Alejkumus-selam, i hvala vam na postavljenom pitanju. Time pokazujete da brinete o stanju vašeg imana i duhovnog zdravlja, što je jako pohvalno i pokazatelj zrelog poimanja vjere. Slijedeća stvar koju bismo savjetovali jeste da se na liječenje Kur’anom uputite jedino osobama za koje je poznato da liječe na ispravan i šerijatski utemeljen način, jer se danas i najveće varalice i obmanjivači pozivaju da liječe onako kako je ispravno i vjerom odobreno.

Rukja je u suštini dova za izlječenje koju druga osoba čini za vas. To je početni korak liječenja, kada se ustanovi da li imate ili nemate problem duhovne prirode, nakon čega se započinje terapija sastavljena od čvrćeg pridržavanja za islamske propise, poput redovnog obavljanja pet namaza, učenja jutarnjeg i večernjeg zikra, propisnog oblačenja i pokrivanja, slušanja i učenja Kur’ana, islamske literature i dova, izbjegavanje griješenja i činjenja nepokornosti Allahu, dž.š., itd.

Najveći dio ‘posla’ tokom liječenja spada na bolesnika, dok liječnik Kur’anom više služi kao usmjerivač i propisivač terapije i daljnjih koraka u liječenju. Ovo napominjemo jer se dešava da bolesnici veliku pažnju pridaju odabiru liječnika, a potom idu od jednog do drugog, misleći da proces izlječenja zavisi od odabira učača. Ne, to je pogrešno. Lijek za duhovne bolesti se nalazi jedino kod Allaha, dž.š., i jedino je On Taj Koji liječi robove. Sve ostalo samo su sebebi pomoći i lijeka koji dolazi od Gospodara svijetova.

Liječenje Kur’anom zahtijeva da bolesnik temeljito promijeni svoj život, da počne praktikovati vjerske propise, da usvoji pozitivne životne navike, a kloni se loših djela i postupaka zbog kojih je i obolio. Ovo često nije lahko, pa ljudi znaju pribjegavati raznim ‘prečicama’, misleći da sa jednim ili dva odlaska kod nekog ‘vidovnjaka’ i kupovanjem hamajlije riješavaju svoj problem. Nažalost, time započinju jedan začarani krug u kojem nemilice troše svoj novac, a efekat trajnog izliječenja ne postižu.

Što se tiče vašeg pitanja, namaz i dova jesu lijek za sihr i džinnska oboljenja. Pritom posebnu važnost za izliječenje imaju noćni namaz i dova u posljednjoj trećini noći, kada se bolesnik srcem predaje svom Gospodaru i u suzama mu se požali na svoj problem i zatraži rješenje. Zaista, ti trenuci u zadnjoj trećini noći su mubarek i svaki musliman i muslimanka bi ih trebali iskorištavati, bez obzira da li imaju neki problem ili ne.

Lijek za duhovne bolesti se inače krije u svim djelima s kojima je Allah, dž.š., zadovoljan, počevši od farzova (namaza, zekata, hadždža, posta, hidžaba), raznih vrsta nafila (noćni namaz, dova, učenja Kur’ana, jutarnjeg i večernjeg zikra, sadake, dobročinstva prema roditeljima, itd.) i ostavljanju grijeha i stvari koje nam je naš Gospodar zabranio (zabrana alkohola, kamate, kocke, bluda, nemorala, gibeta, nepokornosti roditeljima, pripisivanja Allahu sudruga, itd.).

Na kraju spomenut ćemo deset stvari koje je dr. Muhammed Salih El-Munedždžid naveo kao lijek za svaku vrstu sihra i duhovnog oboljenja, pa preporučujemo da ih počnete praktikovati shodno vašim mogućnostima:

– Učiti i slušati Kur’an svakodnevno, koliko god si u stanju.

– Činiti dovu tokom zadnje trećine noći, moleći Allaha da ti podari lijek i izlaz.

– Činiti dovu u vremenima kada se ona ne odbija, poput dove na sedždi, između ezana i ikameta, i prije predavanja selama na namazu.

– Obavezno učiti jutarnji i večernji zikr, čak i tokom hajza.

– Praktikovati dove u raznim prilikama, poput dove prilikom ulaska i izlaska iz kuće, prije i nakon boravka u toaletu, prije i poslije spavanja, i u raznim drugim prilikama. Ove se dove mogu naći u veoma korisnoj zbirki dova Hisnu-l-Muslim (Zaštita svakog muslimana).

– Kloniti se griješenja i nepokornosti. Izbjegavati djela i mjesta zbog kojih možeš zaboraviti na Allaha, azze we dželle jer takve prilike iskorištavaju šejtani zaokupljajući strastima i prohtjevima duše nemarnih.

– Nastojati da pomažeš ljudima u nevolji i kojima je pomoć potrebna, u nadi da će zbog toga i tebi Allah olakšati. Ukoliko osoba pomogne svog brata ili sestru u islamu, i njoj će Allah pomoći, a ako od nje otkloni kakvu poteškoću, i Allah će od dobročinitelja otkloniti problem.

– Činiti dovu za one koji su u nevolji, moleći se Allahu da im olakša, jer će zbog toga djela meleki doviti za tebe.

– Mnogo činiti istigfar i pokajati se za grijehe.

– Što više učiti dovu koja se uči kad je osoba u problemima, poput: La ilahe illallahu-l-Azimu-l-Halimu, la ilahe illallahu Rabbu-l-Aršil-
azimi, la ilahe illallahu Rabbu-s-Semavati ve Rabbu-l-Erdi ve Rabbu-l-
Arši-l-kerim.

Za Akos.ba odgovorio: Nedim Botić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Hvala Allahu, Nema sumnje da čovjeka pogađaju duševne bolesti poput brige za budućnošću, tuge za prošlošću, te da je ova vrsta bolesti opasnije od tjelesnih i fizičkih bolesti. Liječenje duševnih bolesti terapijama koje je propisao šerijat, tj. rukjom, je uspješnije nego liječenje medicinskim putem.

Neki od tih lijekova navode se u hadisu Ibn Mes’uda: „Kad god jednog roba zadesi tuga ili briga pa on kaže: ‘Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba i sin Tvoje robinje, moja glava je u Tvojoj ruci[1], Tvoja odredba se nadamnom sprovodi, i tvoj sud prema meni je pravedan! Ja Te molim svakim Tvojim imenom kojim Si sam Sebe nazvao, ili Si njime podučio nekog od Svojih stvorenja, ili Si ga objavio u Svojoj Knjizi, ili Si ga ostavio u gajbu – nepoznatom kod Sebe, molim Te da Kur’an učiniš proljećem srca mog, svjetlom prsa mojih, prekrivačem tuge moje i odagnačem brige moje.’, Allah će mu dati izlaz.“

Ova dova je jedna od terapija koju je šerijat propisao.

Također i dova: „Nema boga osim Tebe, slavljen Si, ja sam prema sebi nepravedan bio.“ Ko želi više informacija po ovom pitanju, može da pogleda knjige poput: El-Vabilu-s-Sajjib od Ibn Kajjima El-Dževzijje, El-Kelimu-t-Tajjib od Ibn Tejmijje, El-Ezkar od Nevevijja, Zadu-l-Me’ad od Ibn Kajjima El-Dževzijje.

Međutim, kada vjerovanje oslabi, oslabi i djelovanje ove terapije na dušu, pa su ljudi počeli da se oslanjanju na medicinu više nego što se oslanjanju na lijek koji nudi islam. Kada vjerovanje ojača, onda i djelovanje terapije koja je propisana islamom ima poptuniji uticaj i ne samo to, nego ta terapija dosta brže djeluje nego što djeluju lijekovi.

Svima nam je poznata priča o grupi koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u izvidnicu. Htjeli su da se odmore kod jednog plemena, ali ih oni nisu ugostili. Allah je dao da poglavara tog plemena ujede zmija. Tada su stanovnici tog mjesta kazali: „Idite kod tih ljudi koji se tu odmaraju i pitajte ih imaju li nekoga ko zna da uči.“ Ashabi su im kazali: „Nećemo učiti vašem poglavaru, dok nam ne dadnete toliko i toliko ovaca.“ Oni su kazali da to nije problem, pa je jedan od ashaba otišao i učio tom kojeg je zmija ujela. Učio mu je suru El-Fatiha, pa je ovaj ustao kao da je pušten sa užeta. Ovako je djelovala sura El-Fatiha jer je proučena iz srca punog vjerovanja. Nakon što se ova izvidnica vratila, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tog čovjeka upitao: „A odakle znaš da je ova sura lijek?“

Ali, u našem vremenu je vjera kod ljudi oslabila, te su se ljudi počeli oslanjati i uzdati samo u ono što vide. Na drugoj strani postoje ljudi koji se igraju sa umovima ljudi koji se smatraju dobrim učačima, međutim, oni samo uzimaju imetak ljudi na neispravan i nedozvoljen način. Ljudi su između dvoga: onih koji su otišli u jednu krajnost i smatraju da učenje nema nikakvog uticaja i onih koji su otišli u drugu krajnost poigravajući se sa ljudskim razumima, učeći nešto što je čista varka i laž.

Između ove dvije krajnosti postoji srednji put.[2]

Korištenje lijekova za fizičke bolesti ne isključuje mogućnost korištenja i terapija propisanih islamom poput učenja Kur’ana, dova i sl. I jedno i drugo je moguće praktikovati, kao što je to činio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je kazao: „Trudi se da radiš ono što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i ne malaksaj.“ Također je kazao: „O Allahovi robovi, koristite lijek, ali se ne liječite sa nečim što je zabranjeno.“

ODGOVORIO: ŠEJH MUHAMMED SALIH EL-MUNEDŽDŽID
[1] Tj. moj život je podređen Tvojoj volji i Ti njime upravljaš. (op. rev.)

[2] Ibn Usejmin, Fetava Islamijje, 4/465-466.
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com