Časni Kur’an jeste Allahov govor, najveći je i najistinitiji. Kolika je razlika između Uzvišenog Stvoritelja i Njegovih stvorenja, ako se tako uopće i može kazati, tolika je razlika između Allahovog govora i govora ljudi. Zato se Kur’an mora veličati na sve moguće načine, pa i izbjegavanjem izraza “mali Kur’an” jer Kur’an ne može biti malehan, on je velik i najveličanstveniji govor. Može se kazati “džepni Mushaf” ili “mali format Mushafa”. U tom slučaju misli se na male listove i slova, a ne na Allahove riječi. Izraz “mali Kur’an” može aludirati na huljenje i vrijeđanje Uzvišenog Allaha. Prve generacije prezirale su izraz “mali Mushaf”. To je preneseno od Mudžahida, Ibrahima Nehaija, Ibn Musejjiba i nekih drugih. (Ibn Ebu Šejbe, 2/241, Ibn Ebu Davud, u djelu El-Mesahif, 494-498, i Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 2/545-546.)

U jednom ništavnom hadisu stoji da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenio da je Poslanik, ﷺ, zabranio da se kaže “mala džamija i mali Kur’an” (Ibn Adi, u djelu El-Kamil, 1/331. Imam Zehebi ovo predanje smatra ništavnim i kaže da liči na apokrifno predanje. Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 14/546.). A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Snovi se dijele na tri vrste, i to: prvo, istiniti snovi koji predstavljaju četrdeset i šesti dio poslanstva, i Svemogući Allah daje ih Svojim poslanicima, ali i nekim drugim ljudima; drugo, snovi od šejtana; i, treće, razgovor sa samim sobom. Snovi se ne mogu protumačiti svim ljudima na isti način. Nekada će isti san biti protumačen na različite način. Naime, imam Begavi u djelu Šerhus-sunne, 12/224, naveo je da je neki čovjek došao kod Ibn Sirina i ispričao mu da je sanjao kako uči ezan. Ibn Sirin mu je rekao: “Obavit ćeš hadždž.” Nakon toga je došao drugi čovjek i ispričao isti san, ali njemu je Ibn Sirin odgovorio: „Bit će ti odsječena ruka.” Kada su to čuli, prisutni upitaše: “Zbog čega si isti san protumačio različito?” Odgovorio je: “Na prvom sam čovjeku primijetio lijepe znakove, pa sam njegov san povezao s riječima Uzvišenog: ’I ti ljudima oglasi hadždž (ezan u jeziku znači poziv ili oglas). Dolazit će i pješice i jašući, dolazit će iz mjesta dalekih.’ (El-Hadždž, 27.) A na drugom sam primijetio da je loš čovjek, pa sam njegovo sanjanje ezana povezao s riječima Uzvišenog: ’I glasnik se oglasi: ’O karavano, vi ste uistinu kradljivci…’’ (Jusuf, 70.) Dalje, nije svaki čovjek koji poznaje šerijatske nauke sposoban tumačiti snove, tim više jer je tumačenje snova jedna od rijetkih nauka koja se ne može klasično naučiti, već je dar od Svevišnjeg Allaha koji daje Svojim iskrenim robovima. Na ovo ukazuju Allahove riječi Jusufu, alejhis-selam: “I tako će te tvoj Gospodar odabrati i tumačenju te snova poučiti…” (Jusuf, 6.)

Jedino što je u domenu ljudske kompetencije jeste da nauči osnovne principe i norme (Ovi principi nisu fiksni već se razlikuju shodno mnogim okolnostima.) prilikom tumačenja snova, a uspjeh tumačenja Allahov je dar. Otuda je poznati malikijski pravnik Ibn Džuzzi rekao: “Snove može tumačiti samo onaj ko poznaje tu disciplinu.” (Vidjeti: El-Kavanin, str. 182.) Imam Menavi u djelu Fejdul-Kadir, 4/65, tvrdi: “Tumač snova treba poznavati mnoge nauke i discipline.” Još nešto, tumačenje snova ženskoj osobi umnogome se razlikuje od tumačenja snova muškarcu ili djetetu. (Vidjeti: Tefsirul-ahlam, str. 221, od Ibrahima Edhema.) Zato, tumačenje snova treba tražiti isključivo od onih ljudi koji dobro poznaju tu oblast, tim prije jer je Poslanik, ﷺ, rekao: “San se ne mora ostvariti sve dok se ne protumači, a nakon što se protumači, desit će se.” (Ebu Davud sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Isto tako, nema svaki san tumačenje, kao što je šejtansko poigravanje koje ne treba uzimati u obzir niti ga tumačiti. Kada je riječ o snu koji si ispričala, molim Uzvišenog Allaha da ti da svako dobro u njemu. Prije spavanja traži zaštitu od Svevišnjeg Allaha  i obavezno lezi pod abdestom. Kada sanjaš sličan san, i kada se probudiš, pljucni na lijevu stranu tri puta, zatim se okreni se na drugu i traži utočište od Allaha od prokletog šejtana i neće ti se ništa loše desiti. To je Poslanikova, ﷺ, preventiva koju je preporučivao, bilježi imam Muslim, 15/17/2261. Kada je riječ o literaturi koja se bavi tumačenjem snova na našem jeziku, koliko mi je poznato, prevedena je knjiga Tefsirul-ahlam pripisana Ibn Sirinu, a tu je i autorsko djelo dr. Šefika Kurdića Snovi i njihova značenja. Neophodno je naglasiti da se snovi ne mogu tumačiti čitajući neki od sanovnika, to su islamski učenjaci smatrali zabranjenim, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Prije odgovora na pitanje neophodno je ukazati na činjenicu da tumačenje snova nema fiksnih ili šablonskih pravila i principa, za razliku od drugih nauka, već svaki san ima kriterije na osnovu kojih se tumači. Ne samo to, već se isti san kod različitih ljudi ne tumači na isti način. Pri tumačenju snova neophodno je u obzir uzeti vjeru, moral, izgled, porijeklo, zanimanje, običaje, fizičko i psihičko stanje onoga koji je usnio san, zatim mjesto i vrijeme u kojem ga je usnio itd. (Vidjeti: El-Mufhim, 6/22, Bedaiul-fevaid, 2/208, Fejdul-Kadir, 4/65, i El-Bedrul-munir fi ilmit-tabir, str. 152-153.)

Imam Begavi u djelu Šerhus-sunne, 12/224, navodi da je Ibn Sirin san o učenju ezana protumačio dvojici ljudi različito: jednom da će obaviti hadždž, a drugom da će mu ruka biti odsječena. Šihab Abir pripovijeda da mu je neki čovjek kazao: “Sanjao sam da sam melek smrti.” A on mu je odgovorio: “Ti si po zanimanju mesar, usmrćuješ životinje.” Drugi mu je rekao da je usnio isti san, pa je ovom rekao: “Ti nepravedno prolivaš krv na Zemlji, pokaj se Allahu!” A trećem čovjeku koji je usnio isti san rekao je: “Ti zavađaš ljude, pokaj se Allahu!” (Vidjeti: El-Bedrul-munir, str. 187.)

Dakle, tumačenje sna se razlikuje od osobe do osobe. Ibnul-Arebi Maliki u svome poznatom djelu Aridatul-ahvezi, 9/157, zapisao je: “Ponekad će se isti san protumačiti na stotine različitih načina. Naime, žena u snu može se protumačiti čak na preko hiljadu načina, koje je spomenuo Ali b. Ebu Talib Kajrevani u poznatim stihovima.” Kada je riječ o spomenutom snu, islamski učenjaci koji se bave tumačenjem snova često tumače snove suprotnim značenjima: plač simbolizira radost, strah – sigurnost, voda – vatru, kupac – prodavca i sl. (Vidjeti: Et-Tabekatul-kubra, 5/124-125, Tabirur-ru’ja, str. 120-123, od Ibn Kutejbe, Šerhus-sunna, 12/223-224, Sijeru ealamin-nubela, 4/237, i Fethul-Bari, 12/418.) U prilog tome idu riječi Uzvišenog: “…i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti…” (En-Nur, 55.)

Komentirajući ajete sure Enfal, šejh Alusi kaže: “Tumačenje snova suprotnim značenjima veoma je komplicirano, i  to poznaju samo vrhunski eksperti u ovoj nauci.” (Vidjeti: Ruhul-meani, 5/208.) Ovo su opće stvari koje spominju islamski učenjaci, dok za tumačenje određenog sna treba posjedovati podatke o onome ko je usnio san, i prije svega, znanje o tumačenju snova, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Spomenuto je pitanje predmet česte rasprave među muslimanima, a što nam neminovno ukazuje na gorku stvarnost u kojoj živimo. Ne znamo da nemuslimani pomišljaju, a kamoli raspravljaju o tome da li muslimanima čestitati Bajram ili Novu hidžretsku godinu (a nju, svakako, i ne treba slaviti niti čestitati). Ako pogledamo običajna prava ljudi općenito, uočit ćemo da čestitanje određene stvari znači radovanje i potpuno prihvatanje njezine legitimnosti, a izbjegavanje čestitanja ukazuje na odricanje, neprihvatanje i njeno praktično ignorisanje. Od svanuća islamske zore nije bilo poznato da muslimani s takvim žarom i tako hitro, kolektivno i individualno, nastoje udovoljiti pripadnicima drugih religija čestitajući im njihove vjerske, nacionalne i druge praznike. Mnogi muslimani i ne slute da je to usko vezano za vjeru (akaid) i da se čestitanje nevjerničkih praznika jasno kosi s ispoljavanjem tevhida, Allahove jednoće. Komentirajući ajet: “…i oni koji ne prisustvuju laži i nevaljalštini” (El-Furkan, 72.) Ibn Abbas, Ebu Âlije, Ibn Sirin, Dahhak, Rebia b. Enes i neki drugi mufessiri rekli su: “To se odnosi na mnogobožačke praznike.” (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/341, i Ed-Durrul-mensur, 5/148.)

Enes b. Malik prenosi da su se ashabi zabavljali u dva još iz paganskoga doba naslijeđena dana, čak i nakon hidžre, u Medini. Kada je to čuo, Poslanik, ﷺ, rekao je: “Allah vam je te dane zamijenio boljim od njih: Ramazanskim i Kurban-bajramom.” (Nesai, Ahmed i Bejheki, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: El-Iktida, 1/486, Fethul-Bari, 2/442, Subulus-selam, 2/70, i Es-Silsiletus-sahiha, 5/34.) Neki se čovjek zavjetovao da će prinijeti žrtvu u Buvani (mjesto južno od Mekke), a kada je za to saznao, Poslanik, ﷺ, upitao je: “Da li se na tom mjestu nalazio kakav kip koji su pagani obožavali?” “Nije”, odgovoriše prisutni, pa je Vjerovjesnik, ﷺ, opet upitao: “Da li su na tom mjestu mnogobošci slavili kakav praznik?” Na ovo ashabi odgovoriše: “Nisu.” “Onda ispuni svoj zavjet!”, naredi mu Poslanik, ﷺ. (Ebu Davud. Ibn Tejmijje tvrdi da hadis ispunjava kriterije koje su postavili Buharija i Muslim. Vidjeti: El-Iktida, 1/490.) Ovaj hadis jasno ukazuje na dokidanje paganskih običaja i nevjerničkih praznovanja. Omer b. Hattab govorio je: “Ne ulazite u crkve za vrijeme njihovog praznovanja, jer se tada na njih spušta Allahova srdžba!” (Abdurrezzak, 1/411, i Bejheki, 9/392, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Ahkamu ehliz-zimma, 3/1246.) Alija b. Ebu Talib na Omerovu je izreku dodavao: “Da vas ne bi zadesila Allahova srdžba zajedno s njima!” (Vidjeti: Tarihu Bagdad, 8/25.) Omer b. Hattab također je govorio: “Udaljite se od Allahovih neprijatelja onda kada oni slave svoje praznike.” (Buharija, u djelu Et-Tarihul-kebir, 4/14, Bejheki, u Šuabul-iman, 7/43.)

Zabranjujući muslimanima oponašanje nevjernika u bilo kojem pogledu, Poslanik, ﷺ, zaprijetio je: “Ko oponaša neki narod, on mu i pripada.” (Ahmed i Ebu Davud, s dobrim lancem prenosilaca, tvrde Ibn Tejmijje, u djelu El-Iktida, 1/269, imam Zehebi, u djelu Es-Sijer, 15/509, i Ibn Hadžer, u djelu Fethul-Bari, 10/271.) Šejhul-islam Ibn Tejmijje i Ibnul-Kajjim tvrde: “Po jednoglasnom mišljenju učenjaka, zabranjeno je veličanje nemuslimanskih praznika, njihovo pomaganje u tome i prisustvovanje takvom slavlju.” (Vidjeti: El-Iktida, 1/479, i Ahkamu ehliz-zimma, 3/1245.) Na drugom mjestu Ibnul-Kajjim zapisao je: “Ako se onaj ko čestita nevjernicima njihove praznike uspije sačuvati nevjerstva, neće se uspjeti sačuvati očitog harama, jer takav čovjek sličan je onome ko im čestita njihovo klanjanje kipovima. To njegovo čestitanje veći je grijeh u Allaha od konzumiranja alkohola, ubistva nevine osobe i nemorala. Onaj ko im čestita njihove praznike izazvao je Allahovu srdžbu na sebe, i to rade samo oni koji islamu ne pridaju važnost.” (Vidjeti: Ahkamu ehliz-zimma, 1/441.)

Učenjaci hanefijske pravne škole i neki drugi smatraju da je strogo zabranjeno uručiti poklon nevjerniku na dan njihovih praznovanja; u vezi s onim čovjekom koji to učini s namjerom veličanja njihovih blagdana Ebu Hafs Nesefi, hanefijski pravnik, veli: “Kada bi čovjek obožavao Allaha cijeli život, potom poklonio nevjerniku jaje na dan njihovih praznovanja, želeći uveličati i obilježti taj dan, počinio bi nevjerstvo i njegova bi djela bila poništena. Isto tako, kada bi, želeći obilježiti taj dan, kupio nešto što nije običavao ranije kupovati, počinio bi nevjerstvo.” (Vidjeti: Hašijetu Ibn Abidin, 10/520-521.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović