Savjetujem da tvoj otac, a ni otac pomenute djevojke, ne zabranjuju sklapanje ovog braka ukoliko ne postoji neki Šerijatom opravdani razlog. Ukoliko tvoj brat voli tu djevojku i ukoliko i ona voli njega, onda je najbolje i za jedno i za drugo da stupe u brak, jer Vjerovjesnik, ﷺ. kaže: “Za dvije osobe koje se vole najbolje je da stupe u brak.“

Tj. kada neki muškarac voli ženu i ona voli njega neka sklope brak kako bi na taj način pronašli smiraj i zaštitu od harama. Na kraju krajeva, zar nije bolje i za njega i za nju i za njihove porodice da se uzmu negoli da počine ono što je Allah Uzvišeni zabranio!?

Obraćajući se starateljima djevojke Vjerovjesnik, ﷺ. je kazao: “Kada vam dođe neko ko se želi oženiti i budete zadovoljni njegovim odnosom prema vjeri i njegovim moralom, dopustite mu da se oženi. Ako ne budete tako postupali, smutnja će i razvrat veliki na Zemlji biti.“

Ukoliko postoji šerijatski opravdana zapreka za sklapanje braka onda savjetujem tvome bratu da posluša oca i da se suzdrži od grijeha. Neka se bori sam sa sobom jer Vjerovjesnik, ﷺ. kaže: “Ko se nastoji sačuvati od grijeha Allah će ga sačuvati.“

Tj. ako nastoji da se kloni grijeha Allah će mu u tome pomoći. Uzvišeni Allah kaže: “One koji se budu zbog Nas trudili i borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti.“ (El-Ankebut, 69.)

Što se tiče sihra, ukoliko vjernik redovno uči Kur’an i dove koje je stalno učio Vjerovjesnik, ﷺ, prilikom odlaska na spavanje i poslije buđenja, te u drugim prilikama, on će se zaštititi od šejtana. Allahov Poslanik, ﷺ. kaže: “Doista je Uzvišeni Allah naredio Jahji ibn Zekiriji, ﷺ. da prakticira pet stvari, te da to naredi i Izraelćanima… Naredio vam je da Ga spominjete, jer onaj ko Njega spominje je poput čovjeka za kojim neprijatelj traga, te on nađe veliku tvrđavu i tu se skloni od njih. Također i čovjek se od šejtana neće sačuvati ničim boljim od spominjanja Allaha, dž.š., (zikra).”

Sura El-Ihlas, El-Felek i En-Nas su najbolja zaštita kojom se čovjek može sačuvati od sihra. Stoga, treba da nastoji da ih uči ujutro, naveče, poslije namaza i prije spavanja.

Mnogo čini dove za svoga brata da ga Allah uputi i da se svi njegovi poslovi završe dobrim.

Allah  najbolje zna.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Hvaljen neka je Allah!

Zaista je žalosno da se ovakve stvari dešavaju između braće i sestara. Da bude još žalosnije razlog razilaženja je imetak. Istinski zahvaljujem sestri koja postavlja pitanje na velikodušnosti i zdravom rasuđivanju zahvaljujući čemu je otvorila vrata mirnom rješenju ovoga spora između brata i sestara i pokušala riješiti problem unutar porodice što se samo po sebi smatra početkom mirnog rješavanja ovog problema.

Što se tiče odgovora na postavljeno pitanje iznijećemo ga u sljedećim tačkama:

Prvo: Imovina koju je vaš otac uštedio i zbog koje je uložio trud da biste vi imali koristi pripada svima koji po islamskim propisima imaju pravo na to. Svakom od vas pripada zakonski dio i niko ne može na uštrb drugih naslijediti cjelokupnu imovinu jer bi na taj način nanio drugima nepravdu, a Allah Uzvišeni kaže: “Ne nanosite nepravdu, Allah ne voli one koji nepravdu nanose.” (El-Bekara, 190.)

Ebu Hurre Er-Rekaši prenosi da je njegov amidža ispričao sljedeće: “Dok sam držao povodac Vjerovjesnikove, ﷺ. deve on mi reče: ‘Ničiji imetak nije dopušten bez njegovog pristanka.’“ (Ahmed.)

Shodno navedenom, to što je vaš brat uzeo novac, smatra se haram – postupkom, naročito ukoliko se ima u vidu da je to uradio za vrijeme dok je otac bio živ jer mu i nije pripadalo ništa za vrijeme očeva života. Ustvari, i nakon njegove smrti ima pravo samo na onaj dio koji mu po Allahovim propisima pripada. Vaš brat je dužan pokajati se i vratiti drugima ono što im pripada.

Drugo: Oporuka koju je vaš otac ostavio nije u skladu sa islamskim propisima i nije dopušteno vršiti potraživanja na osnovu iste jer nasljednik nema pravo na oporuku jer je Vjerovjesnik, ﷺ. rekao: „Allah je svakome dao ono što mu pripada, tako nasljednici nemaju pravo na oporuku.“ (Tirmizi.)

Mada je vaš brat uzeo novac koji je pripadao i vama, nije dopušteno vršiti potraživanja na osnovu pomenute oporuke već ćete tražiti ono što vam pripada na osnovu propisa o nasljeđivanju.

Treće: Nastavi ih savjetovati, upućivati i usmjeravati na dogovor koliko god možeš. Imaj na umu da ćeš imati od Allaha nagradu i sevap za to. Uzvišeni Allah kaže: “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A, ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.“ (En-Nisa, 114.)

Ponavljaj sestrama da traže samo ono što im pripada. Nije im dopušteno da traže trećinu. Pokušavaj privoliti i brata na najljepši način da sestrama da ono što im pripada, kako bi sestrama pomogao da lakše prebole oca, umjesto da im produbljuje bol. Bez sumnje ćeš na tome putu postići svako dobro, ali se strpi i moli Allaha da te za to nagradi.

Četvrto: Budući da si u pravu, neće ti nauditi oni koji o tebi loše govore niti će ti naštetiti njihove optužbe u smislu tvog svrstavanja na jednu ili drugu stranu. Budi ustrajna u istini.

Naposljetku, pozivamo vas da se bojite Uzvišenog Allaha i da se klonite tog, nimalo lijepog, sporenja koje samo raduje šejtana i ljude čija su srca ispunjena bolešću i zavišću.

Molim Allaha da među vas unese mir. Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika, Muhammeda.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Tvoj je slučaj, djevojko, veoma osjetljiv, ozbiljan i povezan je sa postojanošću u vjeri islamu i pridržavanjem vjerskih propisa. Istovremeno, shvatajući tvoj problem i osjećajući tvoj trud i zalaganje, želimo ti uputiti slijedeća zapažanja:

Prvo: To što si rekla i napomenula da ti dolazi i govori da moraš biti muslimanka može biti jedan od meleka. Allahov Poslanik, ﷺ. rekao je: “Zaista se šejtan (Iblis ili neko od njegove vojske) (Tekst naveden između zagrada u ovom hadisu je komentar Šejha Muhammeda ibn Saliha El-Munedždžida.) u trenucima približava čovjeku i salijeće ga (ovdje se misli na ono što se u srcu javlja posredstvom šejtana). Postoje, također, trenuci kada mu se i melek približava. Što se tiče trenutaka šejtanskog približavanja, on mu tom prilikom sugerira i navodi ga na zlo (kao što je nevjerovanje, griješenje ili činjenje nepravde) i poricanje i nijekanje Istine (bilo da se ono odnosi na pravo Stvoritelja ili pravo stvorenja ili da se radi o poricanju nepromjenjivih imperativa kao što su vjerovanje u Allahovu, dž.š., Jednoću – tevhid, vjerovanje u poslanstvo, proživljenje nakon smrti, Sudnji dan, postojanje Dženneta i Džehennema). Što se tiče približavanja meleka, on tom prilikom sugeriše dobro (kao što su namaz i post) i potvrđuje Istinu (kao što su Allahove, dž.š., knjige i knjiga koja je objavljena Njegovom poslaniku, Muhammedu ﷺ. – Kur’an). Ko to osjeti u sebi, neka zna da je to od Allaha, dž.š., (što znači veliku milost i ogromnu blagodat koja mu stiže i spušta se na njega, pošto Allah, dž.š., naređuje meleku da mu da nadahnuće) i neka Mu se zahvali! (na ovoj velikoj blagodati budući da mu je omogućio da bude vođen od strane meleka koji mu ukazuje na dobro). Ko, međutim, bude osjetio ono drugo (tj. približavanje šejtana), neka zatraži kod Allaha, dž.š., utočište od prokletog šejtana (učeći istiazu, odnosno euzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim).

Zatim je Allahov Poslanik, ﷺ. navodeći kao dokaz, proučio riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.: “Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas ( na razvrat) da budete škrti.” (Hadis bilježi Tirmizi u svom Sunenu, hadis br. 2914 i kaže: “Ovaj hadis je hasenun-garib.”) (El-Bekara, 268.)

Tj. plaši vas neimaštinom kako bi vas spriječio od udjeljivanja u razne oblike dobra i navraća vas na grijeh.

U svjetlu ovog značajnog hadisa možeš jasno prepoznati i sagledati svoju situaciju i položaj. To što ti dolazi i sugerira dobro je očita blagodat od Allaha, dž.š., na čemu Mu moraš biti zahvalna. Što se tiče onog drugog što ti dolazi i što te navraća na izlaske u disko i druženje sa pokvarenim i lošim ljudima, ono je od šejtana. Svaki put kada ti bude navodio ove pokvarene primisli, ti zatraži utočište kod Uzvišenog Allaha, dž.š., od njega.

Drugo: Neka te ne brine i ne obeshrabruje velika većina onih koji su propali, gledajući kroz ahiretsku prizmu, a koji se nalaze oko tebe! Ne uzimaj za uzor i primjer  ogromne nevjerničke mase koje su smetene i zbunjene u dubokoj zabludi, utonule u strastima i nemarne prema cilju zbog kojeg su i stvorene.

Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili.” (El-En’am, 116.)

U drugom ajetu Allah, dž.š., kaže: “A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.” (Jusuf, 103.)

Poštovana sestro, koja je vrijednost ovozemaljskog života ako ga čovjek provodi slijedeći svoje strasti, ogreznuo u porocima, plešući i pjevajući, opijajući se i lumpujući, razvratno i nemoralno živeći i provodeći se poput životinja. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” (El-En’am, 179.)

Treće: U okruženju štetne i zle sredine u kojoj živiš a koju sačinjavaju nemuslimani i određeni broj muslimana koji se ne pridržavaju učenja svoje vjere i koji možda ne poznaju od islama ništa osim njegovog imena, kao i u mnoštvu iskušenja i primamljivosti koje te okružuju, ti moraš potražiti utočište kod Allaha, dž.š., prihvatiti se Njegovog Šerijata, približiti  Mu se i činiti što više dova da te sačuva od grijeha i da te učvrsti u islamu. Mnogo uči sljedeću dovu i budi u tome ustrajna: “O Ti koji preokrećeš scra, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!” (Jā mukallibel-kulūbi sebbit kalbī alā dīnik), pošto je tvoja majka, majka svih vjernika, Aiša, radijjallahu anha, prenijela od svog muža i tvog poslanika, Muhammeda, ﷺ. da je on mnogo učio: “O Ti koji preokrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!” Ja sam, prenosi Aiša, radijjallahu anha, tada rekla: “Allahov Poslaniče, vjerujemo u tebe (da si ti Allahov Poslanik) i u ono sa čim si došao. Da li se to plašiš za nas?” On odgovori: “Da. Zaista su srca ljudi između dva prsta Gospodara svjetova, preokreće ih kako hoće i želi.” (Tirmizi u Sunenu, 2066., i za njega kaže: “Ovaj hadis je hasen – dobar.”)

Četvrto: Pokušaj da potražiš društvo žena muslimanki sa kojima ćeš međusobno podijeliti preporučivanje istine i strpljenja. Učini nešto, koliko to budeš u stanju, po pitanju poziva svojih roditelja na Pravi put. Koliko je samo mladih ljudi utjecalo i bilo povodom da stariji od njih  pronađu put Upute!

Na kraju, molimo Uzvišenog Allaha, dž.š., da te uputi na Pravi put, da te učvrsti u islamu i da ti daruje da osjetiš slast imana. Ostavljamo te na amanet i brigu Allahu, dž.š., čiji se amanet ne može izgubiti.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Hvala Allahu, dž.š. Allahov Poslanik, ﷺ. je rekao:

“O mladići. Ko je od vas u mogućnosti da se ženi, neka to uradi, a ko nije u mogućnosti, neka posti jer mu je to zaštita!” (Buhari u Sahihu: Kitabu-n-nikah, hadis br. 4677.)

Ibn Hadžer u svom djelu Fethul-Bari kaže sljedeće: “Islamski učenjaci su po pitanju ženidbe podijelili ljude u više kategorija:

U prvu kategoriju spada osoba koja želi da se oženi, koja je u stanju da ponese njegov teret i koja se plaši za sebe u pogledu čuvanja od nemorala. Po mišljenju gotovo svih islamskih učenjaka, ovoj osobi je ženidba preporučljiva (mendub). Hanbelije su u jednoj svojoj predaji dodali da je ženidba takvoj osobi stroga obaveza (vadžib). Međutim, poznat stav (mešhur) Imama Ahmeda jeste taj da nije vadžib da se ženi osoba koja je u stanju i želi da se oženi, izuzev situacije kada se opravdano plaši bluda.”

Ibn Dekik El-Id kaže: “Neki šerijatski pravnici su pitanje propisa ženidbe podijelili u pet kategorija. Ženidba je obavezna (vadžib) u slučaju da se osoba plaši bluda, u mogućnosti je da se oženi i teško joj je ili nemoguće obezbijediti ropkinju kao prilježnicu. Ovako je Kurtubi prenio od nekih malikijskih učenjaka, a radi se , konkretno, o Mazurijju koji kaže: “Onoj osobi  koja se ne može suzdržiti od bluda, osim ženidbom, ona postaje obaveznom (vadžibom), kao što je već prethodilo. Osobi koja zna da ne može ispuniti svoje bračne obaveze prema supruzi ili obaveze izdržavanja, i koja je bez realnih mogućnosti i želje za njim, zabranjeno (haram) se ženiti.”

Sefarijini kaže: “Siromašnom čovjeku koji nema zaposlenja i sredstava za ženidbu, a uz to nema izražen seksualni nagon, pokuđeno (mekruh) se ženiti, pošto nije  sposoban podnijeti teret i nedaće braka, niti supruzi može  pružiti  zaštitu od nemorala, a, također, nema ni potrebe za ženidbom.” (Gizaul-elbab, 2/434.)

Kadi Ijad kaže: “Brak je preporučljiv (mendub) u pogledu svake osobe od koje se može očekivati potomstvo, pa makar dotična osoba i nemala strastvene želje za intimnim odnosom sa ženom, zbog riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: ‘Ja ću se, uistinu, hvaliti i ponositi vašim brojem na Sudnjem danu.’

Kao i zbog jasnog podsticanja na brak i imperativa za njegovo izvršavanje.”

Ista stvar je i sa osobom koja ima potrebu i želju za nekim drugim užicima sa suprugom, osim intimnog odnosa. Što se tiče one osobe koja ne može imati potomstvo, niti ima potrebe i želje za ženama i putenim užicima, njoj je dozvoljeno (mubah) da se ženi pod uvjetom da njegova buduća supruga zna za njegovo stanje i da  je s tim saglasna.

Ovaj hadis je dokaz i argument za zabranu masturbacije, jer da je ona dozvoljena, Allahov Poslanik, ﷺ. bi ukazao na nju.

Ako čovjek osaburi na onome što je Uzvišeni Allah, dž.š., zabranio i to ostavi, očekujući time Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, Allah, dž.š., će ga, sigurno, obilno nagraditi na Sudnjem danu, jer onaj ko napusti nešto u ime Allaha, dž.š., On će mu u njegovu zamjenu dati nešto bolje. A tu su i riječi Allaha, dž.š., kojim opisuje vjernike: “I koji stidna mjesta svoja čuvaju.” (El-Mu’minun, 5.)

Musliman treba da slijedi šerijatski put na koji je ukazao Allahov Poslanik, ﷺ. a to je post. Da i nas i tebe Allah, dž.š., sačuva od zapadanja u haram! Allah, dž.š., najbolje zna.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Hvala Allahu, dž.š. Šerijat je došao sa naredbom obaranja pogleda i zabranom gledanja stranih žena kako bi na taj način očuvao njihove duše čistim i očuvao čast i obraz Allahovih, dž.š., robova. On je izuzeo situacije u kojima je dozvolio gledanje u strane žene i to zbog nužde i velike potrebe. Od tih izuzetnih situacija je viđenje vjerenice od strane vjerenika. On će na osnovu viđenja da izgradi svoj stav i donese vrlo važnu i presudnu odluku koja će imati dalekosežne posljedice, velikog utjecaja i važnosti u životu i muškarca i žene. Od argumenata koji idu u prilog stavu da je dozvoljeno viđenje vjerenice su i slijedeći dokazi:

1- Od Džabira ibn Abdullaha, r.a., se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, ﷺ. je kazao: ‘Kada neko od vas zaprosi  ženu, ako je u mogućnosti da vidi ono što će ga potaknuti da je oženi, neka to učini!'”

Džabir ibn Abdullah, r.a., nastavlja dalje i kaže: “Zaprosio sam djevojku i posmatrao je, skrivajući se od nje, dok nisam vidio ono što me je potaknulo da stupim u brak sa njom, te sam je oženio.” U drugom rivajetu ovog hadisa stoji da je Džabir, r.a., rekao: “Djevojka je bila iz plemena Benu Seleme. Skrivao sam se od nje, posmatrajući je iz blizine, dok nisam vidio ono što me je privuklo da stupim u brak sa njom, pa sam je oženio.” (Albani u Sahihu Ebi Davud, hadis br. 1832. i 1834.)

2- Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: “Bio sam kod Allahovog Poslanika, ﷺ. kada mu je došao čovjek koji ga je obavijestio da se oženio jednom ženom ensarijkom. Allahov Poslanik, ﷺ. ga je upitao: ‘Da li si je vidio?’ ‘Nisam’- odgovori on. Allahov Poslanik, ﷺ. tada reče: ‘Otiđi i pogledaj je! Zaista u očima ensarija ima nešto.'” (Muslim u Sahihu, hadis br. 1424., i Darukutni u Sunenu, 3/253 (34).)

3- Od Mugire ibn Šu’be, ﷺ. se prenosi da je rekao: “Oženio sam jednu ženu, te me Allahov Poslanik, ﷺ. upita: ‘Je si li je vidio?’ ‘Nisam’- odgovorio sam. Allahov Poslanik, ﷺ. reče: ‘Pogledaj je! Zaista će tim prije doći do sklada među vama.'”

U drugoj predaji ovog hadisa se kaže: “On je to i učinio. Oženio ju je i spominjao njenu prikladnost i slaganje sa njom.” (Darukutni u Sunenu, 3/253 (31. , 32.), i Ibn Madže u Sunenu, 1/574.)

4- Od Sehl ibn Sa’da, r.a., se prenosi da je rekao: “Došla je jedna žena do Allahovog Poslanika, ﷺ. i rekla mu: ‘Allahov Poslaniče, ﷺ. došla sam do tebe kako bih ti se poklonila i ponudila za brak.’ Allahov Poslanik, ﷺ. ju je smjerno odmjerio pogledom od glave do pete, a zatim je oborio svoju glavu. Žena je sjela kada je vidjela da Allahov Poslanik, ﷺ. nije ništa odlučio vezano za nju. Tada je jedan od njegovih ashaba ustao i rekao: ‘Allahov Poslaniče, ﷺ.  ako ne misliš i nemaš potrebe da se ženiš sa njom, onda je udaj za mene!..'” (Buhari u Sahihu, 7/19., Muslim u Sahihu, 4/143., Nesai u Sunenu, 6/113 (zajedno s komentarom Imama Sujutije), i Bejheki u Sunenu, 7/84.)

Sada ćemo navesti neka mišljenja islamskih učenjaka po pitanju granica dozvoljenog kod viđenja zaručnice:

Imam Šafija, r.a., kaže: “Kada čovjek odluči da se oženi nekom ženom, on ne može da je vidi otkrivenu. Može da vidi samo njeno lice i šake, dok su ostali dijelovi tijela pokriveni. To može vidjeti sa njenom dozvolom ili bez nje. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje.” (En-Nur, 31.)

Imam Šafija reče: “Ovo se odnosi na lice i šake.” (El-Havil-kebir, 9/34.)

Imam Nevevi kaže: “Kada čovjek bude želio da se oženi nekom ženom, preporučeno (mustehab) mu je da je vidi i pogleda, kako se poslije ne bi kajao. U drugom mišljenju šafijskog mezheba stoji da ovo viđenje nije mustehab, nego je ono dozvoljeno (mubah). Ispravno je prvo mišljenje, odnosno da je viđenje žene prije udaje mustehab zbog hadisa koji govore na ovu temu. Dozvoljeno je da se viđenje opetuje i ponovi, sa njenim izunom ili bez njega. Ako nije u stanju da je vidi, poslat će neku ženu koja će je posmatrati, a zatim mu je opisati. Isto tako, žena će vidjeti i gledati čovjeka za kojeg se želi udati. Njoj se dopada na njemu isto ono što se i njemu dopada na njoj. Ono što se može vidjeti i što je predmet posmatranja jeste lice i šake sa unutrašnje i vanjske strane. Sve drugo nije predmet posmatranja i ne može se vidjeti.” (Nevevi, Revdatut-talibin ve umdetul-muftin, 7/19-20.)

Imam Ebu Hanifa, r.a., je pored lica i šaka dozvolio da se vide i stopala. (Ibn Rušd, Bidajetul-mudžtehidi ve nihajetul-muktesidi, 3/10.)

Ibn Abidin kaže: “Dozvoljeno je viđenje lica, šaka i stopala, ali ne više od toga.” (Hašijetu Ibn Abidin, 5/325) Ovaj stav hanefija je prenio Ibn Rušd, kao što je već napomenuto.

Od predaja koje se prenose od Imama Malika, r.a., su sljedeće:

– “…mogu se vidjeti samo lice i šake.”

– “…mogu se vidjeti samo lice, šake i ruke.”

Od Imama Ahmeda, r.a., se prenosi, također, nekoliko predaja:

U jednoj od njih on kaže da je dozvoljeno vidjeti njeno lice i ruke,

a u drugoj on kaže da je dozvoljeno kod nje vidjeti ono što se obično ukazuje kao što je vrat, podkoljenice i sl. (Ova mišljenja Imama Ahmeda su zabilježili: Ibn Kudame, El-Mugni, 7/454, Ibnul-Kajjim El-Dževzijje, Tehzibus-suneni, 3/25-26., Hafiz Ibnul-Hadžer El-Askalani, Fethu-l-Bari, 11/78…)

Autentičnom i pouzdanom predajom u knjigama hanbelijskog mezheba smatra se ova druga.

Iz navedenog se zaključuje da je većina islamskih učenjaka na stanovištu da je vjereniku dozvoljeno da vidi lice i šake vjerenice. Lice je znak koji ukazuje na ljepotu ili ružnoću, dok šake upućuju na vitkost ili punoću tijela.

Ebul-Feredž El-Makdisi kaže: “Nema razlike u mišljenju među učenjacima da je dozvoljeno gledanje lica vjerenice… Ono je sastajalište ljepota i predmet gledanja…”

– Šerijatski tretman dodirivanja vjerenice i osamljivanja sa njom:

Ez-Zejle’i, r.a., kaže: “Vjereniku nije dozvoljeno dodirivanje lica ili šake vjerenice, makar bio i siguran da to neće probuditi njegove strasti, zbog postojanja zabrane u tom smislu i odsutnosti nužde.” U “Dureru-l-biharu” stoji: “Kadiji, svjedoku i vjereniku nije dozvoljeno dodirivanje žene kojoj nisu mahrem, makar bili sigurni od strasti, zbog nepostojanja potrebe za tim postupkom…” (Reddul-muhtar aled-durril-muhtar, 5/237.)

Ibn Kudama, r.a., kaže: “Vjereniku nije dozvoljeno da se osami sa svojom vjerenicom, pošto mu je ona još zabranjena. Šerijat je dozvolio isključivo viđenje, pa je osamljivanje sa njom ostalo i dalje zabranjeno. Isto tako, nije sigurno da sa osamljivanjem neće doći i do zabranjene obljube.” Allahov Poslanik, ﷺ. je rekao: “Neka se ne nikako ne osamljuje čovjeka sa stranom ženom, jer će u tom slučaju šejtan biti treći među njima!”

I kod viđenja, on neće u nju gledati sa užitkom, strasti ili nekom sumnjom.

U rivajetu od Imama Ahmeda, r.a., koga prenosi Salih se kaže: “On će pogledati u njeno lice, ali bez primjesa strasti i pohote. Vjerenik može ponoviti pogled prema njoj, dobro uočavajući njenu ljepotu, pošto se cilj viđenja ne može ostvariti bez toga.”

-Pitanje dozvole od vjerenice da bude predmetom posmatranja:

Čovjeku je dozvoljeno vidjeti ženu kojom se želi vjeriti i oženiti, pa čak i bez njenog pristanka ili znanja. Na ovo nas upućuju vjerodostojni hadisi zabilježeni od Allahovog Poslanika, ﷺ.

Ibn Hadžer, r.a., kaže: “Većina učenjaka kaže: ‘Čovjeku je dozvoljeno da je vidi i bez njenog pristanka, ako se odluči na ženidbu.'” (Ibnul-Hadžer El-Askalani, Fethul-Bari, 9/157.)

Šejh muhaddis Muhammed Nasirud-din Albani, podržavajući ovo mišljenje, kaže sljedeće: “Identično ovome, po značenju i argumentaciji, su i riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “…pa makar ona to i ne znala..” To je ojačano i praksom ashaba Allahovog poslanika, ﷺ. To znači da je  njihova praksa uz sunnet Allahovog Poslanika, ﷺ. Od ashaba to su radili Muhammed ibn Mesleme i Džabir ibn Abdullah, r.a. Svaki od njih dvojice su se sakrili od svoje vjerenice, kako bi kod nje vidio ono što ga stimulira da je oženi…” (Albani, Es-Silsiletus-sahiha, 1/156.)

Šejh Albani, r.a., dalje nastavlja, pa kaže: “Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. imao namjeru oženiti  jednu ženu. Ženi koju je zadužio da je vidi i pogleda rekao je sljedeće: ‘Pomiriši joj zadah iz usta i pogledaj joj noge!'” (Hakim u El-Mustedreku, 2/166. Za ovu predaju Hakim kaže da odgovara naučnim kriterijima kojih se pridržava poznati hadiski autoritet imam Muslim, a Zehebi je saglasan sa ovom klasifikacijom. Hadis bilježi i Bejheki, 7/87. u Medžmeu-z-zevaidu, 4/507., se kaže: Hadis su zabilježili Ahmed i Bezzar, a prenosioci hadisa koji bilježi Ahmed su pouzdani.)

U Mugnil-muhtadžu stoji: “Iz ove predaje se može izvesti zaključak da ona koja je poslana može opisati onome ko ga je poslao više od onoga što mu je samom dozvoljeno vidjeti. Tako se može više okoristiti od slanja određene osobe nego od direktnog viđenja.” (Mugni-l-muhtadž,  3/128.) Allah, dž.š., najbolje zna.

Muhammed Salih el-Munedždžid