Alejkumu selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Bismillah Ves-salatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed..
Ljubav i mržnja je od propisa vjere i dio vjernikovog Imana, osnova u ovome je govor Uzvišenog Allaha:

(لَّا تَجِدُ قَوۡمࣰا یُؤۡمِنُونَ بِٱللَّهِ وَٱلۡیَوۡمِ ٱلۡـَٔاخِرِ یُوَاۤدُّونَ مَنۡ حَاۤدَّ ٱللَّهَ وَرَسُولَهُۥ وَلَوۡ كَانُوۤا۟ ءَابَاۤءَهُمۡ أَوۡ أَبۡنَاۤءَهُمۡ أَوۡ إِخۡوَ ٰ⁠نَهُمۡ أَوۡ عَشِیرَتَهُمۡۚ أُو۟لَـٰۤىِٕكَ كَتَبَ فِی قُلُوبِهِمُ ٱلۡإِیمَـٰنَ وَأَیَّدَهُم بِرُوحࣲ مِّنۡهُۖ وَیُدۡخِلُهُمۡ جَنَّـٰتࣲ تَجۡرِی مِن تَحۡتِهَا ٱلۡأَنۡهَـٰرُ خَـٰلِدِینَ فِیهَاۚ رَضِیَ ٱللَّهُ عَنۡهُمۡ وَرَضُوا۟ عَنۡهُۚ أُو۟لَـٰۤىِٕكَ حِزۡبُ ٱللَّهِۚ أَلَاۤ إِنَّ حِزۡبَ ٱللَّهِ هُمُ ٱلۡمُفۡلِحُونَ)
[سورة المجادلة 22]

Nećeš naći narod koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju vole one koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova Iman propisao i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje rijeke teku, u njima će vječno ostati. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su Allahova stranka, a Allahova stranka će, sigurno, uspjeti.

(یَـٰۤأَیُّهَا ٱلَّذِینَ ءَامَنُوا۟ لَا تَتَّخِذُوۤا۟ ءَابَاۤءَكُمۡ وَإِخۡوَ ٰ⁠نَكُمۡ أَوۡلِیَاۤءَ إِنِ ٱسۡتَحَبُّوا۟ ٱلۡكُفۡرَ عَلَى ٱلۡإِیمَـٰنِۚ وَمَن یَتَوَلَّهُم مِّنكُمۡ فَأُو۟لَـٰۤىِٕكَ هُمُ ٱلظَّـٰلِمُونَ)
[سورة التوبة 23]

“O vjernici, ne uzimajte za prijatelje očeve vaše ni braću vašu ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude s njima prijateljevao, on je doista prema sebi nasilnik.”

Ne može vjernik voliti nekoga koga Allah mrzi, može ga poštovati ako nije otvoreni neprijatelj Allaha i Islama, a voliti ga ne može.
Ljubav je veći stepen od poštovanja i ona se ne može poklanjati onome ko je Allahov neprijatelj, ali ako ne izražava javno neprijateljstvo može se poštovati i mora se pravedan biti prema takvim.

Da li je kufr, zavisno zbog čega ga voli, ako ga voli zbog vjere to je kufr, ako ga voli zbog rodbinske bliskosti, dunjalučke koristi ili strasti to je zabranjeno, ali ne izvodi iz vjere.

Oni koji uzimaju za dokaz ajet da je dozvoljeno voljeti nevjernika:

(إِنَّكَ لَا تَهۡدِی مَنۡ أَحۡبَبۡتَ وَلَـٰكِنَّ ٱللَّهَ یَهۡدِی مَن یَشَاۤءُۚ وَهُوَ أَعۡلَمُ بِٱلۡمُهۡتَدِینَ)
[سورة القصص 56]

“Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.”

I kažu ovaj ajet je objavljen o Ebu Talibu i Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga je volio, su pogriješili u tumačenju ajeta i njima se odgovara da ovaj ajet govori o tome da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem volio i želio hidajet- uputu svom amidži, a ne ukazuje da ga je volio, već da ga je jako poštivao i uvažavao i zato je bio jako pažljiv i nastojao je da mu dostavi vjeru da ga Allah dželle še'nuhu uputi.

A druga stvar kad bi rekli i da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i volio svog amidžu ovaj je ajet objavljen u Mekki i bio bi derogiran drugim ajetima koji zabranjuju ljubav prema nevjernicima kao ajeti koje sam naveo.

Također, oni koji navode dokaz da je dozvoljeno voljeti nevjernika time što je dozvoljeno oženiti kršćansku ili jevrejku, a kako ćeš oženiti nekoga koga ne voliš.

U ovome nemaju nikakve dokaze, jer kod velike potrebe vjerniku je dozvoljeno da oženi iz koristi robinju koja je tuđe vlasništvo i čija djeca će biti u vlasništvu drugog čovjeka, a također je dozvoljeno ženiti kršćansku ili jevrejku iz neke potrebe, ali pod uslovima, a nikako bez tih uslova koliko god čovjek sebi umislio neku ljubav.

Od uslova da bi vjernik oženio takve nije ljubav već da je čedna, da nije u državi koja njoj daje prava nad odgojem djece, da je vjernik upoznat sa Islamskim principom el-Vera'a vel-Bera'a idr. zavisno od položaja Islama.
Tako da vjernik ne smije voljeti nevjernika pa makar mu on bio i najbliži rod i činio dobro, može ga poštovati i ne smije biti nepravedan prema njemu.
Vjernik mora nastojati da takvim dostavi Istinu i da ih poziva u Islam želeći im uputu, a ne da ih ostavi da ne spoznaju istinu i dokaze te Istine i oni pored njega žive godinama u zabludi i umišljaju međusobnu ljubav.
Da nas Allah učvrstiti na Njegovoj vjeri i spoznaji el-Vera'a i el-Bera'a!

Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Bismillah Ves-salatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed..

Ako misliš na sticanje imetka onda se to vrača na stanje čovjeka i njegove mogućnosti.
A osnova je da je posao mubah, a ako čovjek mora da bi prehranio porodicu onda mu je vadžib, a ako ima dovoljno imetka za život onda mu je džaiz.

(ٱللَّهُ ٱلَّذِی خَلَقَ ٱلسَّمَـٰوَ ٰ⁠تِ وَٱلۡأَرۡضَ وَأَنزَلَ مِنَ ٱلسَّمَاۤءِ مَاۤءࣰ فَأَخۡرَجَ بِهِۦ مِنَ ٱلثَّمَرَ ٰ⁠تِ رِزۡقࣰا لَّكُمۡۖ وَسَخَّرَ لَكُمُ ٱلۡفُلۡكَ لِتَجۡرِیَ فِی ٱلۡبَحۡرِ بِأَمۡرِهِۦۖ وَسَخَّرَ لَكُمُ ٱلۡأَنۡهَـٰرَ ۝ وَسَخَّرَ لَكُمُ ٱلشَّمۡسَ وَٱلۡقَمَرَ دَاۤىِٕبَیۡنِۖ وَسَخَّرَ لَكُمُ ٱلَّیۡلَ وَٱلنَّهَارَ)
[سورة إبراهيم 32 – 33]

“Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite;
i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom i daje vam svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. – Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan.”

(۞ إِنَّ رَبَّكَ یَعۡلَمُ أَنَّكَ تَقُومُ أَدۡنَىٰ مِن ثُلُثَیِ ٱلَّیۡلِ وَنِصۡفَهُۥ وَثُلُثَهُۥ وَطَاۤىِٕفَةࣱ مِّنَ ٱلَّذِینَ مَعَكَۚ وَٱللَّهُ یُقَدِّرُ ٱلَّیۡلَ وَٱلنَّهَارَۚ عَلِمَ أَن لَّن تُحۡصُوهُ فَتَابَ عَلَیۡكُمۡۖ فَٱقۡرَءُوا۟ مَا تَیَسَّرَ مِنَ ٱلۡقُرۡءَانِۚ عَلِمَ أَن سَیَكُونُ مِنكُم مَّرۡضَىٰ وَءَاخَرُونَ یَضۡرِبُونَ فِی ٱلۡأَرۡضِ یَبۡتَغُونَ مِن فَضۡلِ ٱللَّهِ وَءَاخَرُونَ یُقَـٰتِلُونَ فِی سَبِیلِ ٱللَّهِۖ فَٱقۡرَءُوا۟ مَا تَیَسَّرَ مِنۡهُۚ وَأَقِیمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتُوا۟ ٱلزَّكَوٰةَ وَأَقۡرِضُوا۟ ٱللَّهَ قَرۡضًا حَسَنࣰاۚ وَمَا تُقَدِّمُوا۟ لِأَنفُسِكُم مِّنۡ خَیۡرࣲ تَجِدُوهُ عِندَ ٱللَّهِ هُوَ خَیۡرࣰا وَأَعۡظَمَ أَجۡرࣰاۚ وَٱسۡتَغۡفِرُوا۟ ٱللَّهَۖ إِنَّ ٱللَّهَ غَفُورࣱ رَّحِیمُۢ)
[سورة المزمل 20]

“Gospodar tvoj, sigurno, zna da ti u molitvi provodiš manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu ili trećinu njezinu, a i neki od onih koji su uz tebe. Allah određuje dužinu noći i dana, On zna da vi to ne umijete izračunati pa vam prašta, a vi iz Kur'ana učite ono što je lahko; On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovu putu boriti – zato izgovarajte iz njega ono što vam je lahko, i molitvu obavljajte, i milostinju udjeljujte, i draga srca Allahu zajam dajte! A dobro koje za sebe unaprijed osigurate naći ćete kod Allaha još većim i dobićete još veću nagradu. I molite Allaha da vam oprosti, jer Allah prašta i milostiv je.”

U šerijatu nećeš naći izričito naređenje osim kad čovjek ima potrebu za samoodržanjem, jer Allah dželle še'nuhu je dao čovjeku glad koja je prirodna stvar i koja ga tjera da privređuje i traži što će ga održati u životu.

Kada je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem upitan koja opskrba je najbolja rekao je:
Posao čovjeka svojom rukom i svaka čista trgovina.” (Musned Ahmed 17256 sahih)

U današnje vrijeme kada su ljudi postavili sebi standarde i nivoe života i gdje im ti standardi nalažu da bi ih dostigao moraš stalno raditi i privređivati, a da bi neki ljudi stalno trčanje za imetkom opravdali, pa čak i na uštrb vjere i vjerskih propisa postavili su sebi da je posao farz što je šejtanska zamka za slaba srca.

Ono što je farz je ispunjavati propise a ne dati poslu prednost nad propisima i ostavljati propise.
Vjerniku je dozvoljeno da stiče imetak na dozvoljen način u kojem nema šubhe i da bude što imućniji, ali poslije obavljanja šerijatskih propisa.

Vjernik ne smije biti besposlen niti da dangubi, ali ne smije da ga stjecanje imetka zaokupira da većinu svog vremena da za to, i tako nema prostora za ibadet niti njegovo potpuno obavljanje.
Allah nas je stvorio na ovom svijetu da bi:

(ٱلَّذِی خَلَقَ ٱلۡمَوۡتَ وَٱلۡحَیَوٰةَ لِیَبۡلُوَكُمۡ أَیُّكُمۡ أَحۡسَنُ عَمَلࣰاۚ وَهُوَ ٱلۡعَزِیزُ ٱلۡغَفُورُ)
[سورة الملك 2]

“Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta.”

Zato nema davanja prednosti dunjaluku nad Ahiretom, već živimo na ovom svijetu da bi zaradili Ahiret, a ne možeš ga zaraditi ostavljanjem propisa i ibadeta.

Čovjek treba da se posveti poslu onoliko koliko mu to neće pokvariti njegov rad za Ahiret i koliko će njegov Gospodar biti zadovoljan njime, ako mu Gospodar da bereket i učini ga bogatim vjernik će još više zahvaljivati Gospodaru i nastojat će da se i tim imetkom Njemu približi.
Da nas Allah pomogne na putu dobra i sticanja dobrih djela i imetka koji će nas voditi ka Ahiretu a ne sprečavati od njega!

Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Bismillah Ves-salatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed..

Uzvišeni Allah je objavio Svoju Knjigu da bude uputa i vaga u svim dunjaličkim stvarima a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je to objasnio u svom Sunnetu, traženje oprosta za nevjernike se može podijeliti u dvije vrste:

-Traženje oprosta na dunjaluku da ih Allah uputi i da ih ne uništi, što nema razilaženja među ulemom da je to dozvoljeno.

– Traženje oprosta poslije njihove smrti.
Pošto je pitanje o ovoj drugoj skupini o njoj ću i govoriti.
Uzvišeni Allah je zabranio da musliman traži oprosta za nevjernike, kaže Uzvišeni:

(مَا كَانَ لِلنَّبِیِّ وَٱلَّذِینَ ءَامَنُوۤا۟ أَن یَسۡتَغۡفِرُوا۟ لِلۡمُشۡرِكِینَ وَلَوۡ كَانُوۤا۟ أُو۟لِی قُرۡبَىٰ مِنۢ بَعۡدِ مَا تَبَیَّنَ لَهُمۡ أَنَّهُمۡ أَصۡحَـٰبُ ٱلۡجَحِیمِ)
[سورة التوبة 113]

“Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti.”

U ovom ajetu je jasan dokaz da Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i vjernicima nije dozvoljeno da mole oprost za one koji su umrli na nevjerstvu. Uzvišeni Allah u ovom ajetu jasno naglašava da vjernici imaju jasno saznanje da je neko umro na nevjerstvu da im posvjedoči da su oni stanovnici vatre, tako da vjernici ne grade svoje uvjerenje na gajbu već na jasnom saznanju i tome svjedoče, tako da svako onaj ko poslije spoznaje toga traži oprosta za one za koje zna da su umrli na nevjerstvu ogriješio se prema Allahovoj zabrani.
Pošto su neki uzeli dokaz da je Ibrahim alejhi selam molio za svog oca za oprost, Uzvišeni Allah je u sljedećem ajetu otklonio i tu šubhu, pa kaže Uzvišeni:

(وَمَا كَانَ ٱسۡتِغۡفَارُ إِبۡرَ ٰ⁠هِیمَ لِأَبِیهِ إِلَّا عَن مَّوۡعِدَةࣲ وَعَدَهَاۤ إِیَّاهُ فَلَمَّا تَبَیَّنَ لَهُۥۤ أَنَّهُۥ عَدُوࣱّ لِّلَّهِ تَبَرَّأَ مِنۡهُۚ إِنَّ إِبۡرَ ٰ⁠هِیمَ لَأَوَّ ٰ⁠هٌ حَلِیمࣱ)
[سورة التوبة 114]

“A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv.”
Tako da se traženje oprosta za oca Ibrahimovog odnosi na traženje oprosta i upute za njega. Ovim Uzvišeni Allah dokida svaku sumnju da vjernik traži oprosta za onoga ko je umro na nevjerstvu.
Uzvišeni Allah zatim potvrđuje sve ovo u sljedećem ajetu pa kaže:

(وَمَا كَانَ ٱللَّهُ لِیُضِلَّ قَوۡمَۢا بَعۡدَ إِذۡ هَدَىٰهُمۡ حَتَّىٰ یُبَیِّنَ لَهُم مَّا یَتَّقُونَۚ إِنَّ ٱللَّهَ بِكُلِّ شَیۡءٍ عَلِیمٌ)
[سورة التوبة 115]

Allah neće nazvati zalutalim narod koji je na Pravi put uputio prije nego što učine ono što im je On zabranio. – Allah zaista sve dobro zna.

Ovoo jasno ukazuje da vjernik koji se okrene od onoga što je Allah dželle še'nuhu zabranio (u ovom slučaju traženje oprosta za nevjernike) je u očitoj zabludi ako se ne okane onoga što mu je Allah dželle še'nuhu zabranio.
Ako Allah dželle še'nuhu nije dozvolio Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem da traži oprosta za svoju majku i Ebu Taliba koji je toliko učinio za Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, pa kako da dozvoli za nevjernike koji su umrli na nevjerstvu.

En-Nevevi rahimehullah prenosi konsenzus uleme da je haram tražiti oprosta za one koje znamo da su umrli na nevjerstvu.(vidi el-Medžmu'u 2/150

Dok mnoga ulema smatra da je tražiti oprosta za one koji su umrli na nevjerstvu nevjerstvo, kao što je el-Karafi imam kod Malikija i Ibn Alan kod Šafija idr. jer su jasni dokazi koji zabranjuju tražiti oprost za one koji su umrli na nevjerstvu. ( Vidi el-Furuk 4/26 od el-Karafija i el-Futuhatur-Rabbanije 7/238)

Nema sumnje da spomenuti ajeti jasno ukazuju na zabranu traženja oprosta za umrle nevjernike, veličina grijeha se vraća onome ko traži oprosta i njegovog saznanja zabrane tako da to može biti mali ili veliki kufr zavisnosti o saznanju propisa i njegovog negiranja i te'vila.
Da nas Allah sačuva zablude!

Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Isječak iz odgovora od Dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

…

Osnova je da novotar hoće istinu i njoj teži i ovo je stanje kod mnogih sljedbenika novotarije, rekao je Allah dželle še'nuhu:

{ثُمَّ قَفَّيْنَا عَلَى آَثَارِهِمْ بِرُسُلِنَا وَقَفَّيْنَا بِعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ وَآَتَيْنَاهُ الْإِنْجِيلَ وَجَعَلْنَا فِي قُلُوبِ الَّذِينَ اتَّبَعُوهُ رَأْفَةً وَرَحْمَةً وَرَهْبَانِيَّةً ابْتَدَعُوهَا مَا كَتَبْنَاهَا عَلَيْهِمْ إِلَّا ابْتِغَاءَ رِضْوَانِ اللَّهِ فَمَا رَعَوْهَا حَقَّ رِعَايَتِهَا فَآَتَيْنَا الَّذِينَ آَمَنُوا مِنْهُمْ أَجْرَهُمْ وَكَثِيرٌ مِنْهُمْ فَاسِقُونَ} [الحديد: 27]،

“Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Naše poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indžil dali, a u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monaštvo oni sami, kao novotariju, uveli – Mi im ga nismo propisali – u želji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici.”

Tako da novotar želi istinu ali je krenuo krivim putem.
Menhedž Poslanika sallallahu alejhi ve sellem je bio odlučan i oštar ko god je iskazao pretjerivanje u bilo čemu od riječi i djela koja su bila suprotna sunnetu i upozorio je na put takvih ni zbog čeg drugog osim da bi Istina i Sunnet bili jasni i da bi bili čisti od svega što bi je zaprljalo i zaslijepilo od strasti i prohtjeva ljudi.
Istina je dostupna i jednostavna svim ljudima bez obzira na njihovu razum i status u društvu i ona je prihvatljiva svakom čovjeku kojeg god staleža i statusa bio bez ikakvog preterivanja i ostavljanja.

Koliko je novotarija srušila ugled Islama i Muslimana kod onih koji nisu muslimani i odvela ih u pogrešnom pravcu i spriječila ih time da krenu putem istine i Sunneta.
I pored svega sljedbenici Sunneta su pravedni i prema onima koji čine novotarije u vjeri i oni ih smatraju muslimanima osim da ih ta novotarija nije izvela iz vjere.
A kako se ponašati prema novotarima i novotarijama osim kao prema bolesnicima koji trebaju lijek da se izliječe, nekad je taj lijek gorak nekad treba taj lijek da se daje duže vremena, a nekad liječenje biva tako da se oboljeli dio tijela odstrani od zdravog da ne bi i on obolio, a nekad se odstrani jedna grupa i stavi u izolaciju da ne bi zarazila i ostale ljude koji još nisu oboljeli od te bolesti, mada je u današnje vrijeme teško naći one koji nisu zahvaćeni ovom bolešću ili barem one koji neće da shvate da je to bolest.
Dakle Islam liječi novotarije na dva načina.

-Liječenje novotara tako što će se podčiniti stručnoj proceduri koja će mu odrediti liječenje i ciljani oporavak.
– Popravak društva i njihove vjere i onoga što ih zadesi od novotarija i novotara.

…

Pročitajte kompletan odgovor o novotarijama ovdje:

https://pitajucene.com/pitanje/kako-se-ponasati-prema-novotarima-i-onima-koji-im-ne-negiraju-njihove-novotarije/

U vremenu kada je raširena novotarija potrebno je da vjernici spoznaju i prepoznaju svaku novatariju, da je negiraju da je odbace i da upozore ljude na istu, čak šta više da upozore one koji novotarima daju priliku da ispolje tu svoju novotariju.
Prije svega ću ovde spomenuti šta je novotarija i njezine vrste.

Šta je novotarija?

U jezičkom smislu novarija je sve ono što je novo.
U šerijatskom smislu novotarija je put ili pravac koji je nov u vjeri i koji je suprotan šerijatu. Vidi el-I’tisam od eš-Šatibija 1 / 21.
Ulema je podijelila novotarije na više vrsta spomenut ćemo neke:
-Novotarije u Akidi, a to je uređenje suprotno onome sa čim je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kao novotarija Haridžija koji tekfire muslimane zbog velikih grijeha i kao novotarija Murdžija koji ne smatraju djela od Imana i novotarija Ešarija i Maturidija koji negiraju većinu svojstava Allaha dželle še'nuhu i druge novotarije koje su vezane za ubjeđenje.

-Novotarije u djelima, koje su vezane za fikhske propise koji su potvrdjeni jasnim dokazima koje se tiču vidljivih propisa sa kojima je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kao namaz i dr. kao što je došlo u hadisu da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem : “Ko uradi djelo na kojem mi nismo, ono se odbacuje.” Hadis bilježi Muslim.

-Novotarija u govoru, a ona je suprotno onome što je došlo u Kur'anu i onome što je potvrđeno u sunnetu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kao govor sekti koje se suprotstavljaju sunnetu kao Rafidije, Muatezile, Ešarije, sufije idr. i koje su sklone filozofiji.

Ima alima koji su podijelili novotarije na dvije vrste:
Novotarija u govoru i ubjeđenju.
Novotarija u djelima i ibadetima.

A ima i onih koji su podijelili novotarije na one koje izvodi iz vjere i one koja ne izvode iz vjere.

Pogubnost novotarije!

Novotarija je pogubnija za muslimane od bilo kojeg grijeha i njezina šteta se ne može ograničiti.
-Prvo: novotarija umrtvljuje srca i ona sprečava da sunnet popravi duše, ona je najsličnija otrovnoj hrani. O ovome kaže šejh Ibn Tejmijje: “Šerijat je najbolja hrana za srca, a kada se srca napiju novotarije u njemu ne ostaje mjesta za sunnete i to bude kao da se čovjek nahranio otrovnom hranom.” Iktidaus-Siratelm-Mustekim 1 / 281

Tako novotarija se prikazuje da je od vjere i onaj koji je praktikuje misli da je na istini i misli da ima nagradu za nju, tako on je ubijen da se prema njoj voli i mrzi i da se prema njoj nagrađuje i kažnjava. Tako da ona sprečava sunet i vodi one koji je praktikuju u pogrešna ubjeđenja i loša djela i izvodi ih iz Šerijata.

Drugo: svaka novotarija je u suprotnosti sa sunnetom i ona ga derogira.
Rekao je šejh Ibn Tejmijje rahimehullah: Od uzroka ovakvih ubeđenja i lošeg stanja je izlazak iz šerijata i menhedža sa kojim je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem jer je novotarija početak nevjerstva i njegov put, kao što je propisani sunnet pokazatelj Imana i njegov učvršćivač i Iman se povećava sa pokornošću i umanjuje griješenjem. Medžmuul-Fetava 10/565

Kakav je propis suradnje sa novotarom?

Osnova je da novotar hoće istinu i njoj teži i ovo je stanje kod mnogih sljedbenika novotarije, rekao je Allah dželle še'nuhu:

{ثُمَّ قَفَّيْنَا عَلَى آَثَارِهِمْ بِرُسُلِنَا وَقَفَّيْنَا بِعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ وَآَتَيْنَاهُ الْإِنْجِيلَ وَجَعَلْنَا فِي قُلُوبِ الَّذِينَ اتَّبَعُوهُ رَأْفَةً وَرَحْمَةً وَرَهْبَانِيَّةً ابْتَدَعُوهَا مَا كَتَبْنَاهَا عَلَيْهِمْ إِلَّا ابْتِغَاءَ رِضْوَانِ اللَّهِ فَمَا رَعَوْهَا حَقَّ رِعَايَتِهَا فَآَتَيْنَا الَّذِينَ آَمَنُوا مِنْهُمْ أَجْرَهُمْ وَكَثِيرٌ مِنْهُمْ فَاسِقُونَ} [الحديد: 27]،

“Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Naše poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indžil dali, a u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monaštvo oni sami, kao novotariju, uveli – Mi im ga nismo propisali – u želji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici.”

Tako da novotar želi istinu ali je krenuo krivim putem.
Menhedž Poslanika sallallahu alejhi ve sellem je bio odlučan i oštar ko god je iskazao pretjerivanje u bilo čemu od riječi i djela koja su bila suprotna sunnetu i upozorio je na put takvih ni zbog čeg drugog osim da bi Istina i Sunnet bili jasni i da bi bili čisti od svega što bi je zaprljalo i zaslijepilo od strasti i prohtjeva ljudi.
Istina je dostupna i jednostavna svim ljudima bez obzira na njihovu razum i status u društvu i ona je prihvatljiva svakom čovjeku kojeg god staleža i statusa bio bez ikakvog preterivanja i ostavljanja.

Koliko je novotarija srušila ugled Islama i Muslimana kod onih koji nisu muslimani i odvela ih u pogrešnom pravcu i spriječila ih time da krenu putem istine i Sunneta.
I pored svega sljedbenici Sunneta su pravedni i prema onima koji čine novotarije u vjeri i oni ih smatraju muslimanima osim da ih ta novotarija nije izvela iz vjere.
A kako se ponašati prema novotarima i novotarijama osim kao prema bolesnicima koji trebaju lijek da se izliječe, nekad je taj lijek gorak nekad treba taj lijek da se daje duže vremena, a nekad liječenje biva tako da se oboljeli dio tijela odstrani od zdravog da ne bi i on obolio, a nekad se odstrani jedna grupa i stavi u izolaciju da ne bi zarazila i ostale ljude koji još nisu oboljeli od te bolesti, mada je u današnje vrijeme teško naći one koji nisu zahvaćeni ovom bolešću ili barem one koji neće da shvate da je to bolest.
Dakle Islam liječi novotarije na dva načina.

-Liječenje novotara tako što će se podčiniti stručnoj proceduri koja će mu odrediti liječenje i ciljani oporavak.
– Popravak društva i njihove vjere i onoga što ih zadesi od novotarija i novotara.

Ophođenje prema novotarima.

-Upozoravanje na njihove novotarije u vjeri sa jasnim dokazom i objašnjenjem.

-Savjetovanje novotara i izražavanje žaljenja zbog toga što su na notariji, upozoravajući ih na pogubnost onoga na čemu su, i pogubnost tragova koji će ostati i za njih ako ne ostave tu novotariju.

-Jasno deklarisanje sa onima koji su odlučni da se bore protiv novotarije

-Jasno pridržavanje i davanje prava svakom muslimanu kojeg njegova novotarije nije izvela iz vjere i nečinjenje nikakve nepravde bilo u vjeri ili u imetku.

-Ako vjernik može da objasni novotaru pogubnost njegovih novotarskih djela onda se druži sa njim i to samo onoliko koliko je potrebno da mu objasni i pazit će da ne bude dosadan i da ga ne učini neprijateljem.

A što se tiče stava prema društvu koje je u većini novotarsko i gdje glavnu riječ imaju novotari, vjernik treba da se ponaša na sljedeći način.

– Neće imati mnogo dodira sa novotarima osim da im dokaže i ukaže na pogubnost novotarije.

-Neće uzdizati novotarska društva i hvaliti vođe tih društava i njihove šejhove.

– Kad god može izbjegavati će njihova sijela društva i mesdžide.

– Gledat će da se druži sa onima koji nisu novotari i da izbegava novotare osim da ih poziva.

– Neće ničim pomoći novotarska društva što se tiče vjere ili njihovih džemata.

– Neće prozivati notarska društva niti će dolaziti u sukob sa istim, gledat će da odgoji ljude na sunnetu izvan tih džemata.

– Svaku suradnju sa notarskim društvom ili džematom će prvo vagati prema Sunnetu pa će onda djelovati.

– Neće izražavati neprijateljstvo prema novotarima osim da jasno naglasi novotarije zbog kojih proziva.

– Neće se družiti sa bilo kim od novotara niti će biti u bliskoj vezi sa istim osim da dostavi Sunnet i da ugasi notariju.

Dakle iz svega navedenog možemo shvatiti da vjernik na putu pozivanja u Sunnet i negiranje notarije mora imati čvrste i jake principe koji ga neće odvesti od njegovog puta Sunneta, a na tom putu neće učiniti ništa da hvali, uzdiže ili da se druži sa novotarima. A ako kod novotara ima kakvog hajra neće izdvajati taj hajr i zaboravljati njegove notarije, niti će ga pohvaliti pred sledbenicima Sunneta, niti pred sljedbenicima novotarije, već je doviti za njega da ga Allah spasi novotarije.

Da nas Allah sačuva novotara i novotarija i njihovih spletki i da nas učini od iskrenih sledbenika Allahovog poslanika sallallahu alejhi ve sellem!

Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku