Postoji više od dvadeset propisa o hajzu, a spomenut ćemo one za koje mislimo da su najpotrebniji.

1. Namaz.

Zabranjen je namaz, kako obavezni tako i dobrovoljni, ženi koja je u hajzu i ne bi bio valjan ako se obavi. Ona nije dužna naklanjati propuštene namaze, osim onaj namaz u čijem vremenu bude čista onoliko koliko bi mogla obaviti jedan potpuni rekat. Takav namaz žena je obavezna naklanjati bilo da se radi o početku ili kraju namaskog vremena.

Primjer za prvo jeste slučaj kada žena dobije hajz nakon što je od zalaska sunca prošlo vrijeme u kojem je moguće klanjati jedan rekat. Ona je obavezna taj namaz (akšam) naklanjati nakon što se očisti.

Primjer za drugo jeste slučaj kada se žena očisti od hajza prije izlaska sunca za vrijeme u kojem je moguće klanjati jedan rekat. Ona je obavezna naklanjati sabah-namaz nakon što se očisti.

Međutim, ako to vrijeme ne bude dovoljno za obavljanje jednog potpunog rekata, naprimjer da žena dobije hajz nakon što od zalaska sunca prođe jedan trenutak, ili da postane čista prije Izlaska sunca na jedan trenutak, tada nije obavezna naklanjati namaz. Ovo se temelji na riječima Allahovog Poslanika s.a.v.s.:

“Ko stigne da klanja jedan rekat od namaza, stigao je cijeli namaz.” (Muttefekun alejhi)

Iz ovog se razumije da ko ne stigne na kraju namaskog vremena obaviti u cjelosti jedan rekat nije stigao obaviti namaz.

Ukoliko ženu zadesi od ikindijskog vremena onoliko za koliko je moguće klanjati jedan rekat, da li je dužna klanjati i podne s ikindijom, i ukoliko je zadesi od jacijskog vremena onoliko za koliko je moguće klanjati jedan rekat, da li je dužna klanjati i akšam s jacijom?

U ovome se ulema razišla, a ispravno je da je obavezna klanjati samo onaj namaz u čijem vremenu je bila čista onoliko za koliko se može obaviti jedan rekat u cijelosti. U ovom slučaju, to je ikindija i jacija, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s.:

“Ko stigne da klanja jedan rekat od ikindije, prije nego što zađe sunce, stigao je klanjati cijelu ikindiju.” (Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik s.a.v.s. nije rekao da je takav čovjek stigao i podne i ikindiju, te da je obavezan klanjati podne, a ono što je osnova jeste neobaveznost (dok se ne ustanovi nešto što obavezuje). Ovo je stav Ebu-Hanife i Malika koji se navodi u komentaru na djelo El-Muhezzeb.

A što se tiče zikra veličanja, slavljenja i hvaljenja Allaha s.v.t. izgovaranja bismille prije jela i u drugim situacijama, čitanja hadisa, fikha, učenja dove i njeno popraćanje riječju amin i slušanja Kur'ana, to nije zabranjeno.

U dva Sahiha, i u drugim hadiskim zbirkama potvrđeno je da je Allahov Poslanik učio Kur'an, a bio je naslonjen u krilu Aiše, r.a., koja je bila u hajzu. Također, u oba Sahiha zabilježeno je da je Ummu Atijje, r.a., čula Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže:

“Neka izađu starice, djevojke i one u hajzu na Bajram da bi prisustvovale dobru i pozivu upućenom vjernicima, a one s hajzom neka se udalje od musalle.”

Što se tiče toga da žena u hajzu uči Kur'an gledajući ili učeći u sebi bez izgovora jezikom, kao naprimjer da stavi Kur'an na nešto i da gleda u ajete učeći ih u sebi, to ne smeta. En-Nevevi u komentaru djela El-Muhezzeb kaže da je to dopušteno bez razilaženja. Međutim, ako učenje bude izgovaranjem jezikom, to je po većini uleme zabranjeno. ElBuhari, Ibn-Džerir et-Taberi i Ibn el-Munzir kažu: “To je dopušteno.” Takav stav zastupaju Malik i Šafija (prvobitni njegov stav), a bilježi ga autor djela Fethu-l-Bari. El-Buhari, bez lanca prenosilaca, navodi od Ibrahima enNehaija daje rekao: “Ne smeta da prouči ajet.” Šejhul-Islam Ibn-Tejmijje u Fetvama koje je sakupio Ibn el-Kasim kaže:

“U Sunnetu, u osnovi, nema ništa čime se zabranjuje učenje Kur'ana ženi u hajzu, a izreka: “Neka žena s hajzom i džunup ne uči ništa iz Kur'ana” jeste slab hadis, oko čega su se složili hadiski učenjaci. S obzirom da su žene u doba Allahovog Poslanika s.a.v.s. dobivale hajz, pa da im je učenje Kur'ana zabranjeno kao što je namaz, to bi Allahov Poslanik s.a.v.s. obznanio svome Ummetu i to bi znale majke vjernika, pa bi se to prenosilo među ljude. Pošto niko od Allahovog Poslanika s.a.v.s. ne prenosi zabranu o tome, nije dopušteno da se to zabrani, znajući da to on nije zabranio. Ako to on nije zabranio, i pored činjenice da je hajz postojao i u njegovo vrijeme, tada se zna da to nije zabranjeno.”

Ono što trebamo reći, nakon što smo saznali za razilaženje uleme, jeste: preče je da žena u hajzu ne uči Kur'an izgovarajući ga jezikom, osim u nuždi, kao naprimjer da je učiteljica, pa je potrebno da podučava učenice, ili prilikom ispita, kada je potrebno da učenice uče zbog polaganja ispita i tome slično.

2. Post.

Zabranjeno je ženi da posti za vrijeme hajza obavezni i dobrovoljni post i on joj ne bi bio ispravan ukoliko bi postila. Međutim, ona je dužna napostiti obavezni post, na osnovu riječi Aiše, r.a.: “Dobivale smo hajz, pa nam je naređivano napaštanje posta, a nije nam naređivano
naklanjavanje namaza.” (Muttefekun alejhi)

Ako žena u momentu dok posti dobije hajz, post joj je pokvaren, pa makar hajz dobila na trenutak prije akšama. Ona je dužna napostiti taj dan ako se radilo o obaveznom
postu.

Ako žena osjeti dolazak hajza prije akšama, ali ga ne dobije do poslije akšama, post joj je potpun i nije pokvaren.
To je ispravniji stav jer krv u unutrašnjosti stomaka nema nikakvog šerijatskog tretmana (značaja), te zato što je Allahov Poslanik s.a.v.s. kada je bio upitan da li se treba okupati žena koja vidi u snu ono što vidi u snu muškarac, rekao:

“Da, ako vidi tekućinu.” Tako je Allahov Poslanik s.a.v.s. propis učinio ovisnim o viđenju sperme ili tekućine kod žene, a ne o pomjeranju toga u utrobi čovjeka. Takav je slučaj i sa hajzom.

Njegovi propisi važe tek pošto krv izađe iz rodnice, a ne dok je krv još u utrobi.
Ako svane zora, a žena bude u hajzu, nije joj ispravan post tog dana, pa makar se očistila od hajza jedan trenutak nakon svitanja zore.

A ako joj prestane hajz prije zore, pa je postila taj dan, post joj je ispravan, pa makar se i ne okupala do izlaska zore. Takav je slučaj i osobe koja je džunup. Ako zanijeti da posti, a džunup je, i okupa se nakon izlaska zore, post joj je ispravan, na osnovu izreke Aiše, r.a., koja kaže:

“Allahovog Poslanika s.a.v.s. tokom ramazana zaticala je zora, a bio bi džunup zbog spolnog odnosa, a ne zbog snoviđenja, zatim bi postio.” (Muttefekun alejhi)

3. Tavaf oko Ka'be.

Zabranjeno je ženi tavafiti oko Ka'be, bio taj tavaf obavezan ili dobrovoljan, i ne bi joj bio ispravan ako bi ga učinila u vrijeme hajza, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. upućenih Aiši, r.a., kada je dobila hajz:

“Radi što rade hadžije, osim tavafa oko Allahove kuće, dok se ne očistiš.”

Sto se tiče ostalih radnji i drugih obreda hadždža i umre, kao što je s'aj između Saffe i Merve, boravak na Arefatu, na Muzdelifi i Mini, bacanje kamenčića i drugo, nisu joj zabranjeni (haram). Ne smeta ako žena obavi tavaf dok je čista, a zatim dobije hajz odmah nakon što je obavila tavaf ili u toku obavljanja s'aja.

4. Oprosni tavaf.

Ako žena upotpuni obrede hadža i umre, a zatim dobije hajz prije odlaska iz Mekke i hajz joj se
nastavi sve do odlaska, ona će otići (iz Mekke) bez obavljenog tavafa, na osnovu izreke Ibn-‘Abbasa, r.a., koji je rekao:

“Naređeno je ljudima da svoje zadnje vrijeme boravka u Mekki provedu kod Ka'be, osim što žena u hajzu ima olakšicu u vezi toga.” (Muttefekun alejhi)

Ženi u hajzu nije mustehab da prilikom napuštanja Mekke dođe do vrata Harema i da uči dovu, jer se to ne navodi od Allahovog Poslanika s.a.v.s., a ibadeti se temelje na onome što se od njega navodi. Ono što se navodi od Allahovog Poslanika s.a.v.s. ukazuje na suprotno. Naime, pošto mu je rečeno da je Safija dobila hajz nakon obavljenog tavaful-ifade, rekao je:

“Neka ide.” (Muttefekun alejhi) On nije naredio dolazak do vrata Harema, a da je to naređeno, bilo bi i obznanjeno.

5. Boravak u mesdžidu (džamiji).

Zabranjeno je ženi koja je u hajzu boraviti u mesdžidu, pa čak i u musalli gdje se klanjaju bajram-namazi, na osnovu hadisa koji prenosi Ummu ‘Atijje, r.a. Ona je čula Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže:

“Neka izađu starice, djevojke i one u hajzu na Bajram da bi prisustvovale dobru i pozivu upućenom vjernicima, a one s hajzom neka se udalje od musalle.” (Muttefekun alejhi)

6. Spolni odnos.

Zabranjeno je njenom mužu da spolno opći s njom i njoj je zabranjeno da mu to dopusti, na osnovu riječi Uzvišenog:

I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. (El-Bekara, 222.)

Pod riječju “el-mehid” u ajetu misli se na vrijeme trajanja hajza kao i na mjesto gdje se javlja, a to je ženski spolni organ, jer Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže:

“Radite šta god hoćete (s ženama u hajzu), osim spolnog akta.” (Muslim)

A i muslimani su se složili oko zabrane općenja u spolni organ žene dok je u hajzu. Ljudima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno odvažiti se na ovaj gnusni čin, a na čiju zabranu ukazuje Kur'an, Sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s. i konsenzus muslimana, pa da tako budu jedni od onih koji su se suprotstavili Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.v.s. i da slijede put suprotan putu vjernika.

U djelu El-Medžmu\ komentaru na djelo El-Muhezzeb, (str. 374, tom II) En-Nevevi kaže: “Šafija je rekao:

‘Ko učini tako nešto počinio je veliki grijeh.'” Učenjaci našeg mezheba, a i drugi, kažu: “Ko dopusti spolni akt sa ženom u hajzu on se tretira nevjernikom.”

Dopušteno je čovjeku, Allahu hvala, udovoljiti svojoj strasti putem ljubljenja, grljenja i snošaja izvan spolnog organa, ali je preče izbjegavati dio tijela između pupka i koljena, osim ako to bude prekriveno. To se temelji na riječima Aiše, r.a.:

“Naređivao bi mi Allahov Poslanik s.a.v.s. da pokrijem donju polovinu tijela, pa bi mi se približio, a ja sam bila u hajzu” (Muttefekun alejhi)

7. Razvod, braka.

Zabranjeno je mužu pustiti ženu koja je u hajzu, na osnovu riječi Uzvišenog:

O Vjerovjesniče, ako puštate žene, puštajte ih u vrijeme kada su čiste. (Et-Talak, 4.)

To znači, u stanju u kojem mogu stupiti u određeno vrijeme postrazvodnog čekanja. Znači da je muž pusti trudnu ili čistu od hajza, ali prije odnosa s njom. To je zato što ako se žena pusti u stanju hajza, ona ne stupa u taj period s obzirom da se hajz u kojem je puštena ne računa u period čekanja-iddet.

A ako je pusti čistu, ali nakon odnosa s njom, tada neće biti poznat period kojeg će čekati, budući da on ne zna da li je ona ostala nakon tog odnosa trudna, pa da se broji čekanje na osnovu trudnoće, ili nije ostala trudna, pa da broji period čekanja na osnovu hajza. Kada nije sigurno o kojoj vrsti čekanja je riječ, njemu je haram pustiti je dok to ne bude poznato.

Razvod je u stanju hajza zabranjen (haram), na osnovu prethodno navedenog ajeta, a i na osnovu onoga što se od Ibn-Omera, r.a., navodi u oba Sahiha, a i u drugim hadiskim zbirkama. Naime, on je pustio ženu za vrijeme hajza, pa je Omer, r.a., obavijestio Allahovog Poslanika s.a.v.s. o tome, te se on zbog toga naljutio i rekao:

“Naredi mu da je vrati i zadrži dok se ona ne očisti, a zatim dobije hajz, pa se opet očisti. Zatim, ako hoće, neka je zadrži, a ako hoće, neka je pusti, ali prije nego ima odnos s njom. Ovim počinje vrijeme čekanja (iddet) i Allah naređuje da se tako puštaju žene.”

Čovjek koji pusti ženu koja je u hajzu griješan je i on je dužan pokajati se Allahu s.v.t. i vratiti ženu pod svoju zaštitu kako bi je pustio prihvatljivim šerijatskim razvodom koji je naredio Allah i Njegov Poslanik s.a.v.s.. Nakon što ju je vratio, on će sačekati da se žena očisti od hajza u kojem ju je pustio, zatim će nakon što žena dobije hajz drugi put i očisti se od njega, zadržati je, ako hoće, ili pustiti je, ako hoće, ali prije nego što bi imao spolni odnos s njom.

Zabrana razvoda u vrijeme hajza izuzima se u tri slučaja:

a) ako žena bude puštena prije nego se muž osamio s njom ili imao odnos s njom, tada ne smeta da je pusti u stanju hajza i ona ne treba čekati kako bi se ponovo udala. Taj razvod nije u suprotnosti sa riječima Uzvišenog: Puštajte ih u vrijeme kada su čiste;

b) ako dobije hajz, a bude trudna, čemu smo prethodno objasnili uzrok;

c) ne smeta pustiti ženu koja je u hajzu ako taj razvod bude uz nadoknadu, naprimjer da između supružnika bude spor i loš međuljudski odnos. Tada je dopušteno mužu da uzme nadoknadu da bi pustio ženu, pa i ako ona bude u hajzu, na osnovu kazivanja Ibn-‘Abbasa, r.a., da je žena Sabita ibn Kajsa došla Allahovom Poslaniku s.a.v.s. i rekla:

“Allahov Poslaniče, ja nemam zamjerki na njegovo ponašanje niti vjeru, međutim, ja u Islamu ne volim nijekanje dobročinstva svome mužu.” Allahov Poslanik s.a.v.s. upitao je:

‘Da li ćeš mu vratiti njegovu bašču’? Rekla je: ‘Da.’ Tada je njemu Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Primi bašču, a nju definitivno pusti.'” (El-Buhari)

Allahov Poslanik s.a.v.s. nije pitao da li je žena u hajzu ili ne. Zbog toga što je ovaj razvod ženino otkupljenje on je i dopušten u bilo kojoj situaciji, ako postoji potreba za njim.

Obrazlažući dopuštenost raskida braka u stanju kada je žena u hajzu, autor djela El-Mugni kaže: “S obzirom da je zabrana puštanja žene dok ima hajz ustanovljena zbog nanošenja ženi štete koja se ogleda u dužem iddetu, a raskid bračne veze jeste zbog uklanjanja štete koja se ogleda u lošem odnosu i suživotu sa onim koga žena ne voli, što je gore od dužeg postrazvodnog čekanja-iddeta, dopušteno je uklanjanje veće štete manjom. Zbog toga, Vjerovjesnik s.a.v.s. ženu koja je tražila raskid bračne veze, nije uopće pitao o njenom stanju.”

Što se tiče samog akta sklapanja braka sa ženom koja je u hajzu, to ne smeta zato što je osnova dopuštenost (toga) i nema dokaza da je to zabranjeno.

Međutim, treba sagledati ulazak muža kod žene koja je u hajzu. Pa, ako bude siguran da neće s njom imati odnos, ne smeta. U suprotnom, neće ulaziti kod nje dok se ne očisti od hajza iz bojazni da neće upasti u haram.

8. Uzimanje u obzir hajza u pogledu iddeta.

Ako čovjek pusti ženu nakon što je imao odnos ili se osamio s njom, ona je obavezna čekati tri puna mjesečna pranja, ako bude jedna od onih koje imaju hajz, a ne bude trudna, na osnovu riječi Uzvišenog:

Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja. (El Bekara, 228.)

Iddet trudne žene traje sve dok se ne porodi, bez obzira da li to bilo nakon kraćeg ili dužeg vremena, na osnovu riječi Uzvišenog:

Trudne žene čekaju sve dok ne rode. (Et-Talak, 4.)

Ako ne bude imala hajz zato što je mlada i nije počela dobijati ga, ili zato što nema hajza zbog starosti, ili zbog toga što je odstranila rodnicu operacijom, ili nema hajz zbog nečeg drugog zbog čega joj se neće povratiti hajz, u tom slučaju iddet traje tri mjeseca, na osnovu riječi Uzvišenog:

A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca, ako niste znali (Et-Talak, 4.)

Ako žena bude jedna od onih koje imaju hajz, ali joj on kasni zbog poznatog razloga, kao što je bolest ili dojenje, ona će ostati u iddetu dok ne dobije hajz, makar se to vrijeme oduljilo i računat će čekanje na osnovu njega (tog hajza).

U slučaju da nestane uzrok, ali se hajz ne vrati, onda će ona čekati cijelu godinu od trenutka kada joj je nestao taj uzrok. Ovo je ispravan stav koji je u skladu sa principima Šerijata. U ovom slučaju ovaj problem se tretira kao slučaj žene kojoj je prestao hajz bez poznatog uzroka. U tom slučaju ženino čekanje trajat će cijelu godinu dana: devet mjeseci u slučaju trudnoće koja najčešće toliko traje i tri mjeseca, inače predviđenih za čekanje-iddet.

Međutim, ako se razvod desi nakon sklapanja braka, a prije spolnog odnosa i osamljivanja sa ženom, tada žena neće uopće stupati u iddet, bilo da je puštena u hajzu ili ne, na osnovu riječi Uzvišenog:

O vjernici, kada se vjernicama oženite, a onda ih prije odnosa s njima pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati (El-Ahzab, 49.)

9. Propis vezan za utvrđivanje začeća i nepostojanja ploda u rodnici žene.

Za ovo se veže nekoliko propisa, kao što je sljedeće: ako umre neko od ženinih bližnjih, a koga njeno dijete ima pravo naslijediti, i ta žena ima muža, njen muž neće imati s njom odnos sve dok ona ne dobije hajz ili se ne pokaže da je trudna. Ako se pokaže da je trudna, propisuje se nasljedstvo na osnovu postojanja trudnoće u vrijeme smrti onoga ko se nasljeđuje, a ako dobije hajz, tada nema naslijeđa na osnovu nepostojanja ploda.

10. Obaveznost gusula-kupanja.

Obaveza je ženi kada joj prestane hajz, okupati se tako što će oprati cijelo tijelo, na osnovu riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš:

“…Pa ako ti dođe hajz, ostavi namaz, a kada prođe, okupaj se i klanjaj.” (El-Buhari)

Najmanje što je obavezno u vezi gusula jeste to da se opere cijelo tijelo, pa čak i ispod kose, a najbolje je da to bude onako kako je opisano u hadisu u kojem je Allahov Poslanik s.a.v.s. kada ga je Esma bint Šekl upitala o gusulu nakon hajza, rekao:

“Neka uzme svaka od vas svoju vodu i sidr pa se dobro očisti. Zatim neka polije svoju glavu trljajući dobro tjeme, a zatim neka polije po sebi vodu i uzme pamučni komad platna na kojem je misk i očisti se njime.” Esma je upitala: ‘Kako da se njime očistim?’ On je rekao: ‘Subhanallah?!’, na što je Aiša rekla: ‘Slijedi trag krvi.'” (Muslim)

Ona nije obavezna rasplitati kosu osim ako je kosa čvrsto upletena tako da se boji da voda neće dospjeti do korijena kose. U Muslimovom Sahihu stoji da je Ummu Seleme, r.a., upitala Allahovog Poslanika s.a.v.s.:

“Ja sam žena koja upliće svoju kosu, pa da li ću je rasplitati prilikom gusula od dženabeta?” (u drugom predanju stoji: “…prilikom gusula od hajza i dženabeta?”) Rekao je:

“‘Ne, dovoljno ti je da pospeš po glavi tri pregršti vode i da poliješ po sebi vodu i tako se očistiš.'”

Ako ženi prestane hajz u toku nekog namaskog vremena, ona je obavezna požuriti s kupanjem kako bi stigla obaviti namaz u njegovom vremenu. Ako bude na putu i nema vode, ili ima ali se boji da će joj naškoditi ako je upotrijebi, ili je bolesna pa će joj naškoditi kupanje, ona će uzeti tejemum kao zamjenu za gusul, sve dok ne nestane zapreka (za gusul) i tada će se okupati.

Nekim ženama prestane hajz u vrijeme nekog namaskog vremena i one odgađaju kupanje do isteka tog namaskog vremena, te kažu da ne mogu upotpuniti kupanje u tom vremenu. Međutim, ovo nije dovoljan razlog, jer one mogu skratiti kupanje na ono što je obavezno pri kupanju i tako mogu obaviti namaz u njegovo vrijeme. A kasnije, kada budu imale vremena, upotpunit će svoje kupanje.

————

Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin

Vidi manje

Imam En-Nevevi, rahimehullah, spomenuo je vise tih adaba i propisa u svojoj knjizi ‘Et-
Tibjan’ 63 . Mi cemo ovdje ukratko navesti najvaznije:

1. ihlas – iskrenost prilikom ucenja Kur'ana, pri cemu onaj koji uci Kur'an treba imati na umu da priziva Uzvisenog Allaha;

2. da svoja usta ocisti misvakom 64 ili necim drugim cime se usta ciste 65 ;

3. da uci Kur'an pod abdestom; dozvoljeno mu je da uci bez abdesta (s tim da nije dzunup 66), ako ga zna napamet, bez dodirivanja mushafa, a mustehadi 67 je to dozvoljeno sve dok se smatra cistom;

4. haram je osobi koja je dzunup i onoj koja ima hajz da uci citav Kur'an ili dio Kur'ana,
osim ako se ne radi o dijelovima Kur'ana koji spadaju u okvir jutarnjeg i vecernjeg zikra, ali im
je dozvoljeno da Kur'an u srcu ponavljaju bez izgovaranja rijeci, a isto tako dozvoljeno im je da gledaju u mushaf, s tim da ga direktno ne dodiruju 68 ;

5. ako osoba koja je dzunup ili osoba koja ima hajz hoce da se ocisti (okupa) i ne mogne naci vode, ona ce uzeti tejemum, te mu samim tim postaje dozvoljeno ucenje Kur'ana i obavlja- nje namaza i sl., sve dok ne ucini nesto sto kvari tejemum ili ne nađe vodu;

6. pozeljno je da ucenje Kur'ana bude na cistom mjestu, a takoder bi pozeljno bilo da to bude u dzamiji, jer ona uglavnom predstavlja cisto i casno mjesto, a uz to boravak u dzamiji uz nijet moze biti itikaf, također ne treba uciti Kur'an osim na lijepom i cistom mjestu;

7. pozeljno je da se onaj koji uci Kur'an okrene prema kibli prilikom ucenja, da skruseno
sjedi uz smirenost i dostojanstvo, oborene glave. Ako bi Kur'an ucio stojeci ili naslonjen i si., to je dozvoljeno i ima nagradu za svoje ucenje, ali se ne moze porediti s prvim slucajem;

8. kada zeli poceti s ucenjem Kur'ana, pozeljno je da zatrazi utociste kod Allaha i kaze:
‘E'uzu billahi mines-sejtanir-radzim’ (Trazim utociste kod Allaha od prokletog sejtana’). To je
misljenje vecine alima. Takoder treba da prouci ‘bismillahir-rahamanir-rahim’ (‘u ime Allaha, Milostivog, Samilosnog’) na pocetku svake sure, osim sure Et-Tevba (El-Bera'e);

9. kada pocne uciti, onda se treba skoncentrisati na skrusenost i razmisljanje;

10. kada uci Kur'an treba da osjeti bogobojaznost i strah od Allaha zbog toga sto je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

‘Ucite Kur'an i placite, a ako ne budete mogli plakati, onda se pravite da placete”

To je zato jer kada razmislja o onome sto se u Kur'anu navodi od prijetnji, obecanja i ugovora, a zatim sagleda svoj nemar u vezi s time, onda ako ga ne obuzme tuga i ne pocne plakati
(zbog toga), neka place zbog skamenjenosti svoga srca, jer je to jedna od najvecih nevolja;

11. treba Kur'an uciti pazljivo; islamski ucenjaci su slozni da je mustehab da se Kur'an
uci pazljivo, zbog rijeci Uzvisenog Allaha: izgovaraj Kur'an pazljivo’ 10 , kao i zato sto je
pazljivo ucenje blize postivanju (Kur'ana) i ostavlja veci trag na srce, za razliku od brzog ucenja;

12. lijepo je da, kada prouci ajet koji govori o Allahovoj milosti, zamoli Uzvisenog Allaha da mu udijeli (dobra) iz Svoga obilja, a kada prouci ajet koji govori o kazni, da zatrazi utociste kod Allaha od zla i kazne; kada prouci ajet koji govori o tome da je Uzviseni Allah daleko od
nesavrsenstva, onda treba reci: ‘Subhanehu ve te'ala’ (‘Neka je slavaljen i uzvisen’) ili ‘dzellet
azametuhu’ (‘neka je sveta Njegova uzvisenost’) ili nesto slicno tome;

13. treba posvetiti paznju postivanju Kur'ana i izbjegavati da ga nesto tokom ucenja navedena smijeh, galamu, raspravu ili igru, zbog rijeci Uzvisenog Allaha:

‘A kad se uci Kur'an, vi ga slusajte i sutite da bi vam se smilovalo’; 71

14. nije dozvoljeno ucenje Kur'ana na nekom drugom jeziku osim na arapskom, bez obzira da li ucac dobro znao arapski ili ne, bez obzira da li se radilo o ucenju Kur'ana na namazu ili nekim drugim povodom 72 ;

15. nije dozvoljeno uciti Kur'an, osim na jednom od sedam priznatih kiraeta (vedzhova);
zabranjeno je uciti Kur'an na nekom kireatu koji nije priznat (saz); kada onaj koji uci Kur'an uci
po jednom od priznatih kiraeta, onda treba zavrsiti ucenje po tom kiraetu, sve dok se radi o povezanom govoru (misaonoj cjelini) i ne smije mjesati kiraete na jednom mjestu;

16. islamski ucenjaci smatraju da se Kur'an treba uciti po redoslijedu, bez obzira da li se radilo o ucenju u namazu ili nekom drugom, jer je takav raspored, kakav jeste, odreden radi neke
mudrosti;

17. ucenje Kur'ana gledajuci u mushaf je vrjednije nego ucenje Kur'ana napamet van namaza, jer je gledanje u mushaf ibadet, pa stoga treba da se objedini ucenje i gledanje, osim u slucaju da ucac Kur'ana osjeti vecu skrusenost kad ga uci napamet;

18. mustehab je da se formiraju halke ucenja i proucavanja Kur'ana, shodno hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Nece se okupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuca da uce Kur'an i medusobno ga proucavaju, a da se na njih nece spustiti smirenost, obuhvatiti ih
milost, natkriliti ih meleci i Allah ih spomenuti kod onih, koji su kod Njega’; 13

19. mustehab je da se glasnije uci, ako se ne boji rijaa 74 ili da ce ucenje ometati druge, jer
glasnije ucenje drzi srce budnim i pomaze koncentraciju, a samim tim sluh navodi na razmis-
ljanje prilikom ucenja. U hadisu se navodi: ‘Allah ne slusa nista kao sto slusa poslanika lijepog
glasa koji glasno uci Kur'an’-? 5

20. mustehab je da se uljepsa glas prilikom ucenja Kur'ana, na osnovu hadisa Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ukrasite Kur'an svojim glasovima’; 76

21. mustehab je traziti da Kur'an uci onaj ko ima lijep glas; to je bio sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer Ibn Mesud kaze:

‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mi je: ‘Uci mi (Kur'an). ‘

‘Da ti ga ucim, a tebi je objavljen?’, upitao sam.

‘Zelim da ga cujem od nekog drugog’, odgovori on, pa sam ucio suru En-Nisa sve dok nisam stigao do ajeta: ‘A sta ce, tek, bit kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?’ 11 ;

22. veliki dio uleme smatra pozeljnim da se naucna sijela otvaraju (zapocinju) ucenjem Kur'ana, koji ce uciti osoba koja ima lijep glas;

23. ucac Kur'ana prilikom pocinjanja i zavrsavanja ucenja ne treba se pridrzavati znakova u
Kur'anu koji oznacavaju cetvrtinu (rub'u), asere i dzuzeve, ako smisao nece biti potpun, jer bi u tom slucaju nastala pometnja;

24. pokuđeno je ucenje Kur'ana na nekim mjestima i u nekim situacijama među koje spada:
kad se covjek nalazi na rukuu, sedzdi, tesehuddu (ucenju et-tehijjatu) i drugim stanjima u namazu, osim na kijamu; pokudeno je ucenje Kur'ana mimo Fatihe onome koji klanja za imamom i cuje njegovo ucenje; pokudeno je uciti Kur'an prilikom pospanosti, kao i prilikom hutbe za onoga ko cuje hatiba sa mimbera;

25. ne treba izdvajati neke prilike tokom kojih se uce određene sure, bez vjerodostojnog dokaza, kao sto neki uce petkom na sabahu sure u kojima se nalazi ajet sedzde osim sure Es-
Sedzda, ili ako na teravija-namazu uci suru El-En'am na posljednjem rekatu sedme noci ramazana smatrajuci to lijepim (mustehabom);

26. ako mu neko nazove selam, a on uci Kur'an, onda treba zastati s ucenjem i odgovoriti
mu na selam, a ako neko kihne dok on uci, mimo namaza, i kaze: ‘El-hamdu lillah’ (‘Hvala
Allahu’), onda je lijepo da mu onaj ko uci Kur'an kaze: ‘Rahimekullah’ (‘Allah ti se smilovao’), a
ako cuje mujezina, onda treba prekinuti ucenje i odazvati se na poziv (ezana);

27. kada prouci ajet sedzde, onda treba uciniti sedzdetut-tilavu.

————

Iz knjige “Deset stvari koje vode Allahovoj ljubavi”
Autor: Ibn Kajjim El-Dževzijje

Vidi manje