Uvažena sestro u vjeri, kao što se dâ vidjeti iz vašeg pitanja, vi ste svjesni činjenice da je spomenuti postupak zabranjen. Islam strogo zabranjuje gledanje porno-filmova i ne postoji situacija u kojoj se spomenuta stvar dozvoljava i u svemu tome ne postoji razlika između muškarca i žene. Kao što je muškarcu zabranjeno da gleda porno-filmove, isto tako je zabranjeno i ženi.

Uzvišeni Allah rekao je: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim.” (En-Nur, 30-31)

Što se tiče našeg savjeta, on se ogleda u sljedećem:

Prvo, to što vi u tom periodu ne možete upražnjavati seksualni odnos sa svojim mužem, ne znači da ne možete svoje seksualne potrebe zadovoljiti na drugi dopušteni način. Supružnici bi prilikom stupanja u brak trebali da znaju da spolni odnos nije jedini način kako se mogu zadovoljiti seksualne potrebe supružnika. Po islamskom učenju, supružnicima je dozvoljeno da čine sve osim analnog odnosa i spolnog odnosa u periodu mjesečnice. Opće je poznato stvar da spolni odnos nije jedini način da supružnici dožive orgazan i da se na taj način riješe seksualni nagoni koji su u osnovi potreba svakog zdravog čovjeka. Naprimjer, u islamu ne postoji dokaz koji zabranjuje oralni seks, naročito ako za tim postoji potreba, kao što je u spomenutoj situaciji. Isto tako, govoreći o alternativama spolnog odnosa, islamski učenjaci su spomenuli da je ženi dozvoljeno da svojom rukom dodiruje spolni organ svoga muža kako bi on na taj način doživio orgazam.

U “Pravnoj enciklopediji”, u poglavlju “Ejakuliranje (izazivanjem nadražaja) supruginom rukom” stoji: “Malikijska pravna škola, po odabranom mišljenju kod njih, hanbelijska pravna škola, hanefijska pravna škola, po jednom stavu kod njih, te učenjaci šafijske pravne škole, osim kadije Husejna, smatrali su da je dopušteno ejakuliranje (izazvano nadražajem) supruginom rukom.” (Pravna enciklopedija, 45 /274- 275.)

El-Behuti veli: “Muž ima pravo naslađivati se sa suprugom u svakom vremenu i na bilo koji način ako se radi o spolnom odnosu u rodnicu, a ima i pravo ejakulirati (kada ona) svojom rukom (izazove nadražaj).” (Keššaful-kina, 5/188.)

Isto tako, bez imalo razlike, i mužu je dozvoljeno da strastveno ljubi ili strastveno dodiruje svoju suprugu s ciljem da i ona doživi orgazam, i na taj način zadovolji svoje seksualne potrebe.

Drugo, smatram da trebate otvoreno porazgovarati sa svojim mužem. U tom vašem razgovoru trebali biste da se dotaknete problema u kojem se zajedno nalazite. Trebate otvoreno kazati svome mužu da vaše obostrano gledanje porno-filmova nije način rješavanja problema, čak štaviše, spomenuti čin će sigurno povećati vaše seksualne potrebe, a vi trenutno niste u stanju da zadovoljite “normalne” seksualne potrebe, a šta onda kazati o situaciji kada čovjek gledanjem porno-filmova svakodnevno pobuđuje svoje strasti i ne zadovoljava ih na dozvoljen način, što neminovno vodi ka tome da vaše stanje čini sve težim i težim.

Treće, smatram da vam je obaveza da se međusobno potpomažete, da se međusobno savjetujete i pokušate na dozvoljen način da riješite problem u kojem se nalazite. Isto tako, smatram da svako od vas treba da pazi na prava svoga supružnika i da suosjeća sa svojim supružnikom, pa je mužu obaveza da u tim teškim momentima bude uz svoju suprugu, da joj posveti više pažnje, a ne da je zapostavlja, i da on bude taj koji će na druge dopuštene načine, prethodno spomenute, zadovoljiti seksualne potrebe svoje supruge. Isto tako, supruga, znajući seksualnu potrebu svoga muža, ne bi trebala da ga prepušta porno-filmovima i drugim razvratnim načinima “rješavanja” seksualnih potreba, već ona treba da bude ta koja će se potruditi oko svoga muža, nadoknađujući na taj način upražnjavanje seksualnih potreba na drugi način mimo spolnog odnosa.

Četvrto, smatram da vam je u spomenutoj situaciji obaveza da uskratite sami sebi bilo koju mogućnost dolaska do pornografije. Tako, primjera radi, ako ste u proteklom periodu dolazili do porno-filmova putem neta, obaveza vam je da napustite korištenje neta, pošto se pokazalo da u spomenutoj situaciji vi ne možete da se kontrolišete te ispravno i na dozvoljen način koristite net.

Peto, savjetujem vam da se što više posvetite ibadetu i naslađivanju ibadetom. Savjetujem vam da se što više družite sa Kur’anom, da sebi uvedete svakodnevno druženje sa Kur’anom, sa posebnim akcentom na iščitavanje prijevoda značenja. Savjetujem vam da to činite na način da o svakom ajetu razmislite, da ga pročitate nekoliko puta, da se postavite tako kao da se vama obraća taj ajet, da se preispitate: onda kada budete čitali ajete koji opisuju vjernike, razmislite o svom stanju i koliko se to odnosi na vas, a kada budete čitali ajete koji opisuju nevjernike i licemjere, također razmislite koliko se to odnosi na vas.

(Detaljnije o tome možete poslušati na predavanju: Kur’anske staze sreće, a koje možete naći na sljedećem linku: http://www.youtube.com/watch?v=6SeEuwHkRlk )

Također, savjetujem vam da što više klanjate dobrovoljni namaz, shodno vašoj mogućnost, ako ne možete stojeći, onda sjedeći. Ali, namaz u kojem ćete shvatiti da stojite pred Svevišnjim Gospodarom. Namaz u kojem ćete razmišljati o onome što učite. To će vas, Allahovom voljom, uveliko spasiti onoga u čemu se nalazite.

Kazao je Uzvišeni Allah: “Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.” (El-Bekare, 45-46)

U drugom ajet Uzvišeni kaže: “O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (El-Bekare, 153)

Tako obavljen namaz će, uz Allahovu pomoć, biti razlogom da ostavite spomenute grijehe. Kazao je Uzvišeni Allah: “Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite.” (El-Ankebut, 45)

(Savjetujemo vam da u cijelosti poslušate predavanje: Doista namaz odvraća od grijeha i loših djela, od istog predavača)

Također, trudite se da što više vremena provodite spominjući Allaha zikrovima prenesenim od Allahovog Poslanika, naprimjer, izgovaranjem riječi “la ilahe illallah”, “subhanallah”, “elhamdulillahi”, “Allahu ekber” i sl.

Isto tako, trudite se da što više vremena provodite u dovama, naročito u vremenima u kojima se spominje da su vremena u kojima se dova prima. (Savjetujemo vam da u cijelosti poslušate predavanje: Kako je dovio Allahov Poslanik, a koje možete naći na sljedećem linku: http://www.youtube.com/watch?v=LOoSOoOdS9Q )

Šesto, smatram da biste trebali da budete zahvalni Allahu na tome što vas je počastio time da ste trenutno u drugom stanju. Jer, koliko je ljudi koji bi dali sve na zemlji samo kada bi dobili potomstvo i kada bi njihova supruga ostala u drugom stanju. Najbolji način zahvale Allahu jeste da se njegove blagodati koriste u onome što je dopušteno, a ne nikako u onome što je zabranjeno.

Sedmo, ne gubite nadu u Allahovu milost, na vama je da se istinski pokajete i da odlučite da se više nećete vraćati spomenutom grijehu. Allahova milost je velika, ostavio je mogućnost pokajanja nevjernicima, pa da se primi pokajanje Allahovog roba koji klanja i drži se islama, ali ga je šejtan na momenat zaveo i navratio na grijeh – mnogo je prioritetnije.

Allaha molim da vam olakša ostavljanje spomenutog grijeha!

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Doista je mnogo toga što bi trebalo razmotriti kako bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, stoga ćemo spomenuti samo najbitnije stvari, izostavljajući ono što nije obaveza da spomenemo prilikom odgovora.

Islam je u svome savršenstvu uzdigao prava žene toliko da je to prije islama bila nepoznanica čovječanstvu. Jedno od prava koje islam garantira ženi jeste i pravo na posjedovanje imetka. Žena u islamu nasljeđuje imetak i biva nasljeđivana od strane onih koji ostaju iza nje nakon smrti. Žena u islamu može da posjeduje ogroman imetak i kao takva, ako je udata, nije obavezna da izdržava svoga muža, pa makar on bio siromah. Normalno, ako bi muž bio siromašan, a žena bogata, njoj bi bilo pohvalno da pomogne svoga muža, lijepo je da njemu prije drugih udijeli sadaku, kao što joj je dozvoljeno da mu pozajmi novac koji je njemu obaveza da vrati kao da je to pozajmio od nekog drugog.

Nakon spomenutog, postupak vašeg muža, ako to nije dogovoreno između vas dvoje prilikom sklapanja braka, čista je nepravda (zulum) koju islam strogo zabranjuje, a naročito ako se radi o nekome ko je blizak insanu i ko insanu čini mnogo dobro, kao što je slučaj u relacijama muža i supruge. Ajeti i hadisi koji govore o zabrani nepravde, kao i teškim ovodunjalučkim i ahiretskim kaznama koje čekaju nasilnike, u islamu su toliko mnogobrojni da ih ne treba spominjati. Uzimanje vašeg imetka na taj način sigurno potpada pod pojam nedozvoljenog načina prisvajanja imetka. Kazao je Uzvišeni Allah: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte.” (En-Nisa, 29)

U osnovi muž nema pravo da uzme od ženinog imetka – NIŠTA, osim onoga što mu ona daruje drage volje, baš kao što nema pravo da uzme imetak nekoga drugog. Govoreći o ženinom pravu na vjenčani dar (mehr) i njenom pravu na raspolaganje imetkom, Uzvišeni Allah je kazao: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.” (En-Nisa, 4) Ovaj ajet jasno ukazuje da žena posjeduje imetak koji dobije na ime vjenčanog dara i da muž od tog imetka može da dobije samo ono što mu ona svojevoljno daruje.

Po islamskom učenju, muž je taj koji je obavezan da izdržava ženu, i u pogledu toga ne postoji razilaženje kod islamskih učenjaka.

Aiša, r.a., prenosi da je Hind bint Utbe, r.a., došla Allahovom Poslaniku i kazala: “Allahov Poslaniče, doista je moj muž Ebu Sufjan škrt čovjek, ne daje mi onoliko koliko je potrebno meni i mom djetetu, osim onoga što ja uzmem bez njegovog znanja.” Allahov Poslanik je kazao: “Uzmi onoliko koliko je (po običaju) potrebno tebi i tvom djetetu.” (Buharija i Muslim)

Kazao je Ibn Kudame: “Izdržavanje supruge je (muževa) obaveza koju potvrđuje Kur’an, sunnet Allahovog Poslanika i konsenzus islamskih učenjaka.” (El-Mugni, str. 8/156)

Treba napomenuti da je jedan od osam uvjeta validnosti zapošljavanja žene izvan kuće i dozvola supruga. Muž ima potpuno pravo da dopusti ili da uskrati ženi zapošljavanje izvan kuće.

Isto tako, treba znati, u vašoj situaciji, da su islamski učenjaci kazali da muž ima potpuno pravo da za suprugin svakodnevni izlazak iz kuće (što će neminovno uzrokovati uskraćivanje određenih prava muža kod supruge) traži od supruge određeni procenat njene plate (shodno dogovoru) kao nadoknadu za to što joj je dozvolio da ostavi kuću i kućne obaveze.

Ako žena pristane na to, onda treba da se drži dogovorenog, shodno riječima Allahovog Poslanika: “Muslimani se pridržavaju uvjeta koje su dogovorili.” (Tirmizi, Ebu Davud, od Ebu Hurejre, r.a., šejh Albani ovaj hadis ocijenio je vjerodostojnim u više svojih knjiga.)

Isto tako, treba napomenuti da je supruzi dozvoljeno da prije sklapanja braka uvjetuje mužu dopuštenost zapošljavanja nakon braka, i ako muž pristane na taj uvjet, obaveza mu je da se drži onoga što je dogovorio prije braka te da dopusti supruzi zapošljavanje, bez da od nje traži nadoknadu za to, shodno riječima Allahovog Poslanika: “Doista su najprioritetniji uvjeti koje trebate ispuniti oni uvjeti na osnovu kojih su vam vaše supruge postale dozvoljene.” (Buharija i Muslim, od Ukbe ibn Amira, r.a.) Ako bi muž prilikom sklapanja braka pristao na uvjet zapošljavanja supruge, koji mu ona postavi, a nakon braka odbije da to ispuni, žena u toj situaciji (u osnovi) ima pravo da traži razvod braka.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Uvažena sestro, doista bi se mnogo toga moglo kazati vezano za spomenutu pojavu, a mi ćemo spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, kako pravnih (fikhskih) tako i pedagoško-odgojnih.

Prvo, spomenuti čin samoozljeđivanja islamom je zabranjen. Islam u svom savršenstvu mnogo pažnje posvećuje ljudskom životu, čovjekovom zdravlju i zbog toga su preventivno zabranjene mnoge stvari, sve s ciljem kako bi se očuvao ljudski život i kako bi se očuvalo ljudsko zdravlje.

Isto tako, islamski učenjaci veoma često spominju da je ljudsko tijelo Allahov dar čovjeku i on ne može da raspolaže s njime kako on hoće, već u granicama onoga što je dopušteno. Ljudsko tijelo ima svoju svetost koju nije dozvoljeno povređivati. Jedna od stvari koja je zabranjena jeste unakažavanje ljudskog tijela.

Drugo, osoba koja ima naviku samoozljeđivanja samim tim postupkom pokazala je da ima ozbiljnih psiholoških problema s kojima ne zna da se nosi i da joj je potreban tuđi savjet i pomoć.

Stručni i kompetentni ljudi, koji toj pojavi pristupaju s psihološke strane, smatraju da takva osoba to čini da bi umanjila emocionalnu tegobu i bol situacije u kojoj se trenutno nalazi, misleći da će, ako se samoozljeđuju i sebi na taj način nanose bol, tako zaboraviti na bolove i problema s kojim se susreću u svakodnevnom životu.

Ovakav način rješavanja problema nije ništa drugo do produbljavanje psihičke krize osobe koja je odlučila “riješiti” svoje probleme na način što će, nanoseći sebi fizički bol, trenutno zaboraviti na emocionalnu bol. Nije to prvi pogrešan put koji su ljudi, zaboravivši zašto su stvoreni i šta je cilj njihovog boravka na zemlji, odabrali da bi riješili svoje probleme. Postoji veliki broj narkomana, alkoholičara, pušača, onih koji se odluče na samoubistvo, a koji to sve čine samo kako bi nakratko zaboravili trenutni problem kroz koji prolaze, a za čije rješenje nemaju odgovora.

Ovdje do izražaja dolazi pomoć ljudi sa strane.

Oni koji primijete da određena osoba ima naviku da se samoozljeđuje trebali bi da interveniraju, da pokušaju pomoći toj osobi.

Jedna od najboljih metoda jeste razgovor s tom osobom tokom kojeg će se ohrabriti i pozvati na realno sagledavanje situacije, pokušati je pozvati da razmisli šta u stvarnosti postiže samoozljeđivanjem i da li je na taj način riješila problem ili ne.

Spomenute osobe nerijetko se odaju samoozljeđivanju zbog gubljenja samopouzdanja, stoga ih treba prvenstveno saslušati, da shvate da postoji neko ko želi da im pomogne, da shvate da nisu odbačeni i zaboravljeni, i to im sigurno može mnogo pomoći.

Isto tako, takvim osobama treba preporučiti odlazak kod stručnih osoba koje će putem razgovora shvatiti šta je istinski razlog samoozljeđivanja i kako da se prevaziđu problemi koji su u osnovi uzrokovali samoozljeđivanje.

Normalno, ključna stvar u svemu tome, po mom skromnom mišljenju, jeste čovjekova udaljenost od Gospodara. Siguran sam da samoozljeđivanje nema mjesta u životu vjernika i vjernice. Oni znaju da je dunjalučki život protkan iskušenjima kako bi se pokazalo ko će u tim kriznim momentima biti pokoran, a ko nepokoran.

Vjernik i vjernica prvenstveno znaju da sva iskušenja koja ih zadese, nisu ih mogla zaobići, pa makar se u tome ispriječilo cijelo čovječanstvo, i da, ako se strpe i Allahu zahvale, da ih za to čeka velika nagrada kod Gospodara. Dalje, oni nemaju potrebe da samoozljeđivanjem zaboravljaju probleme koji su ih zadesili, pa oni imaju 24 sata otvorenu mogućnost da svoj problem putem dove kažu Svemogućem Gospodaru, koji, kada želi nešto, samo kaže: “Budi!”, i ono bude.

Kada bi spomenute osobe, one koje se odluče na samoozljeđivanje, znale koliku slast osjećaju vjernici kada u kasnim noćnim satima ponizno i skrušeno stoje pred svojim Gospodarom, kroz suze na sedždi Njemu kazujući svoje probleme, shvatili bi tada koliko su oni siromašni i koliko su griješili kada su samoozljeđivanjem bježali od problema koji su ih zadesili.

Pravi vjernik, ako spozna veličinu svoga Gospodara, Njegov rahmet i dobrotu prema robovima, nikada neće zapasti u problem zbog kojeg će pomisliti da putem samoozljeđivanja, duhana, alkohola, samoubistva, rješava probleme pred kojima se trenutno nalazi.

Vjernik, u svom najvećem uzoru, Allahovom miljeniku, ima praktičan primjer rješavanja problema. On, iako Allahu najdraži rob, prolazio je kroz velika iskušenja, kojih je bilo toliko da se ne mogu prebrojati, ali ih je znao riješiti, i nikada se nije bojao problema, već je hrabro poduzimao ono što je u njegovoj mogućnost, a za ostalo se oslanjao na Uzvišenog Gospodara.

Pa ako je on, kao Allahu najdraža osoba prolazio kroz ispite i iskušenja, pa da mi budemo podvrgnuti ispitima mnogo je prioritetnije. U osnovi, ljudi koji su se odlučili na samoozljeđivanje, u stvarnosti nisu svjesni činjenice da svi ljudi imaju problema i, po njihovom shvatanju, svi bismo trebali da se samoozljeđujemo i da kao noj zabijamo glavu u pijesak i smatramo da su problemi nerješivi.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/

Uvaženi brate u vjeri, mnogo toga bi se trebalo kazati da bi odgovor na pitanje bio potpun, a mi ćemo rezimirano spomenuti nešto najbitnije.

Prvo, namaz je najbitniji stub islama, nakon što čovjek uđe u vjeru izgovaranjem šehadeta. Allahov Poslanik kazao je Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, kada ga je poslao u Jemen, u kojem su tada živjele ehlul-kitabije: “Neka prvo u što ćeš ih pozivati bude da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, pa ako ti se odazovu, obavijesti ih da im je Allah propisao klanjanje pet namaza u toku dana i noći.” (Buhari i Muslim) Mnogo je drugih argumenata koji nam ukazuju koliko mjesto u islamu ima namaz.

– Namaz je vremenski ograničena obaveza. Kazao je Uzvišeni Allah: “A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (En-Nisa, 103) Islamski učenjaci kazali su da kao što nije dozvoljeno klanjati namaz prije nastupanja namaskog vremena, tako isto ga nije dozvoljeno odgađati i klanjati nakon isticanja namaskog vremena.

– Odgađanje klanjanja namaza, izvan njegovog propisanog vremena, smatra se jednim od najvećih velikih grijeha (osim situacija koje su izuzete vjerodostojnim argumentima, kao što je stanje putnika kada je dozvoljeno kraćenje i spajanje namaza). Kazao je Uzvišeni Allah: “Teško se klanjačima, koji su nemarni prema namazu.” (El-Maun, 4–5) Islamski tumači Kur’ana, u komentaru riječi “nemarni”, rekli su da to znači da odgađaju klanjanje namaza izvan propisanog vremena.

Drugo, treba da znaš da je namaz validan bez obzira u kojem dijelu namaskog vremena se obavio: da li ga obavili u prvom namaskom vremenu ili ga odgodili do pred kraj namaskog vremena. Međutim, učenjaci su za većinu namaza kazali da ih je najbolje klanjati u prvom namaskom vremenu, ali to ne znači da se namaz ne može odgoditi i klanjati poslije, tj. bitno je da se klanjanje namaza ne odgađa izvan propisanog namaskog vremena.

Jednog dana Džibril je došao Allahovom Poslaniku i tog dana klanjali su svaki namaz u prvom namaskom vremenu, a narednog dana opet mu je došao i tog dana klanjali su svaki namaz na isteku namaskog vremena, pa mu je nakon toga kazao: “Namasko je vrijeme između ova dva.” (Muslim) To znači da je čovjeku dozvoljeno, naročito ako ima potrebu, da odgodi klanjanje namaza i nije obavezan da ga klanja na samom početku namaskog vremena, bitno je da ga ne odgodi izvan vremena koje je propisano za taj namaz.

Treće, nemoj da se stidiš najvrednije stvari – svoje vjere, i Allahovog odabira. Allah te odabrao od toliko učenika, da ti budeš onaj koji će ići putem spasa i putem Dženneta. Stoga, slobodno traži od direktora škole, ili nekoga u čijim je ingerencijama spomenuta stvar, tj. prostor u kojem možeš klanjati: pravo na ispoljavanje religije i prakticiranje obreda koje nalaže religija, osnovno je pravo koje sve konvencije odobravaju i podržavaju.

Četvrto, mnogo je muslimana koji misle da se namaz striktno mora klanjati u kući ili džamiji, na tepihu, sedžadi i sl., a istina je na drugoj strani. Dozvoljeno je klanjati na svakom čistom predmetu, kao što je daska, beton, karton, kao što je dozvoljeno, u osnovi, klanjati na zemlji koja nije uprljana, a da se na nju ne prostire bilo šta. Spomenuto ubjeđenje nosi sa sobom mnoge negativnosti od kojih je i ostavljanje namaza i njegovo naklanjavanje od strane onih koji idu u školu ili od strane ljudi koji imaju svakodnevnu radnu obavezu.

Također, mnogo je ljudi koji ostavljaju klanjanje namaza u njegovom namaskom vremenu iz razloga što ne poznaju šta je to nečistoća, a šta nije, tako da mnogi smatraju da čovjek ne može da klanja u radnom odijelu koje je “uprljano” prašinom, cementom, zemljom, malterom, farbom, krečom, uljem, tovatnom mašću, a sve spomenute stvari, po vjerskom shvatanju, čiste su i ne utječu na validnost namaza.

Ako čovjek može da klanja u posebnoj odjeći – onoj koja je čista i od spomenutih stvari, naravno da je to bolje, ali to ni u kojem slučaju ne znači da, ako to nije u mogućnosti, treba sebi dozvoliti da propusti klanjati namaz u njegovom propisanom vremenu. Slična je situacija i s pitanjem mjesta klanjanja namaza.

Rezime: Punoljetnom muslimanu (punoljetstvom koje precizira islam) nije dopušteno da odgodi klanjanje namaza izvan njegovog propisanog vremena. Islam ne poznaje nešto što se zove naklanjavanje svjesno propuštenih namaza. Ako si u toku namaskih vremena u školi, iskoristi odmore između časova i klanjaj obavezne namaze u njihovom namaskom vremenu, na mjestu koje je čisto. U tom periodu dovoljno je da klanjaš samo farzove, obavezne namaze, bez da klanjaš nafilu, dobrovoljne namaze.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

______________

Preuzeto sa stranice minber.ba
https://minber.ba/category/savjetovaliste/