AlejkumusSelam!

Poštovana sestro u Islamu, odgovor na tvoju kompleksnu situaciju se ogleda u sljedećem:

Prvo: Trebaš smjesta i automatski da prekneš vezu i kontakt sa tim momkom ako on neće da te odmah oženi. Jer je sama vaša veza, zabavljanje, ašikovanje ili kako god to nazvali, ne gledajući na zinaluk koji je bio posljedica toga, šerijatski je zabranjen način komuniciranja između mladića i djevojke (ili muslimanke i muslimana koji joj nije mahrem). Naime, ono što se kod nas rasprostanilo i udomaćilo a naziva se zbavljanjem ili ašikovanjem takvo komuniciranje mladića i djevojke je šerijatski zabranjeno jer je zasnovano na kršenju mnogih šerijatskih tekstova. Kaže Uzvišeni: “I ne približavajte se zinaluku” (prijevod značenja El-Isra’ 32), ovim ajetom Allah zabranjuje približavanje zinaluku a ne sam zinaluk, a nema sumlje da zabavljenje vodi u zinaluk.

Po idžmau’ učenjaka zabranjeno je da se muškarac osami sa ženom kojoj nije mahrem (a mahrem je onoj ženi koju ne smije trajno za sva vremena oženiti) našto ukazuje vjerodostojan hadis: “Neka se niko od vas ne osamljuje sa ženom bez mahrema (tj. bez treće osobe koja je ovoj ženi mahrem)” (muttefekun alejhi). A nema sumnje da prilikom zabavljanja (ašikovanja) dolazi do osamljivanja između mladića i djevojke. Takođe, Uzvišeni zabranjuje da muškarac gleda u ženu stranjkinju: “Reci mu’minima da obore poglede svoje…” (prijevod značenja En-Nur 30). A zabavljanje je u osnovi zasnovano na gledanju muškarca u ženu i to ne običnom gledanju nego gledanju sa naslađivanjem.

Hadis kojeg prenosi Muslim u svom Sahihu ukazuje da za prvi pogled muškarca u ženu stranjkinju (tj. ženu kojoj nije mahrem) muškarac nema grijeha a da je gledanje koje slijedi poslije prvog pogleda zabranjeno. Došlo je u hadisu: “O Alija, nemoj da tvoj prvi pogled (u ženu stranjkinju) slijedi drugi, tebi pripada prvi a nije tvoj drugi” (Muslim). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu (5240) rekao: “Neka žena ne opisuje svome mužu neku drugu ženu kao da je vidi“. Znači, u ovom hadisu je došla zabrana opisivanja žene stranjakinje, a gdje je to od zabavljanja (ašikovanja) koje se zasniva na gledanju mladića u djevojku (i obrnuto), na buđenju svih strasti koje se mogu pobuditi između muška i ženska. Nema sumnje, da su zabavljanje i ašikovanje neprihvatljivi sa šerijatske strane jer su zasnovani na haramima. Zabavljanje i ašikovanje su zabranjeni pa čak i kad bi bili sigurni da neće odvesti u zinaluk.

Drugo: Vadžib ti je da učiniš iskrenu tevbu (pokajanje) zbog zinaluka kojeg si počinila. Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je činjenje tevbe obavezno zbog svakog grijeha. Kaže Uzvišeni: “O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u Džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo…” (Et-Tahrim 8) Došlo je u hadisu: “Allah se više raduje tevbi (pokajanju) Svoga roba nego neko od vas kada pronađe devu koju je izgubio u pustinji” (muttefekun alejhi). Da bi tevba zbog počinjenog grijeha bila ispravna mora ispuniti tri šarta (ako grijeh nije vezan za tuđe pravo): 1- da odmah prestane činiti taj grijeh, 2- da se iskreno kaje za počinjeni grijeh i 3- da čvrsto odluči da se više nikada neće vrati na taj grijeh. Ako se jedan od ovih šartova ne ispuni tevba nije ispravna.

Treće: Šerijatska kazna za zinaluk koji si počinila, s obzirom da nisi udata, kada bi priznala pred muslimanskim kadijom da si to uradila je bičevanje sa 100 bičeva. Međutim, mustehab je (preporučeno) da sakriješ to ružno i odvratno djelo zinaluka koje si počinila i da o njemu ne pričeš nikome, naravno uz iskrenu tevbu, o čemu je već bilo govora. Da je preporučeno ovako postupiti ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko učini neko od ovih odvratnih djela (krivičnih djela) neka se prekrije Allahovim prekrivanjem (neka o tome nikome ne priča), jer onaj ko nam objelodani svoje djelo mi ćemo izvršiti nad njim kaznu” (Malik u “El-Muvetteu”). Takođe, kaže u drugom hadisu: “Ko uradi neko krivično djelo, pa Allah ga sakrije od ljudi (tj. ne saznaju za njega ljudi), njegova stvar je u Allahovim rukama, ako hoće oprostit će mu a ako hoće kaznit će ga” (muttefekun alejhi).

Četvrto: Tvoje opisivanje čitavog događaja kao neku tragični i tužnu ljubavnu dramu ne priliči jednoj zdravoj i zreloj islamskoj ličnosti. Naime, od naivnosti je tumačiti sve ovo što se desilo kao akt ljubavi, zaljubljenosti, volidbe i slično, iako se ne može negirati da je toga bilo, jer je opće poznata činjenica da je cilj mladića kada se zabavlja sa djevojkom da je iskoristi, tj. da ima odnos sa njom, što se zamota u celofan “vrhunca njihove ljubavi”. Konkretno u njegovom slučaju, daleko je da tvoj momak nije znao da njegovi roditelji neprihvataju da on tebe oženi, i sve to je trajalo oko dvije godine, pa tek kada je spavao s tobom onda je to saznao od njih. Tako da sada nakon što je dobio ono što muško dobije od žene (polni odnos), on ima veoma lijep izgovor da te ostavi, iako te “mnogo mnogo voli”.

Poštovana sestro, ovo nije ismijavanje sa tvojim slučajem nego pokušaj da te probudim iz zanesenog sna kojeg ti nazivaš ljubav, a koji je, u stvari, klasična priča o poigravanju muškaraca sa ženskim osjećanjima. Tvoje riječi “bojim se da neću nikog moći voljeti poslije njega” i slično, liče na tekstove iz ljubavnih romana i filmova. Jer svaka žena, a i muškarac, kada stupe u brak zavoli svog saputnika, navikne se na njega i rodi se ljubav koja je jača od mladalačkog zaljubljivanja.

Peto: Na tebi je sestro, da realno sagledaš situaciju i da prihvatiš da je to što je bilo među vama svršen čin u kojem si ti napravila prvu grešku samim time što si se zabavljala, a to nije islamski način stupanja u brak. Pa si to popratila još većom greškom, tj. zinalukom, a zatim sve to tumačiš tužnom ljubavnom pričom. Međutim, ne treba da gubiš nadu u Allahovu milost jer On oprašta sve grijehe osim širka, te stoga treba treba da se vratiš Allahu, čineći dobra djela. Čvrsto se počni pridržavati vjere, ako nisi redovno klanjala sada to počni, ako nisi pokrivena sada to učini, druži se sa iskrenim Allahovim robovima i kloni se onih koji ne praktikuju vjeru. Trebaš znati da Allah stavi roba na iskušenje iz Svoje ljubavi prema njemu da bi se pokajao i vratio vjeri.

Molim Allaha Uzvišenog da ovo što ti se desilo bude razlog tvom vraćanju Njemu, Subhaneh, da ti podari hairli muža sa kojim ćeš naći smiraj i sreću jer zaista Allah onome ko ostavi nešto radi Njega to zamijeni boljim od toga. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam! Ono što je musliman obavezan klanjati od namaza su farzovi pet dnevnih namaza po svečetiri priznata fikhska mezheba: hanefijskom, malikijskom, šafijskom i hanbelijskom. Suneti koji se klanjaju uz farzove je mustehab klanjati oko čega nema razilaženja među učenjacima, pa ko ih klanja ima nagradu, a ko ih izostavlja nema grijeha. Jedino su se učenjaci razišli oko vitr namaza, kod hanefija je vitr namaz vadžib, dok je kod ostala tri mezheba potvrđeni sunnet što je bliže ispravnom.

A hadis o kojem govoriš prenosi ga Ebu Hurejre, radijallahu anhu, gdje kaže da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Prvo za što će polagati rob račun na Sudnjem danu je propisani namaz, pa ako ga je upotpunio (dobro i jest). A u suprotnom biće rečeno: Pogledajte ima li on nafile (dobrovoljnog namaza). Pa ako bude imao nafile biće mu upotpunjen propisani namaz sa nafilom. Zatim će se uraditi slično tome sa ostalim farzovima“. (hadis bilježi Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed sa vjerodostojnim senedom) Prema tome, hadis upućuje da onaj ko ne upotpuni farz namaz u njegovom načinu klanjanja, a po nekima izostavljajući određeni namaz, da će mu to biti nadopunjeno nafila namazima. A što se tiče toga da podnevski i sabahski farz ne “vrijedi” ako se ne klanja sunnet, tako nešto nema osnova u Šerijatu. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Ašikovanje i zabavljanje kao vid kontakta između djevojke i mladića koji su prisutni kod nas i rasprostranjeni i udomaćeni kod mnogih muslimana islam ne poznaje niti opravdava, te stoga nisu prihvatljivi jer se kose sa mnogim šerijatskim tekstovima.

Da je ašikovanje i zabavljanje zabranjeno i da to nije islamski način taženja bračnog druga ukazuju mnogi šerijatski tekstovi. Naravno, nema ajeta ili hadisa niti izreka selefa ovog Ummeta u kojima se spominje riječ ašikovanje ili zabavljanje sa kojima bi se dokazivala zabrana istih. Nego šerijatski tekstovi koji govore o relaciji između muslimana i muslimanke stranjakinje (tj. one kojoj on nije mahrem) nam ukazuju da je nemoguće spojiti te šerijatske tekstove sa onim što se u praksi smatra i upražnjava kao ašikovanje i zabavljanje.

Naime, sljedeći šerijatski tekstovi ukazuju da je ašikovanje i zabavljanje nespojivo sa njima:

Prvo: Allah, subhanehu ve te’ala, naređuje muškarcima da obaraju svoje poglede, tj. da ne gledaju u žene: “Reci mu’minima neka obore poglede svoje (od onog što im nije dozvoljeno gledati) i neka čuvaju stidna mjesta svoja” (En-Nur 30), a u hadisu koji će doći je pojašnjeno da nije dozvoljeno gledati u žene starnjiknje osim prvog pogleda.

Drugo: zabranjeno je muslimanu da se osami sa ženom kojoj nije mahrem. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka se niko od vas ne osamljuje sa ženom osim ako je sa njom mahrem (otac, brat, dajdža i slično)” (Buharija i Muslim). Da nije dozvoljeno muslimanu muškarcu da se osami sa ženom stranjkinjom prenosi imam Nevevi da je na tome idžamu (kosenzus) učenjaka ovog Ummeta.

Treće: prvi nenamjerni i nehotični pogled muškarca u ženu stranjkinju je dozvoljen i oprašta se, dok su pogledi koji slijede poslije toga zabranjeni. Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Džerir, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o iznenadnom pogledu (u žene), pa mu je rekao: “Okeni svoj pogled“. Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Aliji, radijallahu anhu: “O Alija, ne slijedi pogled za pogledom, tebi pripada prvi a nije tvoj drugi” (Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Hakim, Tirmizi i Albani ga ocjenjuju dobrim a Hakim vjerodostojnim).

Četvrto: ženi je zabranjeno da opisuje svom mužu ili sestri svome bratu neku drugu ženu stranjkinju kao da je vidi ispred sebe. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu: “Neka žena ne opisuje neku drugu ženu svome mužu tako kao da gleda u nju“. Znači, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje opisivanje neke žene stranjkinje tako kao da je vidi ispred sebe, pa kako onda da bude sa njom i gleda u nju a nije mu cilj ženidba nije je ona na udaju?

Peto: ašikovanje i zabavljanje vode u osamljivanje, naslađivanje sa pogledom, šejtanskom uljepšavanju toga što rade, pa onda i u ljubljenje, grljenje, naslađivanje u tjelesnom dodirivanju jednog drugog i rađenju svega mimo zinaluka, a često to završi i samim zinalukom. Uzvišeni Allah je zabranio zinaluk riječima: “I ne približavajte se zinaluku” (El-Isra’ 32). Znači, Allah subhanehu ne zabranjuje samo zinaluk nego i svaki vid približavanja zinaluku, a nema sumnje da ono što se radi prilikom ašikovanja da je vid približavanja zinaluku.

Šesto: momku koji je na ženidbu dozovljeno da kradom ili uz prethodni dogovor vidi djevojku koju hoće da zaprosi, čak je dozvoljeno da joj vidi kosu i slično. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada neko od vas hoće da zaprosi ženu ako je u stanju da vidi ono što će ga navesti da je oženi neka to učini“. (Ebu Davud i Ahmed, šejh Albani ga ocjenjuje dobrim) Prema tome, ako je onome ko hoće da oženi neku ženu dozvoljeno da je vidi radi prosidbe, kao što je došlo u hadisu, onda to znači da sastajnje sa njom, osamljivanje i sve ostalo što se radi prilikom ašikovanja ili zabavljanja nije dozvoljeno.

Sada se postavlja pitanje da li je moguće spojiti ove šerijatske tekstove u kojima je došlo: da muškaracu nije dozvoljeno da gleda u ženu stranjkinju osim prvi nehotični pogled, da se ne smije osamiti sa njom, da mu je ne smije opisivati neko drugi kao da je vidi ispred sebe, da se ne približava zinaluku, tj. onome što vodu u zinaluk, da mu je dozvoljeno da je vidi (ako ona pristane) samo ako hoće da je zaprosi nakon što mu se svidi. Da li se ovo može spojiti sa onim što se radi tokom ašikovanja: osamljivanju, naslađivanju sa pogledom u ženu i obrnuto, izazovnom oblačenju od strane žene ili muškarca koji podstiču na to da požele jedno drugo, šejtanskom uljepšavanju svega toga što rade, često to odvede i u ljubljenje, grljenje, naslađivanje u tjelesnom dodirivanju jednog drugog i rađenju svega mimo zinaluka, a nerijatko završi i zinalukom.

A sve ovo bude još pod izgovorom da se bolje upoznaju ili čak da se probaju. Odgovor na ovo pitanje prepuštam vama. Takođe, ne bi trebalo biti sumnje kod onih koji pameti, životnog iskustva i trunke ljubomore imaju, a da ne govorimo ispravnog šerijatskog znanja, da su ašikovanje i zabavljanje putevi koji vode u zinaluk. A Uzvišeni Allah je zabranio da se ide putevima koji vode u zinaluk.

Ako su ašikovanje i zabavljanje zabranjeni kako da se djevojka uda i mladić oženi? Odgovor je jednostavan. Kada mladić bude spreman za brak (tjelesno, materijalno i psihički) i ima namjeru da se ženi na njimu je da se raspita preko poznanika, rođaka i rodica, prijatelja, svoje sestre ili majke gdje ima djevojka na udaju. Tako momak koji je na ženidbu kada želi da upozna djevojku prvo što treba da je pita je da li je na udaju. Pa ako bude odgovor nagativan nije mu dozovoljeno da dalje sa njom kontaktira. Takođe, djevojka koja je na udaju kada joj pristupi neki mladić koji joj dopao prvo što treba sa njim da ustanovi je da li on stupa sa njom u kontakt jer se želi ženiti ili radi ašikovanja i zabavljanja. Ako je ovo drugo nije joj dozvoljeno da sa njim kontaktira.

Kada mladić sazna za osobu koja mu odgovara, ili ako je na neki drugi način upoznao ili čuo za osobu koja je mu se sviđa, mustehab je da je vidi kradom ili uz njen pistanak, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Nema smetnje da se sastanu onoliko puta koliko je dovoljno da saznaju osnovne stvari jedno o drugom. Da bi bilo dozvoljeno da se sastane sa djevojkom mora biti prisutan njen mahrem (muška punoljetna osoba, a ne dijete, sestra ili njena majka), ili ako to nije izvodljivo dozvoljeno je da se sastanu na javnom mjestu gdje ima ljudi. Kada mladić zaprosi djevojku a ona pristane na udaju ili zatraži vremena da razmisli, nije im dozvoljeno da se osamljuju, sastaju bez mahrema, bespotrebno kontaktiraju i slično, jer mu ona nije žena. Uglavnom, ovako bi trebao da izgleda način kontaktiranja mladića i djevojke prije stupanja u brak.

Ne postoji nešto što se u Šerijatu naziva islamskim ašikovanjem niti je tzv. “islamsko ašikovanje” šerijatski prihvatljiva baština naroda koji su prihvatili islam. To što se o ašikovanju uči na vjeronauci ili medresama nije dokaz da je to šerijatski ispravno i dozvoljeno. Jer ono što smo svi dužni slijediti su argumenti Kur’ana i sunneta, a oni ukazuju da su ašikovanje i zabavljanje šerijatski sporni i neprihvatljivi. Sa druge strane, koliko je stvari koje se uče na vjeronauci i u medresama a koje su pogrešna tumačenja islama poput novotarije mevluda, tevhida, sedmina, Ajvatovice, djevojačke pećine i slično. Dok se oni koji pokušavaju ukazati na ovakva i mnoga druga nakaradna tumačnja islama i zastranjivanja od strane zvaničnih institucija u mnogim muslimanskim zemljama nazivaju vehabijama, selefijama ili redukcionistima i slično, kako bi se ljudi odvraćali od slijeđenja istih. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić