Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Tirmizi (2914) i Ebu Davud (1464) su zabilježili predaju od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bit će rečeno učaču Kur'ana: ‘Uči i penji se, i uči kao što si učio na dunjaluku, tvoj stepen je kod zadnjeg ajeta kojeg proučiš.'”
Šejh Muhammed Šems el-Hakk el-‘Azimebadi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“‘Bit će rečeno’ tj. kada ljudi uđu u Džennet.
‘Učaču Kur'ana’ tj. onome ko ga je stalno učio i radio po njemu, a ne onome ko ga uči ali ne radi po njemu.
‘Uči i penji se’ tj. na veće stepene Dženneta ili bliže Allahu.
‘I uči’ tj. ne žuri sa svojim učenjem u Džennetu.
‘Kao što si učio’ tj. u svome čitanju.
‘Na dunjaluku.’
Iz ovog hadisa se može razumiti da se veća nagrada ne može steći osim onaj ko zapamti Kur'an i nauči kako ga pravilno učiti onako kako i treba.”
‘Avn el-Me'abud fi Šerh Sunen Ebi Davud (4/237).
U odgovoru na pitanje pod brojem 169485 govorili smo o tome našta se misli pod odlikom koja je spomenuta u gornjem hadisu; da će je zaraditi samo onaj ko zapamti Kur'an i radi po njemu; vratite se na spomenuto pitanje radi više detalja.
Drugo:
Ovaj hadis koji je spomenut izad govori o odlikama učača Kur'ana. To ne znači da onaj ko nije zapamtio Kur'an da će biti na najnižem dijelu Dženneta. Nego, ovaj hadis govori o posebnoj odlici određenog djela, ne znači da će u većim stepenima Dženneta biti samo oni koji pamte ili uče Kur'an. Većina ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije zapamtila Allahovu knjigu, u smislu pamćenja učenja, ali su je zapamtili u smisli rađenja po njoj. Pa ako neko propusti ovu posebnu nagradu i vrlinu, i dalje je moguće za njega da se trudi u onome što mu je Allah olakšao, kao što je namaz, tehedždžud i kijam (dobrovoljni namaz tokom noći); ili zekat i sadaka; ili post u toplim danima; ili stalno spominjanje Allaha; ili ispunjavanje potreba ljudi… Ili bilo šta drugo što Allah htjedne od različitih dobrih djela i upute.
Buharija (3256) i Muslim (2831) su zabilježili hadis od Ebu Se'ida el-Hudrija, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stanovnici Dženneta će vidjeti one koji su iznad njih u Džennetu kao što vi vidite sjajnu zvijezdu daleko na horizontu na istoku ili na zapadu, zbog razlike u stepenima među njima.” Rekoše: “O Allahov Poslaniče, da li je to stepen poslanika koji ne može niko drugi dostići?” On je rekao: “Ne, tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, to su ljudi koji su vjerovali u Allaha i u Njegove poslanike.”
Muslim (251) je zabilježio predaju od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar vam neću reći nešto čime Allah briše grijehe i podiže stepene?” Rekoše: “Da, Allahov Poslaniče.” On reče: “Upotpunjavanje abdesta u vremenima kada je u tome poteškoća, puno koračanja do džamije, i čekanje drugog namaza nakon klanjanja jednog namaza. I to vam  je bdijenje na granicama.”
Za više informacija, pogledajte odgovor pod brojem 27075.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/191930
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Ako čovjek osjeti samodopadanje i umišljenost nakon činjenja dobrog djela ili se bude plašio licemjerstva, neka se bori protiv tog osjećaja i neka ga pokuša odagnati od sebe. Pored toga, treba zatražiti zaštitu kod Uzvišenog Allaha sljedećim riječima, koje se navode u vjerodostojnoj predaji od Allahovog Poslanika, ﷺ: “Bože moj, zaštiti me da širk ne učinim prema Tebi svjesno, i molim Te da mi oprostiš za ono što počinim nesvjesno!”
Što se tiče ovog osjećaja, on spopada svakog čovjeka, ali ono što je u njegovom domenu moći jeste da se sjeti iskrenog odnosa prema Allahu, dž. š., i da zatraži oprost za učinjeni grijeh. Treba se prisjetiti da nema pomoći niti moći mimo Allaha, dž. š., jer da ga Allah, dž. š., nije pomogao da učini to dobro djelo, on ne bi bio u stanju ni učiniti ga. Hvala pripada Uzvišenom Allahu i na početku i na kraju!
Jednom prilikom Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je Muazu b. Džebelu: “O Muaze, ja te, tako mi Allaha, dž. š., volim! Savjetujem ti, Muaze, da nakon svakog namaza kažeš: ‘Bože moj, pomozi mi da istrajem u sjećanju na Tebe, u zahvalnosti Tebi, te u pokornosti Tebi!’” (Hadis je vjerodostojan, a prenose ga Ahmed, Ebu Davud, Nesai i drugi)
S druge strane, ni u kojem se slučaju ne smije ostaviti činjenje nekog dobrog djela iz straha od licemjerstva! To je samo šejtanova strategija kako bi čovjeka odvratio od činjenja onoga što Uzvišeni Allah voli i s čime je zadovoljan. Sama radost zbog učinjenog dobrog djela ne dolazi u koliziju sa iskrenim odnosom prema Allahu, dž. š., i imanom. Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju’” (Junus, 58), tj. ako se postignu uputa i iman, učini dobro i nastupi milost koja je rezultat tog dobra, onda, naravno, dolaze radost i uspjeh. To je razlog zbog kojeg je Uzvišeni Allah naredio da se čovjek raduje tim blagodatima.
Allahov Poslanik, ﷺ, u jednom hadisu kaže: “Ako se budeš radovao svojim dobrim djelima, a žalostio se zbog učinjenih grijeha, znaj da si u tom slučaju mu’min!” (Hadis je vjerodostojan, a prenose ga Ahmed, Ibn Hibban i drugi od Ebu Umame)
Isto tako, ako bi neko pohvalio čovjeka i njegovo dobro djelo, to može značiti da ga je Uzvišeni Allah obradovao radosnom viješću još na ovom svijetu. Allahov Poslanik, ﷺ, jednom je prilikom bio upitan: “Šta kažeš za čovjeka kojeg ljudi stanu hvaliti nakon što uradi neko dobro djelo?” Allahov Poslanik, ﷺ, reče: “To vjerniku predstavlja ovodunjalučku radosnu vijest.” (Hadis prenosi imam Muslim u Sahihu od Ebu Hurejre, r. a.)
To je znak da je Allah, dž. š., zadovoljan njime i da ga je zavolio, te je učinio da ga i ljudi vole. Molimo Uzvišenog Allaha da nam podari ispravan nijet i dobra djela! (Preuzeto iz: Muhammed el-Mahmud en-Nedždi, Mesail ve resail, str. 21)
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 132.

Uvažena sestro u vjeri, na početku ovog odgovora molim Allaha da vam podari što skoriji izlaz iz vašeg problema.
Vaša situacija je doista specifična, sa jedne strane potpada pod pojam prisile, a to je da vas otac prisiljava, upućujući vam prijetnju za koju ste vi ubijeđeni da je spreman da je sprovede u praksu ako prekršite ono što vam zabranjuje (hidžab), a što je jedan od uvjeta validnosti prisile. S druge strane, vaše stanje potpada pod pojam nužde, jer se nalazite u situaciji kada zbog spašavanja života i časti morate činiti ono što vam je šerijatom zabranjeno.
Uvažena sestro u vjeri, ako je stanje onako kakvim ste ga nama predstavili, i ako ste doista ubijeđeni da bi vaš otac spomenute prijetnje i ostvario, ja smatram da vi trenutno imate validan šerijatski razlog – a to je čuvanje života i časti te nepostojanje onoga kod koga biste se mogli skrasiti – da trenutno ne nosite hidžab.
Nema sumnje da je punoljetnoj ženi nošenje hidžaba stroga obaveza, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, što je vama, koliko vidim, veoma dobro poznato, ali ako se žena nađe u situaciji kada zbog nošenja hidžaba dolazi u pitanje njen život i njena čast ili iz toga proizlazi neprirodna teškoća, kao što je udaranje, onda se bez imalo kolebanja ljudskom životu daje prednost nad nošenjem hidžaba.
Islam je čovjeku dopustio da u prisili izgovori riječi kufra i nevjerstva, kako bi spasio svoj život, ne smatrajući to nevjerstvom, pa otuda je mnogo preče da se privremeno odgodi nošenje hidžaba kako bi se očuvao život.
Kazao je Uzvišeni Allah: “Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osimako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.” (En-Nahl, 106)
Kazao je: “On vam je objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nevolji.” (El-En’am, 119)
“Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekare, 286)
“Zato se Allaha bojte koliko god možete.” (Et-Tegabun, 16)
Jedno od općepoznatih šerijatskih pravila glasi: “U nuždi se dozvoljava ono što je zabranjeno”.
Mnogo je šerijatskih argumenata, kao i pravila koja su postavili islamski učenjaci, iz kojih se da zaključiti da čovjeku koji je u nuždi i čini određeni grijeh, kao što slučaj sa osobom koja jede strvinu – mrljinu da bi spasila sopstveni život, onda se činjenje tog grijeha svodi na minimum. Kazao je Uzvišeni Allah: “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je.” (El-Bekare, 173)
Stoga, ako već ne možete da nosite hidžab svakodnevno, vama je obaveza da svoj izlazak iz kuće svedete na minimum, na one izlaske koji su vam neophodni, a tokom boravka u kući da maksimalno izbjegavate izlazak pred muškarce koji vam nisu mahremi. Sve dok budete ostavljali obavezu samo u mjeri na koju ste prinuđeni, nećete biti grješni zbog ostavljanja islamske nošnje, hidžaba. Kazao je Allahov Poslanik: “Mom ummetu  je oprošteno ono što urade iz greške, zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Madže, od Ibn Abbasa, r.a., šejh Albani je potvrdio vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih knjiga)
Isto tako, ako ne možete nositi hidžab, obaveza vam je da nosite široku odjeću, dugih rukava, košulje, suknje, jednom riječju da se maksimalno trudite da budete što bliži islamskom hidžabu. Isto tako žena u vašoj situaciji može prilikom izlaska iz kuće da pokrije kosu nečim mimo mahrame, tako što će obući neku modernu kapu koju u osnovi nose i druge žene koje to ne rade iz vjerskih razloga, već to rade iz trenda ili zbog zime, a vi na taj način postižete cilj hidžaba, pokrivanje avreta (kose).
Isto tako, ako imate mogućnost da u datom momentu prilikom izlaska iz kuće nosite hidžab, ako znate da vam to neće napraviti problem, onda kada vas vaš otac ne vidi, onda i to činite.
Isto tako, savjetujem vam da što prije stupite u brak i na taj način riješite tu dilemu. To što spominjete da vas kao takvu neće niko od muškaraca koji se drže vjere, po mom mišljenju nije tačna konstatacija. Ja lično znam više braće koji su oženili sestre sa identičnim problemima, koje se nisu mogle pokriti prije stupanja u brak i koje su se pokrile nakon stupanja u brak i koji danas žive u braku prepunom harmonije. Čak štaviše, mnogo je onih koji bi prilikom odabira buduće supruge takvoj sestri dali prednost nad nekom koja je pokrivena, želeći na taj način da pomognu sestri muslimanki. Na vama je da se obratite na pravu adresu i da svog budućeg muža tražite u krugovima onih koji se boje Allaha i koji žive po načelima vjere islama. Ja sam duboko ubijeđen da spomenuta stvar kod velikog broja braće neće biti razlog odbijanja stupanja u brak sa sestrom koja istinski želi da nosi hidžab, ali trenutno nema uvjete za to. A ako se nađe neko kome to smeta, i to je njegovo pravo, i treba ga poštovati.
Nemojte misliti da su sestre koje nose hidžab nepogrješive. Da, one su u tom segmentu pokorne Allahu, na način što nose islamsku odjeću, ali to ne znači da ne čine nešto što je možda teže kod Allaha od ostavljanja hidžaba. Isto tako, to apriori ne znači da je svaka pokrivena sestra generalno bolja od svih koje to nisu. S druge strane, ovo nikako nije poziv na ostavljanje hidžaba i omalovažavanje njegovog mjesta u islamu, ali je samo pokušaj da se u svemu bude objektivno i pravedno, te da se ljudima daju ispravne smjernice u pogledu kvalifikacije ljudi. Tako je na vama da se maksimalno potrudite da trenutni nedostatak tog djela u vašem životu (nošenje hidžaba) pokušate nadomjestiti drugim ibadetima i čuvanjem od drugih grijeha na čije činjenje niste prinuđeni.
Normalno, isto tako savjetujem ono što bih savjetovao i svojoj kćerki: čuvajte se onih koji jedva čekaju da saznaju za neku “siroticu” koja ima problema u porodici pa joj oni kao “prinčevi na bijelom konju” dođu i ponude izlaz iz te njene situacije, a i sami su potrebni da ih neko vadi iz problema. Oni jedva čekaju da se “dokopaju” neke sestre koja nema nekoga ko će se sutra brinuti i boriti za njena prava koja joj garantuje islam, pa je iz jednog belaja odvedu u drugi, koji je umotan u celofan “bratske pomoći”. Čovjek ne bi pretjerao ako bi kazao da su neki od njih ciljano ubačeni ljudi među praktičare vjere kako bi unosili nered i smutnju, te kako bi praktičare vjere prikazali u očima ljudi u ružnome svjetlu.
To što trenutno niste pokriveni, ne treba da znači da trebate da pristanete na bilo koju ponudu i na bilo koje uvjete. Pridržavajte se vjere koliko možete u drugim segmentima, a Allah čovjeka ne duži onim što je iznad njegovih mogućnosti, a ako se Allaha budete istinski bojali, On će vam sigurno podariti izlaz iz vašeg problema. Kazao je Uzvišeni Allah: “To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.‘‘ (Et-Talak, 2-3)
I na kraju, na vama je da nastavite sa činjenjem dobročinstva prema roditeljima. Na najljepši način pokušajte da pridobijete srce svoga oca. Nikada ne zaboravite da vi imate nešto što mnogi drugi nemaju – imate dovu i imate Gospodara koji je obećao odazvati se onima koji su u nevolji, kao i onima kojima je učinjena nepravda. Vi ste u nevolji i vama se svakodnevno čini nepravda. Stoga, svoje jade i tugu Njemu kazujte, a blago li se onome ko za svoga zaštitnika i pomagača uzme Svemogućeg Gospodara, Stvoritelja Zemlje i nebesa, Onoga koji kada želi nešto samo kaže “budi”, ono bude.
Poznatom web-sajtu (islamweb.net) poznat kao Centar za fetve postavljeno je više pitanja u kojima je spomenuto da je žena prisiljena od strane roditelja da nastavi školovanje u zemljama gdje je zabranjen hidžab u školama, pa su to dozvolili, na osnovu dokaza koje smo spomenuli u odgovoru. (Pogledati  fetvu broj: 75057 ili 67407)
Isto tako, uvaženom šejhu današnjice Muhammedu Salihu Munedždžidu, supervizoru poznatog web-sajta (islam-qa), postavljeno je pitanje nošenja (skidanja) hidžaba  nakon poznatih eksplozija koje su se desile u Londonu, u situaciji kada su se muslimanke bojale za sopstveni život izlazeći na ulicu pokrivene, pa je to dozvolio svodeći to na stanje nužde i na stanje kada  muslimanka doista ima potrebu za izlaskom iz kuće i kada se boji da bi mogla biti napastovana zbog hidžaba, savjetujući da ako već moraju izaći bez hidžaba, da pokušaju da nose odjeću koja je najbliža islamskom hidžabu. (Broj fetve 69432)
Napomena: Spomenuti odgovori se odnose SAMO na one osobe koje su nalaze u situaciji koja je identična vašoj ili nečemu što je gore od toga. Ovo govorim iz razloga što ne želim da se ovaj odgovor  uzme i zloupotrijebi od strane onih koji u svojoj slabosti tragaju za olakšicama, pa da u njega stavljaju sve one koji imaju  bilo koji problem vezan za hidžab ili nešto što mu sliči. Očita je razlika između  situacije gdje roditelji nisu zadovoljni sa nošenjem hidžaba, ali ako bi to djevojka učinila, oni niti bi je maltretirali, niti bi je tukli, niti bi je izbacili iz kuće, i situacije spomenute u vašem pitanju.
A Allah najbolje zna!
(Zbog specifičnosti ovog slučaja, ovaj odgovor je pripremljen uz konsultiranje više kompetentnih osoba iz struke, što obuhvata i doktore islamskih nauka)
Odgovor: Pezić Elvedin

Hvala pripada Allahu.

Dobro si postupio kada nisi više prodavao stvari koje je Allah zabranio kao pivo i svinjetinu. Molimo Allaha da ti podati halal opskrbu i da ti to zamijeni sa dobrim.

Što se tiče onoga što si pitao, odgovor slijedi:

Nije dozvoljeno muslimanu da učestvuje u nevjerničkim praznicima, kao što suBožić i Vaskrs, ili da prodaje stvari koje ih potpomažu u tome, zbog riječi Uzvišenog Allaha:

“Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.”(Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:2)

Isto se dnosi i na izmišljene praznike kao što je dan majki. Nije dozvoljeno prodavati bilo šta što će ih pomoći u proslavljanju.

Osnovna je da je dozvoljeno koristiti i prodavati prezervative, osim ako prodavac sumnja ili zna da će biti korišteni u zabranjene svrhe, u tom slučaju nije dozvoljeno prodavati.

Osnovno pravilo u tome – kao što je Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, rekao – jeste: “Svaka odjeća za koju osoba smatra da će najvjerovatnije biti korištena u haram svrhe, nije je dozvoljeno prodavati ili šiti za onog ko će je koristiti u zabranjene svrhe.”

Šerhu-l-‘Umdeh, 4/386.

Ovo se ne odnosi samo na odjeću, nego je općenito i odnosi se na sve što se kupuje ili prodaje.

Zabranjeno je prodavati duhan i listiće za lutriju, i svaki proizvod za koji se zna da uključuje nešto što je zabranjeno.

Navodi se u fetvama stalne komisije za fetve (13/55): “Nije dozvoljeno trgovati sa duhanom ili bilo kojom zabranjenom stvari, jer su one habais (zlo i nečistoća), i zbog fizičke, duhovne i financijske štete koju prouzrokuju.”

Što se tiče lutrije njena osnova je kockanje. Šejh Ibn ‘Usejmin, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Način koji spominje onaj koji pita, u kojem osoba kupi listić i ako ima sreće, kao što kaže, osvojit će veliki iznos, to podpada pod kockanje za koje Allah kaže:

‘O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. 

Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?

I budite poslušni Allahu i budite poslušni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik Naš dužan samo jasno obznaniti.’ (Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:90-92)

Ovo kockanje – koje podrazumijeva svaku transakciju u kojoj osoba može jedino ili dobiti ili izgubiti, ali ne zna da li će dobiti ili izgubiti – je haram; usitinu, to je od velikih grijeha. Očigledno je da je to nešto ogavno kada ga je Allah spomenuo zajedno sa kumirima (širkom, idolatrijom op. pre.), alkoholom i strelicama za gatanje.”

Fetava Islamijje, 4/441.

Treba napomenuti da sve ono što je zabranjeno raditi ili korisitit, to je također zabranjeno i prodavati, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah prokleo jevreje; bila im je zabranjena masnoća od životinja, pa su je oni prodavali i jeli njenu zaradu. Kada Allah zabrani nešto, On zabrani i njenu cijenu (prodaju, zaradu od toga).” Zabilježili su ga Ahmed i Ebu Davud (3026). Šejh Albani ga je ociojenio vjerodostojnim u Sahih el-Džami’ (5107).

Nije dozvoljeno slikati lik živih bića, bilo to ljudi, ptica ili životinja. A ako je to trodimenzionalna slika (kip) to je još gore.

Na osnovu ovog, nije dozvoljeno prodavati bilo kakve keramičke figure itd., ako su ovakve vrste. Ali ako su to slike mrtve prirode kao što su planine ili pejzaži, nema ništa sporno u pravljenju i prodavanju istih.

Navodi se u Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh (13/73): “Kupovina i prodaja slika živih bića je zabranjena jer se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Allah i Njegov Poslanik su zabranili prodaju alkohola, lešina (meso životinje koja je uginula op. pre.), svinjetine i kipova.’(Mutefekun alejh) To je zato što se može desiti pretjerivanje u pogledu mrtvih ljudi, kao što se desilo među Nuhovim narodom… a i zbog mnogih drugih tekstova koji navode zabranu pravljenja i korištenja slika živih bića.”

Što se tiče lijekova koji sadrže alkohol, ako je količina alkohola koju sadrži velika i može dovesti do opijanja ako osoba uzme veliku količinu lijeka, onda se taj lijek smatra kao alkohol i on je zabranjen da se koristi ili prodaje. Ali ako je količina alkohola mala i neće dovesti do opijanja bez obzira u kojoj se količini uzme, onda ga je dozvoljeno koristiti i prodavati.

Navodi se u fetvama stalne komisije za fetve po pitanju mirisa koji sadrže alkohol: “Ako količina alkohola u mirisu dostigne stepen da će opiti osobu koja ga konzumira u velikoj količini, onda ga je zabranjeno konzumirati, prodavati i to se odnosi na sve vrste upotrebe, jer je to alkohol, bilo da je puno ili malo. Ali ako stvar s kojom se miris miješa, kao što je alkohol, ne dostigne stepen gdje će njegovo konzumiranje u velikoj količini dovesti do opijanja, onda ga je dozvoljeno koristiti i trgovati s njim, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Sve što opija u velikim količinama, zabranjeno je i u malim.’”

Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh, 13/54.

Sve što je zabranjeno muslimanima da koriste, također mu je to zabranjeno da prodaje bilo muslimanu ili nevjerniku, jer se šerijatska pravila odnose i na nevjernike, uključujući i propise o manjim pitanjima, prema mišljenju većinje učenjaka, a što je zabranjeno muslimanima je zabranjeno i za njih. Tako da im nije dozvoljeno prodavati alkohol ili svinjetinu, i sve ostalo za što je potvrđeno da je zabranjeno u našoj vjeri, čak i ako pretpostavimo da je to njima dozvoljeno u njihovoj vjeri, jer je šerijat derogirao i ispravio sve zakone koji su bili prije njega.

Stoji u Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh, 13/49:

Pitanje: Je li dozvoljeno trgovati sa alkoholom i svinjetinom ako se ne prodaju muslimanu?

Odgovor: Nije dozvoljeno trgovati onim što je Allah zabranio, bilo da je to hrana ili nešto drugo, kao što je alkohol ili svinjetina, čak i ako osoba trguje sa nevjernicima, jer je potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah zabrani nešto, On također zabrani i njegovu cijenu (prodaju).”Zabilježio ga je Ahmed (2564), Sahih el-Džami’ (5107). I jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo alkohol i onog ko ga pije, onog ko ga prodaje, onog ko ga kupuje, onog ko ga nosi, onoga kome se nosi, onoga ko jede njegovu zaradu, onoga ko cijedi sok i onoga od koga se cijedi.  Zabilježio ga je Tirmizi (1295); Sahih et-Tirmizi (1041).

Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/14355

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Zauzimanje znači posredovanje za nekoga radi pribavljanja neke koristi ili radi otklanjanja štete.
Postoje dvije vrste:
Prva vrsta: ona koja će se desiti na onome svijetu (ahiretu), na Sudnjem danu.
Druga vrsta: zauzimanje u ovodunjalučkim stvarima.
Što se tiče zauzimanja koje će se desiti na ahiretu, ima dvije vrste:
Prva vrsta: posebno zauzimanje, koje će biti dato samo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i niko drugi od stvorenja neće imati udjela u tome sa njim. Ovo ima više vrsta:

Veliko zauzimanje. Ovo je mjesto hvale i slave (el-mekam el-mahmud) koje mu je Allah obećao, kada je rekao:

“I probdij dio noći u molitvi – to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.” (Prijevod značenja El-Isrā’, 17:79)
Ono što se misli pod ovim zauzimanjem jeste da će se on zauzimati za sve ljude kada Allah odgodi Obračun i kada su oni već dugo čekali na mahšeru (mjestu sakupljanja) na Sudnjem danu. Njhova tegoba i stres će doći do tog stepena da ne mogu to više trpiti, i reći će: “Ko će se zauzimati za nas kod našeg Gospodara da On presudi među Svojim robovima?” i oni će poželjeti da odu odatle. Pa će ljudi ići poslanicima, svaki od njih će reći: “Ja to nisam u stanju,” sve dok ne dođu do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on će reći: “Ja sam za to, ja sam za to.” Pa će se zauzimati za njih, da suđenje počne. Ovo je veliko zauzimanje, i to je od stvari koje pripadaju samo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Ima mnogo hadisa koji govore o ovome, u dva Sahiha (Buharija i Muslim op. pre.) i na drugim mjestima, kao što je hadis kojeg je zabilježio Buharija u svome Sahihu (1748) od Ibn Omera, radijallahu anh: “Ljudi će pasti na koljena na Sudnjem danu, svaki narod će ići za svojim poslanikom, govoreći: ‘O taj i taj, zauzimaj se!’ Dok zauzimanje ne bude dato Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Tog dana Allah će mu podariti mjesto hvale dostojno.”
 

Zauzimanje za stanovnike Dženneta da uđu u Džennet.

Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doći ću na Sudnjem danu do džennetskih vrata i tražit ću da budu otvorena. Vratar će reći: ‘Ko si ti?’ Ja ću reći: ‘Muhammed.’ On će reći: ‘Naređeno mi je da ih ne otvaram nikome prije tebe.'” Zabilježio ga je Muslim (333).
Prema drugoj predaji koju je zabilježio Muslim (332): “Ja ću se prvi zauzimati po pitanju Dženneta.”

Zauzimanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za njegovog amidžu Ebu Taliba.

Prenosi se od Ebu Se'ida el-Hudrijja, radijallahu anh, da je spomenut njegov amidža Ebu Talib pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. On je rekao: “Možda će mu moje zauzimanje korisitit na Sudnjem danu, i bit će postavljen u plitak dio Džehennema gdje će mu dosezati do članaka i zbog toga će mu mozak ključati.” Zabilježili su ga Buharija (1408) i Muslim (360).

Njegovo zauzimanje da neki ljudi iz njegovog ummeta uđu u Džennet bez polagaja računa.

Ovu vrstu zauzimanja su spomenuli neki učenjaci, koji kao dokaz citiraju poduži hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anh, po pitanj zauzimanja, u kojem stoji: “Onda će biti rečeno: ‘O Muhammede, podigni glavu. Traži, bit će ti dato. Zauzimaj se, tvoje će se zauzimanje prihvatiti.’ Pa ću dići glavu i reći: ‘Moj ummet, Gospodaru; Moj ummet, Gospodaru; Moj ummet, Gospodaru.’ Bit će rečeno: ‘Neka uđu od tvog ummeta oni koji neće imati polaganje računa kroz desne kapije Dženneta. Dijelit će i ostale kapije sa drugim narodima.'” Zabilježili su ga Buharija (4759) i Muslim (194).
Druga vrsta: opće zauzimanje. Ovo će biti dato Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i drugima – melecima, poslanicima, dobrim ljudima – imat će udjela u tome kako Allah htjedne. Ovo ima više vrsta:

Zauzimanje za neke ljude koji su ušli u vatru, da se izvedu iz nje. Za ovo ima puno dokaza, na primjer:

Merfu’ predaja od Ebu Se'ida el-Hudrijja, radijallahu anh, koju je zabilježio Muslim (183): “Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, niko od vas ne može biti više uporan u traženju od Allaha da mu vrati njegova prava protiv njegovog neprijatelja od vjernika koji će tražiti od Allaha, na Sudnjem danu, (da mu dadne mogućnost da se zauzima) za svoju braću koja su u Vatri. Reći će: ‘Gospodaru naš, oni su postili sa nama i klanjali i obavljali Hadždž.’ Bit će im rečeno: ‘Izvedite one koje prepoznajete, pa će Vatri biti zabranjeno da ih prži.’ Pa će izvesti mnogo ljudi… Pa će Allah reći: ‘Meleci su se zauzimali, poslanici su se zauzimali i vjerici su se zauzimali. Nije niko ostao do Najmilostiviji od milostivih.’ Onda će on izvaditi rukohvat Vatre i iz nje izvesti ljude koji nikada nisu učinili ništa dobro.”

Zauzimanje za ljude koji zaslužuju Džehennem, da ne uđu u njega. Na ovo upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:“Nema muslimana koji umre a da četrdeset ljudi koji Allahu ne čine širk klanjaju mu dženazu, osim da će Allah prihvatiti njihovo zauzimanje za njega.”Zabilježio ga je Muslim (1577).

Jer se ovo zauzimanje dešava prije nego preminuli uđe u Vatru, i Allah će prihvatiti njihovo zauzimanje po tom pitanju.

Zauzimanje za neke vjernike koji zaslužuju Džennet, da im se uvećaju stepeni u Džennetu. Na primjer, Muslim (1528) je zabilježio predaju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio za Ebu Selemu, radijallahu anh, i rekao:“Allahu, oprosti Ebu Selemi i uzdigni mu stepen među onim koji su upućeni, i dobro mu se pobrini za porodicu koju je ostavio iza. Oprosti nama i njemu, Gospodaru svih svjetova, učini mu mezar prostranim i osvijetli mu ga.”

Uslovi ovog zauzimanja:
Dokazi upućuju da će se zauzimanje desiti samo kada se ispune sljedeći uslovi:
1)  Allah mora biti zadovoljan sa onim za koga se zauzima, jer Allah kaže:
“…i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati…” (Prijevod značenja El-Enbijā’, 21:28)
Ovo podrazumijeva da onaj za koga se zazima mora biti vjernik u tevhid, jer Allah nije zadovoljan sa mušricima. U Sahihu imama Buharije (97) prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je rekao: “Rečeno je: ‘O Allahov Poslaniče, ko će biti najviše počašćen tvojim zauzimanjem na Sudnjem danu?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: ‘Mislio sam, O Ebu Hurejre, da me niko o tome neće pitati prije tebe, jer sam vidio kako si željan učenja hadisa. Ljudi koji će biti najviše počašćeni mojim zauzimanjem na Sudnjem danu jesu oni koji kažu la ilahe ilellah, iskreno iz srca.‘”
2) Allah mora dozvoliti onome ko se zauzima da se zauzima, jer Allah kaže:
“Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?!” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:255)
3) Allah mora biti zadovoljan sa onim ko se zauzima, jer Allah kaže:
“…čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.” (Prijevod značenja En-Nedžm, 53:26)
I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da oni koji mnogo proklinju neće se zauzimati na Sudnjem danu, kako je zabilježio Muslim u svome Sahihu (2598) od Ebu Derdaa, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oni koji mnogo proklinju neće biti svjedoci i neće se zauzimati na Sudnjem danu.”
Druga vrsta zauzimanja jeste ona po pitanju ovog svijeta. Ona ima dvije vrste:

Ono što je u mogućnosti čovjeka da uradi. Ovo je dozvoljeno, uz dva uslova:

1) Ta stvar mora biti dozvoljena. Nije dozvoljeno zauzimanje u nečemu čiji će biti ishod oduzimanje prava drugih ljudi ili da im se načini šteta. Također nije ispravno zauzimanje po pitanju nečega što je zabranjeno, kao na primjer da se neko zauzima za nekoga ko je osuđen na šerijatski propisanu kaznu, tražeći da se ne izvrši nad nekim. Allah kaže:
“Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.”(Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:2)
Prema hadisu kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, Kurejšije su se zabrinule za ženu mahzumijku koja je ukrala, i rekli su: “Ko će o njoj popričati sa Allahovim Poslanikom? Ko je bolji za to do Usame, miljenika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?” Pa je Usama pričao sa njim, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Je li se to zauzimaš po pitanju šerijatske kazne koju je Allah propisao?” Onda je ustao, obratio se ljudima i rekao: “O ljudi, oni prije vas su uništeni zato što kada bi neko od njihovih uglednika ukrao oni bi ga pustili ali kada bi neko od slabih ukrao, nad njim bi izvršili kaznu. Tako mi Allaha, kada bi Fatima kćerka Muhammeda ukrala, ja bih joj odsjekao ruku.” Zabilježili su ga Buharija (3261) i Muslim (3196).
U Sahihu imama Buharije (5568) i Muslima (4761) prenosi se da je Ebu Musa, radijallahu anh, rekao, kada bi neko došao sa potrebom kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu bi se onim koji se sjedjeli kod njega i rekao: “Zauzimaj se i bit ćeš nagrađen, a Allah će odrediti ono šta on hoće jezikom Allahovog Poslanika.”
2) U srcu, osoba se mora osloniti samo na Allaha, da On zna ono što ona želi da postigne i da da otkloni ono što je pokuđeno.  Treba znati da je onaj ko se zauzima ništa više do sredstvo koje nam je Allah učinio dozvoljenim, a da su korist i šteta samo u ruci Uzvišenog Allaha. Ovo značenje je jasno naglašeno u Allahovoj knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ako ne budu ispunjeni bilo koji od ova dva uslova, zauzimanje nije dozvoljeno.
2.Ono što osoba nije u stanju da uradi, kao što je traženje zauzimanja od mrtvih i stanovnika kabura, ili od žive osobe koja je odsutna, vjerujući da je on u stanju da čuje i ispuni potrebu onog koji traži. Ovo je zauzimanje koje sadrži širk, koje je jasno zabranjeno mnogim kur'anskim ajetima i hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer im pripisuje svojstva koja pripadaju samo Stvoritelju, Vječnom koji ne umire.
Njihov obmanjujući dokaz jeste to da se evlije i sejjidi zauzimaju za njihovu rodbinu i za one koje ih dozivaju i uzmi ih za prijatelje i vole ih, i zbog toga ih uzimaju za posrednike. Ovo je upravno ono čime je Allah opisao prve mušrike, kada su rekli:
“Ovo su naši zagovornici kod Allaha.” (Prijevod značenja Jūnus, 10:18)
– misleći na one koje su obožavale od meleka, dobrih ljudi i drugih, u smislu da će se oni zauzimati za njih kod Allaha. Isto tako, savremeni mušrici govore: “Evije će se zauzimati za nas;  ne možemo tražiti od Allaha direktno, pa njih molimo i oni traže od Allaha.” I kažu da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, svim drugim poslanicima, i dobrim ljudima dato pravo zauziamanja. Navode primjer valdara na ovom svijetu, i kažu da se vladarima na ovom svijetu može pristupiti samo kroz posredovanje; ako nešto trebaš, idi njihovim prijateljima i onim koji su im bliski, ministrima, čuvarima, slugama, itd. da se zauzimaju za tebe pa da bi se vladar pozabavio tvojom potrebom; pa mi idemo do Allaha idući prema i tražeći od Njegovih evlija i sejjida koji su Mu blizu. Čineći ovo, upadaju i isti širk kao i oni prije njih, i poistovjećuju Stvoritelja sa stvorenjima.
Allah nam govori o dobrom čovjeku, u suri Jā Sīn:
“Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti…” (Prijevod značenja Jā Sīn, 36:23)
“‘Nismo’ – reći će – ‘bili od onih koji su molitvu obavljali
i od onih koji su siromahe hranili,
i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali,
i Sudnji dan smo poricali,
sve dok nam smrt nije došla.’
Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi.”
(Prijevod značenja El-Mudessir, 74:43-48)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iako će mu biti dato pravo zauzimanja na Sudnem danu, neće ga moći iskorisiti sve dok mu Allah ne dadne dozvolu i odobri onog za koga se hoće da zauzima.
Tako da on, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvolio svome ummetu da traže na ovom svijetu da se zauzima za njih, i to se ne prenosi ni od jednog ashaba, radijallahu anhum. Da je u tome bilo dobra, on bi to prenio svome ummetu i pozvao ih da to čine, a njegovi ashabi koji su bili željni činjenja dobra požurili bi da to čine. Na osnovu toga znamo da je traženje zauzimanja od njega sada (na ovom svijetu) jeste veliko zlo, jer uključuje dozivanje nekoga mimo Allaha i činjenje nečega što je prepreka za zauzimanje, jer je zauzimanje samo za one koju iskreno vjeruju u Allahovu jednoću (tevhid).
Ljudi na mahšeru će samo tražiti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzima za njih da suđenje počne, jer će on biti tu sa njima i jer će on biti u stanju da se okrene prema svome Gospodaru i traži od Njega. Ovo je kao traženje osobe koja je živa i prisutna da dovi za nekoga, a što je on u stanju da učini (da dovi).
Tako da nije prenešeno da će iko od ljudi na mahšeru tražiti od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzima za njih da bi im grijesi bili oprošteni.
Oni koji od njega traže da se zauzima sada, zasnivajući to na činjenici da će to biti dozvoljeno na ahiretu, da bi to bilo opravdano time, morali bi samo govoriti: “O Allahov Poslaniče, zauzmi se za nas da počne suđenje”! Ali rade nešto mimo toga. Oni to ne zaustavljaju na molbi za zauzimanje, nego oni mole od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, – i od drugih – da im otkloni tegobe i spusti milost; njemu se okreću za vrijeme nedaća; njemu se mole i na moru i na kopnu, u vremenu lahkoće i u vremenu nedaće, zanemarujući riječi Uzvišenog Allaha:
“Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja.” (Prijevod značenja En-Neml, 27:62)
Iz ovoga iznad jasno je svakoj pametnoj osobi da ispravna vrsta zauzimanja jeste zauzimanje koje zavisi od Allahove dozvole i Njegovog zadovoljstva, jer svo zauzimanje pripada Njemu. To također uključuje traženje zauzimanja od živih osoba koja su to u stanju da učine po pitanju ovosvetskih stvari, koje je Allah dozvolio. Ovdje treba naspomenuti da je ova vrsta zauzimanja dozvoljena jer je Allah dao dozvolu za to, jer ne sadrži nikakvu povezanost srca sa tom osobom, nego je stvar u tome da je to sredstvo, kao i sva ostala sredstva koja nam islam dozvoljava da koristimo. Zauzimanje koje je zabranjeno jeste da se traži od nekoga mimo od Allaha da uradi nešto što nije u stanju da uradi niko osim Allah, jer zauzimanje ne pripada nikome mimo Allaha, i niko to ne može uraditi dok mu Allah ne dozvoli i nije zadovoljan s njim. Pa ko god traži zauzimanje od bilo koga drugog je povrijedio na pravo koje samo pripada Allahu i zgriješio je prema sebi, izložio je sebe tome da bude uskraćen Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanja na Sudnjem danu. Molimo od Allaha oprost i sigurnost, i molimo Ga da dadne Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzima za nas. Amin.
Za više informacija pogledajte: Nasir el-Džudej – Eš-Šefa'ah inde Ehlu-s-Sunneh ve-l-Džema'ah; Muhammed ibn ‘Usejmin – El-Kavl el-Mufid, 1/423; E'alam es-Sunneh el-Menšureh, 144.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/26259
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com