Dopušteno je kazati: “Allah i Poslanik, ﷺ, najbolje znaju” kada se radi o vjerskim pitanjima. Međutim, ako se radi o nečemu o čemu Poslanik, ﷺ, nije upoznat, kao naprimjer, prognoza vremena za određeni dan, gdje je trenutno određena osoba i sl., tada se kaže: “Allah najbolje zna”, a Allah, uistinu, sve najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Svevišnji Allah odlikovao je određene svjetove nad drugima, neke ljude nad drugim ljudima, neka mjesta nad drugim mjestima, kao što je odlikovao određena vremena nad drugim vremenima. Nakon časnog ramazana, mjesec ša’ban zauzima posebno mjesto. Stoga je Vjerovjesnik, ﷺ, postio u ša’banu više nego u drugim mjesecima. (Vidjeti: Lataiful-mearif, str. 247.) Na pitanje zbog čega mnogo posti u mjesecu ša’banu, Resulullah, ﷺ, odgovorio je: “To je mjesec prema kome je svijet nemaran, on je između redžeba i ramazana, u njemu se dižu djela Stvoritelju svjetova, stoga volim postiti u njemu.” (Nesai, Ahmed, 16/84/21650, i Tahavi, u djelu Šerhu meanil-asar, 2/82. Imam Ebu Davud Sidžistani i Busiri ovaj hadis smatraju ispravnim, a šejh Albani dobrim. Vidjeti: Ithaful-mehera, 3/423, Avnul-Mabud, 3/362, Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/522, i Sahihul-džamia, 1/691.)

Aiša, radijallahu anha, majka pravovjernih, izjavila je: “Nisam vidjela da Vjerovjesnik, ﷺ, posti ni u jednom mjesecu (osim ramazana) više nego što posti u mjesecu ša’banu: postio je cijeli mjesec ša’ban, osim nekoliko dana.” (Buharija i Muslim.) Na osnovu ovog i nekih drugih predanja, Ibnul-Kajjim tvrdi da Resulullah, ﷺ, nikada nije postio nijedan mjesec u cijelosti, osim ramazana. (Vidjeti: Zadul-mead, 2/56.) Međutim, postoje autentična predanja iz kojih se zaključuje da je Poslanik, ﷺ, postio cijeli ša’ban. Ummu Selema, radijallahu anha, rekla je: “Nisam vidjela da Poslanik, ﷺ, posti dva mjeseca uzastopno osim ša’bana i ramazana.” (Tirmizi, 3/376/736, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Međutim, nema stvarne kontradiktornosti među ovim hadisima. Predanjima koje ukazuju da je Resulullah, ﷺ, postio cijeli ša’ban mislilo se na skoro cijeli ša’ban. Ovaj smisao zaključuje se iz prethodnog hadisa koji prenosi Aiša, radijallahu anha. Tako bismo uskladili značenja ovih hadisa.

Ibn Abdulberr navodi da neki učenjaci smatraju lijepim napraviti pauzu dan ili više između ša’bana i ramazana, da se ne pomiješa dobrovoljno s obaveznim, kako su činili Poslanikovi, ﷺ, ashabi. A to se prenosi od Ibn Abbasa i Ebu Hurejre, s vjerodostojnim lancima prenosilaca koje je zabilježio Abdurrezzak, 4/158. (Vidjeti: El-Istizkar, 10/328.) Ipak se od Vjerovjesnika, prenosi se da je spajao post ša’bana s ramazanskim postom. (Nesai (2349 i 2352), Ebu Davud (2431), Ibn Huzejme (2077) i Hakim, 1/434, s lancem prenosilaca za koji Hakim i Zehebi tvrde da ispunjava Buharijine i Muslimove kriterije. Također vidjeti Sahihus-sunen, 2/152-153, Sahihut-tergib, 1/597, i Sahihul-džamia, 2/838.) Nije vjerodostojan hadis u kome se navodi da je Allahov Poslanik, ﷺ, zabranio da se posti dan prije ramazana. (Bejheki, 4/208, koji ga je okarakterizirao slabim, kao i Nevevi u djelu El-Medžmu, 6/441, te Ibn Turkmani u djelu El-Dževherun-nekijj, 4/208.)

Umjesno je spomenuti da većina učenjaka dopušta post u drugoj polovini ša’bana. A kada je riječ o hadisu u kojem Resulullah, ﷺ, kaže: “Kada se upolovi ša’ban, ne postite do ramazana” (Tirmizi (738).), njega je odbacila većina hadiskih stručnjaka, između ostalih: Ahmed, Ibn Mein, Ebu Zura, Tahavi, Bejheki, Sanani i neki drugi. (Vidjeti: Fethul-Bari, 5/2488.) Kada bismo i prihvatili ovaj hadis, on bi se odnosio na one koje bi izmorio post u ša’banu, pa ne bi izdržali ispostiti ramazan. Ovako je imam Tahavi protumačio spomenuti hadis, uskladivši ga s drugim predanjima. Hafiz Askalani podržao je Tahavijevo rješenje. (Vidjeti: Fethul-Bari, 5/2488) Drugi način usaglašavanja ovog i prethodnih predanja jeste da se ta zabrana odnosi na onog čovjeka koji nije običavao postiti drugu polovinu ša’bana. (Vidjeti: Tuhvetul-ahvezi, 3/362, i Fikhus-savm, str. 70.) Pored toga, ne postoje vjerodostojna predanja koja ukazuju na posebne vrline mjeseca ša’bana, osim hadisa u kojem Poslanik, ﷺ, kaže: “Allah pogleda Svoje robove petnaeste noći ša’bana, pa oprosti svima, osim mnogobošcu i onome koji ima razmirica sa svojim bratom muslimanom.” (Ibn Hibban, (5665), Taberani, 20/108.-109, te u djelima Musneduš-šamijjin, 1/130, i El-Evsat, 7/36, Bejheki u djelu Šuabul-iman, 3/380, Ibn Ebu Asim, u djelu Es-Sunna (524), Ebu Nuajm, u djelu Hil’jetul-evlija, 5/191, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Medžmeuz–zevaid, 8/65, Sahihut–tergib, 1/597, Silsiletul–ehadisis–sahiha, 4/522, i opaske šejha Arnauta na El–Ihsan, 12/481. Imam Busiri ukazao je na pojačavanje ovog predanja. Vidjeti: Itihaful-hiretil-mehera, 3/423.)

Ono što se pripisuje Allahovom Poslaniku, ﷺ, da je kazao: “Ša’ban se odlikuje nad ostalim mjesecima, kao što se ja odlikujem nad ostalim vjerovjesnicima” izmišljeno je predanje koja se ne smije uzimati za argument. (Vidjeti: Muadžemul-menahil-elfazijje, str. 316, od šejha Bekra b. Abdullaha Ebu Zejda.) Hadiski stručnjaci također su ocijenili apokrifnim predanje u kojem se navodi pohvala posta i noćnog namaza petnaestog dana ša’bana. (Ibn Madže (1407), Bejheki u djelima Šuabul–iman, 3542, i u Fedailul–evkat, 24.) U lancu prenosilaca ovoga hadisa postoji Ebu Bekr b. Abdullah b. Muhammed Kureši, koji je izmišljao hadise, što tvrde imam Ahmed, Ibn Adi, Ibn Hibban i neki drugi. (Vidjeti: El–Kamil, 7/90, Et–Taruhus–sagir, 2/184, El–Medžruhin, 3/147, El–Mugni, 1/546, Daifus–sunen, 261, Silsiletul-ehadisid-daifa (2132), Daiful–džamia (652) i Tenkihul–kelam, str. 596.) Druga, dakako izmišljena predanja, navode da se namaz u ovoj noći sastoji od stotinu rekata. Na svakom rekatu uči se deset puta sura El-Ihlas. (Vidjeti: Mevsuatul-ehadis, 8/435.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Većina islamskih učenjaka smatra da to nije dopušteno. To dokazuju hadisom koji su zabilježili Ebu Davud, Ahmed i Ibn Hibban preko Ebu Seida Hudrija u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Allah prezire ljude koji obavljaju prirodnu potrebu pokazujući jedni drugima stidna mjesta i razgovarajući međusobno.” Navedeni hadis jasno ukazuje da je pričanje za vrijeme obavljanja fiziološke potrebe zabranjeno, ali hadiski eksperti nisu jednoglasni u mišljenju da li je navedeni hadis autentičan: jedni su ga prihvatili, a drugi odbacili. (Vidjeti Es-Sunenul-kubra, 1/162, El-Medžmu, 2/103, Hulasatul-ahkam, 1/159, Es-Sejlul-džerrar, 1/68, Avnul-Mabud, 1/19, Es-Silsiletud-daifa, 11/59, Es-Silsiletus-sahiha, 7/321.)

Šejh Albani pred smrt je revidirao stav kada je riječ o autentičnosti predanja: rekao je da je ispravno. Imam Muslim zabilježio je da je Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijedao: “Neki je čovjek prošao pored Poslanika, ﷺ, dok je obavljao malu fiziološku potrebu i nazvao mu selam, a Allahov Poslanik, ﷺ, mu nije otpozdravio.” U drugoj verziji stoji: “…Allahov Poslanik, ﷺ, nije mu otpozdravio dok se nije abdestio, a potom je rekao: ’Ne volim spominjati Allaha osim kada sam pod abdestom.’” (Ebu Davud, Ahmed i Ibn Hibban, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

U Ebu Džehmovoj verziji koju je zabilježio Muslim stoji: “…pa je Poslanik, ﷺ, prišao nekom zidu, uzeo tejemmum i odgovorio na selam.” Ovaj hadis nije jasan argument da je pričanje za vrijeme obavljanja fiziološke potrebe zabranjeno. Poslanik, ﷺ, nije odgovorio na selam zato što je riječ Es-Selam – Allahovo ime, i on ga nije volio izustiti bez abdesta, ne zbog toga što je zabranjeno pričati u tome stanju. Da navedeno Ebu Seidovo predanje nisu odbacili neki hadiski stručnjaci, ono bi bilo najjasniji argument o tom pitanju. Ipak, autoriteti četiri pravne škole smatraju da je pričanje za vrijeme obavljanja fiziološke potrebe zabranjeno, a to je, svakako, bolje i preče. (Vidjeti: El-Mugni, 1/190, El-Medžmu, 2/103, El-Kavaninul-fikhijja, str. 35, i Hašijetu Ibni Abidine, 1/612.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Dozvoljeno je ženi da obuče vjenčanicu bez hidžaba ako ispuni tri uvjeta, u protivnom nije:

a) da tom vjenčanicom ne oponaša nevjernice (tj. da dotična vjenčanica ne bude tipična za nevjernice),
b) da vjenčanica ne bude suviše strukirana, prozirna ili kratka da time pokazuje svoje ukrase prisutnim ženama (dozvoljeno joj je pokazati djelove tijela koji se peru pri abdestu ili malo više od toga),
c) da je takva isključivo pred ženama ili muškarcima koji su joj mahrem, ne pred punoljetnim strancima, jer mješanje muškaraca i žena nije dozvoljeno na svadbama niti mimo svadbi, a Allah najbolje zna.

Dr. Safet Kuduzović

preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumus-Selam! Propušteni fard namazi se moraju naklanjati zbog riječi Poslanika, s.a.v.s.: “Allahov dug je preči da se izmiri” Muttefekun alejhi. Međutim, ovdje se postavlja pitanje zbog čega se propuštaju namazi ? Ako se neki od namaza propusti iz vjerski opravdanog razloga, kao: ludilo, san iz koga se čovjek nije mogao probuditi pored preduzetih uzroka za buđenje, zaborav, onda je namaz valjan iako se klanjao u drugom namaskom vremenu. Međutim, ako se namaz propusti iz neopravdanog razloga onda je to jako opasna stvar i nema većeg grijeha na ovome svijetu od ostavljanja namaza ili klanjanja namaza u drugom mimo propisanog vremena. Veliki dio islamskih pravnika ne pravi razliku između onoga koji u potpunosti ostavi namaz i onoga koji ga klanja u nepropisanom vremenu. Jedan dio pravnika takvog smatra otpadnikom od vjere.

Dr. Safet Kuduzović

preuzeto sa stranice http://www.n-um.com