Imenovanje zapovjednika puta (emira) obavezno je, na osnovu Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Kada trojica žele putovati, neka odrede vođu puta.” (Ebu Davud i Bejheki. Imam Nevevi, Ibn Muflih, Ševkani i Albani ovo predanje smatraju dobrim.Vidjeti: El-Medžmu, 4/330, El-Adabuš-šeri‘jje, 1/424, Nejlul-evtar, 9/157, i Es-Silsiletus-sahiha, 3/314.) Abdullah b. Amr prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Nije dopušteno trojici koji krenu na put da putuju a da ne odrede vođu puta.” (Ahmed, sa slabim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 2/56.)

Omer b. Hattab govorio je: “Kada tri čovjeka krenu na put, neka odrede svog zapovjednika, to je zapovjednik kojeg je odredio Poslanik, ﷺ.” (Ibn Huzejme i Hakim, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Nejlul-evtar, 9/157, i Sahihu Ibni Huzejma, 4/141.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Prije odgovora, molim Svemogućeg Allaha da svakome ko ima bilo kakvu tetovažu na tijelu olakša njeno otklanjanje, da se riješi zla na koje Allahov neprijatelj Iblis navraća ljude.

U hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim stoji da je Svevišnji Allah prokleo one koji tetoviraju i one kojima se tetovira po tijelu. Spomenuta prijetnja odnosi se, naravno, na one koji se ne pokaju od toga grijeha. Ako ne može specijalnim operacijama ukloniti utetovirane slike ili šare, čovjek po tom mjestu neće tetovirati crnu mrlju, jer se taj naknadni postupak tretira tetovažom. Takav se čovjek treba strpjeti i moliti Allaha, dželle šanuhu, za rješenje i izlaz. Makar i umro s takvim slikama na tijelu, a prethodno se iskreno pokaje i umre kao dobar musliman, to čovjeku, ako Bog da, neće smetati. Naime, Svemogući Allah sakrit će velike grijehe, čak i nevjerstvo, ali pokajnicima, pa kako se onda može pomisliti da neće sakriti manje od toga! Umjesno je napomenuti i ovo: ako je specijalna operacija za uklanjanje tetovaže skupa, ne treba joj pribjeći, jer Allah, dželle šanuhu, ne zadužuje čovjeka preko njegovih mogućnosti.

Svrsishodno je uloženi imetak u to podijeliti u svrhu borbe na Allahovom putu ili za pomoć ugroženim i siromašnim muslimanima; Milostivi će, nadati se, preći preko hrđavih djela.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da vješanje hamajlija na kojima je ispisano nešto osim kur’anskih ajeta ili hadiskih dova nije dozvoljeno. Kada je riječ o hamajlijama na kojima su ispisani ajeti i vjerodostojne dove iz sunneta, njih je, po preferirajućem mišljenju, zabranjeno nositi, na osnovu općenite zabrane i preventivnog sankcioniranja (sedduz-zeria).1 Na ovu konstataciju ukazuje izjava Ibrahima Nehaija: “Ashabi i tabiini prezirali su vješanje svih vrsta hamajlija, čak i onih na kojima su ispisani ajeti ili bilo šta drugo.”2 Svemogući Allah rekao je:

“Ako te Allah nekakvom nevoljom pogodi, pa, niko je osim Njega ne može otkloniti…”3 Dakle, vješanje hamajlija zabranjeno je, ali i pored toga ne znam da postoji dokaz na osnovu kojeg se može kazati da je namaz čovjeka koji nosi hamajliju neispravan, osim ako bi smatrao da hamajlija koristi i otklanja nedaću sama po sebi, bez Allahove volje i odredbe, što se smatra velikim širkom, a Allah najbolje zna.

___________

1 Vidjeti: Tuhfetul-avezi, 6/195-196.
2 Ibn Ebu Šejbe, 5/35/23457, i Ebu Ubejd u djelu Fadailul-Kur’an, 1/111, sa ispravnim lancem prenosilaca.
3 Prijevod značenja El-Enam, 17.

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Većina islamskih pravnika smatra da brak sklopljen bez staratelja nije validan. To dokazuju Poslanikovim, ﷺ, riječima: “Koja god žena uda sama sebe, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan.” (Ebu Davud, 2083, Tirmizi, 1102, Abdurrezzak, 6/195, i Tajalisi, 3/72, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ponuda i pristanak (idžab i kabul) trebaju biti od mladoženje i mladinog staratelja (velija). Dopušteno je također da brak ponudi mladoženjin zastupnik. Mlada ne može imati zastupnika već staratelja iz rodbine, odnosno vladara, odnosno kadiju, odnosno učenog čovjeka. Imam Maverdi u djelu El-Havil-kebir, 9/113, zapisao je: “Zastupnika mogu imati samo mladoženja i staratelj, ali ne i mlada, jer ona ne može osobno sklopiti bračni ugovor, pa nije ni ispravno da ima zastupnika.” Ovo je mišljenje svih učenjaka koji uvjetuju pristanak staratelja: malikijski, šafijski i hanbelijski autoriteti. Od hanefijskih pravnika za ovo se mišljenje opredijelio Muhammed b. Hasan. (Vidjeti: El-Mebsut, 5/10.)

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Koja god žena uda sama sebe, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan.” (Ebu Davud, 2083, Tirmizi, 1102, Abdurrezzak, 6/195, i Tajalisi, 3/72, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Imam Abdurrezzak, 6/198-201, zabilježio je predanja od Ibn Abbasa, Ibn Omera, Aiše, Ikrime i drugih koja jasno ukazuju da žena ne može samostalno sklopiti bračnu vezu, mada je njen pristanak prilikom sklapanja braka neophodan. Samo prisustvo staratelja (oca, djeda itd.), nije dovoljno; za ispravnost bračnog ugovora nije dovoljna namjera niti zadovoljstvo, već se mora iskazati jasnim riječima. Većina učenjaka koji uvjetuju pristanak staratelja za ispravnost bračne veze, osim malikija, smatraju da čovjek (mladoženja ili staratelj) koji je u mogućnosti govoriti, ne može potvrditi svoj pristanak znakom: pokretom ruke, glavom, osmijehom i sl., već se mora izjasniti riječima.

Dakle, izgovaranje i razumijevanje riječi mladoženje i staratelja jesu uvjet za ispravnost bračnog ugovora. (Vidjeti: Ahkamuz-zevadž, str. 90, od dr. Eškara.)

Ovdje se, svakako, izuzima slučaj nijeme osobe koja svoj pristanak mora potvrditi pismenom formom, po meritornijem mišljenju koje zastupaju neki islamski učenjaci, u krajnjem slučaju, jasnim išaretom iz kojeg se razumije pristanak. (Vidjeti: El-Mugni, 6/71, El-Insaf, 8/49, El-Fevakihud-devani, 2/57, Mevahibul-Dželil, 3/422, i Mugnil-muhtadž, 3/141.)

Ako nijem staratelj ima ovakav status u islamu, kako onda može valjati bračna veza u kojoj staratelj uopće nije upitan za pristanak, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović