Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se iznese ono što je prenešeno, rečeno i napisano o broju rekata teravih-namaza.

Naime, nakon što se sakupe stavovi i mišljenja učenjaka po ovom pitanju, oni se mogu svrstati u otprilike neka tri opća stava učenjaka koji obuhvataju sve što je rečeno o ovoj temi.

Prvi opći stav učenjaka – da je broj rekata teravije šerijatski određen.

Drugi opći stav učenjaka – da je teraviju najbolje klanjati 11 rekata a dozvoljeno je i sa više.

Treći opći stav učenjaka – da broj rekata teravije nije šerijatski određen, nego da u tome ima širine, pa ko oduži kijam smanji broj rekata a ko skrati kijam poveća broj rekata.

Prvi opći stav učenjaka – da je broj rekata teravije namaza šerijatski određen.

Zagovarači ovog stava su se međusobno razišli koliki je taj broj. Pa tako prenose Muhammed ibn Nasr El-Mervezi u knjizi Muhtesaru salatul-vitr i Ibn Hadžer u knjizi Fethul-bari petnaest mišljenja učenjaka.

A to su da se teravija klanja: 11 rekata, 13 rekata, 16 i vitre, 21 rekat, 23 rekata, 24 i vitre, 20 rekata do dvadesete noći Ramazana a zatim 24 rekata do kraja Ramazana, 24 rekata do dvadesete noći Ramazana a zatim 28 rekata do kraja Ramazana, kao prethodno sa vitretom od 7 rekata, 34 i vitre, 36 i tri vitra, 38 i jedan rekat vitra, 41 rekat, 40 rekata i 7 vitre, 46 rekata i vitre 3.

U današnjoj praksi muslimana od spomenutih 15 mišljenja praktikuju se samo četiri. A od ta četiri mišljenja dva predstavljaju zvanične stavove četiri poznata mezheba.

Prvo mišljenje – po zvaničnom stavu hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba teravija ima 20 rekata i tri rekata vitra.

Drugo mišljenje – stav malikijskog mezheba da teravija ima 36 rekata i tri rekata vitra.

Dokaz prvog mišljenja je ono što se prenosi od Omera, radijallahu anhu, da je naredio Ubejj ibn K'abu, radijallahu anhu, da predvodeći džemat klanja 20 rekata teravije i tri vitra. Kažu da ovo je bilo u prisustvu ashaba pa time biva idžma’ (konsenzus) ashaba.

A dokaz malikija je praksa muslimana u klanjanju teravije u Medini, tj. klanjali su 36 rekata teravije i tri vitra. (pogledaj: Bedai'u-sanai'i 1/288, El-Medžmu'u 4/32-33, Keššaful-kinna'i 1/425, Šerhuz-zerkani 1/284)

Treće mišljenje – da teravija ima najviše 11 rekata sa vitre-namazom i da je to sunnet, a klanjanje teravije 20 rekata na način na koji se klanja sa ustrajnošću na tome kod većine muslimana je novotarija.

Najistaknutiji predstavnik ovog mišljenje je Sane'ani, autor knjige Subulus-selam, poznatog komentara Bulugul-merama. Kaže, dokaz da je sunnet klanjati traviju 11 rekata je hadis na čijoj vjerodostojnosti su se složili Buharija i Muslim gdje je upitana Aiša, radijallahu anha, kakav je bio namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Ramazanu. Odgovorila je da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije klanjao u Ramazanu niti van Ramazana više od 11 rekata. A kaže da klanjati teraviju 20 rekata nema osnova u vjerodostojnom sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer hadisi koji su prenešeni da je klanjao 20 rekata su veoma slabi na čemu su složni muhaddisi, te je prema tome klanjati teraviju 20 rekata novotarija. (Subulus-selam 2/19-24)

Četvrto mišljenje – da je sunnet teraviju klanjati najviše 11 rekata i da nije dozvoljeno klanjati je sa više rekata od toga.

Najistaknutiji pobornik ovog mišljenja je šejh Albani, rahimehullah. Dokazuje svoje mišljenje sa gore spomenutim hadisom kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, i hadisom kojeg bilježi Buharija gdje stoji: „Klanjajte onako kako ste vidjeli mene da klanjam“.

Kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da klanjamo onako kako je on klanjao, a on je klanjao najviše 11 rekata, prema tome, sunnet je klanjati najviše 11 rekata i nije dozvoljeno klanjati više od toga kao što nije dozvoljeno klanjati sunnete sabah-namaza više od dva rekata. Sa druge strane, klanjati više od 11 rekata znači negirati hadis i osnov vjere da je najbolja uputa uputa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Salatut-teravih od Albanija str.124-126) A hadisi u kojima je došlo od Aiše, Ibn Abbasa i drugih, radijallahu anhum, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao 13 rekata noćni namaz, to je pojašnjeno u nekim drugim rivajetima. To jest, ubrojano je u tih 13 rekata ili dva rekata sabahskog sunneta ili dva kratka rekata koje je klanjao prije noćnog namaza.

Komentar: Dokaz kojim se dokazuje stav tri mezheba, hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog, da teravija ima dvadeset rekata i tri rekata vitra, tj. da je to uveo Omer, radijallahu anhu, te da je to bilo u prisustvu drugih ashaba pa time postaje idžma’ ashaba na tome. Ovo bi bilo prihvatljivo da nije razilaženja muhaddisa oko vjerodostojnosti same predaje da je Omer, radijallahu anhu, naredio da se klanja 20 rekata.

Prenosi Imam Malik u svom Muvetteu (1/137-138) sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od ashaba Es-Saida ibn Jezida da je Omer naredio Ubejj ibn K'abu i Temimu ed-Dariju, radijallahu anhum, da klanjaju teraviju 11 rekata. Ovaj rivajet takođe prenose Bejheki u Sunenu kubra (1/469) i Ibn Ebi Šejbe u svom Musannefu (2/89/2). Ovo je najvjerodostojnije što je prenešeno od Omera, radijallahu anhu, po pitanju teravije. A rivajet u Muvettu od Jezid ibn Rumana da su ljudi u vremenu Omera, radijallahu anhu, klanjali teraviju 23 rekata je slab, jer je Jezid rođen poslije smrti Omera, radijallahu anhu.

Šejh Albani je u knjizi Salatut-teravih sakupio sve što je prenešeno o klanjanju teravije 20 ili 23 rekata u vremenu Omera, radijallahu anhu, i pojasnio slabost svih tih predaja.

Takođe, Tirmizi i Imam Šafija spominju ove predaje sa izrazima iz kojih se razumije da su ih samtrali slabim (sigatul-d'afi). Sa druge strane, imamo učenjake koji smatraju da se zbog mnoštva tih predaja uzima vijest o klanjanju u vremenu Omera, radijallahu anhu, 23 rekata kao nešto opće poznato i prihvatljivo bez obzira na senede tih predaja.

Dokazivanje malikija da se teravija klanja 39 rekata sa vitrom time da je to praksa muslimana u Medini je slabo, jer praksa muslimana Medine nije šerijatski dokaz kojeg su muslimani dužni slijediti.

Stav Sane'anija da je klanjanje teravije 20 rekata novotarija je daleko od istine. Jer ako uzmemo da je to uveo Omer, radijallahu anhu, a došlo je u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Ebu Davud (4607) i Tirmizi (2676): „Držite se mog sunneta i sunneta pravovjernih halifa, uhvatite se za njeg svojim očnjacima. Čuvajte se novotarija, jer je svaka novotarija dalalet“, nema sumnje da je Omer, radijallahu anhu, jedan od pravovjernih halifa čiji je sunnet naređeno da slijedimo. U istom ovom hadisu je upozoreno na novotariju i podstaknuto na slijeđenje sunneta pravovjernih halifa što potvrđuje da je nespojivo da te halife dođu sa nečim u čemu ih ljudi slijede a da to bude novotarija

. A ako uzmemo da je ta praksa klanjanja teravije 23 rekata uvedena poslije Omera, radijallahu anhu, onda je opet greška nazvati je novotarijom. Jer prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu aleji ve sellem, i pitao ga kako se klanja noćni namaz. Odgovorio je: „Dva po dva (rekata), pa kada se uplašiš (da je blizu) sabaha, klanjaj vitre jedan rekat, time će tvoje klanjanje završiti neparnim brojem rekata“. (muttefekun alejhi)

U ovom hadisu čovjek pita kako se klanja noćni namaz, a teravija je noćni namaz u Ramazanu, pa da je bilo zabranjeno klanjati više od 11 rekata, ili da je novotarija klanjati više od jedanaest, to bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, morao pojasniti. Pa tako po ovom hadisu sunnet je klanjati 20 rekata teravije, kao i manje ili više od toga. Ujedno ovaj hadis je odgovor na stav Albanija da nije dozovljeno klanjati teraviju sa više od 11 rekata.

A stav Sane'anija i Alabanija da je sunnet klanjati najviše 11 rekata, kosi se sa gore spomenutim hadisom i hadisima mutefekun alejhi u kojima je došlo da je klanjao 13 rekata, a o tome će biti govora u narednom dijelu teksta.

Drugi opći stav učenjaka – da je teraviju najbolje klanjati 11 rekata a dozvoljeno je i sa više.

Ovo je stav kojeg je Imam Malik izabrao (Šerhuz-zerkani 1/284), takođe Ibnul-Hummam od hanefija smatra da je 11 rekata sunnet (Fethul-kadir 1/333), a od savremenih učenjaka na ovom stavu su El-Mu'allimi, s tim da on kaže 11 ili 13 rekata, Bin Baz i mnogi drugi.

Oni dokazuju svoj stav mnogim vjerodostojnim hadisima u kojima se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao noćni namaz 11 rekata. A hadis za koji smatraju da je jasan i nedvosmislen dokaz po ovom pitanju je ono što kaže Aiša, radijallahu anha, kada je upitana kakav je bio namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Ramazanu. Odgovorila je da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije klanjao u Ramazanu niti van Ramazana više od 11 rekata. A da je dozvoljeno i više od toga dokaz je praksa selafa, tj. oni nisu ograničavali teraviju određenim brojem rekata. Sa druge strane, kažu da je teravija dobrovoljni namaz te u njemu ima širine.

Komentar: Ono što se može prigovoriti onima koji zastupaju ovo mišljenje je to što su dokazujući svoj stav uzeli dio hadisa a dio zanemarili. Jer u hadisima u kojima se opisuje noćni namaz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pored navođenja broja rekata koliko je klanjao opisan je način kako ga je klanjao. To jest, klanjao bi jednu trećinu noći sa dugim kijamima (stajanjem), rukuima i sedždama. U nastavku hadisa u kojem Aiša, radijallahu anha, odgovara na pitanje kakav je bio noćni namaz

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je došlo: „Klanjao bi četiri rekata, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, zatim bi klanjao još četiri, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, a zatim bi klanjao tri…“. Pa shodno dokazima kojim dokazuju svoj stav kod njih bi trebalo biti da je sunnet klanjati trećinu noći najviše 11 rekata sa dugim kijamom onako kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao.

Sa druge strane, ovo bi bio sunnet ako se klanja sam a ne u džematu, jer to je uvećini bila praksa Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A one tri noći Ramazana koje je klanjao u džematu sa ashabima nije prenešeno koliko je rekata klanjao.

Treći opći stav učenjaka – da broj rekata teravije namaza nije šerijatski određen, nego da u tome ima širine, pa ko oduži kijam smanji broj rekata a ko skrati kijam poveća broj rekata.

Po ovom stavu je sunnet i mustehab klanjati bilo koji broj rekata teravih namaza koji je prenešen od selefa (misli se na onih petnaest mišljenja prenesenih od selefa), a to se razlikuje od vremena, mjesta, džemata i džematlija.

Na ovom stavu su Imam Šafija, Imam Ahmed, Ibn Abdulberr, Ibn Tejmija, Sujuti i mnogi savremeni učanjaci.

Kaže Imam Šafija: „Vidio sam ljude kako klanjaju u Medini 39 rekata, a meni je draže 20, toliko klanjaju u Mekki. A u svemu ovome (broju rekata teravije) nema tjesnoće niti granice (određenog broja rekata) kod koje se mora stati, jer je teravija dobrovoljni namaz. Pa ako oduže kijam a smanje broj sedždi to je dobro, a ovo je meni draže, a ako povećaju broj ruku'a i sedždi i to je dobro“.

Kaže Imam Ahmed, kada ga je Ishak ibn Mensur upitao koliko rekata se klanja teravija: „O tome ima oko 40 mišljenja, teravija je nafila (dobrovoljni namaz)“. Oba ova mišljenja prenosi Muhammed ibn Nasr El-Mervezi u knjizi Kijamu Ramadan. Kaže Ibn Abdulberr: „Složni su učenjaci da noćni namaz nema određen broj rekata i da je on nafila (dobrovoljni namaz), pa onaj ko hoće oduži kijam i smanji broj rekata, a ko hoće poveća broj ruku'a i sedždi“. (El-Istizkar 5/244) Teravija je noćni namaz koji se klanja u mjesecu Ramazanu.

Kaže Ibn Tejmije: „Onaj ko misli da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio da se teravija klanja određen broj rekata, da se taj broj ne smije povećati niti smanjiti, taj je pogriješio“. (Medžmu'ul-fetava 22/272) Na drugom mjestu kaže: „Odabran stav je da sve što je prenešeno o broju rekata travije (11 rekata, 13, 23 i 39) da je isparavno, kao što je zabilježeno od Imama Ahmeda. I da broj rekata teravije nije šerijatski određen, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ga ograničio određenim brojem. Pa je tako povećanje ili smanjenje broja rekata teravije zavisno od dužine ili kratkoće kijama“. (Medžmu'ul-fetava 23/113)

Kaže Sujuti: „U vjerodostojnim hadisima u kojima se podstiče i naređuje klanjanje teravije u Ramazanu nije određen broj rekata koliko se ona klanja…“. (El-Mesabih fi salatit-teravih str.14)

Osnovni dokaz sa kojim dokazuju svoj stav je hadis kojeg prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma. Došlo je u hadisu da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu aleji ve sellem, i pitao ga kako se klanja noćni namaz. Odgovorio je: „Dva po dva (rekata), pa kada se uplašiš (da je blizu) sabaha, klanjaj vitre jedan rekat, time će tvoje klanjanje završiti neparnim brojem rekata“. (muttefekun alejhi)

U ovom hadisu čovjek pita kako se klanja noćni namaz, a teravija je noćni namaz u Ramazanu, pa da se noćni namaz ili teravija klanjaju u određenom broju rekata to bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, morao pojasniti, jer je ovo momenat kada objašnjava šerijatske propise. Odgovor je bio dva po dva a onda završi sa jednim rekatom vitra. A odgovor ovom čovjeku predstavlja pojašnjenje čitavom Ummetu kako se klanja teravija ili noćni namaz. Pa tako ovaj hadis predstavlja najjači i najdirektniji dokaz u ovoj mes'eli.

Drugi dokaz sa kojim podupiru svoje mišljenje je stav selefa ovog Ummeta, tj. samo razilaženje učenjaka selefa na petnaestak ili po Imamu Ahmedu na 40 mišljenja po ovom pitanju, govori da su učenjaci selefa bili na tome da broj rekata teravije nije šerijatski određen, jer da je bio određen ne bi imali pravo da dolaze sa svojim mišljenjima za koje apsolutno nema dokaza. Nego je svako od njih određivao taj broj shodno vremenu, mjestu, džematu i džematlijama, odnosno dužini ili kratkoći kijama.

A dokaz da je mustehab odužiti kijam su mnogi ajeti i hadisi.

Kaže Uzvišeni: „Noću su malo spavali” (Ez-Zarijat 17), „Probdij noć, osim malog dijela; – polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, izgovaraj Kur’an pažljivo” (El-Muzemmil 2-4), „I u jednom dijelu noći radi Njega molitvu obavljaj, i dugo Ga noću hvali?“ (El-Insan 26), „Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…?“ (Ez-Zumer 9), „Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju” (Es-Sedžde 16).

Svi ovi ajeti upućuju na vrijednost dugog kijama, a dugi kijam zahtijeva da se smanji broj rekata. Došlo je u hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn ‘Amr ibn El-‘As, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allahu je najdraži namaz namaz Davuda, alejhisselam, a najdrži post post Davuda, alejhisselam. On bi spavao pola noći, pa bi klanjao njenu trećinu, a onda bi spavao šestinu. A svaki drugi dan bi postio“. (muttefekun alejhi)

Došlo je u hadisu kojeg bilježi Muslim (756): „Najbolji namaz je namaz dugog kijama“. Kaže Aiša, radijallahu anha, opisujući noćni namaz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Klanjao bi četiri rekata, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, zatim bi klanjao još četiri, ne pitaj o njihovoj ljepoti i dužini, a zatim bi klanjao tri…“. (muttefekun alejhi)

U vjerodostojnim predajama su Huzejfe, Ibn Mes'ud, Ibn ‘Abbas i mnogi drugi ashabi, raijallahu anhum, opisali dužinu noćnog namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sve ovo spomenuto ukazuje na vrijednost dugog kijama u noćnom namazu.

A od dokaza da je mustehab činiti što više sedždi su sljedeći hadisi:

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Rebi'ate ibn K'abu kada je zatražio da bude u njegovog društvu u Džennetu: „Zaposli sam sebe sa činjenjem mnogo sedždi“. (Muslim 489) Takođe kaže Sevbanu, radijallahu anhu: „Čini Allahu mnogo sedždi, jer nećeš učiniti Allahu nijednu sedždu a da te Allah neće zbog nje uzdignuti jednu deredžu i skinuti sa tebe jedan grijeh“. (Muslim 488)

Odabrano (radžih) mišljenje:
Nakon svega izloženo i kazanog, odabrano mišljenje učenjaka o broju rekata teravije namaza je treći stav, tj. da broj rekata teravije namaza nije šerijatski određen, nego da u tome ima širine, ko oduži kijam smanji broj rekata a ko skrati kijam poveća broj rekata. Ovaj stav je naispravniji zbog snage dokaza na kojima je zasnovan, a sa druge strane zbog podložnosti dokaza drugih stavova kritici i primjedbi. Pa je tako sunnet i mustehab klanjati bilo koji broj rekata teravih namaza koji je prenešen od selefa (tj. onih petnaest mišljenja prenesenih od selefa), a to se razlikuje od vremena, mjesta, džemata i džematlija. A Allah zna najbolje.

NAPOMENA:
Oni koji napuštaju teraviju nakon osam ili deset klanjanih rekata, želeći time da slijede sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u klanjanju samo 11 rekata, trebali bi da se zapitaju da li tim postupkom zaista slijede sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?

Postavlja se pitanje za koga se, u stvari, može reći da klanja teraviju namaz baš onako kako ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao?

Odgovor: za onog koji klanja trećinu noći ili približno toliko, čiji rekati su lijepi i dugi i koji klanja pojedinačno van džemata. Prema tome, onaj ko klanja u džematu, mnogo manje od trećine noći, osam ili deset kratkih i brzih rekata, zar može reći za sebe da klanja teraviju onako kako ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao i da slijedi Sunnet? A ako misli da klanjajući osam ili deset rekata uz napuštanje džemata i mesdžida slijedi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u broju rekata, opet griješi. Jer Sunnet

Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se klanja sa imamom do kraja teravije. Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je klanjao sa ashabima teraviju do pola noći, zašto ne klanja sa njima preostali dio noći? Odgovorio mu je

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: „Ko klanja sa imamom sve do kraja (teravih) namaza, broji mu se kao da je klanjao čitavu noć“ (Ebu Davud 1375, Tirmizi 806, Nesai 3/83, Ibn Madže 1327, Ahmed 5/159 i Ibn Huzejme 2206).

Sa druge strane, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije propisao ovom Ummetu da klanjaju određen broj rekata teravije ili noćnog namaza, nego je odgovorio čovjeku koji ga je pitao kako se klanja noćni namaz riječima: „Dva po dva (rekata), pa kada se uplašiš (da je blizu) sabaha, klanjaj vitre jedan rekat“. (muttefekun alejhi) Pa tako oni koji napuštaju džamiju nakon osmog rekata oni time ne slijede Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

A poštovani i cijenjeni učenjaci koji su iznijeli stav da je sunnet klanjati teraviju 11 rekata i da nije dozvoljeno više od toga, ili da je klanjanje 20 rekata novotarija, oni imaju nagradu kod Allaha za svoj uloženi trud u idžtihadu, svejedno pogodili ili promašili. Ali nema sumnje da su ovi stavovi čudni i strani. Pa kako to da selef ovog Ummeta koji je više od nas volio i primjenjivao sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije ustrajavao i bio gorljiv u klanjanju teravije 11 rekata, niti je zabranjivao da se klanja više od toga niti to smatrao novotarijom.

Nego baš obrnuto, klanjali su više od 11 rekata i smatali da je to sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zar nismo mi oni koji slijede Kur'an i Sunnet onako kako ih je shvatio selef ovog Ummeta, pa ako je tako ne treba da se razilazimo sa selefom po ovom pitanju.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nafila koja je vezana za farz jacije namaza su dva rekata potvrđenog suneta koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stalno klanjao poslije jacije osim na putovanju.

U hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) kaže Ibn Omer, radijallahu anhu: „Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (da je klanjao) deset rekata: dva rekata prije podne, dva rekata poslije podne, dva rekata poslije akšama u kući, dva rekata poslije jacije u kući i dva rekata prije sabaha“ (Tekst hadisa je iz Sahiha Buharije).

A što se tiče nafile prije jacije namaza, nije potvrđena određena nafila, pa tako u tome ima širine.

Skupina učenjaka smatra da je mustehab klanjati dva rekata između ezana i ikameta svih pet farz namaza, pa tako i između ezana i ikameta jacije namaza. Dokazuju to hadisom mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Abdullah ibn Mugaffela, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Između svaka dva ezana (ezana i ikameta) je namaz“, ponovio je to tri puta i nakon trećeg dodao: „Onome ko hoće“. S tim da su suneti, bili potvrđeni ili nepotvrđeni, prije sabaha, podne, ikindije i akšama došli potvrđeni u vjerodostojnim hadisima za razliku od jacije.

Prema tome, jacija nema ni potvrđenih ni nepotvrđenih suneta prije farza, osim dva rekata nafile između ezana i ikameta. Pa tako ko se zadesi u mesdžidu nakon ezana jacije, mustehab mu je da ustane i klanja dva rekata nafile, a onome ko uđe u mesdžid nakon ezana dovoljno je da klanja dva rekata tehijetul-mesdžida. Jacija namaz nema četiri rekata suneta prije farza.

Ve billahi tevfik.

Izvor: http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

lejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Postoje ljudi koji su džahili (neznalice). Džahil (neznalica) je onaj ko nema znanja o nečemu ili ima poimanje nečega drugačije od onoga kako je u stvarnosti.

Učenjaci Usulul-fikha dijele džahile na dvije vrste: besit i murekkeb.

Džahil besit ili jednostavni neznalica je onaj koji ne zna i zna da ne zna.

Džahil murekkeb ili dvostruki neznalica je onaj koji ne zna, a tvrdi ili misli da zna. Njegov džehl je sastavljen od dva džehla: nema znanja i ne zna da ne zna.

Osoba spomenuta u pitanju je džahil murekkeb, jer u gore navedenim pitanjima on ne samo da nema znanja, nego je ubjeđen da zna, a to znanje je pogrešno

Nije mi poznato da ima razilaženje među učenjacima oko dozvoljenosti i ispravnosti namaza za takvim imamom. Naravno, mustehab je da se za imame postavljaju najučenije osobe. Međutim, to često nije u rukama džematlija.

Prema tome, nema smetnje da se klanja za osobom koja ima stavove koji ukazuju na njen džehl. Namaz za njom je ispravan. A Allah zna najbolje.

Ve billahi tevfik.

http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Islamski pravnici uvjetuju tri vrste posebnih šartova za džumu-namaz, mimo šartova pet dnevnih namaza, a to su: Šartove obaveznosti, Šartove valjanosti i Šartove koji su istovremeno šartovi obaveznosti i valjanosti.

Šartovi obaveznosti su oni šartovi bez čijeg ispunjenja namaz nije obavezan, poput punoljetnosti. A Šartovi valjanosti su oni bez čijeg ispunjenja namaz nije ispravan, poput dozvole vladara.

Šartovi obaveznosti, tj. da bi neko bio obavezan klanjati džumu, su: da je muškarac, slobodan, punoljetan, zdrav i u svom mjestu boravka. Analogno tome- žena, rob, dijete, bolesnik i musafir nisu obavezni klanjati džumu.

Šartovi valjanosti i Šartovi koji su istovremeno šartovi obaveznosti i valjanosti

Islamski pravnici uvjetuju za valjanost džume, naravno ako zanemarimo njihovo međusobno razilaženje, četiri šarta, a uvjetuju tri šarta koji su istovremeno šartovi obaveznosti i valjanosti, što je ukupno sedam šartova.

Ti šartovi su:

1. nastupanje namaskog vremena džume – namaza,

2. održavanje hutbe prije namaza,

3. obavljanje džume u džematu sa određenim brojem klanjača,

4. dozvola vladara,

5. neobavljanje džume-namaza na više mjesta u jednom gradu bez potrebe,

6. da se klanja u naseljenom mjestu, gradu ili selu,

7. da se klanja u džamiji i za imamom koji nije musafir.

Koga zanimaju detalji oko stavova učenjaka i mezheba i argumeneti svakog šarta ponaosob, neka pročita tekst na sljedećem linku:

http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=260:cija-je-dzuma-ispravna&catid=35:namaz&Itemid=137

Nastupanje namaskog vremena džume-namaza

Najbliže istini je, a Allah zna najbolje, da je namasko vrijeme džume-namaza vrijeme podne namaza, jer džuma mijenja podne namaz, a ako se klanja prije nego što sunce pređe polovinu neba džuma je valjana, na što upućuju vjerodostojni hadisi.

Održavanje hutbe prije namaza

Istina po pitanju ovog šarta je, a Allah zna najbolje, da je hutba vadžib, a ne šart, jer sa spomenutim dokazima najviše što se može reći je da je vadžib.

Obavljanje džume u džematu sa određenim brojem klanjača

Ispravno je, a Allah zna najbolje, da je najmanji broj klanjača koji čini džemat u ostalim namazima takođe i u džumi-namazu, tj. dvije osobe. A dokaz za to je vjerodostojan hadis od Ibn'Abbasa, radijallahu ‘anhuma, u kojem se navodi da je noćio kod tetke Mejmune, radijallahu ‘anha, žene Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ustao i klanjao noćni namaz, a onda mu se Ibn ‘Abbas pridružio te su klanjali u džematu. (Buharija 699 i Muslim 763.) Onaj ko tvrdi da se džuma razlikuje po ovom pitanju, treba da donese validan dokaz.

Dozvola vladara

Nema dokaza da je šart valjanosti džume-namaza dozvola od vladara, na čemu su hanefije, nasuprot džumhuru učenjaka koji to ne uslovljavaju.

Neobavljanje džume-namaza na više mjesta u jednom gradu bez potrebe

Takođe, nema dokaza da je zabranjeno obavljati više džuma u jednom mjestu bez potrebe kao što je tijesan prostor i slično. Najjači dokaz da je ovo šart valjanosti džume je sunnet Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ashaba i tabi'ina, tj. oni nisu obavljali osim jednu džumu u jednom mjestu. Nema sumnje da ovaj dokaz najviše na što može upućivati je da je to mustehab, a da bude vadžib ili šart, pa to je daleko. Učenjak Ševkani kaže da ovakvi dokazi ne upućuju ni da je mustehab, a kamoli vadžib ili šart.

Da se klanja u naseljenom mjestu, gradu ili selu

Ispravno je oko ovog šarta, a Allah zna najbolje, da je džumu obaveza klanjati na selima i u bilo kom mjestu, na što upućuju dva hadisa od kojih je jedan vjerodostojan, a drugi hasen (dobar), kao i predaja od Omera, radijallahu ‘anhu.

Prvi hadis bilježi Buharija od Ibn ‘Abbasa, radijallahu ‘anhuma, u kome kaže da prva džuma koja je klanjana poslije džume u Medini je džuma u mjestu Džuvasa u Bahrejnu, a ono je jedno od sela plemena Abdul-kajs. (Buharija 892.)

Drugi hadis je onaj u kojem kaže Ka'b ibn Malik da je prvu džumu sa njima klanjao Esad ibn Zurare, radijallahu ‘anhum, u selu blizu Medine, koje se zove Neki'ul-hadamat. (Bilježe ga Ebu Davud i Ibn Madže, Ibn Hadžer je hadis ocijenio dobrim).

A kaže Omer, radijallahu ‘anhu: “Klanjajte džumu gdje god bili!” (Bilježi ga Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu 2/101.)

Da se klanja u džamiji i za imamom koji nije musafir

Ovaj sedmi šart ili ove dvije stvari su šart ispravnosti džume samo kod malikija, tako kod njih džuma nije ispravna ako se klanja u kućama, dvorištu kuća, na otvorenom zemljištu ili napuštenim mjestima. Oni imaju četiri šarta za objekat koji se smatra džamijom i navode detalje za koje nema potrebe da ih ovdje navodimo, jer nemaju dokaz kojeg je vrijedno ovdje navesti i komentarisati. Osnov je da to nije šart i nema šerijatskog teksta koji ukazuje na obrnuto. A Allah zna najbolje.

Prema tome, dozvoljeno je da se džuma klanja u privatnoj kući ako je daleko mesdžid.

Ve billahi tevfik.

http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Vidi manje