Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana:

Prvo mišljenje: Klanje kurbana je potvrđeni sunnet – i to je mišljenje džumhur uleme (većine uleme).

Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’ “Tri stvari su faraid, s tim da su dobrovoljne: kurban, vitr-namaz i duha-namaz.’’

Ebu Bekr i Omer, Allah bio zadovoljan njima, nisu klali kurban bojeći se da se ne pomisli da je vadžib – stroga obaveza. Također veliki dio onih koji ne smatraju da je kurban vadžib, smatraju da je pokuđeno da ga ostavi onaj koji je u mogućnosti da to učini.

Drugo mišljenje: Klanje kurbana je vadžib – stroga obaveza, što je mišljenje hanefija, imama Evzaija i Lejsa kao i jedna predaja od imama Ahmeda, Allah bio zadovoljan njima.

Dokazi: “Ko bude u mogućnosti da zakolje kurban, ali to ne učini, neka se ne približava našem mesdžidu.O ljudi! Obaveza je na svakoj kući da zakolje kurban i atire (kurban koji se klao u mjesecu redžebu).’’ Moglo bi se reći da je mišljenje džumhur – većine uleme, da je kurban potvrđeni sunnet – ispravnije, s tim da bi kurban trebao da zakolje onaj koji je to u mogućnosti, kako ga ne bi mimoišla velika nagrada kurbana.

Što se tiče dužnika, može se reći sljedeće:

Kurban je sunnet i u tom slučaju dužnik uopće nije dužan da zakolje kurban. S obzirom na to da je vraćanje duga vadžib – stroga obaveza, treba mu dati prednost nad sunnetom. Dug je jedno od prava Allahovih robova – ljudi i u ovom slučaju treba dati prednost pravima ljudi, jer dug predstavlja veliku opasnost za čovjeka zato što se ne oprašta ni šehidu.

Čak i učenjaci koji smatraju da je klanje kurbana vadžib, drže da je to obaveza onome ko je to u mogućnosti, a dužnik to nije u mogućnosti. Ukoliko je dug dugoročan, a osoba zna da može zaklati kurban i platiti dug kada dođe vrijeme plaćanja, onda može zaklati kurban. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Nedostatak samopouzdanja je jedan vid slabost sa kojom islam nije zadovoljan. Potrebno je da se musliman ističe smjelošću i da u svim životnim situacijama i okolnostima poduzima određene povode i uzroke kako bi postigao cilj kojem stremi, a da potom prepusti stvari Uzvišenom Allahu.

Imam Muslim, Allah mu se smilovao, bilježi od plemenitog ashaba Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jak mu’min je bolji i draži Uzvišenom Allahu od slabog mu’mina, a u obojici je hajr.” Pridaj pažnju onome što će ti koristiti, tražeći Allahovu pomoć, i ne malaksaj. I ako te nešto zadesi, nemoj reći: ‘Da sam uradio ovako, bilo bi tako i tako!’, već reci: ‘Allah je tako odredio i On čini šta hoće!’, jer riječ ‘da sam’ otvara (vrata za) djelovanje šejtana.”

S obzirom da je nedostatak samopouzdanja prezrena osobina, onda on nema ništa sa skromnošću, jer skromnost je pohvalna i ne suprotstavlja se samopouzdanju. Najbolji primjer za to nalazimo u ličnosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio skroman ali i istovremeno hrabrar i smion, i u svakoj situaciji se oslanjao na Allaha. Rekao je Ibn Hadždž Maliki, Allah mu se smilovao: “Ukoliko se u srcu nađu poniznost i skromnost, u njemu će se naći i svako dobro, saosjećanje, nježnost, milost, pokornost, zadovoljstvo, skromnost, tevekkul, lijepo mišljenje, veliki stid, lijepa ćud, borba sa samim sobom, činjenje dobra, ispravnost duše, samoobračun, žurenje sa činjenjem dobra i sporost u zlu.” (Knjiga Medhal)

Onaj koji boluje od nedostatka samopouzdanja treba da se istinski boji Allaha, da vodi računa o pravovremenom i ispravnom obavljanju farzova, da prakticira jutarnji i večernji zikr, zikr prije spavanja, a naročito Ajetul-kursijju. Također, efikasan način liječenja nedostatka samopouzdanja jeste i mnoštvo upućivanja dove i traženje oprosta.

Imam Tirmizi, Allah mu se smilovao, bilježi od plemenitog ashaba Džabira ibn Abdullaha, Allah bio zadovoljan njime, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nijedan čovjek neće Allahu uputiti dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednosti te dove.” (Hadis je hasen)

Musliman mora biti jake volje i htijenja, tražiti pomoć od Allaha u svim svojim stvarima, oslanjajući se u potpunosti na Njega, ubijeđen da ono što ga je zadesilo, nije ga moglo zaobići, i da ono što ga je zaobišlo, nije ga moglo zadesiti.
Isto tako musliman mora imati lijepo mišljenje o svom Gospodaru, mora biti optimista, uvijek se nadati dobru i uspjehu, stalno težeći napretku i prosperitetu i postizanju ljudske savršenosti.

Na tom putu mora koristiti svoj razum i energiju i ona sredstva koja mu se nalaze pri ruci kako bi ostvario svoje ciljeve: “A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Ali Imran, 159.) Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumus-selam!

Molim Uzvišenog Allaha da izliječi vašeg bolesnika i da mu podari brzo ozdravljenje. Moramo znati da namaz kao obaveza ne spada sa muslimana sve dok je živ i umno sposobna osoba. Shodno tome, vaš tetak obavezan je klanjati namaz shodno svojim mogućnostima. Islam je bolesnicima olakšao obavljanje namaza i drugih ibadeta.

Bolesnik obavlja namaz shodno svojim mogućnostima i izvršava namaske uvjete, ruknove i vadžibe. U slučaju vašeg bolesnika, on će se abdestiti za svaki namaz kada nastupi njegovo vrijeme i klanjat će taj farz-namaz i koliko hoće od nafila i neće se obazirati na izlazak nečistoće. Ukoliko može, u toku namaza neće nositi kesu, a ako ne može, onda nije problem ako je i nosi, također ako se odjeća i mjesto gdje klanja uprljaju nečistoćom, očistit će to ako može, a ako ne, onda će klanjati shodno svojim mogućnostima. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumus-selam!

Musliman je obavezan da klanja namaze u njihovom vremenu u džematu sa muslimanima. Tako se ne smije dogoditi da ne klanja namaz u njegovo vrijeme i u džematu sa muslimanima, osim u slučaju postojanja valjanog šerijatskog opravdanja. Kada islamski učenjaci govore o obaveznosti namaza u džematu, spominju razdaljinu do koje može doseći glas mujezina u normalnim uvjetima, bez zvučnika i pojačala.

Što se tiče izlaska tečnosti spomenute u pitanju, može se definirati kao mezijj i ta tečnost je nečista, tako da se mora oprati ono na šta padne, kao što je spolni organ, testisi, odjeća, tijelo i dovoljno je pri pranju da se poprska vodom. Izlazak ove tečnosti kvari abdest, ali nije potrebno obaviti kupanje. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumus-selam!

Postoje tri stanja zikra vezanog za spolni akt:

Prvo: Zikr prije spolnog odnosa je preporučen u šerijatu i to je poznato kao dova prije spolnog odnosa. Prenosi se od Ibn Abbasa, Allah bio zadovoljan njime, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ”Kada bi neko od vas prije spolnog odnosa kazao: ‘Bismillahi, Allahumme dženibneš-šejtane ve dženibiš-šejtane ma razektena’ (Bismillahi, Gospodaru, sačuvaj nas od šejtana, i sačuvaj od šejtana ono čime nas opskrbiš), pa ako se iz tog odnosa rodi dijete, nikada mu šejtan neće moći nauditi.” (Buharija i Muslim)

Drugo: Zikr u toku spolnog odnosa dozvoljen je srcem, dok je pokuđen riječima, jer je suprotan etici u pogledu Uzvišenog Allaha.

Treće: Zikr poslije spolnog odnosa i prije kupanja je dozvoljen. Aiša, Allah bio zadovoljan njome, prenijela je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao Allaha u svakom svom stanju (Muslim ). Iz ovog zikra, po ispravnijem mišljenju učenjaka, izuzima se učenje Kur’ana, odnosno osobi koja je džunub to je zabranjeno. Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com