Uvažena sestro u islamu, činjenica da volite da se uljepšate za svog muža za svaku je pohvalu, s tim što to dotjerivanje ne treba da poluči kontraefekat, tako što će vama dosaditi da to činite na način da uklanjate šminku u toku dana nekoliko puta.

Što se tiče šminke, ona je u osnovi dopuštena, jedino na što treba obratiti pažnju jeste da se ne koristi nešto što će spriječiti dolazak vode do tijela prilikom uzimanja abdesta, kao što je slučaj s lakom za nokte, koji se mora ukloniti prije abdesta.

Kazao je Merdavej: “Jedan od uvjeta validnosti abdesta jeste i odstranjivanje svega što sprečava dolazak vode do dijela tijela koji se treba oprati.” (El-Insaf, 1/144)

Što se tiče same boje, kao što je boja kane i onoga što sliči, a koja ne sprečava dolazak vode do tijela, to ne utječe na validnost abdesta.

Govoreći o istom pitanju, poznati učenjak šafijske pravne škole, imam Nevevi, u El-Medžmu‘u je rekao: “Ako bi na ruci ili na nekom drugom dijelu tijela (koji se pere prilikom abdesta) ostao trag i boja kane, bez da ostane masa koja sprečava dolazak vode do tijela, ili ako bi ostao trag tečnog ulja, tako da voda prilikom abdesta dotiče kožu i teče po njoj, ali se (zbog masnoće) ne može zaustaviti na tijelu, abdest bi bio validan.” (El-Medžmu‘, 1/467)

Konkretno, koja šminka može, a koja ne može ostati na licu, to praktično vi odlučujete na osnovu vrste šminke koju koristite, na osnovu prethodno spomenutog pravila o dolasku vode do tijela.

Smatram da ne biste trebali pojam dotjerivanja svoditi na šminkanje, mislim da bi taj pojam trebalo proširiti na druge stvari (kao što je odjeća, dotjerivanje kose, parfemisanje, nježan govor i sl.), koje se ne vezuju za abdest, a koje su veoma učinkovite i koje će vama olakšati spomenuto.

Isto tako, smatram da, ako vam to bude predstavljalo problem, trebate na lijep način pojasniti svome mužu da vam je to naporno, kako bi znao stvarni razlog, a isto tako savjetujem da to činite u periodima kada ne morate toliko redovno da to skidate, kao u periodu nakon jacije, ili u periodu mjesečnice.

Više o ovom pitanju saznajte u sljedećim odgovorima:

(Uklanjanje šminke prije uzimanja abdesta? http://minber.ba.dedi474.your-server.de/fetve//index.php?option=com_content&task=view&id=918&Itemid=77 )

(Da li je nevjesti obaveza da skida šminku prilikom uzimanja abdesta? http://minber.ba.dedi474.your-server.de/fetve//index.php?option=com_content&task=view&id=1926&Itemid=28 )

(Šerijatski stav o farbanju kose (za žene)? http://minber.ba.dedi474.your-server.de/fetve//index.php?option=com_content&task=view&id=1295&Itemid=60 )

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Uvaženi brate, islamski učenjaci sve četiri pravne škole smatrali su strogo zabranjenim učestvovanje u obilježavanju nevjerničkih praznika, a nema sumnje da je odaziv na njihov poziv na ručak tim povodom jedan vid odobravanja i učestvovanja u tome.

Ibn Kajjim kaže: “Muslimanu nije dozvoljeno da podrži, pomogne, niti prisustvuje njihovim praznovanjima, po mišljenju svih učenjaka od kojih se prihvata mišljenje. To su jasno u svojim djelima izjavili učenjaci sve četiri pravne škole.” (Vidjeti: Ahkamu ehliz-zimma, 3/1245)

Učestvovanje u proslavljanju nevjerničkih praznika može biti samo jedno od dvoje: ili veliki grijeh ili nevjerstvo, shodno čovjekovom ubjeđenju prilikom obilježavanja takvog praznika.

Na drugom mjestu Ibn Kajjim zapisao je: “Ako se onaj ko čestita nevjernicima njihove praznike uspije sačuvati nevjerstva, neće se uspjeti sačuvati očitog harama, jer takav čovjek sličan je onome ko im čestita njihovo klanjanje kipovima. To njegovo čestitanje veći je grijeh kod Allaha od konzumiranja alkohola, ubistva nevine osobe i nemorala. Onaj ko im čestita njihove praznike izazvao je Allahovu srdžbu na sebe, i to rade samo oni koji islamu ne pridaju važnost.” (Vidjeti: Ahkamu ehliz-zimma, 1/441)

Pored toga, muslimanima je strogo zabranjen alkohol, kao što im je zabranjeno i da sjede za trpezom na kojoj se toči alkohol. Kazao je Allahov Poslanik: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne sjedi za trpezom na kojoj se okreće alkohol.” (Ahmed, od Ibn Omera, radijallahu anhu, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela)

Isto tako, učenjaci prvih i potonjih generacija smatrali su strogo zabranjenim čestitanje nevjerničkih praznika, a što je u današnjem vremenu postala skoro pa normalna stvar kod mnogih koji za sebe tvrde da su muslimani.

(Savjetujem da pročitate veoma koristan odgovor uvaženog šejha Safeta Kuduzovića, koji detaljnije govori o spomenutom pitanju, a koji možete naći na sljedećem linku: http://minber.ba.dedi474.your-server.de/fetve//index.php?option=com_content&task=view&id=1645&Itemid=77 )

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Uvažena sestro u vjeri, pošto se iz vašeg pitanja dâ zaključiti da je propis čupanja obrva vama poznat, o tome nećemo govoriti, osim što ćemo potvrditi da je islam strogo zabranio čupanje obrva, pa je u vjerodostojnim hadisima zabilježeno da je Allahov Poslanik prokleo ženu koja to čini i onu kojoj se to čini.

Nakon toga, slijedi pitanje da li je to dopušteno činiti na inicijativu muža?

Pokornost žene mužu uvjetovana je dopuštenošću čina koji muž traži od supruge, što nije slučaj u vašem pitanju. U ovoj situaciji muž traži od žene da se “uljepša” na način koji je vjera strogo zabranila, čak je počinilac tog djela proklet jezikom Allahovog Poslanika.

Kazao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju – Allahu; pokornost je u dobročinstvu.” (Ebu Davud, br. 2625, od Alije, radijallahu anhu, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Ovaj hadis je veliki temelj u poglavlju pokornosti stvorenjima, bez obzira o kome se radilo. Pokornost stvorenjima je u granicama dozvoljenih stvari, nikako u onome što je zabranjeno vjerom.

Savjet: Smatram da vaša majka treba da na lijep i blag način porazgovara s vašim ocem, te mu pojasni da to što čini ne radi kako bi se protivila njemu i njegovim zahtjevima, već zato što je to stvar precizirana vjerom. Također, da se maksimalno potrudi da udovolji njegovim zahtjevima u drugim stvarima, kako bi na taj način pridobila i omekšala njegovo srce.

Napomena: Čudno je stanje onih žena koje praktikuju vjeru, pokrivene su i klanjaju, a tako lahko se upuštaju u spomenuti grijeh, čupanje obrva, a u velikom broju slučajeva to niko od njih ne traži. Na njima je dodatna odgovornost onda kada se neko pozove na njih i njihove postupke, pa to traži od svoje supruge, a dokaz dopuštenosti spomenutog postupka jeste postupak spomenutih žena.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Tačno je da ne postoji razlika u načinu obavljanja namaza muškarca i načinu obavljanja namaza žene.

Hadisi koji govore o načinu obavljanja namaza općenitog su karaktera i kao takvi obuhvataju namaz muškarca i žene. Allahov Poslanik je kazao: “Klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam.” (Buhari i Muslim od Malika b. Huvejrisa) Ovaj hadis, kao što se odnosi na muškarce, isto tako se odnosi i na žene.

Ne postoji nijedan vjerodostojan hadis koji potvrđuje postojanje razlike u načinu obavljanja namaza muškarca i namaza žene.

Mnogi učenjaci, među kojima i učenjaci sve četiri pravne škole, spomenuli su da u nekim segmentima namaza postoji razlika između namaza muškarca i namaza žene, ali je to samo njihov trud –idžtihad koji nije zasnovan na vjerodostojnom argumentu.

Da je postojala razlika između namaza muškarca i namaza žene, Allahov Poslanik bi to pojasnio, i to bi do nas bilo preneseno, pošto je namaz ibadet koji se toliko često ponavlja, tako da je nemoguće da je ta razlika postojala i da nije pojašnjena od strane Poslanika i da nije prenesena od njega.

Što se tiče načina sjedenja u namazu, u osnovi, ni tu ne postoji razlika između namaza muškarca i namaza žene.

Onako kako je propisano da sjedi muškarac, tako isto propisano je da sjedi i žena.

Kako oni koji čitaju ovaj odgovor ne bi bili zbunjeni, treba spomenuti da su imami četiri pravne škole smatrali da postoji razlika između namaza muškarca i žene. To je ono ka čemu ih je odveo njihov trud –idžtihad sve u želji da bi ljudima ukazali na istinu.

Preferiranje nekog drugog mišljenja ni u kojem slučaju ne znači da je čovjek pametniji i bolji od imama četiri pravne škole, već znači traganje za istinom, kao i istinsko slijeđenje njihovih smjernica jer je svaki od četiri imama pozivao ljude da slijede njihovo mišljenje sve dok je ono u skladu s dokazima, a kada se ispostavi da je njihov stav u koliziji s dokazima, tada se daje prednost dokazu nad njihovim govorom.

Imam Ibn Hazm– kao i mnogi učenjaci poznati kao istraživači mezheba, ali i mnogi alimi današnjice – smatrao je da ne postoji razlika u pogledu načina obavljanja namaza između muškarca i žene.

Smatram, a Allah najbolje zna, da je stav imama Ibn Hazma prioritetniji i da su dokazi kojima je argumentirao svoj stav jači od dokaza onih koji su smatrali da postoji razlika između muškaraca i žena u načinu obavljanja namaza.

Nepostojanje razlike između namaza muškarca i žene zasniva se na dva velika temelja:

Prvi, općenitosti riječi Allahovog Poslanika: “Klanjajte kao što ste vidjeli da ja klanjam.” Ovaj je hadis općeg karaktera i obuhvata i žene i muškarce u svakom pitanju namaza.

Drugi, nepostojanje validnih dokaza koji ukazuju na razliku namaza muškarca i žene, a poznato je opće pravilo: “Muškarci i žene u osnovi se ne razlikuju u pitanjima vjere osim ako postoji poseban argument koji izuzima jednu od dvije skupine.”

Kako se sjedi u namazu?

Ako je u pitanju namaz s jednim sjedenjem, kao što su sabahski farzi ili sabahski sunneti, ili bilo koji drugi dvorekatni namazi, propisano je da se sjedne na lijevo stopalo koje je položeno na zemlju, a desno stopalo će biti uzdignuto, podvijenih prstiju u pravcu kible.

Što se tiče namaza u kojima imamo dva sjedenja, kao što su podnevski ili ikindijski farzi, klanjač će na prvom sjedenju nakon dva rekata sjediti kako je prethodno pojašnjeno, a na drugom sjedenju će sjediti na način da će lijevu butinu (kuk) spustiti na zemlju, a lijevo će stopalo gurnuti ka desnoj nozi, tako da lijevo stopalo bude na zemlji ispod desne potkoljenice.

Stopalo desne noge može da bude ispravljeno, identično načinu na prvom sjedenju, i to je najčešći vid kako je sjedio Allahov Poslanik na sjedenju u namazima koji su četverorekatni ili trorekatni, oni koji imaju dva sjedenja.

Ponekad bi Allahov Poslanik sjedio tako da bi oba stopala isturio na desnu stranu.

To je onaj način koji kod nas praktikuju žene, kada je u pitanju desno stopalo, s tim što kod nas žene i dalje ostaju da sjede na lijevom stopalu, što je način koji nije zabilježen u sunnetu, barem koliko je meni poznato.

(O načinima sjedenja u namazu detaljnije pogledati knjigu uvaženog šejha Safeta Kuduzovića, “Svojstva Poslanikovog namaza, od abdesta do zikra”)

Napomena: Zadnje sjedenje u namazu je sastavni dio namaza, dok je sam način sjedenja u namazu pohvalna stvar, što znači da bilo kako da sjedne klanjač, njegov bi namaz bio validan, a svakako da je najbolje da sjedne onako kao je sjedio Allahov Poslanik.

(Praktično pokazivanje sjedenja u namazu možete pogledatina ovom linku: http://www.youtube.com/watch?v=Q62qvY1fvjY )

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Što se tiče vaše konstatacije da sve predaje koje govore o Poslanikovom abdestu ne spominju da je Allahov Poslanik potirao vrat, ona je diskutabilna.
Ispravnije je kazati da ne postoji vjerodostojna predaja koja potvrðuje da je Allahov Poslanik potirao vrat prilikom uzimanja abdesta.

Na osnovu toga, lahko je shvatiti zbog čega su se razišli učenjaci u tom pitanju.
Oni koji su kazali da je to novotarija, kazali su to na osnovu uvjerenja da ne postoji vjerodostojna predaja koja to potvrðuje (što je svakako ispravno).
A što se tiče onih koji su to smatrali pohvalnim (imajući lijepo mišljenje o njima jer nam je to obaveza), kažemo da oni nisu pozivali tome iz uvjerenja da je to novotarija (a svaka novotarija vodi u zabludu), već kažemo da su oni pozivali tome smatrajući validnim hadise koji govore o tome.

Na osnovu spomenutog, možemo kazati: Pranje vrata prilikom uzimanja abdesta je ibadet za čije je prakticiranje potrebno donijeti validan dokaz. Ako ne postoji dokaz koji to potvrðuje, mi kažemo da je to novotarija. Ali to ni u kom slučaju ne znači da smo svakog onoga ko je to smatrao pohvalnim nazvali novotarom, jer, kao što smo prethodno konstatirali, nadamo se da su to kazali iz uvjerenja da su hadisi o tome vjerodostojni i da do njih nije došla ocjena spomenutih hadisa, tj. da nisu vjerodostojni ili iz razloga što su mukallidi – oni koji slijepo oponašaju nekog od imama mezheba ili nekog drugog mudžtehida ne pitajući o dokazima.
Allah najbolje zna.

Odgovorio: Pezić Elvedin