Rukovanje sa ženom strankinjom nije dopušteno po mišljenju većine islamskih učenjaka. U tom smislu navode brojne hadise u kojima se to zabranjuje. Istini za volju, neki su učenjaci porekli autentičnost tih hadisa, a drugi su ih prihvatili. Rukovanje sa strankinjama (ženama koje nisu mahrem) nije bila Poslanikova, ﷺ, praksa. S tim u vezi Aiša, radijallahu anha, govorila je: “Tako mi Allaha, Poslanik, ﷺ, nikada se nije rukovao sa strankinjom.” (Buharija i Muslim.)

Riječi Svevišnjeg Allaha: “I ne približavajte se nemoralu…” (El-Isra, 32.), ukazuju na zabranu rukovanja. Naime, Uzvišeni Allah u ovome ajetu nije rekao: “Ne činite nemoral”, već: “I ne približavajte se nemoralu…”, a dodir strankinje nužno vodi u nemoral. Najispravniji hadis koji zabranjuje rukovanje jesu Poslanikove, ﷺ, riječi: “…i ruka čini nemoral, a njezin je nemoral dodir.” (Muslim, 16/176/2657.) Dakle, zabranjeno je dodirnuti strankinju.

I zar pored navedenog hadisa i spomenute Poslanikove, ﷺ, prakse, musliman može sumnjati u to da je rukovanje sa strankinjama zabranjeno. Kada je riječ o ovom pitanju, pogrešno je, pored jasnih i vjerodostojnih hadisa, slijediti olakšicu pojedinih učenjaka koji su dopustili rukovanje, jer je samo Poslanik, ﷺ, nepogrješiv kada je riječ o vjeri, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Argumenti koji zabranjuju rukovanje sa strankinjom općeg su karaktera i vrijede kako za mlađe tako za starije osobe, iako je rukovanje sa mlađom ženom, bez dvojbe, veći grijeh. Što se tiče postupka Ebu Bekra, on se spominje u nekim fikhskim knjigama. (Vidjeti: El-Hidaje, 4/368.) Poznati hadiski ekspert Ibn Hadžer kaže da nije uspio naći ovo predanje u hadiskim zbirkama. (Vidjeti: Ed-Diraje, 2/225.) Imam Zejleji za ovu predaju koja se pripisuje Ebu Bekru kaže da je “garib“. (Vidjeti: Nasbur-raje, 4/240.) Šejh Albani, kada je pojašnjavao značenje termina “garib“ kod imama Zejleija koji je svojstven izričito njemu u ovom značenju, kaže: “La asle lehu – nema svoje osnove (tj. nema lanca prenosilaca).“ (Vidjeti: Irvaul-galil, 5/103 i Es-Silsiletud-daife, 2/44.) U pojedinim djelima (Vidjeti: El-Mebsut, 10/154, i Bedaeus-sanaia, 5/123.)

Poslaniku, ﷺ, se pripisuje rukovanje staricama, što je bez sumnje velika greška, jer takva predaja ne postoji u hadiskim zbirkama i jasno oponira vjerodostojnim hadisima. Buharija i Muslim bilježe da je Aiša, radijallahu anha, kazala: “Tako mi Allaha, Poslanik, ﷺ, nikada nije dodirnuo strankinju.” Stalni kolegij je upitan o propisu rukovanja stranca sa staricom, pa je odgovorio: “Nije dozvoljeno starici ni drugim ženama rukovanje sa strancem, jer Poslanik, ﷺ, kaže: ‘Ja se ne rukujem sa ženama’.“ (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daime, 17/47.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Crni kamen (El-Hadžerul-esved) spušten je na Zemlju iz Dženneta. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Crni kamen spušten je iz Dženneta; bio je bjelji od mlijeka pa je pocrnio od ljudskih grijeha.” (Tirmizi, 3/541/877, i okarakterizirao ga je autentičnim. Dobrim ga smatra Hafiz Askalani u djelu Fethul-Bari, 3/462.)

Kada je riječ o Crnom kamenu, mnogi ljudi griješe smatrajući da je kompletna crna masa u srebrenom okviru – Crni kamen. Međutim, od Crnog kamena u ovoj masi ima samo osam manjih parčadi koja su uočljiva, a nalaze otprilike na sredini crne mase, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

U vjerodostojnim hadisima spominje se da je Crni kamen dospio na Zemlju iz Dženneta. A kada je riječ o brdu Uhud, ne možemo tvrditi da je on džennetsko brdo, jer hadisi u kojima se spominje ova odlika Uhuda nisu autentični. Ebu Hurejre, Enes, Ishak Tejmi, Sehl b. Sa‘d, Davud b. Husajn i drugi prenose hadise u kojima se navodi da je brdo Uhud džennetsko brdo. Međutim, ovi hadisi su izuzetno slabi i shodno principima hadiske nauke, ne mogu se pojačavati, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Voda zemzem datira od vremena Ibrahima, alejhis-selam, i izvire u neposrednoj blizini Kabe. Taj blagoslovljeni izvor omogućio je normalan život onima koji su boravili kod časnog Hrama i onima koji su ga posjećivali. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Najbolja voda na zemljinoj površini jeste voda zemzem; ona je hrana gladnom, a lijek bolesnom.” (Taberani, 11/80-81/11167, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 3/286, i Es-Silsiletus-sahiha, 3/44-45.) Povodeći se za ovim hadisom, neki učenjaci smatraju da je voda zemzem bolja od izvora Kevser. (Vidjeti: Fethul-Kadir, 3/599, i 5/490, i Et-Teberruk, str. 282, od dr. Nasira Džedija.) Ali ovo njihovo mišljenje nije jako jer se hadis odnosi na ovosvjetske vode, kako stoji u prethodnom hadisu: “Najbolja voda na zemljinoj površini…”, a izvor Kevser vezan je za ahiret, a ne za ovaj svijet. Ibn Abbas veli: “Vodu zemzem nazivali smo vodom koja utoljava glad, i smatrali smo je velikom blagodati kada je riječ o prehranjivanju porodice.” (Abdurrezzak, 5/117/9120, Ibn Ebu Šejbe, 3/262/14131, Fakihi, 2/36/1094, i Taberani, 10/271/10637, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 3/286, Es-Silsiletus-sahiha, 6/419-421, i Sahihut-tergib, 1/41.)

Nakon što je Ebu Zerr vidno udebljao bez konzumiranja hrane, a pijući isključivo vodu zemzem trideset dana, Allahov Poslanik, ﷺ, u hadisu koji je zabilježio Muslim, rekao je: “Voda zemzem blagoslovljena je, ona je hrana gladnom.” Šejhul-islam Ibnul-Kajjim napominje: “Mnogo nas se, Allahovim dopuštenjem, izliječilo vodom zemzem od raznih bolesti. Vidio sam čovjeka koji se hranio samo zemzemom, pijući ga oko pola mjeseca, ili više od toga, i nije osjećao glad. Tavafio bi oko Kabe kao i drugi ljudi. Pričao mi je da bi ponekad živio samo od zemzema oko četrdeset dana i imao bi dovoljno snage da posti, tavafi i spolno opći sa suprugom.” (Vidjeti: Zadul-mead, 4/393.) U drugom djelu Ibnul-Kajjim kaže: “Razbolio sam se u Mekki i liječio se učeći na zemzem i pijući ga, pa sam ozdravio. Nakon toga često sam se liječio na ovaj način od raznih bolesti i uvijek bi mi to pomoglo.” (Vidjeti: Et-Tibbun-Nebevi, str. 130.)

Kada je Džibril, alejhis-selam, rasporio Poslanikova, ﷺ, prsa, njegovo je srce isprao vodom zemzem. (Buharija i Muslim.) Komentirajući ovaj hadis, imam Ajni zapisao je: “Činjenica da su Poslanikova, ﷺ, prsa isprana isključivo vodom zemzem ukazuje nam na prednost ove vode nad drugim vodama.” (Vidjeti: Umdetul-kari, 9/277.)

Džabir prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Voda zemzem djeluje za ono za šta se pije.” (Ibn Madže, Hakim i Ahmed, 3/357/14892. Imam Munziri, Dimjati i Albani ovaj hadis smatraju dobrim. Vidjeti: Sahihul-metdžerir-rabih, str. 194, Sahihut-tergib, 1/41, Es-Silsiletus-sahiha, 2/543-544, i Irvaul-galil, 4/320.)

Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Razlika između vjernika i licemjera jeste u tome što licemjeri ne mogu napuniti stomak zemzemom.” (Ibn Madže, Abdurrezzak i Taberani, 11/101/11246, sa slabim lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil, 4/325.) Ovaj isti ashab prenosi predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao sljedeće: “Temperatura je rezultat džehennemske vrućine pa je oborite vodom zemzem.” (Buharija, Nesai i Ahmed, 1/291/2649, i ovo je njegova verzija.) Navode se i neke druge odlike zemzema, ali predanja koje o tome govore nisu autentična, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović