Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koliko je kategorija vjernika i koje su?
Postoje tri kategorije vjernika: Prva kategorija su sabikun ilel-hajrat, a to su oni koji prednjače u činjenju dobrih djela. Oni koji izvršavaju obavezna – vadžib i pohvalna – mustehab djela, a ostavljaju harame i pokuđena – mekruh djela. Druga kategorija su muktesidun, a to su oni koji su se zaustaviše
Postoje tri kategorije vjernika:
Prva kategorija su sabikun ilel-hajrat, a to su oni koji prednjače
u činjenju dobrih djela. Oni koji izvršavaju obavezna – vadžib i
pohvalna – mustehab djela, a ostavljaju harame i pokuđena – mekruh
djela.
Druga kategorija su muktesidun, a to su oni koji su se zaustavili
na izvršavanju obaveznih stvari i na klonjenju od harama.
Treća kategorija su zalimun li enfusihim, oni koji su se prema sebi
ogriješili, a to su oni koji su pomiješali svoja dobra i loša djela
Preuzeto sa islamhouse.com
PITANJA I ODGOVORI O NAJVAŽNIJIM STVARIMA
Autor: Abdur-Rahman b. Nasir Es-Sa'di
Prijevod: Seid Klica
Recenzija: Irfan Klica, Jasmina Radončić, Fejzo Radončić
Preuzmite knjigu ovdje: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/04/Pitanja_i_odgovori_o_najvaznijim_stvarima.pdf
Vidi manjeKoji su uslovi da bi svjedočenje da je Muhammed Allahov rob i Poslanik bilo ispravno?
Muhammedu resulullah (Muhammed je Allahov poslanik) Ruknovi Muhammedu resulullah 1. Da posvjedočimo da je rob (odgovor kršćanima) 2. Da posvjedočimo da je Poslanik (odgovor jevrejima) Šartovi Muhammedu resulullah - Allah Uzvišeni je spojio svjedočanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao poviše
Muhammedu resulullah (Muhammed je Allahov
poslanik)
Ruknovi Muhammedu resulullah
1. Da posvjedočimo da je rob (odgovor kršćanima)
2. Da posvjedočimo da je Poslanik (odgovor jevrejima)
Šartovi Muhammedu resulullah
– Allah Uzvišeni je spojio svjedočanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, kao poslanika sa Svojim svjedočenjem u šehadetu. U svakom ezanu i
ikametu, na tešehudu se spominje.
Ali je problematika što neki muslimani izgovore te riječi ali ne potvrde djelima,
a neki ni svojim srcem.
Svjedočenje da je Muhammed Allahov Poslanik, tj. svjedočenje da je
poslan svim stvorenjima (ljudima i džinnima), a poslanik je čovjek kojem je
Allah Uzvišeni objavio šerijat i naredio mu da ga dostavi.
Jer, ljudi prije Nuha, alejhis-selam, bili su jedan narod te im nije bio potreban
poslanik, a zatim su se razmnožili i počeli međusobno razilaziti pa su bili u
potrebi za poslanikom, a onda im je Allah Uzvišeni poslao poslanika, kao što
kaže:
(كَانَ النَّاسُ أُمَّةً وَاحِدَةً فَبَعَثَ للهُّ النَّبِيِّينَ مُبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ وَأَنزَلَ مَعَھُمُ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ لِيَحْكُمَ بَيْنَ
النَّاسِ فِيمَا اخْتَلَفُواْ فِيهِ)
“Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, pa je Allah slao vjerovjesnike da donose
radosne vijesti i opomenu, i po njima je slao Knjigu sa Istinom, da po njoj sudi
ljudima u onome u čemu su se oni razilazili.” (El-Bekare, 213)
Poslanici su bili poslani onda kada su se ljudi počeli razilaziti kako bi im presudili
po istini, tako je prvi poslanik bio Nuh, alejhis-selam, a posljednji Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem. Obaveza je vjerovati da je on posljednji u nizu
poslanika.
Greška je što neki tvrde da je prije Nuha, alejhis-selam, bilo poslanika, jer Allah
Uzvišeni kaže:
(إِنَّا أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ كَمَا أَوْحَيْنَا إِلَى نُوحٍ وَالنَّبِيِّينَ مِ ن بَعْدِهِ)
“Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije
njega.” (En-Nisa, 163)
U hadisu o šefa'tu (zauzimanju) na Sudnjem danu rečeno je da će ljudi doći
kod Nuha, alejhis-selam, te će mu reći: “Ti si prvi poslanik kojeg je Allah
poslao stanovnicima Zemlje.”
A onaj ko bi pozivao u to da je vjerovjesnik poslije Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem, propis za takvog je da je nevjernik, zbog riječi Uzvišenog:
(وَلَكِن رَّسُولَ للهَِّ وَخَاتَمَ النَّبِيِّينَ)
“Nego je Allahov Poslanik i posljednji vjerovjesnik.” (El-Ahzab, 40)
Važno je napomenuti da nije dovoljno samo jezikom izgovoriti šehadet
(svjedočenje) nego je obaveza slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što
je jedan od uvjeta da bi djelo bilo primljeno kod Allaha Uzvišenog.
Šartovi (uslovi):
1. Vjerovanje u ono što je obavjestio
– jer kod čovjeka se ne smije pojaviti dvoumljenje u vezi onoga što nas
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava, nego čak u srcu treba da
bude jače uvjerenje nego što jezik izgovara. Kaže Uzvišeni:
(فَوَرَبِّ السَّمَاء وَالْأَرْضِ إِنَّهُ لَحَقٌّ مِّثْلَ مَا أَنَّكُمْ تَنطِ قُونَ)
“…to je istina, kao što je istina da govorite!” (Ez-Zarijat, 23)
Stoga, čovjek ne smije da sumnja u Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
obavijesti. Međutim, on nije prisutan sada, nego je veza između njega i nas
lanac prenosilaca (sened), te ako se potvrdi da je hadis zaista od Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, obaveza je vjerovati u njega.
2. Poslušnost njegovoj naredbi bez dvoumljenja, jer kaže Uzvišeni:
(وَمَا كَانَ لِمُؤْمِنٍ وَلَا مُؤْمِنَةٍ إِذَا قَضَ ى للهَُّ وَرَسُولُهُ أَمْرًا أَن يَكُونَ لَھُمُ الْخِيَرَةُ مِنْ أَمْرِھِمْ وَمَن
يَعْصِ للهََّ وَرَسُولَهُ فَقَدْ ضَلَّ ضَلَالًا مُّبِينًا)
“Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto
odrede, po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne
posluša, taj je očito skrenuo sa Pravog puta.” (El-Ahzab, 36)
Stoga, neki ljudi, kada im dođe naredba od Allaha Uzvišenog ili Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, griješe jer tada počnu ispitivati da li je to
naredba koja je obavezna (vadžib), ili je naredba koja ukazuje na poželjnost
obavljanja djela (mustehab). Nažalost, to se danas dešava.
Međutim, toga se treba čuvati, jer ni ashabi, kada bi im Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, nešto naredio nisu ispitivali: “O Allahov Poslaniče, je li to
obavezno ili je dobrovoljno?” Štaviše, pokoravali su mu se iskreno, bez
ispitivanja o tome.
Šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, kaže: “Dakle, nemoj ispitivati nego
se pokoravaj, jer ti si onaj koji svjedoči da je Muhammed Allahov
poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa uradi što ti naređuje!”
Ali, u slučaju kada čovjek dođe u situaciju u kojoj je nešto naređeno, pa uradi
suprotno, tada je njegovo pravo da pita da li je naredba bila na stepenu
obaveznosti ili ne, jer ako je bila obavezna, onda se treba pokajati zbog kršenja
naredbe, a ako nije bila obavezna, onda je manji problem.
3. Udaljavanje od onoga što je zabranio Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, bez dvoumljenja
Stoga, nemoj reći: “To nije navedeno u Kur’anu…”, pa da budeš od onih koji
su propali, jer ono što se nalazi u sunnetu, to je naređeno da se slijedi i u
Kur’anu, jer Uzvišeni kaže: “… slijedite ga!” (El-E‘araf, 158), jer to je naredba
općeg karaktera za sve što je rekao.
– zabrane:
a. obavezne (stroge zabrane – harami)
b. poželjne (da čovjek izbjegava mekruhe – pokuđena djela)
4. Obožavati Ga samo kako je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
činio bilo da je iz oblasti akide (islamskog vjerovanja), govora ili nekih djela.
S obzirom na spomenuto, sve vrste novotara nisu upotpunili pravi smisao
svjedočenja: Muhammedu resulullah (Muhammed je Allahov poslanik), jer su
dodali nešto što nije od onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
propisao, te se nisu ophodili lijepo prema njemu, sallallahu alejhi ve sellem.
Neki učenjaci su dodali još dva šarta (uslova):
5. Ne davati prednost ničijem govoru nad govorom Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem
Prema tome, nije dozvoljeno da se prednost daje nekom od najučenijih ljudi ili
predvodnika muslimana nad govorom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer
smo svi mi, obični ljudi i predvodnici, obavezni slijediti njega.
Kada se nekim ljudima kaže: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem…”, oni kažu: “Da, ali je imam taj i taj rekao to i to…” Ovakva izjava je
veoma opasna, jer nije dozvoljeno da se bilo čiji govor uporedi sa
Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, govorom, bez obzira ko bi taj čovjek
i koju funkciju u društvu obnašao.
– Spominje se od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao:
“Gotovo da se kamenje ne počne bacati s nebesa na vas, ja vam kažem: ‘Rekao
je Allahov poslanik’, a vi govorite: ‘Rekao je Ebu Bekr i Omer.'”
Subhanallah! Kada je ovakav slučaj sa njima dvojicom, koji su najbolji ljudi na
dunjaluku poslije poslanika i vjerovijesnika, šta onda reći kada se sa
Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, upoređuju drugi ljudi, pa čak i ako su
imami (predvodnici) ovog ummeta.
– To podrazumijeva da se njegovi hadisi ne stavljaju na mjesta koja su
neprikladna jer je to vrsta prijezira.
– Također, u to spada i nepodizanje glasa pored njegovog kabura (koji se nalazi
u Medini).
Jedne prilike vođa pravovjernih Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, čuo je
dva čovjeka koji su došli iz Taifa, te su počeli podizati glasove u Mesdžidu
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa im reče: “Da niste od stanovnika
Taifa (jer su gosti iz daleka pa možda ne znaju propis), izudarao bih vas”, jer
je Allah Uzvišeni rekao:
(يَا أَيُّھَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَرْفَعُوا أَصْوَاتَكُمْ فَوْقَ صَوْتِ النَّبِيِّ وَلَا تَجْھَرُوا لَهُ بِالْقَوْلِ كَجَھْ رِ بَعْضِكُمْ
لِبَعْضٍ أَن تَحْبَطَ أَعْمَالُكُمْ وَأَنتُمْ لَا تَشْعُرُونَ)
“O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikovog glasa i ne
razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne
bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite.” (El-Hudžurat, 2)
Nakon što je objavljen ovaj ajet, ashab po imenu Sabit ibn Kajs, radijallahu
anhu, koji je do tada pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, govorio
glasno, nakon što je objavljen ovaj ajet, sklonio se u svoju kuću i plakao dan i
noć. To su oni koji poznaju vrijednosti i ulogu Kur’ana plemenitog.
Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obilazeći ashabe, što mu je bio i
običaj brinući se o njima, pitao za Sabita, pa su mu rekli: “O Allahov Poslaniče,
taj čovjek je u svojoj kući i plače dan i noć otkako je objavljen ovaj ajet.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Idi i reci mu da mi dođe.” Došao mu
je, a on mu reče: “Šta te rasplakalo, o Sabite?” “Ja sam glasan, pa se bojim da
je ovaj ajet objavljen u vezi mene, jer Allah Uzvišeni kaže: ‘…da ne bi bila
poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite'”, reče Sabit.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Zar nisi zadovoljan da živiš
dostojanstveno, da pogineš kao šehid i da uđeš u Džennet.”
Allahu ekber! Svako ko bude strahovao od Allaha, takav je siguran i spašen.
Čovjek koji se sakrio u svoju kuću strahujući od Allaha Uzvišenog, ali On je Taj
Koji ga je osigurao i spasio, te je zbog toga naša obaveza da vjerujemo da je
Sabit ibn Kajs, radijallahu anhu, od stanovnika Dženneta, jer nas je tako
obavijestio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
6. Voljeti ga više od bilo koga, osim od Allaha Uzvišenog.
Npr. Kada je Omer ibnul–Hattab, radijallahu anhu, rekao Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem: “Allahov poslaniče, volim te više od svega, osim od samog
sebe.” Pa je odgovorio: “Ne Omere, sve dok ti ne budem draži i od samog tebe.”
Nakon toga, Omer reče: “Tako mi Allaha, draži si mi i od mene.”
Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Vidi manjeSkriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/
Ima li razlike u načinu klanjanja između muškarca i žena u položaju laktova?
Alejkumusselam. Oko razlike namaza između muškarca i žene učenjaci imaju podjeljeno mišljenje. Većina učenjaka je na stavu da nema razlike u načinu klanjanja muškarca i žene. Kažu dokaz im je to da nije prenešeno ništa vjerodostojno ni slabo da u načinu između dva spola ima razlike. Drugi stav učenjviše
Alejkumusselam.
Oko razlike namaza između muškarca i žene učenjaci imaju podjeljeno mišljenje. Većina učenjaka je na stavu da nema razlike u načinu klanjanja muškarca i žene. Kažu dokaz im je to da nije prenešeno ništa vjerodostojno ni slabo da u načinu između dva spola ima razlike.
Drugi stav učenjaka jeste da između njihovih namaza ima razlika u načinu držanja ruku na sedždi,na čemu su hanefije i šafije, dok kod šafija ima i na rukuu. Oni smatraju da žena po hanefijama treba spustiti laktove na tle pri sedždi, a po šafijama da ih skupi uza se jer time po oba mesheba žena bolja pokriva intimne dijelove svoga tijela tj grudi. Po šafijama mustehab je ženi skupiti ruke na rukuu zbog istog spomenutog razloga. Njihovom stavu se može prigovoriti da za njihov stav nema dokaza u sunnetu Allahovog poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Prema tome, ispravan je stav da nema razlike u načinu klanjanja između muškarca i žene.
Ve billahi tevfik.
Vidi manjeUzimanje tableta
Alejkumusselam. Nema smetnje u tome, mustehab je po šerijatskim tekstovima ne pretjerivati u konzumiranju hrane, ali gojaznost i debljanje nisu šerijatski zabranjeni na stepenu grijeha. Ve billahi tevfik.
Alejkumusselam.
Nema smetnje u tome, mustehab je po šerijatskim tekstovima ne pretjerivati u konzumiranju hrane, ali gojaznost i debljanje nisu šerijatski zabranjeni na stepenu grijeha.
Ve billahi tevfik.
Vidi manjePROPIS PEČENJA KURBANA NA RAŽNJU (ZATIM DIJELJENJA)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Kaže Ibn Hubejre u knjizi „Ihtilafu el-eimmeti el-'ulema'“ (1/339-400): „Učenjaci se razilaze oko količine kurbanskog mesa koje se jede, udjeljuje kao sadaka i daje kao hedija"više
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Kaže Ibn Hubejre u knjizi „Ihtilafu el-eimmeti el-‘ulema'“ (1/339-400): „Učenjaci se razilaze oko količine kurbanskog mesa koje se jede, udjeljuje kao sadaka i daje kao hedija”.
Kaže Ebu Hanife: kurbansko meso (onaj ko zakolje kurban) može da jede, da nahrani bogate i siromašne i da ostavi za poslije (uskladišti). Mustehab je da udjeljivanje kurbana ne bude manje od trećine (mesa).
Kaže Malik: kurbansko meso može da jede, da nahrani bogatog i siromašnog, slobodnog i roba i da ostavi za poslije (meso može da bude) svježe i kuhano. Odabrani stav je da manje pojede, a više podijeli, a ako bi trećinu pojeo, a ostalo podijelio to bi bilo najbolje.
Kaže Šafija u jednom od dva njegova stava: mustehab je da trećinu pojede, da jednu trećinu udijeli kao sadaku (siromašnima), a jednu trećinu podijeli kao hediju (bogatima). A u drugom stavu kaže: jede polovinu i udijeli polovinu (kao sadaku).
Kaže Ahmed: mustehab je da jednu trećinu pojede, drugu trećinu udijeli kao sadaku (siromašnima), a treću trećinu podijeli kao hediju (bogatima)“.
Da li se kubansko meso dijeli svježe, kuhano ili pečeno, po tom pitanju učenjaci imaju sljedeće stavove:
Prvi stav: da je dozvoljeno dijeliti i nahraniti siromašne svježim ili skuhanim mesom.
Ovo je stav imama Malika i malikijskog mezheba. (El-Kafi 1/424, Et-Tevdihu 3/274, Džami'ul-ummehat str. 230)
Drugi stav: da je vadžib i šart da se kurbansko meso dijeli sveže kako bi onaj ko ga dobije mogao sa njim raditi šta hoće, da ga proda i slično.
Ovo je stav šafijskog mezheba. (Mugnil-muhtadž 6/135, El-Ikna’ 2/592)
Kaže autor Fethul-vehhadž (2/592) i autor Hašijetul-džemeli (5/259): Dovoljno je da jednom miskinu da u vlasništvo svježe meso nekuhano, jer bi tada ličilo na komad kruha“.
Odabrano mišljenje je stav malikija, tj. da je dozvoljeno kurbansko meso dijeliti svježe ili skuhano. A pod skuhano ulazi i pečeno na ražnju.
Da je ovaj stav ispravan ukazuje sljedeće:
– da nema šerijatskog argumenta koji to strogo ograničava i određuje.
– da je u osnovi dijeljenje kurbanskog mesa na tri dijela, ili na dva dijela ili zadržavanje čitavog mesa ili udjeljivanje čitavog- mustehab i u tome ima širine, pa kako može da bude vadžib ili šart onog što je mustehab da se udjeljuje samo svježe.
– argumenti sa kojima se dokazuje da je šart i vadžib udjeljivati svježe jedva se mogu dignuti na stepen preporučenosti, a kamoli vadžiba.
Prema tome, iako se u osnovi kurbansko meso dijeli svježe, nema smetnje da se postupi i drugačije, ako se procijeni da je od koristi ispeći ga i kao takvog podijeliti. Ili čak da se zadrži sve za sebe ako se radi o velikoj porodici, shodno kako su pojasnili učenjaci.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
PODJELA KURBANSKOG MESA PO SUNETU
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Oko načina podjele kubanskog mesa učenjaci imaju podijeljeno mišljenje: Prvo mišljenje: da je mustehab da se ono podijeli na tri dijela: trećina za kuću, trećina za prijateljeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Oko načina podjele kubanskog mesa učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
Prvo mišljenje: da je mustehab da se ono podijeli na tri dijela: trećina za kuću, trećina za prijatelje i trećina za siromašne.
Ovo je stav hanefijskog i hanbelijskog mezheba.
Dokazuju to predajama koje se prenose od Ibn Abbasa, Ibn Omera i Ibn Mes'uda, radijallahu anhum. Kaže Ibn Omer, radijallahu anhuma: „Kurbansko meso (se dijeli na tri dijela): trećina za porodicu, trećina tebi i trećina siromašnima“. Bilježi ga Ibn Hazm u „El-Muhalla“.
Drugo mišljenje: da je najbolje svo meso udijeliti kao sadaku, osim malog dijela kojeg trebaju pojesti ukućani.
Ovo je stav šafijskog mezheba.
Treće mišljenje: da način udijeljivanja nije određen, dakle može se pojesti, udijeliti (komšijama i prijateljima) ili dati kao sadaka (siromašnima) prema vlastitoj želji.
Ovo je stav malikijskog mezheba.
Dokazuju to hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Sevbana, radijallahu anhu, koji kaže: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zaklao kurban, a zatim rekao: O Sevbane, pripremi meso ovog kurbana. Kaže: pa sam ga hranio tim mesom sve dok nije došao u Medinu“.
Odabrano mišljenje je stav malikija, tj. da način udijeljivanja nije određen, jer u šerijatskim tekstovima nije došlo tačno u kojim mjerama i kome da se udijeli, nego u tome ima širine. Na ovo ukazuje opšte značenje ajeta i hadisa u kojima se govori o podjeli kurbanskog mesa. Kaže Uzvišeni: „Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog“ (El-Hadždž, 28.).
Takođe, u hadisu kojeg bilježi Muslim kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Jedite, uskladištite (tj. ostavite za poslije) i udijelite kao sadaku“.
Shodno svemu navedenom, u načinu podjele kurbanskog mesa ima širine, pa onaj ko želi može ga podijeliti na tri dijela, jer se to prenosi od ashaba, a može i u drugačijem omjeru, radi određene koristi. Mustehab je da se spoji između jedenja (unutar porodice), poklanjanja (prijateljima ili komšijama) i udjeljivanja kao sadake (siromašnima), shodno mogućnostima. A Allah zna najbolje.
Jedenje kurbanskog mesa od strane onih koji su zaklali taj kurban je mustehab po većini učenjaka. Oni naredbodavnu formu (da se jede) koja je došla u šerijatskim tekstovima spuštaju na stepen mustehaba, jer je naredba došla nakon zabrane jedenja i uskladištavanja, a što je derogirano. Klanje kurbana je ispravno i ako se čitav kurban udijeli siromašnima, jer se time onaj ko ga kolje odriče svog dijela u korist siromaha. Učenjaci zahirijskog mezheba smatraju da je vadžib da se nešto od kurbana pojede, dok ostali učenjaci taj stav odbacuju. Takođe, složni su učenjaci da je mustehab udijeliti dio kurbanskog mesa rodbini i prijateljima, a ako se to i ne bi učinilo u tome nema smetnje.
Oko udjeljivanje kurbanskog mesa kao sadake siromašnima učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
Prvi stav – da je vadžib.
Na ovome su šafije i hanabile.
Dokazuju to riječima Uzvišenog: „Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog“ (El-Hadždž 28).
Po ovom stavu, ako onaj ko kolje kurban sve pojede i ništa ne udijeli kao sadaku siromašnima obavezan je udijeliti jednu Ukiju (najpoznatija mjerna jedinica koja je po idžmau učenjaka 40 dirhema, u srebru vrijedi 119 grama a u zlatu 29,75 grama), u protivnom kurban mu nije valjan.
Drugi stav – da je mustehab, a ne vadžib.
Na ovome su hanefije i malikije, a ovo je i ispravno, jer naredba u ajetu ukazuje na preporučenost i smjernicu, poput jedenja i udjeljivanja (rodbini i prijateljima). Smisao klanja kurbana je da se sa prolivanjem krvi približi Allahu i iskaže zahvalnost, a ne korist siromašnih. Obavezivanje onog ko kolje da mora udijeliti jedan dio kao sadaku je obavezivanje nečim za što nema čvrstog dokaza. Što se tiče obavezivanja davanja Ukije za ovako nešto nema nijednog argumenta u šerijatskim tekstovima.
Sve navedeno ukazuje da u podjeli kurbanskog mesa ima širine, pa ako bi onaj ko kolje kurban pojeo ga u cjelosti ili ga ostavio za svoju porodicu, kurban bi bio valjan i nije obaveza dati nikakvu nadoknadu ili kefaret za ovakav postupak.
Prema tome, dozvoljeno je čitav kurban ostaviti za potrebe kuće, kao što je dozvoljeno i čitav udijeliti siromašnima, ako je to korisnije i potrebnije, a najbolje je da se dio pojede, dio udijeli (komšijama i prijateljima) i dio da kao sadaka (siromašnima), jer je takav način podjele došao u šerijatskim tekstovima i predajama ashaba. A Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
PROPIS KLANJA KURBANA ONOME KO IDE NA HADŽDŽ
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Opći propis klanja kurbana Islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko obaveze klanja kurbana uopće: Pravi stav – da je klanje kurbana potvrđeni sunnet. Ovo je stav većinviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Opći propis klanja kurbana
Islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko obaveze klanja kurbana uopće:
Pravi stav – da je klanje kurbana potvrđeni sunnet.
Ovo je stav većine učenjaka, tj. tri mezheba: malikijski, šafijski i hanbelijski, kao i jedan rivajet od hanefijskog učenjaka Ebu Jusufa. Takođe, ovo je stav skoro svih ashaba i većine tabi'ina.
Drugi stav – da je klanje kurbana vadžib bogatom (onome ko je u mogućnosti) osim hadžiji na Mini.
Na ovome je hanefijski mezheb, kao i stav Rebi'e, Lejs ibn S'ad, Evza'i i Sufjan Sevri.
Shodno argumentima bliži je stav većine učenjaka, tj. da je klanja kurbana potvrđeni sunnet, a Allah zna najbolje.
Detaljnije o argumentima učenjaka pročitaj na ovom linku: DA LI JE KLANJE KURBANA VADŽIB
Klanje kurbana onome ko je na hadždžu
A što se tiče propisa klanja kurbana onome ko ode na hadždž, po tom pitanju učenjaci se dijele na dva mišljenja:
Prvo – da je klanje kurbana sunnet hadžiji (onome koji je Mini i onome koji nije na Mini).
Ovo je stav džumhura (većine) učenjaka. (El-Medžmu, 8/383)
To dokazuju hadisom mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Mini zaklao kravu kao kurban za svoje žene.
Drugo – da hadžiji nije ni obaveza niti sunnet da zakolje kurban, sve što zakolje u vrijeme hadždža i na mjestima obavljanja hadždža to su kurbani obreda hadždža. (Advaul-bejan, 5/494)
Ovo je stav malikija i El-‘Abderija od šafija.
Shodono spomenutom hadisu, ispravniji je stav onih koji smatraju da je hadžiji klanje kurbana sunnet, tj. mustehab.
Prema tome, ti ako slijediš hanefijski mezheb u klanju kurbana, po hafijskom je vadžib onome ko je u mogućnosti da zakolje osim hadžiji na Mini, njemu je sunnet (mustehab) a ne vadžib.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
STAVLJANJE VJEŠTAČKIH TREPAVICA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Osnova u propisu međuljudskih postupaka mimo ibadeta je dozvola osim ako šerijatski argument Kur'ana, Sunneta, idžma, kijasa i slično ukazuje na pokuđenost ili zabranu. Nema doviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Osnova u propisu međuljudskih postupaka mimo ibadeta je dozvola osim ako šerijatski argument Kur'ana, Sunneta, idžma, kijasa i slično ukazuje na pokuđenost ili zabranu.
Nema dokaza koji zabranjuje ili čini pokuđenim ženama stavljanje vještačkih trepavica s ciljem uljepšavanja mužu. Suprugama je mustehab da se ukrašavaju svojim muževima kao i obrnuto.
Ova dozvola se uslovljava da u stavljanju vještačkih trepavica ne bude oponašanje kjafira i griješnih nemoralnih ljudi, a što se vraća na nijet same žene.
Stavljanje vještačkih trepavica ne potpada pod zabranjeno stavljanje perike. Naime, prenosi se u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Abdullah ibn Mes'uda, radijallahu anhu, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao „da je Allah prokleo žene koje stavljaju periku i koje traže da im se stavlja perika, koje skidaju (briju, skraćuju ili čupaju) obrve i bruse zube radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahovo stvaranje”. Spomenuta zabrana stavljanja perike se ograničava samo na kosu.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
PROPIS FARBANJA KOSE I BRADE CRNOM BOJOM
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Mustehab je supružnicima da jedno drugom uljepšavaju svoj izgled. A od tog uljepšavanja je između ostalog i farbanje sijedih dlaka (brade ili kose) muškarcima i stavljanje kaneviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Mustehab je supružnicima da jedno drugom uljepšavaju svoj izgled. A od tog uljepšavanja je između ostalog i farbanje sijedih dlaka (brade ili kose) muškarcima i stavljanje kane na ruke i noge ženama, kao i farbanje kose kanom ili drugim bojama za kosu.
Propis farbanja sijede kose (i brade muškarcima)
Da li je bolje ženama i muškarcima da farbaju sijedu kosu i bradu (muškarcima) ili ne, po tom pitanju učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Prvi stav: Većina učenjaka (džumhur), od kojih su imami četiri mezheba, smatra da je mustehab farbati sijedu kosu muškarcima i ženama kao i bradu muškarcima. (El-Fetava el-hindijje 5/359, El-Medžmu’ 1/323, El-Mugni 1/9)
Dokazuju to hadisom mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista se Židovi i kršćani ne farbaju, pa se razlikujte od njih”.
A u vjerodostojnom rivajetu kod Ahmeda, Ibn Hibbana, Ebu J'ale i Begavije je došlo: “Mijenjajte sijede (farbanjem), ne oponašajte Židove i kršćane”.
Bilježi Nesai od Ibn Omera, radijallahu anhuma, a Tirmizi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mijenjajte sijede (farbanjem), ne oponašajte Židove”.
Ovi hadisi ukazuju na preporučenost farbanja sijedih dlaka (kose i brade) i da u tome imaju dvije osnovne koristi: 1 – čišćenje kose (brade) i uljepšavanje izgleda 2 – razlikovanje od sljedbenika Knjige, što je i namjera Zakonodavca i preporučeno.
Drugi stav: Manja skupina učenjaka smatra da je bolje ne farbati sijedu kosu i bradu. (El-Medžmu’ 1/323, El-Mugni 1/9)
1 – Dokazuju to hadisom Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, u kojem kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mrzio deset stvari: …, mijenjanje (farbanje) sijedih …”. Hadis bilježe Nesai i Ibn Hibban, a šejh Albani ga ocjenjuje munker hadisom, tj. jako slabim.
Komentar: Hadis Ibn Mes'auda, radijallahu anhu, je slab te ne može biti argument po ovom pitanju.
2 – Dokazuju takođe hadisom od K'ab ibn Murreta, radijallahu anhu: “Ko osijedi jednu sijedu ona će mu biti svjetlo na Sudnjem danu”. Bilježe ga Tirmizi, Nesai, Ahmed, a šejh Albani ocjenjuje vjerodostojnim.
Komentar: Hadis K'aba, radijallahu anhu, ne ukazuje da je vrijednije ostavljanje farbanja.
3 – Zatim se drže hadisa mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Enesa, radijallahu anhu, u kojima on prenosi da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije farbao kosu i bradu. A ovo ukazuje da je radio ono što je vrijednije i bolje.
Komentar: Potpuno suprotno hadisu Enesa, radijallahu anhu, prenose Ibn Omer i Ummu Seleme, radijallahu anhum, u hadisima koje bilježe Buharija i Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, farbao bradu i kosu.
O pokušaju da se napravi spoj između ovih kontradiktornih hadisa su govorili Ibn Džerir Teberi, Kadi ‘Ijad, Nevevi i Ibn Hadžer. Najbolje pomirenje između ovih hadisa je ono što se prenosi od imama Ibn Džerira Tabrija (Fethul-bari 10/432). On kaže da ono što prenose Ummu Seleme i Ibn Omer, radijallahu anhum, da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, farbao, oni prenose ono što su vidjeli da je radio ponekad, a negiranje Enesa, radijallahu anhu, da se farbao se odnosi da je to bilo njegovo stanje u većini slučajeva.
Kaže imam Ševakni da to što Enes, radijallahu anhu, negira da se farbao ne ukazuje ništa više osim na to da on nije znao da se farbao. Dok rivajeti od drugih ashaba u kojima se potvrđuje da se farbao su preči da se prihvate, jer oni potvrđuju ono što su oni vidjeli. U svakom slučaju, svejedno da li se on farbao ili ne, on je, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se farba, a riječima se daje prednost nad djelima. (Nejlul-evtar 1/146)
4 – Takođe dokazuju sa onim što se prenosi od skupine ashaba da nisu farbali sijede, poput Alije, Ubej ibn K'aba i Enesa, radijallahu nahum.
Komentar: Prenosi se u vjerodostojnim hadisima od dosta veće skupine ashaba da su farbali.
Odabrano (radžih) mišljenje je stav džumhura, tj. da je mustehab (preporučeno) muškarcima i ženama farbati sijedu kosu i bradu (muškarcima), jer je to naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tome je razlikovanje od sljedbenika Knjige i time se bolje održava kosa i brada.
NAPOMENA: Dozvoljeno je farbanje bilo kojom bojom (crvenom, smeđom, plavom i slično), a oko farbanja crnom postoji razilaženje o čemu će biti govora, inšallah. U ovome nema razlike između mladih ili starih, a nema smetnje u farbanju kose i brade i prije nego što osijedi.
FARBANJE CRNOM BOJOM
Nema razilaženja među učenjacima da nije dozvoljeno farbati kosu i bradu crnom bojom sa ciljem prevare i obmane, tj. da se time sakrije ili promijeni identitet, poput farbanja kradljivice sa ciljem da ga ne prepoznaju.
A mimo toga učenjaci se razilaze oko farbanja crnom bojom na pet mišljenja od kojih su tri općepoznata:
Prvo mišljenje – da je dozvoljeno.
Ovo je stav Ebu Jusufa (učenika Ebu Hanife), jedan od dva stava imama Malika, Ebul-Feredža ibn El-Dževzija, Ibn ebi ‘Asima, a od savremenih učenjaka između ostalih i šejha Mensura Es-Simarija.
Takođe, ovo je stav velike skupine ashaba, tabi'ina i drugih učenjaka selefa ovog Ummeta, o čemu će biti govora prilikom argumentiranja. (Fethul-bari 10/435, El-Fetava el-hindije 5/359, El-Mugni 1/91, Nejlul-evtar 1/145)
O farbanju u crno su učenjaci Ibn El-Dževzi i Ibn ebi ‘Asim napisali posebne knjige u kojima su snažno i argumentovano podržali i zauzeli stav dozvole farbanja u crno.
Argumenti sa kojima zagovarači ovog stava dokazuju dozvolu su sljedeće:
Prvi argument – Hadis mutefekun alejhi: “Zaista se Židovi i kršćani ne farbaju, pa se razlikujte od njih”.
Opće značenje riječi “pa se razlikujte od njih” obuhvata dozvolu da se farba sa bilo kojom bojom, jer nisu spomenute neke boje, a na druge upozoreno.
Drugi argument – Hadis od Džabira, radijallahu anhu, kod Muslima u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao za sijedu kosu i bradu Ebu Kuhafe, radijallahu anhu: “Promijenite (ofarbajte) ovo (bijelu kosu i bradu) sa nečim”.
Opće značenje “promijenite ovo sa nečim” obuhvata i crnu boju.
Naravno, zagovorači zabrane farbanja u crno dokazuju svoj stav sa dodatkom istog hadisa koji je u Muslimu “i klonite se crne boje”. Međutim, vjerodostojnost ovog dodatka je upitna, o čemu će biti govora. Takođe sam ravija tog dodatka, Ibn Džurejdž, je farbao u crno.
Treći argument – Hadis od Ebu Zerra, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je nabolje ono sa čime farbate ove sijede kana i ketem (biljka koja daje crnu boju)”.
Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed. Vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani, Šuajb Arnaut i drugi, a dobrim Abdulkadir Arnaut.
Hadis ukazuje da je najbolje farbati sa kanom koja daje crvenu boju i ketemom koji daje crnu boju. Skupina učenjaka kaže da se u hadisu misli na farbanje sa ovim bojama kada se pomiješaju, dok druga skupina smatra da se odnosi i na miješanje i na pojedinačno farbanje, a po općem značenju hadisa je bliže ovo zadnje. Uglavnom, hadis ukazuje na dozvolu farbanja crnom bojom pojedinačno ili pomiješano sa kanom koja je crvena.
Četvrti argument – Da je skupina ashaba od pravednih halifa i drugih farbala u crno:
Bilježi Buharija u svom Sahihu od Enesa, radijallahu anhu, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, ofarbao bradu kanom i ketemom da je njena boja pocrnila (“kan'e levnuha”).
Ibn Hadžer sa jezičke strane navodi da riječi “kan'e levnuha” znače da je boja brade jako pocrvenila, dok učenjak El-‘Ajni tumači da znači da je od jarko crvene prešla u crnu.
Takođe, od ashaba koji su farbali u crno su Osman ibn Affan, S'ad ibn ebi Vekkas, Ukbe ibn Amir, Abdullah ibn Džafer, Mugire ibn Šu'be, Hasan, Husejn, Džerir ibn Abdullah i Amr ibn El-‘As. (El-Mugni 1/91, Fethul-bari 10/435, Nejlul-evtar 1/145, Zadul-me'ad 4/337, El-Elbise vez-zine Abdulvehhab 302-303)
Nije poznato niti prenešeno da je neko od drugih ashaba negirao postupak spomenutih ashaba, što ukazuje da to oni nisu smatrali zabranjenim, u protivnom bilo bi prenešeno.
Takođe, farbanje u crno je bila praksa mnogih tabi'ina, prenosi Ibn El-Kajjim u Zadul-me'adu (4/337) od sljedećih tabi'ina da su farbali u crno: Amr ibn Osman, Alij ibn Abdullah ibn Abbas, Ebu Selem ibn Abdurrahman, Abdurrahman ibn El-Esved, Musa ibn Talha, Ibn Šihab Ez-Zuhri, Ejjub Suhtijani, Ismail ibn M'adijekrib, Muharib ibn Disar, Jezid, Ibn Džurejdž, Ebu Jusuf, Ebi Ishak, Ibn ebi Lejla, Zijad ibn ‘Alaka, Gajlan ibn Džami'a, Nafi'a ibn Džubejr, Amr ibn Alij El-Mukaddemi, Kasim ibn Selam, Muhammed ibn Ishak, El-Hadždžadž ibn Ertat, Ibn Sirin, Ebu Burde, Amr ibn Dinar, Šerahbilu ibn Es-Simt, Anbese ibn Se'id i drugi.
Kaže Ibn Šihab Ez-Zuhri: “Mi smo farbali u crno kada je lice bilo mlado, a kada bi lice i zubi ostarili ostavili bi ga (farbanje u crno)”. (Fethul-bari 10/435)
Prenosi Jahja od imama Malika da je upitan o farbanju u crno, pa je rekao: “Nisam čuo o tome nešto poznato. Farbanje u neku boju mimo crne je meni draže, a u ostavljanju farbanja ima širine, inšallah, i u tome ljudima nema teškoće”. (Šerh El-Muvetta Ez-Zerkani 5/372)
Drugo mišljenje – da je haram.
Ovo je stav Ebu Hanife, Muhammeda Šejbanija, jedan od dva stava šafijskog mezheba i mišljenje mnogih savremenih učenjaka, poput šejha Bin Baza, Saliha Fevzana i drugih. (El-Fetava el-hindije 5/359, I'anetut-talibin 2/231, El-Mugni 1/91, El-Medžmu 1/323)
Neki od učenjaka ovog mišljenja, poput Ishaka, El-Hulejmia i nekih učenjaka šafijskog mezheba, prave razliku između muškarca i udate žene, te dozvoljavaju udatoj ženi da se uljepšava farbanjem u crno ako joj muž dozvoljava. (El-Medžmu 1/323, Fethul-bati 10/435)
Dok neki učenjaci hanefijskog mezheba iz ove zabrane izuzimaju mudžahide (borce na Allahovom putu), odnosno njima daju olakšicu da se farbaju u crno. (El-Fetava el-hindije 5/359)
Argumenti sa kojima dokazuju zabranu su dva poznata hadisa:
Prvi – Hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu i drugi (mimo Buharije) od Džabira, radijallahu anhu, da je na dan oslobođenja Mekke doveden Ebu Kuhafe, otac Ebu Bekra, a njegova glava i brada su bile bijele poput drveta Segame (drvo čiji su plodovi, listovi i cvjetovi bijeli), pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Promijenite (ofarbajte) ovo (bijelu kosu i bradu) sa nečim, i klonite se crne boje”.
Kažu riječi “klonite se crne boje” su jasan dokaz zabrane farbanja u crno.
Komentar: Na dokazivanje sa ovim hadisom data su dva prigovora:
1 – Dodatak na kraju hadisa “klonite se crne boje” je mudredž, tj. to nisu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego riječi nekog od ravija, što znači da se sa tim ne može dokazivati zabrana farbanja u crno.
Dokaz tome je što Muslim u svom Sahihu prenosi ovaj hadis od Ebu Hajseme od Ebu Ez-Zubejra od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao samo: “Promijenite ovo sa nečim” bez dodatka “i klonite se crne boje”. I pitao je Zuhejr (Ebu Hajseme) Ebu El-Zubejra da li Džabir rekao u hadisu “klonite ga crne boje”, on je zanegirao i rekao “ne”. Takođe u Musnedu imam Ahmeda u istom rivajetu se prenosi isti hadis bez dodatka “i klonite se crne boje”. A zatim nakon teksta hadisa prenosi ravija Hasan od Zuhejra da je pitao Ebu El-Zubejra da li je rekao “klonite ga crne boje”, kaže “ne”. A Zuhejr ibn Mu'avije i Hasan ibn Musa su pouzdane ravije. Znači, dvojica ravija (IbnDžurejdž i Lejs) koji prenose ovaj dodatak prenose ga od Ebu El-Zubejra, a kao što je prenešeno on negira da je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Od argumenta koji ukazuju da je ovaj dodatak na kraju hadisa mudredž (da su riječi ravije) je to da ravija Ibn Džurejdž u hadisu kod Muslima, koji prenosi taj dodatak, i sam farbao u crno, jer kako da prenosi hadis u kojem je došla zabrana ili pokuđenost, a onda je on prvi krši?
Zagovarači stava da je haram farbati u crno se oslanjaju na to da hadis prenosi Muslim u svom Sahihu od dvojice ravija Ibn Džurejdža i Lejsa ibn S'ada, oni su obojica pouzdane ravije, a dodatak hadisa od pouzdanog ravije se prihvata, na čemu je skupina učenjaka hadisa.
2 – Hadis “i klonite se crne boje” se odnosi na oca Ebu Bekra, radijallahu anhu, i one čija sijeda kosa ili brada budu ružnog i odurnog izgleda, a ne važi za sve ljude.
Drugi – Hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U zadnje vrijeme će se pojaviti ljudi koji farbaju crnom bojom poput volja golubova, oni neće osjetiti miris Dženneta”.
Bilježe ga Ebu Davud, Nesai i Ahmed. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Hadžer, Nevevi, Ahmed Šakir, Albani i Šu'ajb Arnaut, a dobrim Iraki i Abdulkarir Arnaut.
Komentar: Na dokazivanje sa ovim hadisom data su tri prigovora:
Prvi prigovor – da je hadis slab.
U senedu hadisa je ravija Abdulkerim ibn ebi El-Muhalik, kao što kažu Ebul-Feredž ibn El-Dževzi i drugi, a on je slab ravija sa čijim hadisom se ne argumentira.
Ibn Hadžer i Ibn El-Muziri smatraju da je taj ravija Abdulkerim ibn Malik El-Džezeri, a on je pouzdan, od njega prenose u svoja dva Sahiha Buharija i Muslim.
Drugi prigovor – Da je pogrešno dokazivati zabranu sa ovim hadisom i ako prihvatimo da je vjerodostojan.
Jer žestoka prijetnja koja se spomenuta u hadisu nije zbog farbanja u crno nego zbog nekog drugog grijeha koji nije spomenut, kao što kaže Ibn ebi ‘Asim u svojoj knjizi “El-Hidab (Farbanje)”. Na to ukazuje tekst hadisa “U zadnje vrijeme će se pojaviti ljudi koji farbaju crnom bojom”, a poznata je velika skupina među ashabima i tabinima od prve generacije ovog Ummeta koji su farbali u crno, što znači da strašna prijetnja nije zbog farbanja u crno, jer da je tako onda riječi “u zadnje vrijeme će se pojaviti ljudi” nemaju smisla kad se već takva skupina pojavila na samom početku islama. Tako da je dokazivanje zabrane sa ovim hadisom sasvim pogrešno.
Takođe, hadis govori o ljudima čija je karakteristika i obilježje bila da se farbaju u crno, kao što je došlo u hadisima u opisu havaridža da će im biti obilježje da briju glavu, pa kao što to obilježje havaridža (brijanje glave) ne ukazuje da je brijanje glave haram, tako ni farbanje te skupine u crno ne ukazuje da je to haram.
Treći prigovor – Da se pod farbanjem u crno misli na ono sa kojim se cilja prevara i obmana drugih radi skrivanja identiteta i slično, a oko čije zabrane nema razilaženja.
Zagovorači ovog stava (zabrane) dokazuju i sa drugim hadisima u kojima ima slabosti oko čega nema razilaženja, pa s toga nema potrebe da se isti navde.
Treće mišljenje – da je mekruh (pokuđeno).
Ovo je stav malikijskog, šafijskog i habelijskog mezheba, kao i mnogih učenjaka hanefijskog mezheba. (El-Fetava el-hindijje 5/359, Hašijetul-‘adevi 2/411, Šerhu Muslim 14/80, Fethul-bari 10/436, Nejlul-evtar 1/145)
Njihov argument je spoj između hadisa Džabira i Ibn Abbasa, radijallahu anhum, koje su spustili na stepen pokuđenosti i onoga što se prenosi od velike skupine selefa (ashaba i tabi'ina) ovog Ummeta da su farbali crnom bojom.
Odabrano (radžih) mišljenje je opća dozvola farbanja kose i brade u crno, kako ženama tako i muškarcima.
Razlozi odabira ovog stava su:
– opći hadisi koji ukazuju na propisanost farbanja sijede kose i brade u kojima nema ograničenja u boji.
– dodatak hadisa od Džabira, radijallahu anhu, sa kojim se dokazuje zabrana je upitan sa strane vjerodostojnosti pripisivanja tih riječi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ako bi ga i prihvatili vjerodostojnim najviše na što ukazuje je pokuđenost farbanja u crno starim ljudima poput Ebu Kuhafe, radijallahu anhu, kojima sijeda brada i kosa poružnjaju izgled.
– hadis Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem je došla strašna prijetnja pored slabosti u senedu nije direktan i jasan u tumačenju na koga se odnosi taj opis.
– činjenica da su preko deset ashaba, među kojima dvojica pravednih halifa, farbali u crno, a da nije prenešeno da su im drugi ashabi to negirali, ukazuje da su hadisi sa kojima se dokazuje zabrana jako upitni, jer je nemoguće da tolika skupina ashaba radi haram djelo (farbanje u crno) za koje je došla tako strašna prijetnja (da neće osjetiti miris Dženneta), a da to oni ili nisu znali ili jesu pa svjesno prekršili tu zabranu, a što ne priliči pripisati ashabima.
– takođe, nekoliko desetina imama, učenjaka i velikana selefa Ummeta su se farbali u crno što jasno ukazuje na dozvolu i slabost stava onih koji zabranjuju.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
JE LI BOLJE ZIKRITI ILI UČITI KUR'AN?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Nije mi poznat neki šerijatski tekst u kojem se direktno govori koji od ova dva ibadeta je bolji. Međutim, ako analiziramo šerijatske tekstove (Kur'an i vjerodostojni sunnet) oviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Nije mi poznat neki šerijatski tekst u kojem se direktno govori koji od ova dva ibadeta je bolji.
Međutim, ako analiziramo šerijatske tekstove (Kur'an i vjerodostojni sunnet) o učenju Kur'ana i zikrovima možemo zaključiti sljedeće:
Da je učenje Kur'ana došlo u općoj formi, tj. da je pohvaljeno (mustehab) učiti Kur'an u svim vremenima, izuzev Ramazana kada je to još više potvrđeno.
Dok je učenje većine zikrova vezano za određena vremena, mjesta ili stanja osobe. Poput jutarnjeg i večernjeg zika, zikra pred spavanje, nakon buđenja iz sna, noćnog zikra, dnevnog zikra, zikra poslije namaza, dova izlaska i ulaska u mesdžid, kuću i kupatilo,zikra pri srdžbi, musibetu, kukurikanju pijetla itd.
U svim ovim situacijama Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zikrio ili preporučio da se zikri. A to znači, da je u tim vremenima, mjestima ili stanjima bolje zikriti nego učiti Kur'an, jer da je bilo vrednije tada učiti Kur'an ne bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zikrio tada i preporučio zikrenje. A mimo tih stanja je bolje učiti Kur'an nego zikriti.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba