Musliman je dužen klanjati svaki namaz u njegovom namaskom vremenu svejedno klanjao ga na početku ili na kraju namaskog vremena. S tim da je mustehab klanjati sve namaze na početku namaskog vremena osim jacije koju je mustehab odgoditi do kraja prve trećine noći. Iz ove slobode klanjanja namaz na početku, u sredini ili kraju namaskog vremena izuzima se slučaj kada musliman stanuje blizu džamije u kojoj se klanja u džematu, tada je obavezan klanjati u onom vremenu kada se klanja u džematu. Jer je klanjanje u džematu vadžib po ispravnom stavu učenjaka.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

AlejkumusSelam!

Zikr poslije namaza, kojeg ti nazivaš tesbihom, je sunnet tj. pohvaljeno činiti nakon svakog farz- namaza, a ne poslije sunneta i nafila. Znači, zikrovi dove koji su preneseni da ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve selle, učio i preporučio da se uče činio ih je poslije farz namaza. Oko ovog nema razilaženja među učenjacima. Takođe, prenešeno je u vjerodostojnom hadisu da farz-namaz treba odvojiti od sunneta koji se klanja poslije njega sa jednom od dvije stvari: govorom (u što ulazi i zikr) ili izlaskom. Naime, bilježi Muslim u svom Sahihu da je Muavija, radijallahu anhu, rekao Saib ibn Jezidu: “Kada klanjaš džumu nemoj je spajati sa nekim drugim namazom sve dok ne progovoriš ili ne izađeš, zaista nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio tako da ne spajamo namaz sa nekim drugim namazom sve dok ne progovorimo ili ne izađemo“.

A što se tiče onog što je u nas u praksi ad se zikri nakon sunneta i to zajednički u džematu, to je novotarija koju nije dozvoljeno slijediti. Prema tome, ako si džematski zikrila radeći to iz neznanja nemaš grijeha, inšaallah. Ali trebaš prestati sa tom praksom jer nije utemeljena u Šerijatu. Što se tiče vremena kada se zikri u osnovi se zikri poslije farza a ne poslije sunneta.

Što se tiče važnosti zikra već smo spomenuli da je on mustehab, tj. nije obavezan, ako ne bi nikad zikrila nemaš grijeha. Ali ako već zikriš važno je kada zikriš i treba da radiš po sunnetu, tj. da zikriš poslije farza, pojedinačno a ne u džematu. I važno je da ne zikriš na novotarski način, tj. u džematu i poslije sunnet-namaza, jer nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio kada se i kako zikr radi a zabranio nam da unosimo u vjeru novotarije, tj. da mijenjamo vrijeme i način zikra, rekavši: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) to mu se odbija” (mutefekun alejhi). Takođe, kaže: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru” (Tirmizi a vjerodostojnim ga je ocijenio Tirmizi, Ibn Redžeb i ostali). Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

Alejkumu selam!

Kaže hanbelijski učenjak Ibn Kudame u knjizi El-Mugni (10/324) prilikom navođenja primjera kada je vadžib ženi dati talak, a kada je mekruh, dozvoljeno (mubah) i zabranjeno: “… A četvrto: kada je mustehab dati ženi talak, a to je prilikom nemarnosti žene u izvršavanju vadžiba prema Allahu, džele še’nuhu, poput namaza i slično, a nije u stanju da je prisili na to, ili da žena bude sklona nekim nemoralnim djelima … a nije daleko da u ova dva slučaja talak bude vadžib“.

S obzirom da tvoja hanuma neće da klanja što je grijeh prema Allahu, takođe, neće da se pokrije što potpada u ne izvršavanje vadžiba a ujedno i sklonost nemoralu jer, otkrivena žena gubi čednost i stid i izložena je muškarcima, i još si naveo da imaš problema oko intimnog odnosa sa njom, sve ovo kada se zbroji i sabere daje ti dovoljno povoda da joj daš talak i kreće se između vadžiba i mustehaba. Znaj da je talak u Islamu rješenje kada brak dođe u ćorsokak i kada više izgubi svoj smisao. Razvod nije tragedija u životu nego otvaranje prilike za novi i bolji početak. Kaže Uzvišeni: “A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će im dati obome iz obilja Svoga – Allah je neizmjerno dobar i mudar” (En-Nisa, 130). Značenje ajeta je da kada se dvoje razvedu, jer ne mogu zajedno, Allah će dati da svako od njih dvoga nađe onog ko mu odgovara i sa kim može živjeti. Pa tako i ti nađi sebi ženu pobožnu, pokrivenu koja hoće klanjati bez toga da je ti tjeraš i ubjeđuješ u to, a mnogo je muslimanki elhamdullillah, koje krase ove odlike.

Nema sumnje da je muž odgovoran za ponašanje svoje supruge, kako u ispunjavanju obaveza prema Allahu (namaza, pokrivanja, posta itd), tako i u poslušnosti njemu kao glavi porodice u dobru koje joj naređuje. Kaže Uzvišeni: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti…” (Et-Tahrim, 6) a ima li većeg čuvanja porodice od vatre od toga da joj naređuje obavljanje namaza i drugih vadžiba i da joj zabranjuje činjenje harama jer i jedno i drugo način čuvanja od vatre.

Ipak, ako vidiš da ima nade da bi se ona popravila ako joj dadneš određeni rok (mjesec, dva itd.), da počne redovno obavljati namaz, da se pokrije u tom periodu i da ti ne pravi probleme oko intimnog odnosa, daj joj taj rok i ultimatum. U protivnom nemaš šta izgubit. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić

AlejkumusSelam! Sve dok se ona ubraja među muslimane, znači nije kjafir, dozvoljeno je da je musliman ženi. S tim da je osnova da musliman ženi muslimanku koja redovno klanja, pokrivena je, posti Ramazan i slično, a i obrnuto, da se muslimanka udaje za muslimana koji praktikuje vjeru. Problem nastaje kada u sredini u kojoj živimo ne možemo lahko naći djevojku muslimanku koja…

praktikuje osnovne stvari vjere. Tako nije ispravno pitati da li je dozvoljeno ovakvu ženu ženiti ili nije, nego u kojim situacijama nema smetnje da se ženi a u kojim je bolje da se ne ženi takva žena.

Naime, islam preporučuje prilikom izbora bračnog druga da buduća životna družica bude od onih koji se ističu u praktikuju vjeru, tj. pridržavanju islamskih propisa. Prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženu žene zbog četiri srvari: zbog njenog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere, izaberi onu koja praktikuje vjeru” (Buharija (5090) i Muslim (3708)). Hadis znači da ako bi mladić imao izbora između četiri djevojke: jedna je iz bogate porodice, druga iz ugledne familije, treća poznata po ljepoti i četvrta koju krasi čvrsto pridržavanje vjere, Islam podstiče da oženi onu koja je prepoznatljiva po držanju vjere.

Pod praktikovanjem vjere u hadisu se ne misli na klanjanje pet vakata namaza, pokrivenost i slično, jer su to vadžibi, farzovi i temelji sa kojima musliman biva muslimanom i jer i ostale tri vrste djevojaka spomenutih u hadisu, bogata, ugledna i lijepa, moraju biti one koje se drže temeljnih propisa vjere (klanjanje i pokrivenost). Nego se pod djevojkom koju krasi pridržavanje vjere podrazumijeva ono što je više od ispunjavanja temelja vjere (namaz, post, pokrivanje, i slično) i ostavljanja općepoznatih harama, poput mnoštvo ibadeta, prisustvovanje vjerskim kursevima, bavljenje davetskim aktivnostima, stid, neašikovanje i slično.

Sa druge strane, islamski pravnici kada govore o situacijama i okolnostima kada je mustehab ili vadžib (shodno razilaženju) mužu da da talak (tj. pusti) svojoj ženi navode da je to slučaj kada ona ostavlja namaz, te ga klanja samo u njegovom prisustvu, ili kada ne vodi računa o propisnom pokrivanju (znači pokrivena je ali nemarna u odijevanju) i tome slično.

Naravno, ne možemo zanemariti sredinu i okolnosti u kojima živimo: da smo kao muslimanski narod prošli kroz pedesetogodišnje komunističko zatiranje vjerskih vrijednosti i odvraćanje od vjere, kao i da smo u periodu islamskog buđenja (sahve) i vraćanja islamskim vrijednostima. Gdje oni koji sebe smatraju muslimanima ne izvršavaju ni osnovne temelje vjere, poput namaz.

Pa tako uzimajući u obzir gore spomenuto, tj. da islam podstiče na ženjenje djevojke koja se ističe u pridržavanju vjere (ne samo da klanja i da je pokrivena kakva treba biti svaka muslimanka), te da je mustehab razvesti se sa ženom koja je nemarna u praktikovanju vadžiba vjere (namazu, pokrivanju i slično), kao i okolnosti i uticaj sredine u kojoj mi musimani Bosne živimo, savjetujem te da postupiš na sljedeći način. Da na lijep i mudar način podstakneš i ubijediš tu djevojku da počne klanjati beš-vakat i da se pokrije prije nego što sklopiš sa njom bračni ugovor, a ako neće bolje je da je ne ženiš (osim ako ona ima opravdan razlog za odbijanje).

Time ćeš uvidjeti da li je ona spremna i voljna da se pridržava vjerskih propisa i da li je iskrena u svojim obečanjima da će se pridržavati vjere. U protivnom, ako bi je oženio u stanju u kakvom i jeste sa nadom da će sa vremenom sve doći na svoje, doći ćeš u neizvijestan položaj. Da li će ona početi klanjati beš-vakat i pokriti se i kada će to biti, to je veoma relativno i upitno. Te je moguće da prođe mnogo vremena a da se to ne desi, da bobijete djecu, da se brak učvrsti a da ona pod raznoraznim izgovorima ne učini ono što ti je obečala i što joj je vjerska dužnost. Pa ćeš doći u situaciju da postavljaš ponovo pitanje: živim sa ženom koja šara sa namazom ili klanja samo u mom prisustvu i odbija da se pokrije, je li dozovljeno živjeti sa njom, i trebam li se razvesti od nje? Ve billahi tevfik!

Odgovorio na pitanje:
N-UM.com