Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kada djevojku zaprose dva mladića
Prosidba nije obavezujući ugovor, nego je to obećanje koje mladić i djevojka jedno drugom daju da će sklopiti brak. Zbog toga je dozvoljeno i jednom i drugom poništiti prosidbu, a naročito ako se ispostavi da druga strana, zbog vjere, morala i sl., nije prikladna za brak. Glasoviti hanbelijski učenjviše
Prosidba nije obavezujući ugovor, nego je to obećanje koje mladić i djevojka jedno drugom daju da će sklopiti brak. Zbog toga je dozvoljeno i jednom i drugom poništiti prosidbu, a naročito ako se ispostavi da druga strana, zbog vjere, morala i sl., nije prikladna za brak. Glasoviti hanbelijski učenjak Ibn Kudama kaže: “Staratelju nije pokuđeno da opozove pristanak nakon prosidbe ako u tome vidi interes svoje štićenice, jer to je njeno pravo, a on nju zastupa… Isto tako, njoj nije pokuđeno da opozove pristanak ako prezire prosca, jer to je životni ugovor u kojem bi šteta bila trajna, njeno je pravo da bude oprezna i štiti svoj interes. Međutim, ako bi neko od njih dvoje opozvao prosidbu a da za to ne postoji razlog, to je pokuđeno, jer se time krši dato obećanje i data riječ, ali to nije strogo zabranjeno – haram, s obzirom na to da pravo njih dvoje još uvijek nije obavezujuće.” (El-Mugni)
Kada djevojku, nakon prve prosidbe, zaprosi drugi prosac, tu postoje dva različita stanja:
● Prvo je da drugi prosac zna da je djevojka isprošena. U tom slučaju nije mu dozvoljeno zaprositi je i ponuditi joj brak, niti je njoj dozvoljeno da mu se odazove, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da musliman prosi ženu na prošnju svoga brata. (Buhari i Muslim) Isto tako, svojim odazivom ona bi mu pomogla u grijehu i nepravdi, a to je Svevišnji Allah zabranio rekavši: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.” (El-Maida, 2) Islamski pravnici jednoglasni su u mišljenju da je haram ponuditi brak djevojci za koju se zna da je isprošena, koja je jasno kazala da prihvata prosidbu, a prvi prosac nije od nje odustao. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja) Ako djevojka odbije prvog prosca i ne prihvati njegovu ponudu ili ako je prvi prosac napusti – drugom je dozvoljeno da je zaprosi. Isto tako, drugom je dozvoljeno da je zaprosi ako mu to prvi prosac dozvoli, iako je nije ostavio.
● Drugo stanje je da drugi prosac ne zna za prvu prosidbu. U ovom slučaju nema smetnje da je zaprosi. O tome su islamski pravnici kazali: “Žena za koju se ne zna da li je isprošena ili ne, ne zna se da li je njenom proscu dat pristanak ili je odbijen, onom kome to nije poznato dozvoljeno je da je zaprosi, jer je to u osnovi dozvoljeno, a prosac je svojim neznanjem opravdan.” (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja) Isto tako, ženi je dozvoljeno odazvati se drugom proscu i prihvatiti njegovu ponudu ako vidi da je za nju bolji od prvog, naročito ako se ističe sa vjerske i moralne strane u odnosu na prvog. (Vidjeti: Munedždžid, El-Islam: Sualun ve dževab) Svevišnji Allah najbolje zna!
http://el-asr.com/pitanja/kada-djevojku-zaprose-dva-mladica/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Duga kosa kod muškarca i nošenje rajfa
Na početku je korisno spomenuti da nošenje duge kose muškarcima nije pohvalno djelo (sunnet) kojim se dobija sevap, nego je to stvar običaja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad je nosio dugu kosu, ali nije na to podsticao i bodrio, nego je podsticao one koji imaju dugu kosu da oviše
Na početku je korisno spomenuti da nošenje duge kose muškarcima nije pohvalno djelo (sunnet) kojim se dobija sevap, nego je to stvar običaja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad je nosio dugu kosu, ali nije na to podsticao i bodrio, nego je podsticao one koji imaju dugu kosu da o njoj brinu i drže je uredno. Govorio je: “Ko pusti kosu, neka je uređuje.” (Ebu Davud, hadis je hasen po ocjeni imama Ibn Hadžera. Pogledati: Fethul-Bari) Kosa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nekad je bila do resica ušiju, nekad je bila do iznad ramena, a nekada je dodirivala ramena, a kada bi mu kosa bila duga, vezao bi je u četiri pletenice. Enes, radijallahu anhu, kaže: “Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kosa je padala na ramena.” (Buhari i Muslim) Također je rekao: “Kosa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je valovita, ni ravna ni kovrdžava, između ušiju i ramena.” (Buhari) Aiša, radijallahu anha, kaže: “Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kosa je bila između ušnih resica i ramena (ni duga ni kratka).” (Ebu Davud i Tirmizi. Hadis je hasen-sahih-garib po ocjeni Tirmizija.) Ummu Hani, radijallahu anha, kaže: “ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao je u Meku, a imao je kosu vezanu u četiri pletenice.“ (Ebu Davud i Tirmizi. Hadis je hasen po ocjeni Tirmizija.) U komentaru hadisa koji opisuju kosu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ibn Hadžer kaže: “Kosa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najčešće je dostizala do blizu ramena, a ponekad je bila duža tako da bi vezao repove, a to se odnosi na stanje kada se duže vremena nije mogao posvetiti kosi, kada bi bio zauzet nečim kao što je putovanje i sl.” (Fethul-Bari, skraćeno)
Da muškarac nosi dugu kosu u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je sasvim prihvatljivo i uobičajeno, tako da puštanje duge kose nije privlačilo nikakvu pozornost. Međutim, u podneblju gdje duga kosa kod muškaraca nije društveno prihvatljiva ili je duga kosa obilježje nedostojnih ljudi, musliman se neće s njima poistovjećivati. Ibn Usejmin kaže: “Ne smeta da se pusti duga kosa, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad je imao kosu koja je gotovo dolazila do ramena. Dakle, tu nema smetnje, ali i pored toga presudan je običaj i navika. Kada se ustali običaj da takvo nešto čini samo određena skupina i da to predstavlja novinu u običaju, dostojanstveni ljudi ne trebaju puštati dugu kosu, jer kod ljudi i prema njihovom običaju takav je na dnu društvene ljestvice. Dakle, puštanje duge kose muškarcima je dozvoljeno, ali je podređeno običaju i praksi zajednice, te ako je takav običaj kod svih ljudi, i uglednih i prezrenih, u tome nema smetnje, ali ako to primjenjuju samo nedolični ljudi, časni i ugledni ne trebaju to činiti. Ovome ne oponira to što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio dugu kosu, a on je najčasniji i najugledniji čovjek, jer smatramo da puštanje duge kose nije sunnet niti obred, nego je to vid praćenja običaja i navike.” (Fetava Nurun alad-derb, 22/2. Pogledati: Muhammed b. Salih el-Munedždžid, fetva br. 69822)
Nema smetnje da muškarac veže svoju dugu kosu pod uvjetom da to ne bude na način svojstven ženama. Nošenje rajfa je svojstveno ženama i zbog toga muškarcima nije dozvoljeno, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce. (Buhari)
Pokuđeno je muškarcima da im kosa za vrijeme namaza bude vezana. Jednom prilikom je Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, vidio Abdullaha b. Harisa, radijallahu anhu, kako klanja vezane kose na zadnjem dijelu glave, pa je ustao i počeo mu je razvezivati. Pošto je završio namaz, Abdullah se okrenu Ibn Abbasu i upita: “Zašto si mi to učinio?” On reče: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Ovo je isto kao kad bi neko klanjao na ramenima svezanih ruku.’” (Muslim) U komentaru ovog hadisa kaže se: “Ovo se odnosi na skupljanje kose nakon što se sveže u pletenicu, kao što to čine žene.” (Munavi, Fejdul-Kadir)
Islamski pravnici jednoglasni su u mišljenju da je u namazu muškarcu pokuđeno vezati pletenicu oko glave kao što to čine žene, ili da skupi kosu pa je veže na zadnjem dijelu glave. Međutim, ako bi tako klanjao, namaz je ispravan. Smisao zabrane vezanja kose u namazu jeste da kosa zajedno sa klanjačem čini sedždu. Zbog toga se vezanje kose poredi vezanjem ruku na ramenima, jer u takvom stanju ruke neće biti na sedždi. (Pogledati: El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja)
Ukratko: Puštanje duge kose muškarcima nije sunnet. Ako je to uobičajeno u narodu tako da dugu kose nose dostojanstveni i ugledni ljudi, to je dozvoljeno. Međutim, ako je to obilježje onih koji ne drže do vjere, časni i ugledni ljudi neće to činiti. Vezati kosu rajfom muškarcima nije dozvoljeno, jer je to svojstveno ženama. Muškarcu koji ima dugu kosu pokuđeno je da za vrijeme namaza kosa bude vezana.
http://el-asr.com/pitanja/duga-kosa-kod-muskarca-i-nosenje-rajfa/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Rezervacija mjesta u mezarju
Prvaci ovog ummeta, Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma, imali su veliku želju da budu ukopani pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Bekr, radijallahu anhu, oporučio je Aiši, radijallahu anha, da se ukopa pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada je umro,više
Prvaci ovog ummeta, Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma, imali su veliku želju da budu ukopani pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Bekr, radijallahu anhu, oporučio je Aiši, radijallahu anha, da se ukopa pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada je umro, iskopan mu je kabur tako da mu glava bude pored ramena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela) Omer, radijallahu anhu, tražio je od Aiše da mu dozvoli da se ukopa pored Poslanika i to mu je mnogo značilo i mnogo je brinuo da li će mu to Aiša dozvoliti. Na smrtnoj postelji, nakon što je uboden, Omer, radijallahu anhu, govori svom sinu Abdullahu: “Otiđi kod Aiše, majke pravovjernih, i reci joj: ‘Omer te selami’ – ne govori vladar pravovjernih, jer ja to od danas nisam – i reci: ‘Omer b. Hattab traži da mu dopustiš da bude pokopan kod dvojice svojih drugova.’” Ibn Omer je otišao, poselamio je i zatražio da ga primi. Ušao je i zatekao je kako sjedi i plače. “Omer b. Hattab selami te i traži dopuštenje da bude ukopan kod dvojice svojih drugova”, reče joj on. “Htjela sam to mjesto zadržati za sebe, ali ću mu ga danas prepustiti!”, reče Aiša. Nakon što se vratio, povikali su: “Došao je Abdullah b. Omer!” “Dignite me!”, reče Omer. Neko ga je pridigao, a on upita: “Šta ima?” “Ono što si želio – dopustila je!”, reče Abdullah, a Omer izusti: “Hvala Allahu, ništa mi nije bilo važnije od toga.” (Buhari)
Ibn Bettal u komentaru Buharijevog Sahiha kaže: “Omer, radijallahu anhu, za to je tražio dozvolu od Aiše i nastojao ju je na to privoliti, jer je to mjesto bilo u njenoj kući i ona je na to mjesto polagala pravo i mogla je sebi u tome dati prednost, ali je ipak dala prednost Omeru nad sobom. Prije toga, Aiša je usnila jedan san, koji ju je usmjerio da tako postupi. Vidjela je kako su tri mjeseca pala u njeno krilo. Taj san ispričala je svom ocu Ebu Bekru es-Siddiku i kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro i kada je ukopan u njenoj sobi, Ebu Bekr je rekao: ‘To je jedan od tvojih mjeseci, i on je najbolji.’” Ibn Bettal je rekao: “Ovo kazivanje ukazuje na nastojanje da kabur bude u blizini umrlih koji su čestiti, nadajući se da će se na njih spuštati Allahova milost koja će obuhvatiti i druge u njihovoj blizini, ili pak nastojanje da ih obuhvati dova onih dobrih koji budu te kaburove posjećivali.” (Šerhu Sahihil-Buhari)
Allahov poslanik Musa, alejhis-selam, kada mu se smrt primakla, molio je Allaha da ga približi svetoj zemlji, nadomak Mesdžidul-aksaa. (Buhari i Muslim)
U komentaru ovog predanja Ibn Bettal kaže: “Musa, alejhis-selam, uputio je molbu da ga približi svetoj zemlji, a Allah najbolje zna, zbog vrlina vjerovjesnika i čestitih ljudi koji su tu ukopani, pa je poželio da nakon smrti bude u njihovoj blizini, kao što je poželjno biti u njihovoj blizini u životu na ovom svijetu…” (Šerhu Sahihil-Buhari)
Ibn Kudama je rekao: “Pohvalno je da čovjek bude ukopan u mezarju u kojem ima mnogo čestitih ljudi i šehida, kako bi i tog umrlog zahvatio njihov blagoslov, a isto tako pohvalno je da bude ukopan na odabranim, časnim mjestima.” (El-Mugni)
Dakle, tačno je da će svako biti nagrađen prema svojim djelima, ali pored toga poželjno je biti ukopan u blizini čestitih vjernika. A Allah najbolje zna! (Vidjeti: Muhammed Salih el-Munedždžid, El-Islamu – Sualun ve dževab)
http://el-asr.com/pitanja/rezervacija-mjesta-u-mezarju/
Vidi manjePreuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/
Dokazi Allahove jednoće
Hvala Allahu. Doista, cijeli svemir svojim izgledom kako je stvoren i svojim uređenjem svjedoči jednoću Allaha: „Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!“ (El-A'raf, 54) Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, raznolikost neživih tvari, biljki i plodova, stvaranjeviše
Hvala Allahu.
Doista, cijeli svemir svojim izgledom kako je stvoren i svojim uređenjem svjedoči jednoću Allaha: „Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!“ (El-A'raf, 54)
Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, raznolikost neživih tvari, biljki i plodova, stvaranje čovjeka i životinja…sve to ukazuje da je Veličanstveni Stvoritelj jedan, koji nema ortaka: „To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Stvoritelj svega, drugog istinskog boga osim Njega nema, pa kuda se onda odmećete?“ (Gafir, 62)
Raznolikost ovih stvorenja i njihova veličina, savršenost i potpunost, briga o njima i upravljanje s njima; sve to ukazuje da je Stvoritelj jedan, radi šta želi, i presuđuje kako hoće: „Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim (vekil).“ (Ez-Zumer, 62)
Sve što smo do sada spomenuli ukazuje da sve što je stvoreno mora imati svog Stvoritelja, ova vlast mora imati Vlasnika, a iza slike je slikar: „On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena.“ (El-Hašr, 24)
Funkcionalnost nebesa i Zemlje, uređenost svemira, skladnost stvorenja jednih s drugima; sve to ukazuje da je Stvoritelj jedan, koji nema ortaka: „Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju!“ (El-Enbija, 22)
Sva ova ogromna stvorenja, ili su sama sebe stvorila, što je nemoguće, ili je čovjek sam sebe stvorio pa onda stvorio njih, što je, također, nemoguće: „Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju.“ (Et-Tur, 35-36)
Razum, objava i zdrava ljudska priroda ukazuju da ovo što postoji mora biti neko ko ga je učinio postojećim nakon što nije postojalo, ova stvorenja moraju imati Stvoritelja, Živog i Vječnog, koji sve zna i koji je o svemu potanko obavješten, Snažnog i Moćnog, Blagog i Milostivog, Njemu pripadaju najljepša imena i savršena svojstva, sve zna, ništa Ga ne čini nemoćnim i ništa Mu ne liči: „A vaš Bog – jedan je Bog! Nema istinskog boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!“ (El-Bekare, 163)
A postojanje Allaha se spoznaje neminovnošću i očiglednošću koja je dokučiva svakom zdravom razumu: „Poslanici njihovi su govorili: “Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje.“ (Ibrahim, 10)
Allah Uzvišeni je usadio u insana prirodu koja priznaje Njegov rububijjet (stvaranje, upravljanje i vlast, dakle, jednoća Allaha u Njegovim djelima) i Njegovu jednoću, ali šejtani su ti koji prilaze sinovima Ademovim, pa ih odvraćaju od njihove vjere. Došlo je u hadis-kudsi da je Allah Uzvišeni rekao: „Ja sam stvorio sve svoje robove čistim (hunefa – ispravne nutrine i zdrave prirodne urođenosti), ali su im prišli šejtani i odvratili ih od njihove vjere, te im zabranili ono što sam im dozvolio.“ (Muslim, br. 2865.)
Između njih ima onih koji su zanegirali postojanje Allaha, ima onih koji obožavaju šejtana, a i onih koji obožavaju čovjeka.
Ima i onih koji obožavaju novac, vatru, spolni organ pa i životinju.
Ima i onih koji mu čine ortaka, bilo da je kamen na Zemlji ili zvijezda na nebesima.
A ova božanstva koja se obožavaju mimo Allaha ne stvaraju niti opskrbu daju, ne čuju niti vide, niti koriste niti štete, pa kako ih mogu obožavati mimo Allaha: „Ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?“ (Jusuf, 39)
Allah Uzvišeni je ukorio svakog ko obožava ta božanstva koja niti čuju niti vide, niti razuma imaju, i to riječima: „Oni kojima vi, pored Allaha, ibadet činite upućujući im dovu, zaista su robovi, kao i vi. Pa, dozivajte ih, i neka vam se odazovu ako istinu govorite! Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju?“ (El-Araf, 194-195)
I riječima: „Reci: „Kako možete, pored Allaha, ibadet činiti onome koji vam nije u stanju kakvu štetu učiniti, niti vam neku korist pribaviti, a Allah je taj koji sve čuje i zna?““ (El-Maide, 76)
Kako li insan malo znanja ima o svome Gospodaru koji ga je stvorio i opskrbu mu dao, kako Ga može poricati i zaboravljati i i obožavati nekog drugog: „Ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.“ (El-Hadždž, 46)
Pa neka je hvaljen i uzvišen Allah Gospodar svijetova: „Reci: “Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!” Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju? Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi istinski bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi istinski bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi istinski bog? Kako nikako pouku vi da primite! Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi istinski bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi istinski bog? Reci: „Dokažite, ako istinu govorite!““ (En-Neml, 59-64)
Preuzeto iz knjige: Usulud-dinil-islami
Autor: šejh Muhammed b. Ibrahim Et-Tuvejdžiri.
Muhammed Salih El-Munedždžid
Prijevod: Senad Crnkić
Vidi manjehttps://islamhouse.com/bs/fatwa/427780/
Uslovi prihvatanja dva šehadeta
Hvala Allahu, kada kažete riječ, vjerovatno je da mislite na riječ tevhida, a ona je dva šehadeta ili svjedočenja (da nema istinskog boga koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik), i to je, također, imam mislio. Dva šehadeta imaju svoje uslove, a to su: Prvo: znanjeviše
Hvala Allahu,
kada kažete riječ, vjerovatno je da mislite na riječ tevhida, a ona je dva šehadeta ili svjedočenja (da nema istinskog boga koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik), i to je, također, imam mislio.
Dva šehadeta imaju svoje uslove, a to su:
Prvo: znanje (el-ilm)
A to je znanje o njenom značenju, bilo da se radi o negaciji ili potvrdi, znanje koje je suprotno neznanju (džehlu) o njenom značenju. Rekao je Allah, azze ve dželle: „Znaj, da nema istinskog boga osim Allaha“. (Muhammed, 19.) I rekao je Uzvišeni: „Osim oni koji posvjedoče istinito – s istinom“. (Ez-Zuhruf, 86,) tj. posvjedoče sa La ilahe illallah. Dalje u ajetu se navodi: „I oni su od onih koji znaju“, tj. znaju sa svojim srcima značenje onog što su izgovorili svojim jezicima. A u Sahihu se bilježi od Osmana b. Affana, neka je Allah zadovoljan s njim, da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko umre – preseli, a zna da nema istinskog boga koji zaslužuje da se obožava osim Allaha, ući će u Džennet.““
Drugo: čvrsto uvjerenje (el-jekin)
A to je uvjerenje koje je suprotno sumnji, tako da će onaj koji izgovori ove riječi biti čvrsto uvjeren i ubjeđen u ono što iz te riječi proizilazi, jer kada je iman ili vjerovanje u pitanju, mora postojati znanje koje je kao ubjeđenje (ilmul-jekini), i nije dovoljno postojanje pretpostavke (ilmuz-zann), pa kako tek kada se pojavi sumnja. Rekao je Allah, azze ve dželle: „Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!“ (El-Hudžurat, 15.) Pa vidimo da je uslov ispravnosti vjerovanja u Allaha i Njegova Poslanika nepostojanje sumnje kod njih, tj. nisu sumnjali, a onaj koji sumnja je od munafika, a Allahu se utječemo od toga.
U Sahihu se bilježi od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu (neka je Allah zadovoljan s njim) da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (neka je Allahov salat i selam na njega): „Svjedočim da nema istinskog boga koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha i da sam ja Njegov Poslanik; rob neće Allaha sresti ne sumnjajući u te riječi (tj. dva šehadeta) a da bude spriječen ulaska u Džennet.““
Treće: prihvatanje (el-kabul)
A to je prihvatanje onog što ova riječ iziskuje i to srcem i jezikom. Rekao je Allah Uzvišeni u vezi onih koji je prihvate: „Osim Allahovih iskrenih robova, posebnu će opskrbu imati, razno voće, i biće poštovani, u džennetskim baščama naslada.“ (Es-Saffat, 40-43), pa sve do kraja ajeta. I rekao je Uzvišeni: „Ko učini dobro djelo, dobiće veliku nagradu za njega i biće straha na Sudnjem danu pošteđen.“ (En-Neml, 89.) A u Sahihu se bilježi od Ebu-Musaa, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primjer upute i znanja s kojim me je Allah poslao je primjer obilne kiše koja je pala na zemlju. Jedan dio čiste zemlje je prihvatio kišu pa je izniklo mnoštvo bilja i zelenila. Drugi dio zemlje je neplodan i u sebi zadržava vodu koju Allah daje da koristi ljudima tako da je piju, njome napajaju i siju. A kiša je pala i na drugu skupinu, jedan dio zemlje koja je pustoš i koja ne prihvata vodu niti biljem obrasta. To je primjer onoga koji je shvatio Allahovu vjeru i kome je Allah korist dao od onoga s čime me je poslao, pa je saznao i podučava. I primjer onoga koji tome ne posvećuje pažnju (op.prev. radi toga ne diže glavu) i nije prihvatio Allahovu uputu sa kojom sam poslan.“
Četvrto: pokoravanje (el-inkijad)
A to je pokoravanje onome na što ona ukazuje, pokoravanje koje je suprotno ostavljanju i neposlušnosti u tome. Rekao je Allah, azze ve dželle: „I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se.“ (Ez-Zumer, 54.) I rekao je Uzvišeni: „Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela.“ (En-Nisa, 125.) I rekao je Uzvišeni: „Onaj koji se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu.“ (Lukman, 22.) tj. uhvatio se za La ilahe illallah, a u ajetu se dalje nastavlja: „Allahu se na koncu sve vraća“, a značenje „da se sasvim preda (ar. juslim vedžhehu)“ jeste da se pokori, a „uz to čini dobra djela (ar. muhsin)“ tj. taj je muvehhid.
Peto: istinitost (es-sidk)
A to je istinitost koja je suprotna laži, a to znači da će izgovoriti ove riječi istinito iz svoga srca podudarajući time ono što mu je na jeziku. Rekao je Allah Uzvišeni: „Elif Lam Mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.“ (El-Ankebut, 1-3), pa sve do kraja ajeta. A u dva Sahiha se bilježi od Muaza b. Džebela, radijellahu anhu, od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Nema nikog ko posvjedoči da nema istinskog boga koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik istinito iz srca, a da mu Allah neće ulazak u Vatru učiniti zabranjenim.“
Šesto: iskrenost (el-ihlas)
A to je čišćenje djela sa ispravnim nijjetom ili namjerom od svih nečistoća i prljavština širka ili mnogoboštva. Rekao je Allah, tebareke ve te'ala: „A samo Allahu pripada iskreno ispovjedanje vjere.“ (Ez-Zumer, 3.) I rekao je Uzvišeni: „A naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju.“ (El-Bejjine, 5), pa sve do kraja ajeta. A u Sahihu se bilježi od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najsretniji čovjek mojim zagovaranjem ili šefatom će biti onaj koji kaže da nema istinskog boga koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha iskreno iz svoga srca ili duše.“
Sedmo: ljubav (el-mehabbe)
A to je ljubav prema ovoj riječi i ljubav prema onom što ona iziskuje i na što ukazuje, te ljubav prema njenim sljedbenicima i onima koji djeluju i rade shodno toj riječi, koji ispunjavaju njene uslove, te da se mrzi ono što se tome suprostavi. Rekao je Allah Uzvišeni: „Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire (druge bogove) prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.“ (El-Bekare, 165.) A znak ljubavi roba prema svome Gospodaru je davanja prednosti onom što On voli pa makar se to suprostavilo njegovoj strasti, i da mrzi ono što mrzi njegov Gospodar, pa makar se to njemu sviđalo i duša mu ka tome žudila, zatim, da voli i prijateljuje (muvalat) sa onim ko voli Allaha i Njegova Poslanika, i da se neprijateljski odnosi prema onom ko se prema Njemu odnosi neprijateljski, te da slijedi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da hodi njegovim stopama i da prihvaća njegovu uputu. Svi ovi znaci su uslovi ljubavi, nemoguće je zamisliti ljubav uz nepostojanje njenog uslova. I rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Tri stvari, ako se nađu kod nekoga, s njima će osjetiti slast imana ili vjerovanja: da mu Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, budu najdraži (najviše ih voli) mimo svakoga drugog, da voli nekog ni zbog čega drugog osim radi Allaha, te da mrzi da se vrati u nevjerstvo (kufr) – nakon što ga je Allah izbavio iz njega – kao što mrzi da biva bačen u Vatru.“ Hadis su zabilježili Buharija i Muslim od Enesa b. Malika.
Neki učenjaci su još dodali osmi uslov, a to je nevjerstvo u sve što se obožava mimo Allaha (kufr u taguta). Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko kaže da nema istinskog boga koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha i učini nevjerstvo (kufr) u ono što se obožava mimo Njega, njegov imetak i krv su postali haram (zaštićeni i sveti), a njegov obračun je kod Allaha, azze ve dželle.“ Hadis je zabilježio Muslim. Dakle, da bi krv i imetak bili sačuvani i zaštićeni, uz govor (da nema istinskog boga koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha) mora još postojati kufr ili nevjerstvo u sve što se obožava mimo Allaha, bio ko bio.
(Muhtesar mea'ridž-el-kabul – Muhammed b. Se'id el-Kahtani, str. 119-122.)
Muhammed Salih El-Munedždžid
Prijevod: Senad Crnkić
Vidi manjehttps://islamhouse.com/bs/fatwa/427793/
Da li muslimani obožavaju Muhammeda?
Ne, muslimani ne obožavaju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, niti bilo kojeg drugog vjerovjesnika. Muslimani vjeruju u sve vjerovjesnike uključujući Adema, Nuha, Ibrahima, Davuda, Sulejmana, Musaa i Isaa, sallallahu alejhim ve sellem. Muslimani vjeruju da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellviše
Ne, muslimani ne obožavaju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, niti bilo kojeg drugog vjerovjesnika.
Muslimani vjeruju u sve vjerovjesnike uključujući Adema, Nuha, Ibrahima, Davuda, Sulejmana, Musaa i Isaa, sallallahu alejhim ve sellem.
Muslimani vjeruju da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji i zadnji vjerovjesnik.
Oni (muslimani) vjeruju da jedino Bog zaslužuje da se obožava, ne ljudsko biće ili nešto drugo.
Islam PiO
Šejh Muhammed Salih El-Munedždžid
Prijevod: Senad Crnkić
Vidi manjehttps://islamhouse.com/bs/fatwa/427803/
Ko je Allah?
Allah je arapska riječ za „jednog Boga“, isto što je i Eloh na aramejskom. Allah nije samo Bog muslimana. On je Bog svih stvorenja, zato što je On njihov Stvoritelj, Održavatelj i On im opskrbu daje. Islam PiO Muhammed Salih El-Munedždžid Prijevod: Senad Crnkić https://islamhouse.com/bs/fatwa/427817više
Allah je arapska riječ za „jednog Boga“, isto što je i Eloh na aramejskom.
Allah nije samo Bog muslimana. On je Bog svih stvorenja, zato što je On njihov Stvoritelj, Održavatelj i On im opskrbu daje.
Islam PiO
Muhammed Salih El-Munedždžid
Prijevod: Senad Crnkić
Vidi manjehttps://islamhouse.com/bs/fatwa/427817/
Od kada se računa početak islama?
Hvala Allahu. Poslanstvo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, se računa kao početak islama, a poslanstvo se desilo kada je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao melek Džibril i donio objavu od Allaha, u Mekki na Arapskom poluostrvu; a to se desilo u ponedjeljak, u mjesecu ramazanu, kaviše
Hvala Allahu.
Poslanstvo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, se računa kao početak islama, a poslanstvo se desilo kada je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao melek Džibril i donio objavu od Allaha, u Mekki na Arapskom poluostrvu; a to se desilo u ponedjeljak, u mjesecu ramazanu, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, napunio četrdeset godina, a trinaest godina prije njegove Hidžre (imigracije) u Medinu. (I od tada se računa hidžretski kalendar.)
Shodno gregorijanskom kalendaru, poslanstvo se desilo negdje oko 608 ili 609 godine. A obavjestio nas je Selman El-Farisi, radijellahu anhu, (a on je jedan od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba – drugova) da je između Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i Isaa, alejhis-selam proteklo šest stotina godina. A Allah zna najbolje.
Islam PiO
Šejh Muhammed Salih El-Munedždžid
Muhammed Salih El-Munedždžid
Prijevod: Senad Crnkić
Vidi manjehttps://islamhouse.com/bs/fatwa/427897/
Svjedočenje tevhida obuhvata sve tri vrste tevhida
Hvala Allahu, riječ ihlasa ili iskrenosti i šehadet tevhida je osnova vjere (asl dina), put spasa i dokaz uspjeha; riječ radi koje je Allah stvorio džinne i ljude, da rade shodno njoj onako kako to dolikuje i zaslužuje. Ova riječ obuhvata sve tri vrste tevhida: tevhid rububijjeta, tevhid uluhijjetaviše
Hvala Allahu, riječ ihlasa ili iskrenosti i šehadet tevhida je osnova vjere (asl dina), put spasa i dokaz uspjeha; riječ radi koje je Allah stvorio džinne i ljude, da rade shodno njoj onako kako to dolikuje i zaslužuje.
Ova riječ obuhvata sve tri vrste tevhida: tevhid rububijjeta, tevhid uluhijjeta tj. tevhid ibadeta i tevhid imena i svojstava.
Onaj ko izgovara ove riječi mora u njih vjerovati i moraju mu biti prisutne u mislima tokom izgovora, te da se to u njemu potpuno ustabili, da mu ne bude stransko niti zbunjujuće, i to bez najmanje poteškoće ili patnje.
Dakle, potreba duše za tevhidom i njegovom spoznajom je veća od njene potrebe za hranom i pićem, i to je prirodna i spontana potreba, ali ono što je obaveza svakom obvezniku jeste da žudi ka postizanju spoznaje i sticanju znanja kojim se postiže ispunjavanje uslova šehadeta i od nje se otklanjaju prepreke iskrenosti i istinitosti u njoj.
Za više podataka o uslovima riječi tevhida prilikom izgovora iste, molimo da pogledate odgovore na pitanja i to na linku (http://www.islamhouse.com/427793) i (http://www.islamhouse.com/427791).
Ove tri vrste tevhida su nužne i usko povezane, pa ko prihvati jednu vrstu, mora prihvatiti i ostale. Rekao je šejh Abdul-Aziz b. Baz, rahimehullah (neka mu se Allah Uzvišeni smiluje):
„Tevhid rububijjeta iziskuje tevhid uluhijjeta, upućuje na njega i čini ga obaveznim, kao što je slučaj sa tevhidom imena i svojstava: tevhid rububijjeta ga iziskuje jer Onaj ko stvara, opskrbu daje i ima vlast nad svim, takav zaslužuje sva lijepa imena i savršena svojstva; On je potpun u svome Biću, imenima, svojstvima i djelima, nema ortaka, niti sličnog, niti ga mogu pogledi dokučiti i On sve čuje i sve zna.
Onaj ko upotpuni sve tri vrste tevhida, sačuva ih i ustraje na njihovom značenju; znat će istinski da je Allah Jedan, i da samo On zaslušuje ibadet mimo svih Njegovih stvorenja. A ko zapostavi jedan od njih, zapostavio je sve. Dakle, ove vrste iziskuju jedna drugu. Nema islama bez njih sviju.“ (Završen citat iz Medžmu’ fetava Ibn-Baz, 1/38-39.)
S obzirom da ti vjeruješ u to sve, i da si ubjeđen u to, kažemo da u tvom šehadetu nema manjkavosti niti krnjavosti, i u tvome pokajanju ne postoji ništa sporno u smislu da li trebaš da ga obnoviš. Čovjeku nekada ne bude sve prisutno što zna u određenoj situaciji; nekada prevlada prisutnost značenja jednog imena od imena Allaha Uzvišenog, ili svojstva od ostalih svojstava, ali to ne znači da postoji krnjavost u njegovu imanu kada su ostala imena ili svojstva u pitanju.
Tako se može desiti da bude u stanju obožavanja (ubudijjeta) i pokornosti, pa nadvlada prisutnost značenja tevhida ubudijjeta i iskrenosti djela samo radi Allaha.
A nekada se desi da bude stanje traženja opskrbe, ili otklanjanje nedaće, pa nadvlada prisutnost značenja svedočenja Allahovih stvorenja Njegovom rububijjetu, te izdvajanjem Njega kao jedinog ko svime upravlja i uređuje, i tako dalje.
A Allah zna najbolje.
Islam PiO
Muhammed Salih El-Munedždžid
Prijevod: Senad Crnkić
Vidi manjehttps://islamhouse.com/bs/fatwa/427987/
Šta znači šehadet da nema boga koji zaslužuje da se obožava osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik?
Hvala Allahu, a zatim, značenje šehadeta La ilahe illallah ili da nema boga koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha jeste: negiranje zasluge obožavanja svakome mimo Allaha Uzvišenog, te njeno pripisivanje samo Allahu, azze ve dželle, koji nema ortaka. Rekao je Allah Uzvišeni: „To je zato što je Allviše
Hvala Allahu,
a zatim, značenje šehadeta La ilahe illallah ili da nema boga koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha jeste: negiranje zasluge obožavanja svakome mimo Allaha Uzvišenog, te njeno pripisivanje samo Allahu, azze ve dželle, koji nema ortaka. Rekao je Allah Uzvišeni: „To je zato što je Allah istina, a oni kojima oni, pored Allaha, ibadet čine doveći ih su neistina – batil, i zato što je Allah uzvišen i velik“. (El-Hadždž, 62)
Dakle, riječi nema boga znače negaciju svega što se obožava mimo Allaha, a riječi osim Allaha označavaju potvrdu svih vrsta ibadeta samo Allahu, tako da značenje biva: nema istinskog boga osim Allaha ili ne postoji neko ko se obožava s pravom osim Allah.
Kao što Allah Uzvišeni nema ortaka u Svojoj vlasti, isto tako nema ortaka u ibadetu Njemu, subhaneh.
A značenje šehadeta da je Muhammed Allahov poslanik jeste: odlučna potvrda iz dubine srca koja se podudara sa govorom jezika da je Muhammed Allahov rob i poslanik svim stvorenjima, ljudima i džinima. Zato je obaveza da potvrdimo sve o čemu nas je obavjestio o prijašnjim događajima i o onom što će se desiti, te ono što je dozvolio od halala i zabranio od harama, kao i da prihvatimo i radimo sve što je naredio, da ostavimo i odstupimo od svega što je zabranio, da sljedimo njegov šerijat ili vjerozakon, živimo njegovim sunnetom tajno i javno, uz zadovoljstvo u onom što je presudio i povinovanje tome, te znanje da je pokornost njemu pokornost Allahu, i da je grijeh njemu grijeh Allahu, jer je on dostavljač od Allaha Njegove poslanice, i Allah ga nije usmrtio sve dok nije s njim upotpunio vjeru i dostavio je jasnom dostavom, pa neka ga Allah nagradi najboljim čime Allah nagrađuje svoga vjerovjesnika za svoj narod i poslanika za svoj ummet.
Rob neće ući u vjeru osim sa ova dva šehadeta, i ova dva šehadeta su usko vezani i jedan drugog iziskuju.
Zato su uslovi svjedočenja da nema istinskog boga osim Allaha isti kao i uslovi svjedočenja da je Muhammed Allahov poslanik, a ovi uslovi su zajedno spomenuti sa njihovim dokazima u pitanjima na slijedećem linku (http://www.islamhouse.com/427793) i (http://www.islamhouse.com/427791).
A Allah zna najbolje.
Šejh Muhammed Salih El-Munedždžid
Muhammed Salih El-Munedždžid
Prijevod: Senad Crnkić
Vidi manjehttps://islamhouse.com/bs/fatwa/427997/