari, ali uzima kamatne kredite?
Musliman mora voditi računa da imetak koji zarađuje bude iz čisto halal izvora. Ako u njegovoj zaradi ima sumnje, bolje mu je kloniti se takvog posla, na osnovu hadisa: “Halal je jasan i haram je jasan, a između toga su nejasne stvari koje ne poznaje većina ljudi; ko ih se sačuva, sačuvao je svoju čviše
Musliman mora voditi računa da imetak koji zarađuje bude iz čisto halal izvora. Ako u njegovoj zaradi ima sumnje, bolje mu je kloniti se takvog posla, na osnovu hadisa: “Halal je jasan i haram je jasan, a između toga su nejasne stvari koje ne poznaje većina ljudi; ko ih se sačuva, sačuvao je svoju čast i vjeru, a ko upadne u njih, upao je u haram.” (Buharija i Muslim.)
Savremeni islamski učenjaci raspravljali su o pitanju kupovine dionica u institucijama koje u osnovi rade halal posao, ali se bave kamatom. Kao u mnogim savremenim pitanjima, tako i u ovom islamski učenjaci imaju različite stavove. Jedne skupina učenjaka zabranjuje ovakvu vrstu poslovanja pozivajući se na brojne opće argumente iz Kur’ana i hadisa koji zabranjuju kamatu, kao i na riječi Uzvišenog Allaha: “I potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne u griješenju i neprijateljstvu…” (El-Maide, 2.)
Pored hadisa koji zabranjuju kamatu, ovi se učenjaci pozivaju i na Poslanikove, ﷺ, riječi: “Zato se klonite svega što vam zabranim, a od onoga što vam naredim uradite onoliko koliko možete.” (Buharija i Muslim.) A pozivaju se i na pravilo: Kada dođu u koliziju halal i haram, haram dominira. (Vidjeti: El-Ešbahu ven-nezair, str. 105, od imama Sujutija.) Ovo mišljenje zastupa većina savremenih učenjaka kao i Stalni kolegij za naučna istraživanja i fetve. (Vidjeti: Fetavel-ledžnetid-daima, 13/407-408, i El-Eshumu ves-senedat, str. 141, od dr. Ahmeda Halila.)
Druga skupina islamskih učenjaka dopušta da se čovjek uortači s ovakvim institucijama, ako njen poslovni ustav nije precizirao da je kamatno poslovanje primarni ili sekundarni izvor zarade. Za ovo mišljenje opredijelili su se Ibn Usejmin, Abdullah b. Menia i neki drugi. (Vidjeti: El-Eshumu ves-senedat, str. 146.) Ovi učenjaci kao argument koriste opća šerijatska pravila kao i pravilo prijeke potrebe. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Miješanje halala s haramom može biti na dva načina (…); i, drugo, zabranjeni ugovori koji sadrže kamatu ili kocku. Kada se ovo pomiješa s halal imetkom, neće cijeli imetak biti haram, već treba odvojiti jedan od drugoga, i za svaki od dva imetka postoje kategorije koje ga mogu i smiju koristiti.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 29/153.)
Ako nepristrasno pogledamo u argumente jedne i druge skupine, vidjet ćemo da prva skupina islamskih učenjaka ima jasnije i ispravnije argumente, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeJe li dozvoljeno koristiti izraz bogme?
Izraz “bogme“ ustvari je skraćenica zakletve “Boga mi”, ali se bojim da taj izraz potječe od nevjernika, otuda je bolje izostavljati ga. Nema smetnje u tome da se čovjek zakune riječima: “Boga mi”, ali je bolje reći: “Tako mi Allaha“ ili “Allaha mi“, jer se tako zaklinjao Poslanik, ﷺ. Također se možviše
Izraz “bogme“ ustvari je skraćenica zakletve “Boga mi”, ali se bojim da taj izraz potječe od nevjernika, otuda je bolje izostavljati ga. Nema smetnje u tome da se čovjek zakune riječima: “Boga mi”, ali je bolje reći: “Tako mi Allaha“ ili “Allaha mi“, jer se tako zaklinjao Poslanik, ﷺ. Također se može zakleti na sljedeći način: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život”; “Tako mi Gospodara Kabe”; “Tako mi Onoga Koji je poslao Muhammeda, ﷺ, s Istinom“; “Tako mi Svevišnjeg Allaha“ i sl.
Prilika je naglasiti da se zaklinje samo u nužnoj potrebi, dakle ne uvijek kao što neki ljudi često koriste uzrečicu ”Boga mi“, ”Allaha mi“ itd. Smatram da izraz o kojem ste pitali nema značenje psovke ni status zakletve, osim ako se njome namjerava jedno od tog dvoga, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeJe li se dopušteno zaklinjati časnim Kur’anom?
Po mišljenju većine islamskih učenjaka, osim hanefijske pravne škole, dopušteno je zaklinjanje Kur’anom, jer je Kur’an Allahov govor (atribut) i nije stvoren. Od hanefijskih pravnika ovo su mišljenje odabrali Ibn Hummam i Ajni. (Vidjeti: El-Mebsut, 7/24, El-Mugni, 9/398, Šerhu Fethil-Kadir, 5/69, Meviše
Po mišljenju većine islamskih učenjaka, osim hanefijske pravne škole, dopušteno je zaklinjanje Kur’anom, jer je Kur’an Allahov govor (atribut) i nije stvoren. Od hanefijskih pravnika ovo su mišljenje odabrali Ibn Hummam i Ajni. (Vidjeti: El-Mebsut, 7/24, El-Mugni, 9/398, Šerhu Fethil-Kadir, 5/69, Medžmu’ul-fetava, 35/237, i El-Fikhul-islami, 3/379.) U sunnetu se navode brojni hadisi u kojima Poslanik, ﷺ, traži utočište kod Allaha pozivajući se na Njegova svojstava. Naprimjer: “Utječem se Tvome licu”; “Utječem se Allahovim savršenim riječima”; “Utječem se Tvojoj milosti od Tvoje srdžbe.” (Buharija i Muslim.)
Ipak moramo napomenuti da se riječi: “Tako mi Kur’ana”, odnosno: “Kur’ana mi”, odnose na Allahov govor kao atribut, ne na listove i mastilo kojim su ispisani ajeti; u tom slučaju zakletva bi se smatrala malim širkom, Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je dopušteno proklinjanje životinje u srdžbi?
Muslim je zabilježio da Ebu Hurejre prenosi da je neko sugerirao Poslaniku, ﷺ, učenje dove protiv mnogobožaca, pa je rekao: “Poslan sam kao milost, a ne da proklinjem.” Musliman ne treba biti od onih koji proklinju, iako se radilo o životinjama, naročito ako znamo da one neprestano slave i hvale svoviše
Muslim je zabilježio da Ebu Hurejre prenosi da je neko sugerirao Poslaniku, ﷺ, učenje dove protiv mnogobožaca, pa je rekao: “Poslan sam kao milost, a ne da proklinjem.” Musliman ne treba biti od onih koji proklinju, iako se radilo o životinjama, naročito ako znamo da one neprestano slave i hvale svog Stvoritelja!
Ebu Derda prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Kada čovjek prokune nešto, njegove se riječi dižu u nebo i nebeske se kapije zatvaraju, pa se te riječi vraćaju ponovo na Zemlju i traže put desno ili lijevo, ako ne nađu izlaz, padaju na onoga kome su upućene, ako ih zaslužuje, u protivnom vraćaju se onome ko ih je izgovorio.” (Ebu Davud, s dobrim lancem prenosilaca) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je zabranjeno pričanje viceva?
Pričanje viceva je u najmanju ruku gubljenje vremena i njegovo trošenje na besposlice i besmislice. U mnogo slučajeva sadržaj viceva građen je na čistoj laži, vrijeđanju skupina i pojedinaca s ciljem zasmijavanja, ljudi što je, svakako, zabranjeno. Vjernik treba paziti na svoje vrijeme, jer vrijemeviše
Pričanje viceva je u najmanju ruku gubljenje vremena i njegovo trošenje na besposlice i besmislice. U mnogo slučajeva sadržaj viceva građen je na čistoj laži, vrijeđanju skupina i pojedinaca s ciljem zasmijavanja, ljudi što je, svakako, zabranjeno. Vjernik treba paziti na svoje vrijeme, jer vrijeme je život. Zar pored svih obaveza koje ima prema Allahu, sebi, porodici, društvu, rodbini itd., nalazi vremena za viceve od kojih nema nikakve ovosvjetske ni onosvjetske koristi!
Ako su vicevi izmišljeni ili idu nauštrb vjere i vjernika, tada je zabranjeno pričati ih, na osnovu Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Teško onome ko laže želeći nasmijati svoje društvo, teško njemu, teško njemu!” (Tirmizi, Ebu Davud i Ahmed, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Subulus-selam, 4/202.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKo su murdžije, ima li ih u Bosni?
Murdžije su zabludjela muslimanska sekta koja je svojim poimanjem imana i njegovom definicijom izašla van okvira ehli-sunnetskog učenja. Kod učenjaka ehli-sunneta iman se sastoji od ubjeđenja u srcu, izgovaranja riječi (dva šehadeta) i djela (djela udova) i iman ne vrijedi bez prisustva ove tri kompviše
Murdžije su zabludjela muslimanska sekta koja je svojim poimanjem imana i njegovom definicijom izašla van okvira ehli-sunnetskog učenja. Kod učenjaka ehli-sunneta iman se sastoji od ubjeđenja u srcu, izgovaranja riječi (dva šehadeta) i djela (djela udova) i iman ne vrijedi bez prisustva ove tri komponente. Ibn Kesir navodi od imama Šafije, Ahmeda i Ebu Ubejda konsenzus učenjaka da iman sačinjavaju riječi i djela. (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/41–42) Imam Šafija kaže: “Ashabi, tabiini i generacije nakon njih jednoglasni su u mišljenju da se iman sastoji iz riječi, djela i nijeta (tj. ubjeđenja) i da je postojanost imana ovisna o svakom od ovih elemenata.” (Lalikai, Šerhul-usul, 5/957) Ebu Zura i Ebu Hatim er-Razi kažu: “Učenjaci iz svih područja: Hidžaza, Iraka, Šama i Jemena, govorili su da se iman sastoji od riječi i djela.” (Lalekai, Šerhul-usul, 2/198) Imam Buhari kaže: “Sreo sam više od hiljadu učenjaka iz Hidžaza, Meke, Medine, Kufe, Basre, Vasita, Bagdada, Šama, Egipta… i oni se ne razilaze u pogledu toga da se vjera sastoji iz riječi i djela.” (Lalekai, Šerhul-usul, 2/194, Es-Sijer, 12/407, i Fethul-Bari, 1/61 i ocijenio je ovu predaju ispravnom). Ibn Abdulberr kaže: “Islamski pravnici i hadiski stručnjaci jednoglasni su u mišljenju da se iman sastoji iz riječi i djela.” (Vidjeti: Et-Temhid, 9/238) Imam Begavi kaže: “Ashabi, tabiini i učenjaci ehli-sunneta poslije njih jednoglasni su u mišljenju da su djela sastavni dio imana.” (Vidjeti: Šerhus-sunna, 1/38) Murdžije, pak, smatraju da se iman ogleda u riječima (i eventualno potvrđivanju srcem) i da je iman velikog grješnika isti kao iman vjerovjesnikâ, i ne smatraju činjenje dobrih djela sastavnim dijelom imana. (Vidjeti: Et-Temhid, 4/242; Medžmuul-fetava, 3/233, 13/24, 13/29, 23/197; Džamiul-ulumi vel-hikem, str. 44; Es-Sijer, 5/44; Šerhu kasideti Ibn Kajjim, 2/139; Avnul-Ma‘bud, 12/282) Međutim, same murdžije se razilaze u pogledu definicije imana. Tako džehmije, keramijje i murdžietul-fukaha ne definiraju iman na isti način. Džehmije smatraju da je iman puko ubjeđenje u srcu, keramije da je isključivo potvrđivanje jezikom, a murdžietul-fukaha smatraju da iman podrazumijeva potvrđivanje jezikom i ubjeđenje u srcu. Po mišljenju murdžija, iman svih ljudi je isti. (Vidjeti: Medžmuul-fetava, 7/93) Murdžije se slažu sa ehli-sunnetom da ispravan iman podstiče na pokornost i činjenje dobrih djela, ali ne prihvataju tvrdnju da je činjenje dobrih djela pokazatelj ispravnog vjerovanja. (Uporediti: Medžmuul-fetava, 7/36 i 13/26) Prema mišljenju nekih učenjaka, murdžije su se podijelili na dvanaest različitih frakcija. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 4/171)
Što se tiče murdžija oni, svakako, kao i druge zabludjele sekte smatraju sebe nosiocima istine. Što se tiče naziva “murdžije”, to su ime dobili od ehli-sunneta jer su odvojili djela od imana.
Ovaj nakaradni akaidski mezheb, na veliku žalost, raširen je među muslimanskim masama općenito. Mnogi ljudi smatraju da je dovoljno izgovoriti riječi ihlasa (dva šehadeta) i nakon toga nadati se Džennetu. Izgovaranje riječi ihlasa i ubjeđenje u srcu elementarni su dijelovi imana, ali nisu validni bez djela. Pored gorke stvarnosti mnogih muslimana, smatram da je termin “murdžije” isforsiran i pripisan vjernicima koji su čisti od njega. Kada je u pitanju ovo neosnovano etiketiranje, za pojedince daije predstavljaju pravu poslasticu. Optužuju ih da su murdžije, jer, navodno, nisu spoznali osnove vjere i nisu se odrekli lažnih božanstava. Nije mi poznato da je neko od daija pozivao ljude u ovaj pokvareni akaidski mezheb direktno ili indirektno. To što daije ne tekfire određenu osobu, zbog nedovoljno raspoloživih argumenata o njoj ili smatraju da je u javnom tekfiru dotične osobe veća šteta nego korist, ne smatra se mezhebom murdžija, po konsenzusu razumom obdarenih ljudi. Međutim, nepravednog etiketiranja pa i proglašavanja otpadnicima nisu bili pošteđeni ni naši najbolji, zar da budu pošteđene daije?! A Allah najbolje zna!
Mr. Safet Kuduzović
Vidi manje