Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

To što je spomenuto je jedan od tri stava učenjaka po pitanju toga šta je mjerilo nisaba za novac?
Stavovi učenjaka po ovom pitanju su sljedeći:
1- da je nisab za novac nisab za zlato 85 g, tj. danas oko 3000 eura
2- da je nisab za novac nisab za srebro 595 g, tj. danas oko 300 eura
3- da je nisab za novac nisab ono sto je korisnije za siromahe, tj. što je manje vrijednosti, a to je danas srebro.
Pa je šejh Muneddzid izabrao treći stav.
A najblize ispravnom, a Allah zna najbolje, je da je nisab za novac nisab zlata, tj. 85 g, odnosno 3000 eura.
Nema dokaza – hadisa po ovom pitanju.

Ako bi neko rekao: zar da uzimamo tvoj odabir ispravnom mišljenja a na drugoj strani su Vijeće velike uleme u Saudiji i šejh el-Munedžid? Odgovor je:

U islamu nije dokaz sam po sebi stav šejha Munedždžida ni stav Viskorangirane uleme, nego se za njihov stav traži dokaz. A dokaza nema, jer da ga ima naveli bi ga. Pojava papirnog novca i mes'ele vezane za njeg su savremena pitanja.

Vrijednost srebra je od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo opala skoro da nije vrijedan spomena, za razliku od zlata. Sa druge strane, nisab za deve je 5 deva, nisab za ovce 40 ovaca, nelogično je da u šerijatu osoba koja ima 4 deve ne treba dati zekat jer nema nisab, kao i osoba koja ima 39 ovaca ne treba dati zekat jer nema nasab, a te se obe smatraju siromašnim po hanefijama, a onda osoba koja ima 300 eura treba dati zekat i da se tretira bogatom. Znači, da onaj ko ima 4 deve ili 39 ovaca ne treba dati zekat, a osoba koja ima 300 treba dati.
Zadnji stav je najbliži ispravnom zato što ako bi uzeli srebro za nisab onda bi i siromašni davali zekat, a to je kontradiktorno samom davanju zekata jer ga siromašni primaju.
Ve billahi tevfik.

Odgovor sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić (zijad-ljakić.com)

Onaj ko želi da se riješi pretvaranja treba da ide sljedećim putevima kako bi izliječio svoju dušu. Evo nekih:

1. Da srcem bude svjestan da Allah bdi nad robom.

To je stepen ihsana koji Poslanik, ﷺ. spominje u hadisu Džibrila, ﷺ.: “Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako Ga ne vidiš On tebe vidi.” (Muslim, 97.)

Ko bude tražio osjećaj Allahovog bdijenja nad njim u djelima svi ostali će mu biti nebitni, a to će nužno uzrokovati veličanje Allaha i bojazan od Njega.

2. Tražiti pomoć od Allaha kako bi otklonio pretvaranje od nas.

Uzvišeni o vjernicima kaže: “Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo.” (El-Fatiha, 5.)

Od stvari koje koriste je i traženje pomoći od Allaha u dovi. Poslanik, ﷺ. kaže: “O ljudi, bojte se ovog širka jer je on skriveniji od topota mravljeg koraka.”

Pa mu je neko rekao, a Allah je htio da on to kaže: “Kako ćemo ga se čuvati kad je on skriveniji od zvuka mravljeg koračanja, Allahov Poslaniče?” On reče: “Recite: ‘Allahu naš, Tebi se utječemo da Ti pripisujemo nešto što znamo i tražimo od Tebe oprosta za ono što ne znamo.'” (Ahmed, 4/403; Šejh Albani kaže da je Sahih u Sahihul-Džami’u, 3731.)

3. Poznavanje znakova rijaluka i njegovih posljedica na ahiretu.

Neznanje o rijaluku vodi u zapadanje u njega i ustrajavanje u njemu. Stoga, znaj da rijaluk upropaštava djela, uzrok je Allahove srdžbe. Razumni se neće zamarati djelima koja nemaju nagradu. Šta je tek onda s djelima koja su uzrok Allahovog prezira i Allahove srdžbe.

Od najvećih hadisa o kazni na ahiretu za one koji se pretvaraju jeste hadis Poslanika, ﷺ. u kojem se kaže: “Kad dođe Sudnji dan, Allah će se spustiti među robove  da im presudi. Svaki narod će klečati, a prvi koji će biti pozvani su čovjek koji je poznavao Kur’an, čovjek koji se borio na Allahovom putu i čovjek koji je posjedovao mnogo imetka. Tada će Allah reći učaču: ‘Zar te nisam poučio onome što sam  objavio Mom Poslaniku, ﷺ.?’ Odgovorit će: ‘Dakako, moj Gospodaru!’ Upitat će ga: ‘Šta si uradio s onim  čemu si bio podučen?’ Reći će: ‘Radio sam po Kur’anu danju i noću.’ Allah će mu reći: ‘Slagao si!’, a i meleki će reći: ‘Slagao si!’ Reći će Allah: ‘Nego si htio da se kaže kako si učač, a tako je i govoreno.’ Zatim će se dovesti vlasnik imetka, pa će ga Allah upitati: ‘Zar ti nisam dao opskrbu, tako da nisi  ni o kome bio ovisan?’ Reći će: ‘Svakako, moj Gospodaru.’ Upitat će ga: ‘Šta si radio sa onim što sam ti dao?’ Odgovorit će: ‘Održavao sam rodbinske odnose i dijelio milostinju.’ Allah će mu reći: ‘Slagao si!’, a i meleki će reći: ‘Slagao si!’ Allah Uzvišeni će reći: ‘Naprotiv, htio si da se kaže kako si darežljiv, a tako se i pričalo.’ Zatim će se dovesti čovjek koji je ubijen na Allahovom putu, pa će ga Allah upitati: ‘U ime čega si ubijen?’ Odgovorit će: ‘Naređen mi je džihad na Tvom putu i ja sam se borio sve dok nisam ubijen.’ Uzvišeni Allah će reći: ‘Slagao si!’, a i meleki će mu reći: ‘Slagao si!’ Allah će reći: ‘Naprotiv, htio si da se kaže da si odvažan, a to se o tebi i pričalo.’

Zatim je Poslanik, ﷺ. udario po mojim koljenima  i rekao: ‘O Ebu Hurejre, ta trojica su prva tri Allahova stvorenja s kojima će se na Sudnjem danu potpaliti vatra.'” (Tirmizi, 2382 i kaže da je hasen – dobar. Ibn Hibban ga je ovjerodostojio, 408; Ibn Huzejme, 2482.)

4. Pogledati dunjalučku kaznu za pretvaranje (rijaluk)

Kao što pretvaranje ima ahiretsku kaznu, tako ima i dunjalučku. To se ogleda u tome da Allah osobu koja se pretvara obruka i pred ljude iznese njegove loše namjere. To je jedno od tumačenja riječi Poslanika, ﷺ.: “Ko  sebe bude isticao Allah će mu mahane na vidjelo iznijeti, a ko se bude pretvarao Allah će pred ljude iznijeti njegove stvarne namjere.”

Ibn Hadžer kaže: “El-Hattabi kaže: ‘Ko bude radio djela bez iskrenosti (ihlasa), već želi da ga ljudi vide i čuju, zato će biti kažnjen tako što će Allah iznijeti i obznaniti ono što je bilo u dubini njegove duše te ga obrukati.'”

Rečeno je: “Ko svojim djelom želi postići poziciju i ugled kod ljudi, a ne želi Allahovo Lice, Allah će dati da o tom čovjeku loše pričaju oni kod kojih je htio postići stepen. Za to neće imati nagrade na Sudnjem danu.”

5. Sakriti ibadet i ne pokazivati ga drugima

Kad god se čovjek udalji od situacija gdje iskazuje svoj ibadet Allahu, dž.š., utoliko je sačuvaniji od pretvaranja. Ko bude hrlio za mjestima gdje se ljudi sastaju, kako bi pokazao svoj ibadet, šejtan će nastojati da taj čovjek pokaže svoj ibadet, kako bi ga drugi pohvalili i dali mu renome.

Ibadeti koje treba sakriti su oni čije činjenje se može obaviti u tajnosti, kao što su noćni namaz, sadaka i sl. To se ne odnosi na ezan, namaz u džematu i druge ibadete koji se ne mogu sakriti niti je propisano njihovo skrivanje.

Molimo Allah za iskrenost u riječima i djelima i da nam oprosti ono što smo iz pretvaranja uradili i neka je salavat i selam na našeg poslanika, Muhammeda.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Duševni mir, smirenost, radost srca, iščeznuće briga i tuge su cilj i težnja svakog čovjeka sa kojima postiže ugodan život i upotpunjuje radost i zadovoljstvo. Sve to ima svoje vjerske, prirodne i praktične predispozicije. Sve skupa se može naći samo kod vjernika muslimana. Što se tiče drugih, oni, djelomično, mogu zadovoljiti te predispozicije, dok ih, na drugoj strani, mimoilaze mnogi njihovi fragmenti.

Pred tobom je, dragi čitaoče, nekoliko uvjeta za postizanje ovog najvišeg cilja kome teži i stremi svaki pojedinac. Neki od njih ispunjavaju mnoge od njih, te žive ugodnim i lijepim životom, dok drugi doživljavaju neuspjeh i ne uspijevaju ostvariti te uvjete, te žive životom bijednika i nesrećnika, punog muka. Neki se, opet, nalaze tu negdje između ove dvije skupine, shodno tome koliko su imali sreće i koliko im je to pošlo za rukom. Sada ćemo nabrojati neke od tih uvjeta:

1- Vjerovanje (iman) i činjenje dobrih djela.

Ovo je najvažniji uzrok, osnova i temelj. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da poživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97.)

U ovom ajetu je Uzvišeni Allah, dž.š., obećao da će onima koji budu spojili vjerovanje i dobro djelo dati dobar život i lijepu nagradu i na dunjaluku i na ahiretu.

Razlog tome je jasan: Iskreni mu’mini u Allaha, dž.š., vjeruju ispravnim vjerovanjem koje je plodonosno jer  rezultira dobrim djelima koja poboljšavaju aktivnosti srca, lijepo ponašanje, te njihov položaj na dunjaluku i ahiretu. Jedino oni posjeduju temelje na osnovu kojih mogu adekvatno prosuđivati sve uzroke radosti i veselja sa kojima se susreću, kao i uzroke nemira, briga i tuge.

Oni dočekuju radost i sreću sa prihvatanjem, na njima su zahvalni i iskorištavaju ih u onome što će koristiti. Ako je prihvate i iskoriste na ovaj način, ona će im donijeti užitak i težnju za njenim trajanjem i blagostanjem, nadu za nagradom koja je obećana onima koji su zahvalni, odnosno divne stvari koje svojim dobrom i blagodatima nadmašuju ove radosti koje je polučila kao svoje plodove. Na taj način se oni suprotstavljaju neugodnostima, štetnim utjecajima, brigama i tuzi, ako su u prilici i mogućnosti da se odupru, ili barem ublažavaju njihove posljedice, ako su to u stanju. Ako ništa od toga ne mogu ostvariti, onda im na kraju ostaje strpljivost u situacijama gdje se moraju strpiti. Iskoristivši posljedice neugodnosti, oni će steći predispozicije za odbranu, iskustvo, snagu, strpljenje, iščekivanje nagrade i sevapa, odnosno vrlo bitne stvari sa kojima će tih neugodnosti nestati. Na njihovo mjesto dolazi radost, dobra  nada i želja za postizanjem Allahove, dž.š., milosti i Njegove nagrade, kao što je to izrazio i izrekao Allahov Poslanik, ﷺ. u vjerodostojnom hadisu: “Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija – a to ne važi nikom drugom osim vjerniku; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu, dž.š., što mu donosi korist, a ako ga, pak, pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi, pa mu i to donosi nagradu od Allaha, dž.š.” (Muslim u Sahihu, hadis br. 2999.)

Ovdje je Allahov Poslanik, ﷺ. obavijestio da se vjerniku udvostručava njegov dobitak, dobro i plodovi njegovih djela kroz ono što ga snalazi u životu, bez obzira da li se radi o radosti ili neugodnosti.

2- Dobročinstvo prema stvorenjima, riječju, djelom i činjenjem raznih oblika dobra. Ovo je jedan od razloga zbog kojih se otklanjaju brige, tuga i nemir. Sa njim Allah, dž.š., otklanja brige i tugu i od dobrih ljudi i od griješnika, shodno njihovim učinjenim dobročinstvima. Međutim, vjerniku pripada njen najveći i najpotpuniji  udio. On se odlikuje time što njegovo dobročinstvo proizilazi iz iskrenosti i iščekivanja nagrade i sevapa za učinjeno djelo. Zbog takvog odnosa, Allah, dž.š., mu olakšava činjenje raznih oblika dobrih djela, zbog njegovog stremljenja ka dobru. On, također, otklanja od njega neugodnosti zbog njegove iskrenosti i očekivanja nagrade. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.” (En-Nisa, 114.)

U sklopu ove velike nagrade je i otklanjanje briga, tuge, žalosti i sl.

3- Od razloga otklanjanja briga i zabrinutosti koje nastaju iz napetosti živaca i zaokupljenosti srca nekim oblicima sjete i mrzovolje jeste i: Zaokupljenost i bavljenje nekim korisnim poslom ili korisnom naukom. Ove aktivnosti će odvratiti pažnju srca od preokupiranosti stvarima koje mu donose brigu i tugu. Možda će zbog toga potpuno zaboraviti uzročnike koji su ih izazvali, pa će mu se duša razveseliti, a njegova aktivnost će se povećati. Ovaj razlog je, također,  zajednički vjerniku i nevjerniku. Međutim, vjernik se u odnosu na njega odlikuje svojim vjerovanjem, iskrenim nijetom i iščekivanjem nagrade za svoje bavljenje naukom koju stiče ili druge podučava, i za činjenje dobrih djela. Posao ili zanimanje kojim se vjernik bavi trebao bi da bude takav da ga duša voli i žudi za njim. U tom slučaju će biti lakše postići željeni cilj. Allah, dž.š., najbolje zna.

4- U stvari koje otklanjaju brigu i zabrinutost spada i fokusiranje svojih misli na zanimanje i interes za svakodnevne aktivnosti, a prestanak razmišljanja o brizi za budućnost i tugovanja za prošlim vremenom. Zbog ovoga je Allahov Poslanik, ﷺ. tražio utočište kod Allaha, dž.š., od brige i tuge. Od tuge za stvarima koje su prošle i koje nije moguće vratiti, niti popraviti i od brige koja nastaje usljed straha za budućnost. Čovjek tako treba živjeti od danas do sutra (ne smije se puno brinuti), akumulirajući i čuvajući svoj trud i zalaganje za popravljanje tekućeg dana i aktuelnog trenutka. Angažman srca na tom polju rezultira blagovremenim završavanjem poslova, a čovjekova briga i tuga sa njim će nestati. Kada Allahov Poslanik, ﷺ. uči neku dovu ili, pak, upućuje svoj ummet na određenu dovu, on na taj način ukazuje, uz traženje pomoći od Allaha, dž.š., i žudnju za postizanjem Njegove dobrote i milosti, na neophodnost ulaganja truda i napora da bi se ostvarilo i postiglo ono što se traži u dovi. Isto tako, on podstiče na napuštanje i ostavljanje onoga što u dovi traži da se odbaci, pošto je dova združena sa djelom. Čovjek vjernik se trudi samo u onome što će mu koristiti u vjeri i ovozemaljskom životu. On moli svog Gospodara da njegove nakane i stremljenja uspiju, i od Njega traži pomoć u tome, kao što je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Žudi i teži za onim što će ti koristiti, a od Allaha, dž.š., traži pomoć i nemoj biti slabić i nemoćan! Ako te što neprijatno zadesi, nemoj reći: “Da sam uradio drugačije ne bi do ovoga došlo, nego reci: ‘Allah je odredio ono što je htio, i to i uradio.’ Zaista riječi ‘da sam’ otvaraju vrata i posao šejtanu.” (Muslim u Sahihu.)

U ovom hadisu je Allahov Poslanik, ﷺ. spojio naredbu da se teži za korisnim stvarima u svim situacijama, traži pomoć od Allaha, dž.š., neprepušta slabosti, koja je, u stvari, štetna lijenost, i predavanje prošlim stvarima koje su se dogodile i promatranja sudbine i odredbe koju je Allah, dž.š., propisao. Allahov Poslanik, ﷺ. je stvari podijelio u dvije kategorije:

a) Kategorija u koju spadaju stvari koje čovjek može nastojati postići u cjelosti ili djelomično ili ih, pak, odbaciti u potpunosti ili ublažiti njihove posljedice. Kod ovih stvari on ulaže svoj trud i traži pomoć od svog Gospodara.

b) Kategorija u koju spadaju stvari kod kojih čovjek nema udjela i utjecaja. Kod ovih stvari čovjek se treba pokoriti i biti zadovoljan sa odredbom.

Nema nikakve sumnje da je pridržavanje ovog načela i pravila uzrok sreće i razlog za otklanjanje brige i tuge.

5- Jedan od najvećih razloga radosti duše i njene smirenosti je učenje zikra i spominjanje Allaha, dž.š., u što većem obimu. Zikr ima čudesno djelovanje na radost i smirenost duše, kao i na otklanjanje brige i tuge. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “A srca se, doista, kad se Allah pomene smiruju.” (Er-Ra’d, 28.)

Spominjanje Allaha, dž.š, ima veliki utjecaj i djelotvornost u postizanju ovog cilja zbog svoje svojstvenosti i zbog toga što čovjek vjernik očekuje nagradu i sevap za taj zikr.

6- Od razloga koji izazivaju radost i otklanjaju brigu i tugu jeste i nastojanje otklanjanja uzroka koji dovode do brige, a na drugoj strani, postizanje uzroka koji donose radost. To će postići ako zaboravi neprijatnosti koje su mu se dogodile, a koje ne može nadoknaditi, te spoznajom da je svaki angažman misli povodom njih apsurd i gubljenje vremena. On se treba truditi da ne razmišlja o takvim stvarima. Treba se, također, truditi i boriti sa svojim mislima  da se ne brine i ne uznemirava u vezi onoga što ga očekuje u budućnosti i što je na razini pretpostavki i mašte, kao što su siromaštvo, strah i slične neugodnosti koje predočava da mu se mogu dogoditi  u budućnosti. On  je svjestan da su buduće stvari  u domenu nepoznatog i da se ne zna šta će se dogoditi, dobro ili zlo, odnosno, ne zna se da li će ostvariti svoje nade ili će mu se desiti bol. On zna da su one u ruci Moćnog i Mudrog, a da u ruci Njegovih robova nije ništa do nastojanje da se postigne njihovo dobro, a odbace njihove štetne posljedice. Čovjek vjernik je svjestan i zna da će se u slučaju odvraćanja misli od brige za događaje u budućnosti, zatim oslonjanja na svog Gospodara u njenom poboljšavanju, i pouzdavanja i pokoravanja Njemu u svemu tome, njegovo srce smiriti, a njegovo stanje poboljšati, dok će njegova tuga i zabrinutost iščeznuti. Od najkorisnijih stvari za promatranje i odnos prema budućnosti jeste korištenje slijedeće dove koju je učio Allahov Poslanik, ﷺ.: “Gospodaru moj, popravi mi vjeru koja je moja zaštita! Popravi mi dunjaluk na kome traje moj život! Popravi mi ahiret koji je mjesto mog povratka! Život mi učini ispunjenim što većim brojem dobrih djela, a smrt smirajem od svakog zla!” (Muslim u Sahihu, hadis br. 2720.)

(Allāhumme aslih lī dīnil-lezī huve ismetu emrī, ve aslih lī dunjājel-letī fīhā me’āšī, ve aslih lī āhiretil-letī ilejhā me’ādī, ve-dž’alil-hajāte zijādeten lī fī kulli hajrin, vel-mevte rāhaten lī min kulli šerr! )

Tu su, također, riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “Moj Gospodaru, molim za Tvoju milost i nemoj me prepustiti samom sebi ni koliko je period treptaja oka! Popravi mi svo moje stanje! Nema boga osim Tebe!” (Ebu Davud u Sunenu sa vjerodostojnim lancem prenosilaca (sa sahih senedom), hadis br. 5090. Albani za njega, u djelu Sahihul-kelimit-tajjibi, kaže da je hasen (dobar), str. 49.)

(Allāhumme rahmeteke erdžū felā tekilnī ilā nefsī tarfete ajnin ve aslih lī š’eni kullehu, lā ilāhe illā Ente!)

Ako bi vjernik bio ustrajan u učenju ove dove koja sadržava ispravnost njegove budućnosti, dunjalučke i ahiretske, sa prisutnim duhom i iskrenim nijetom, uz njegovo nastojanje i zalaganje da čini ono što će to ostvariti i realizirati, Allah, dž.š., će mu obistiniti ono što je u dovi tražio i molio, i za što se trudi. Njegova briga će se tako preobratiti u radost i sreću.

7-Ako se čovjeku dogodi i desi zabrinutost i tuga usljed određenih nevolja, onda je jedan od najkorisnijih metoda njihovog otklanjanja nastojanje čovjeka da ih sam sebi olakša na taj način što će pretpostaviti najgoru moguću soluciju na kojoj se neka stvar može završiti, a zatim se duhovno pripremati za takve pretpostavke. Kada to učini, neka nastoji da ublaži, shodno mogućnostima, ono što se može ublažiti. Sa ovom duhovnom pripremom i sa ovakvim korisnim nastojanjem otkloniće svoje brige i tugu. Njihovo mjesto će zauzeti nastojanje postizanja koristi i otklanjanje štetnosti koje čovjek sa malo truda može ostvariti. Ako ga tako snađu i obuzmu uzroci straha, slabosti ili siromaštva, neka ih primi i prihvati sa smirenošću i duhovnom spremnošću za hvatanje u koštac sa njima, čak i sa njihovim najekstremnijim primjerima. Duhovno pripremanje za podnošenje neugodnosti  prikazuje ih lahkim i tupi njihovu oštricu, posebno ako se, shodno mogućnostima, zauzme da im se suprotstavi i odupre. Tako će se, što se njega tiče, spojiti duhovna priprema sa korisnim nastojanjem koje odvraća pažnju od zanimanja i brige za nevolje. On treba da se bori protiv svog nefsa kako bi obnovio snagu za suprotstavljanje protiv nedaća, uz oslanjanje na Allaha, dž.š., u svemu tome i iskreno pouzdanje u Njega. Nema sumnje da ove stvari imaju veliku zaslugu u postizanju radosti i veselja, uz čovjekovo nadanje i iščekivanje nagrade na ovom i budućem životu. Ovakva iskustva su  viđena i provjerena, a broj slučajeva onih koji su to iskusili je veoma velik.

8- Slijedeći razlog je snaga duha, neuznemiravanje srca i njegova nepodložnost  utjecaju iluzija i mašte koje uzrokuju pokvarene i loše misli. Čim se čovjek preda i prepusti mašti, duša mu postaje podložna utjecaju okolnosti i faktora koji djeluju na njega, kao što su strah od bolesti, nastup srdžbe i nastanak zbrke i pometnje izazvane bolnim povodima, kao i pribojavanje od dešavanja neprijatnih i gubitka voljenih stvari. U slučaju da se preda nabrojanim stvarima, one će ga baciti u brige, tugu, duševne i tjelesne bolesti, a na kraju će doživjeti živčani slom koji ima veoma negativne i štetne posljedice, u što su se mnogi ljudi osvjedočili. Kada  god se srce osloni na Allaha, dž.š., iskrenim tevekulom, ne predajući se mašti i ne dozvoljavajući da fantazije ovladaju njime, postići će pouzdanje u Allaha, dž.š., i žudjeće da postigne što više od Njegove dobrote. Na taj način će iščeznuti briga i tuga, riješiće se, također, mnogih duševnih i tjelesnih bolesti, a srce će postići takvu snagu, zadovoljstvo i  radost, da se to riječima ne može izraziti. Koliko je samo bolnica ispunjeno ljudima bolesnim od pokvarenih  iluzija i fantazija? Koliko su samo ove stvari utjecale na srca i duše mnogih jakih ličnosti, a da o slabim i ne govorimo? Koliko su samo doveli do šizofrenije  i ludila?

Moraš znati da tvoj život slijedi tvoje misli i razmišljanja i da je sa njima povezan. Ako se misli budu kretale u domenu onoga što će ti donijeti korist u vjeri ili u nekoj ovodunjalučkoj stvari, onda je tvoj život sretan. Ako tako ne bude, onda će situacija biti suprotna ovom stanju.

Sačuvan će biti samo onaj koga Allah, dž.š., sačuva i uputi na borbu protiv svog nefsa kako bi postigao predispozicije za ojačavanje srca i otklanjanje njegove zabrinutosti. Allah, dž.š., kaže: “Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dostatan.” (Et-Talak, 3.)

Tj. dosta mu je u svemu onome što ga se tiče u domenu vjere i ovodunjalučkih stvari. Onaj ko se uzda i osloni  na Allaha, dž.š., imaće jaku volju tako da iluzije neće imati utjecaja na njega, a događaji ga neće moći uznemiriti, pošto zna da je to znak duševne slabosti i jedan vid nemoći i straha koji nema stvarne osnove. On je svjestan, pored toga, da je Uzvišeni Allah, dž.š., zajamčio svima onima koji se uzdaju i oslonjaju na Njega da im je On u potpunosti dovoljan, pa se oslanjaju na Njega i nalaze smiraja u Njegovom obećanju. Na taj način prestaje njihova tuga i zabrinutost, teškoća im se mijenja olakšanjem, tugu radošću, a strah sigurnošću. Molimo Uzvišenog Allaha, dž.š., za oprost grijeha. Tražimo od Njega da nam ukaže Svoju milost darujući nam snagu srca i njegovu čvrstinu, zatim potpuno oslanjanje na Njega za koje je zajamčio, onima koji ga budu praktikovali, svako dobro i otklanjanje svake neprijatnosti i nesreće. On treba, također, kada ga pogodi neka neprijatnost ili se bude plašio da mu se može dogoditi, da napravi usporedbu između ostalih blagodati u kojima uživa, a vezane su za njegovu vjeru i svakodnevni život, i između neprijatnosti što su ga zadesile. Kod te usporedbe postaće mu kristalno jasno koliko samo blagodati uživa i koliko su, na drugoj strani, minorne i slabe neprijatnosti koje su ga zadesile. (El-Vesa’ilul-mufideti lil-hajatis-se’ideti od Šejha Abdu-r-Rahmana ibn Sa’dija, rahimehullah.)

Ibn el-Kajjim je ukratko spomenuo petnaest stvari koje otklanjaju brigu i tugu, a te stvari su:
1. Et-tevhidu er-rububijje;
2. Et-tevhidu el-uluhijje;
3. Tevhidul-esma ves-sifat;
4. Uvjerenje da Gospodar, dž.š., nikada neće nanijeti nepravdu Svome robu, ili neku štetu ako to on prethodno nije zaslužio;
5. Da čovjek prizna da je on taj koji čini nepravdu;
6. Da se Gospodaru približavamo i umiljavamo na Njemu najdraži način, a to je posredstvom Njegovih lijepih imena i sifata. Najsadržanija Allahova imena su: el-Hajj (Živi) i el-Kajjum (Saoopstojeći Održavatelj);
7. Traženje pomoći samo od Njega;
8. Čovjekovo potvrđivanje da se uzda i nada samo Allahu;
9. Istinsko oslanjanje na Allaha, predavanje Njemu i čovjekovo očitovanje da je u Allahovoj vlasti, da je njegova kika u Allahovoj Ruci, i da On upravlja njime onako kako želi. Da bude siguran da će Allah prosuditi o njegovoj prošlosti, i da će ta presuda biti pravedna;
10. Da svoje srce napaja Kur’anom, da u njemu nađe utjehu pri svakoj nesreći, da u njemu nađe lijek protiv svega što mu stvara tjeskobu. Znači, da mu Kur’an bude otkrovenje i spas od njegove tuge i lijek od svake brige i jada;
11. Traženje oprosta;
12. Činjenje pokajanja;
13. Trud i borba na Allahovom putu;
14. Namaz;
15. Da bude svjestan da je svaka snaga i moć kod Allaha;

Molimo Allaha da nas izbavi iz svake brige, da nam da izlaz iz svake nedaće i da otkloni od nas sve što nas muči. Doista On sve čuje i uslišava molbe. On je Živi i Vječni.

Opširnije na ovu temu, pogledaj djelo Iladžul-humum, koja se nalazi na našem sajtu, pod linkom “knjige”.

Ipak, Allah najbolje zna, i neka je Allahov blagoslov na našeg vjerovjesnika, Muhammeda, ﷺ.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Molimo Uzvišenog Allaha da te uputi, da od tebe otkloni zlo i razvrat, i da te učini od Svojih iskrenih robova!

Najbolje što ti možemo preporučiti jeste bogobojaznost, čuvanje od Njegove osvete, srdžbe i bolne kazne. Uzvišeni Allah daje roka svakome, ali ne zaboravlja i nije nemaran. Šta ti je garancija da te Allah neće pogledati dok si u nepokornosti i kazati: “Tako mi Moje časti i uzvišenosti, neću ti oprostiti!”

Pogledaj svoje tjelesne udove kojima činiš nepokornost. Zar ne misliš da je Allah Moćan da ti ih oduzme da vidiš i osjetiš kako je teško bez njih.

Pogledaj kako te Allah prikriva, kako je Blag prema tebi, a ti znaš kako je On ljubomoran prema Svojim robovima. Šta ti je garancija da se neće rasrditi na tebe, tvoje stanje na vidjelo iznijeti, ljudima tvoju tajnu otkriti, a tebe osramotiti na dunjaluku prije ahireta?!

Zabranjenim gledanjem ćeš samo propasti, nesreću i tamu srca zadobiti.

Možda si neki užitak ili slast osjetio, dan ili dva, mjesec ili godinu, a šta poslije?

– Smrt, kabur, obračun, kazna – slast je prestala, a jad ostao.

Ako se stidiš da te tvoj brat vidi u grijehu, zašto činjenicu da te Allah gleda smatraš nebitnom?!

Zar ne znaš da te Allah gleda, da meleki sve pišu i da će tvoji dijelovi tijela sutra govoriti ono što je bilo?

Razmisli o svom stanju nakon što počiniš grijeh. Tvoje srce je zabrinuto, prsa stegnuta, postoji pregrada između tebe i Allaha.

Nestalo je skrušenosti, noćni namaz je zamro, post si napustio… Tako ti Tvoga Gospodara reci mi, onda, koju vrijednost takav život ima?

Svaki pogled kroz ove šejtanske prozore u tvom srcu čini crnu mrlju dok ga potpuno ne zacrni i prekrivačem zastre i spriječi te da osjetiš slast pokornosti i imana.

Vjerovjesnik, ﷺ. kaže: “Kad rob počini grijeh na njegovom se srcu pojavi crna mrlja. Ako se otrgne, oprosta zatraži i pokaje se, srce mu se očisti, a ako se vrati, mrlja se namnože sve dok srce ne prekriju. To je prekrivač koji Allah spominje: ‘A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova.’“ (Hadis bilježi Tirmizi, 3257. i Ibn Madže 4234. čiju je verziju Albani ocijenio kao hasen – dobar, i to u djelu Sahih Ibn Madže, 3422.) (El-Mutaffifun, 14.)

Koliko je onih koji su se povratili, oprosta zatražili i pokajali se! Budi što više  skrušen prema Allahu kako bi ti srce očistio, tvoj spolni organ sačuvao i dao ti Svoje utočište od šejtanskih spletki.

Izbjegavaj svako sredstvo koje te podsjeća ili privlači haramu, ako iskreno želiš pokajanje.

Izbaci tu satelitsku antenu iz svoje kuće, prekini posjećivati nemoralne internet-stranice. Znaj da je najbolje sredstvo, koje će te pomoći u borbi protiv tvoje navike da činiš haram, da u startu presiječeš, kada te takve misli, nakane, razmišljanja okupiraju, i odbaciš ideju da gledaš (zabranjeno) prije nego što to postane želja, htijenje, nakana, a onda i stvarni čin.

El-Gazali, Allah mu se smilovao, kaže: “Prvi korak ka zabludi, ako je odmah ne presiječeš, pobudit će želju. Želja rađa htijenje, htijenje nakanu, a nakana djelo, a ono rađa propast i prezir. Neophodno je  zlo u korijenu presječi, a to (zlo) je pomisao koju sve drugo lančano prati.” (Ihjau ulumid-din, 6/17.)

Ovo je izvedeno iz riječi Uzvišenog: “O vjernici, ne slijedite šejtanove korake, a ko slijedi šejtanove korake, on mu naređuje razvart i griješenje.” (En-Nur, 21.)

Ako možeš da nikako ne koristiš intrenet – učini to, sve dok ne osjetiš da ti je srce očvrslo, a iman ojačao.

Nastoj da imaš lijepo društvo, da namaz obavljaš u propisano vrijeme, povećaj dobrovoljne ibadete i čuvaj se, prema mogućnosti, osamljivanja i razmišljanja o haramu.

Suština liječenja je u činjenju dobra i ostavljanju zla.

Molimo Allaha da nas, a i tebe, uputi ka dobru. Allah najbolje zna.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Zahvala pripada Allahu, dž.š. Nema sumnje da ponekad čovjek biva pogođen duševnim bolestima, kao što su briga za budućnost ili tuga za prošlim događajima. Duševne bolesti nanose tijelu više štetnih posljedica nego konkretne tjelesne bolesti. Moramo, također, znati da brige i tuge koje pogađaju čovjeka spadaju, između ostalog, u skupinu stvari sa kojima se iskupljuje od grijeha i na taj način se broj grijeha smanjuje. Ako se čovjek bude strpio i očekivao nagradu za svoje strpljenje, biće nagrađen od Allaha, dž.š. Poznata je stvar da je liječenje ove vrste bolesti šerijatskim metodom i tretmanom uspješnije i sa više rezultata od konvencionalne metode liječenja putem medikamenata.

U šerijatski metod liječenja spada i učenje dova za otklanjanje briga i zabrinutosti, a koje su prenesene od Allahovog Poslanika, ﷺ. Jedna od tih dova je zabilježena u vjerodostojnom hadisu koga prenosi poznati ashab Abdullah ibn Mes’ud, r.a., u kome stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Svaki mu’min kojeg pogodi briga, zabrinutost ili tuga, pa kaže: ‘Gospodaru moj, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nada mnom se sprovode propisi, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog (gajba), prizivam Te da mi Kur’an učiniš proljećem srca moga, svjetlom vida mog, razbistrenjem tuge moje i othodom briga mojih.’, Allah će mu to otklonuti. (Ahmed u Musnedu.)

 (Allāhumme innī abduk, ibnu abdike ibnu emetik. Nāsijetī bi jedik, mādin fijje hukmuk, adlun fijje kadā’uk, es’eluke bi kulli-smin huve lek, semmejte bihi nefsek, ev enzeltehu fī kitābik, ev allemtehu ehaden min halkik, evi-ste’serte bihi fī ilmil-gajbi indek, en tedž’alel-Kur’anel-azīme rebīa kalbī, ve nūre besarī, ve dželā’e huznī, ve zehābe hemmī ve gammī).”

Ovo su neki od načina liječenja, a također u to možemo uvrstiti dovu: “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! Ja sam se zaista ogriješio prema sebi!“ (El-Enbija, 87.)

(Lā ilāhe illā Ente subhāneke innī kuntu minez-zālimīn.)

Od tih načina je i rukja, tj. da čovjek uči određene ajete i dove, što je najkorisnije, jer je to i Allahov Poslanik, ﷺ. činio učeći El-Ihlas, El-Felek i En-Nas prije spavanja, nakon čega bi puhnuo u ruke i njima potrao čitavo tijelo. Također može otići kod istaknutih osoba koje će to proučiti umjesto njega.

Ko želi nešto više da sazna o ovome, neka pogleda knjige koje obrađuju tematiku dova, kao što su djela:

– El-Vabilu es-sajjib koje je napisao Ibn el-Kajjim

– El-Kelimu et-tajjib, koje je napisao Šejhul-islam Ibn Tejmije

– Ez-Ezkar, djelo imama En-Nevevija

– Zadul-me’ad od Ibn el-Kajjima.

Muhammed Salih el-Munedždžid