Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kako da se ponašam prema sinu koji ne želi vjeru?
Uvažena sestro u vjeri, na početku treba da znate, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, da pitanje upute određenog čovjeka u vjeru nije u granicama ljudske mogućnosti (ar. hidajetu et-tevfik). Obraćajući se Allahovom Poslaniku, Uzvišeni Allah je kazao: “Ti, doista, ne možeš uputiviše
Uvažena sestro u vjeri, na početku treba da znate, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, da pitanje upute određenog čovjeka u vjeru nije u granicama ljudske mogućnosti (ar. hidajetu et-tevfik). Obraćajući se Allahovom Poslaniku, Uzvišeni Allah je kazao: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.” (El-Kasas, 56)
Allahov Poslanik je bio Allahov miljenik, najčasniji poslanik, ali nije imao tu mogućnost. Na put istine nije mogao da uputi svoga amidžu Ebu Taliba, iako je dao sve od sebe da ga uputi, ali je on opet umro na kufru i nevjerstvu. (Hadis o tome zabilježio je imam Buhari) Nuhov, alejhis-selam, sin nije se odazvao pozivu svoga oca kada ga je pozvao da vjeruje u Allaha.
Ovo nikako ne znači da čovjek ne treba da poduzme sve što je u njegovoj moći da ljudima pojasni islam i da ih na najadekvatniji način pozove u vjeru. Poduzimanje uzroka upute smatra se vrstom upute koja je u okviru čovjekovih mogućnosti (ar. hidajetu el-iršad), ali ulazak upute u srce ipak nije u domenu ljudskih mogućnosti. Kazao je Uzvišeni Allah: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put, na Put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!” (Eš-Šura, 52-53)
Na ovaj način se ispravno shvataju prethodno citirani ajeti, koji na prvi pogled izgledaju oprečni.
Ovo vam govorim iz razloga kako biste se smirili i da znate da pitanje upute nije u vašim rukama.
Nakon toga, smatram da ste ispravno postupili što ste ostali u kontaktu sa svojim sinom. To je osnova ovog poglavlja, da se treba nastaviti truditi u pozivanju vašeg sina u islam, na način koji vi vidite da je odgovarajući u datom momentu. Da, u islamu postoji nešto što se zove bojkot grješnika (ar. hedžr), ali to nije osnova i bojkotu se pribjegava samo u iznimnim situacijama, onda kada čovjek bude siguran (ili kod njega preovlada mišljenje) da će bojkotovanje grješnika polučiti pozitivne rezultate, u protivnom, propisano je ostati u kontaktu sa grješnikom i nastaviti sa njegovim pozivanjem u vjeru.
Samo pozivanje u vjeru je stvar koja iziskuje mnogo mudrosti na tom putu i korištenje raznih metoda, shodno stanju onoga ko se poziva.
Isto tako, ne smijete gubiti nadu u Allahovu milost i stoga vam savjetujem da nastavite sa dovom Allahu da uputi vašeg sina na Pravi put, da mu omili istinu i da njegovo srce otvori i oraspoloži ka islamu.
Uvaženi učenjak današnjeg doba Muhammed Salih Munedždžid u jednoj od svojih fetvi u pogledu čovjeka čija je majka ostavila islam i vratila se vjeri na kojoj je bila prije (sikizam), nakon što je pojasnio čovjeku da nema obavezu dobročinstva prema majci nakon što je postala otpadnik od vjere, kazao je: ‘’Moj savjet tebi je: ne gubi nadu u to da će se tvoja majka vratiti uputi i ne prestaj da je pozivaš na najljepši način, uz sve to ustraj u dovi za nju, naročito u odabranim vremenima kao što je zadnja trećina noći, ili u odabranim stanjima kao što je stanje sedžde u namazu. I znaj da ona nema nikakvih prava kod tebe sve dok je otpadnica.’’
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Otac mi ozbiljno prijeti da će me ubiti ili da će me istjerati iz kuće ako se pokrijem, šta da činim?
Uvažena sestro u vjeri, na početku ovog odgovora molim Allaha da vam podari što skoriji izlaz iz vašeg problema. Vaša situacija je doista specifična, sa jedne strane potpada pod pojam prisile, a to je da vas otac prisiljava, upućujući vam prijetnju za koju ste vi ubijeđeni da je spreman da je sproveviše
Uvažena sestro u vjeri, na početku ovog odgovora molim Allaha da vam podari što skoriji izlaz iz vašeg problema.
Vaša situacija je doista specifična, sa jedne strane potpada pod pojam prisile, a to je da vas otac prisiljava, upućujući vam prijetnju za koju ste vi ubijeđeni da je spreman da je sprovede u praksu ako prekršite ono što vam zabranjuje (hidžab), a što je jedan od uvjeta validnosti prisile. S druge strane, vaše stanje potpada pod pojam nužde, jer se nalazite u situaciji kada zbog spašavanja života i časti morate činiti ono što vam je šerijatom zabranjeno.
Uvažena sestro u vjeri, ako je stanje onako kakvim ste ga nama predstavili, i ako ste doista ubijeđeni da bi vaš otac spomenute prijetnje i ostvario, ja smatram da vi trenutno imate validan šerijatski razlog – a to je čuvanje života i časti te nepostojanje onoga kod koga biste se mogli skrasiti – da trenutno ne nosite hidžab.
Nema sumnje da je punoljetnoj ženi nošenje hidžaba stroga obaveza, i u pogledu toga ne postoji razilaženje među učenjacima, što je vama, koliko vidim, veoma dobro poznato, ali ako se žena nađe u situaciji kada zbog nošenja hidžaba dolazi u pitanje njen život i njena čast ili iz toga proizlazi neprirodna teškoća, kao što je udaranje, onda se bez imalo kolebanja ljudskom životu daje prednost nad nošenjem hidžaba.
Islam je čovjeku dopustio da u prisili izgovori riječi kufra i nevjerstva, kako bi spasio svoj život, ne smatrajući to nevjerstvom, pa otuda je mnogo preče da se privremeno odgodi nošenje hidžaba kako bi se očuvao život.
Kazao je Uzvišeni Allah: “Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.” (En-Nahl, 106)
Kazao je: “On vam je objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nevolji.” (El-En’am, 119)
“Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekare, 286)
“Zato se Allaha bojte koliko god možete.” (Et-Tegabun, 16)
Jedno od općepoznatih šerijatskih pravila glasi: “U nuždi se dozvoljava ono što je zabranjeno”.
Mnogo je šerijatskih argumenata, kao i pravila koja su postavili islamski učenjaci, iz kojih se da zaključiti da čovjeku koji je u nuždi i čini određeni grijeh, kao što slučaj sa osobom koja jede strvinu – mrljinu da bi spasila sopstveni život, onda se činjenje tog grijeha svodi na minimum. Kazao je Uzvišeni Allah: “On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je.” (El-Bekare, 173)
Stoga, ako već ne možete da nosite hidžab svakodnevno, vama je obaveza da svoj izlazak iz kuće svedete na minimum, na one izlaske koji su vam neophodni, a tokom boravka u kući da maksimalno izbjegavate izlazak pred muškarce koji vam nisu mahremi. Sve dok budete ostavljali obavezu samo u mjeri na koju ste prinuđeni, nećete biti grješni zbog ostavljanja islamske nošnje, hidžaba. Kazao je Allahov Poslanik: “Mom ummetu je oprošteno ono što urade iz greške, zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Madže, od Ibn Abbasa, r.a., šejh Albani je potvrdio vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih knjiga)
Isto tako, ako ne možete nositi hidžab, obaveza vam je da nosite široku odjeću, dugih rukava, košulje, suknje, jednom riječju da se maksimalno trudite da budete što bliži islamskom hidžabu. Isto tako žena u vašoj situaciji može prilikom izlaska iz kuće da pokrije kosu nečim mimo mahrame, tako što će obući neku modernu kapu koju u osnovi nose i druge žene koje to ne rade iz vjerskih razloga, već to rade iz trenda ili zbog zime, a vi na taj način postižete cilj hidžaba, pokrivanje avreta (kose).
Isto tako, ako imate mogućnost da u datom momentu prilikom izlaska iz kuće nosite hidžab, ako znate da vam to neće napraviti problem, onda kada vas vaš otac ne vidi, onda i to činite.
Isto tako, savjetujem vam da što prije stupite u brak i na taj način riješite tu dilemu. To što spominjete da vas kao takvu neće niko od muškaraca koji se drže vjere, po mom mišljenju nije tačna konstatacija. Ja lično znam više braće koji su oženili sestre sa identičnim problemima, koje se nisu mogle pokriti prije stupanja u brak i koje su se pokrile nakon stupanja u brak i koji danas žive u braku prepunom harmonije. Čak štaviše, mnogo je onih koji bi prilikom odabira buduće supruge takvoj sestri dali prednost nad nekom koja je pokrivena, želeći na taj način da pomognu sestri muslimanki. Na vama je da se obratite na pravu adresu i da svog budućeg muža tražite u krugovima onih koji se boje Allaha i koji žive po načelima vjere islama. Ja sam duboko ubijeđen da spomenuta stvar kod velikog broja braće neće biti razlog odbijanja stupanja u brak sa sestrom koja istinski želi da nosi hidžab, ali trenutno nema uvjete za to. A ako se nađe neko kome to smeta, i to je njegovo pravo, i treba ga poštovati.
Nemojte misliti da su sestre koje nose hidžab nepogrješive. Da, one su u tom segmentu pokorne Allahu, na način što nose islamsku odjeću, ali to ne znači da ne čine nešto što je možda teže kod Allaha od ostavljanja hidžaba. Isto tako, to apriori ne znači da je svaka pokrivena sestra generalno bolja od svih koje to nisu. S druge strane, ovo nikako nije poziv na ostavljanje hidžaba i omalovažavanje njegovog mjesta u islamu, ali je samo pokušaj da se u svemu bude objektivno i pravedno, te da se ljudima daju ispravne smjernice u pogledu kvalifikacije ljudi. Tako je na vama da se maksimalno potrudite da trenutni nedostatak tog djela u vašem životu (nošenje hidžaba) pokušate nadomjestiti drugim ibadetima i čuvanjem od drugih grijeha na čije činjenje niste prinuđeni.
Normalno, isto tako savjetujem ono što bih savjetovao i svojoj kćerki: čuvajte se onih koji jedva čekaju da saznaju za neku “siroticu” koja ima problema u porodici pa joj oni kao “prinčevi na bijelom konju” dođu i ponude izlaz iz te njene situacije, a i sami su potrebni da ih neko vadi iz problema. Oni jedva čekaju da se “dokopaju” neke sestre koja nema nekoga ko će se sutra brinuti i boriti za njena prava koja joj garantuje islam, pa je iz jednog belaja odvedu u drugi, koji je umotan u celofan “bratske pomoći”. Čovjek ne bi pretjerao ako bi kazao da su neki od njih ciljano ubačeni ljudi među praktičare vjere kako bi unosili nered i smutnju, te kako bi praktičare vjere prikazali u očima ljudi u ružnome svjetlu.
To što trenutno niste pokriveni, ne treba da znači da trebate da pristanete na bilo koju ponudu i na bilo koje uvjete. Pridržavajte se vjere koliko možete u drugim segmentima, a Allah čovjeka ne duži onim što je iznad njegovih mogućnosti, a ako se Allaha budete istinski bojali, On će vam sigurno podariti izlaz iz vašeg problema. Kazao je Uzvišeni Allah: “To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.‘‘ (Et-Talak, 2-3)
I na kraju, na vama je da nastavite sa činjenjem dobročinstva prema roditeljima. Na najljepši način pokušajte da pridobijete srce svoga oca. Nikada ne zaboravite da vi imate nešto što mnogi drugi nemaju – imate dovu i imate Gospodara koji je obećao odazvati se onima koji su u nevolji, kao i onima kojima je učinjena nepravda. Vi ste u nevolji i vama se svakodnevno čini nepravda. Stoga, svoje jade i tugu Njemu kazujte, a blago li se onome ko za svoga zaštitnika i pomagača uzme Svemogućeg Gospodara, Stvoritelja Zemlje i nebesa, Onoga koji kada želi nešto samo kaže “budi”, ono bude.
Poznatom web-sajtu (islamweb.net) poznat kao Centar za fetve postavljeno je više pitanja u kojima je spomenuto da je žena prisiljena od strane roditelja da nastavi školovanje u zemljama gdje je zabranjen hidžab u školama, pa su to dozvolili, na osnovu dokaza koje smo spomenuli u odgovoru. (Pogledati fetvu broj: 75057 ili 67407)
Isto tako, uvaženom šejhu današnjice Muhammedu Salihu Munedždžidu, supervizoru poznatog web-sajta (islam-qa), postavljeno je pitanje nošenja (skidanja) hidžaba nakon poznatih eksplozija koje su se desile u Londonu, u situaciji kada su se muslimanke bojale za sopstveni život izlazeći na ulicu pokrivene, pa je to dozvolio svodeći to na stanje nužde i na stanje kada muslimanka doista ima potrebu za izlaskom iz kuće i kada se boji da bi mogla biti napastovana zbog hidžaba, savjetujući da ako već moraju izaći bez hidžaba, da pokušaju da nose odjeću koja je najbliža islamskom hidžabu. (Broj fetve 69432)
Napomena: Spomenuti odgovori se odnose SAMO na one osobe koje su nalaze u situaciji koja je identična vašoj ili nečemu što je gore od toga. Ovo govorim iz razloga što ne želim da se ovaj odgovor uzme i zloupotrijebi od strane onih koji u svojoj slabosti tragaju za olakšicama, pa da u njega stavljaju sve one koji imaju bilo koji problem vezan za hidžab ili nešto što mu sliči. Očita je razlika između situacije gdje roditelji nisu zadovoljni sa nošenjem hidžaba, ali ako bi to djevojka učinila, oni niti bi je maltretirali, niti bi je tukli, niti bi je izbacili iz kuće, i situacije spomenute u vašem pitanju.
A Allah najbolje zna!
Odgovor: Pezić Elvedin
(Zbog specifičnosti ovog slučaja, ovaj odgovor je pripremljen uz konsultiranje više kompetentnih osoba iz struke, što obuhvata i doktore islamskih nauka)
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Kakav je propis za dlake Muhammeda s.a.w.s.?
Urve b. Mes’ud ustade od Poslanika s.a.w.s., i vidje kako se njegovi ashabi prema njemu ophode: „Ne uzme abdesta a da mu ashabi vodu međusobno na razdijele, ne pljune pljuvačke a da je oni ne uzmu, niti dlaka sa njega spadne a da je oni ne uzmu…!“ (Hasen. Pogledaj: Musned Ahmed, br.18930.) Ibnu Siriviše
Urve b. Mes’ud ustade od Poslanika s.a.w.s., i vidje kako se njegovi ashabi prema njemu ophode: „Ne uzme abdesta a da mu ashabi vodu međusobno na razdijele, ne pljune pljuvačke a da je oni ne uzmu, niti dlaka sa njega spadne a da je oni ne uzmu…!“ (Hasen. Pogledaj: Musned Ahmed, br.18930.)
Ibnu Sirin rhm., kaže: Rekoh Ubejdi: „Imamo dlake od Allahovog Poslanika s.a.w.s., koje smo dobili od Enesa r.a., tj. od familije enesove, pa Ubejde rhm., reče: Kad bih samo jednu njegovu dlaku imao bilo bi mi draže od cijela dunjaluka sa svim što je na njemu!“ (Sahihul-Buhari, br.168.)
Enes b. Malik r.a., kaže: „Kad je Poslanik s.a.w.s., završio sa bacanjem kamenčića na džemretima, i kada je zaklao svoj kurban – obrijao se, dajući berberinu desnu stranu svoje glave nakon čega pozva Ebu Talhu el-Ensariju r.a., kojem dade kosu, zatim obrija i lijevu stranu glave i dade kosu Ebu Talhi, rekavši mu: Razdijeli ovo ljudima.“ (Muslim, br.1305.; Ibnu Hibban, br.3879.)
Enes b. Malik r.a., prenosi da je njegova majka: „Ummu Sulejm r.a., prostirala neku prostirku Poslaniku s.a.w.s., kako bi poslije-podne malo prespavao (kajlula), pa kad bi On s.a.w.s., zaspao, ona bi uzela od njegova znoja i njegovih dlaka, i to bi čuvala u nekoj bočici i mirisu, pa kad se primakla smrt Enes b. Maliku r.a., on ostavi u oporuku da mu u vodu s kojom će ga gasuliti od toga stave, što su i učinjeli.“ (Sahihul-Buhari, br.5925.)
Imam el-‘Ajni rhm., kaže: „Dozvoljeno je vođama i glavešinama i učenjacima da idu u posjetu svojim prijateljima i pouzdanim osobama što je jedan vid jačanja prijateljstva i ljubavi; dlake i kosa od čovjeka su čiste i ako su spale sa čovjeka; Ummu Sulejm r.a., je uzela dlake i znoj od Poslanika s.a.w.s., radi berićeta, i sa mirisom ga pomješala kako se ne bi zagubio, a Enes b. Malik r.a., je tražio da mu se to pomješa sa vodom od gasula kako bi se sačuvao od posmrtnih nedaća.“ (Pogledaj: 22/264.)
Enes b. Malik r.a., prenosi: „Kada je Poslanik s.a.w.s., htio da se obrije, Ebu Talha r.a., je rukom svojom prihvatio jedan dio njegove kose, i tu kosu je uzeo, i donio je Ummu Sulejmi r.a., koju je ona odmah stavila u svoj miris.“ (Sahih. Musned Ahmed, br.12505-13532)
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: „Kad se Poslanik s.a.w.s., oćelao na Mini, Ebu Talha r.a., je uzeo i ljudima razdijelio kosu Allahovog Poslanika s.a.w.s..“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 3/565.)
Osman b. Abdullah b. Mevhib kaže: „Ummu Seleme r.a., je imala jednu srebrenu kutiju u kojoj je držala dlake od Poslanika s.a.w.s., koje bi znala potopiti u vodu radi pijenja i uzimanja abdesta čovjeku koji bi se požalio da ga nešto muči ili nekome ko je obolio od uroka.“ (Musned Ishak b. Rahivejh, br.145.)
Osman b. Abdullah b. Mevhib kaže: „Moja familija me posla sa posudom vode do Ummu Seleme r.a., a ljudi su znali da joj pošalju sud sa vodom kada im oboli neko, pa bi ona izvadila dlake od Allahovog Poslanika s.a.w.s., koje je držala u srebrenoj kutiji, koje bi ona zamočila u vodu, koju bi bolesnik kasnije pio. Osman rhm., kaže: Nadnio sam se nad srebrnom kutijom i vidjeh u njoj nekoliko crvenih dlaka.“ (Šejh Albani rhm., ovu predaju ocjenjuje sahihom. Pogledaj: Miškatul-Mesabih, br.4568.)
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže. „Kada bi se neko požalio da ga nešto muči, ljudi bi poslali posudu sa vodom Ummi Selemi r.a., u koju bi ona zamočila dlake Poslanika s.a.w.s., i u vodi bi ih preprala, koje bi nakon toga natrag u kutijicu vratila, a vodu bi poslala bolesniku da pije ili da se njome okupa radi lijeka, kojeg bi ljudi i dobijali zbog berićeta dlaka Poslanika s.a.w.s..“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/353.)
Šejh Ibnu Usejmin rhm., na pitanje: „Kakav je status traženja berićeta u asarima i posmrtnoj ostavštini Poslanika s.a.w.s., poput dlaka sa njegove glave i sl.“ – kaže: „Nikako nije moguće ustvrditi i dokazati da je određena dlaka Poslanikova s.a.w.s., dlaka, i ono što se spominje da u u egipaskom muzeju postoji jedan njen primjerak to nije istina i to nije tačno. Od ashaba se ne bilježi da su poklanjali pažnju ovom segmentu izuzev onoga što se prenosi od Ummu Seleme r.a., da je ona imala kod sebe nekoliko dlaka od Poslanika s.a.w.s., koje je držala u srebrnoj kutiji, pa bi, kada bi neko obolio, nalili vode preko dlake te bi tom vodom prskali i kupali bolesnika, i davali bi mu od nje da pije, ali, i pored ovoga, mi nemamo dokaza da je određena dlaka, danas, poslanikova s.a.w.s., dlaka. Nama su najbitniji eseri i zaostavština Objave koju nam je Poslanik s.a.w.s., ostavio, a ostala zaostavština je materijalnog tipa.“ (Pogledaj: Dželesat ve Fetava, 1/23.; el-Fetava el-Selasijja, 1/23.; Durus, 2/64.)
Šejh Nasiruddin el-Albani rhm., kaže: „Zaostavština Poslanika s.a.w.s., u vidu odjeće ili dlaka ili drugih ostataka je tijekom proteklih stoljeća zagubljena, i niko ne može sahih lancem ustvrditi da je određena stvar koja se pripisuje Poslaniku s.a.w.s., baš i sigurno njegova!“ (Pogledaj: el-Tevessul, str.146.)
Šejh Salih el-Munedždžid kaže: „Bilježi se da je imam Ahmed rhm., ljubio dlaku od Poslanika s.a.w.s., ali je to on činio zbog toga što je sigurno znao da je to bila dlaka od Poslanika s.a.w.s., ali mi danas nemamo sahih dokaza da je nešto autentično od Poslanika s.a.w.s., kako bi ga mogli ljubiti.“ (Silsiletul-Adab el-Islamijja, 18/25.)
Dr. Abdullah el-Fekih kaže: „Nemamo sahih dokaza koji nam potvrđuju to da i dan danas postoje dlake od Muhammeda s.a.w.s., a ako bi imali sahih dokaze koji bi nam takvo što potvrdili bilo bi nam dozvoljeno da preko njih tražimo berićeta kao što su to činili i ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., a što se tiče tavafa i šetanja te dlake među džemate i džamije kako bi narod tražio sebi berićeta preko nje takvo što se ne bilježi da je iko od Selefa činio. Ne bilježi se da je iko od ashaba koji su imali dlake Poslanikove s.a.w.s., iznosio iste ljudima radi traženja berićeta i lijeka.“ (Pogledaj: Fetava el-Šebeka el-Islamijja, 10/3480.)
Kada se navedenoj praksi ljubljenja i celivanja „poslanikovih s.a.w.s., dlaka“ pridodaju i pogrešna ubjeđenja tipa da ta dlaka čuva sela i gradove od raznih muka i katastrofa, da cjelivanje tih dlaka donosi sreću, nafaku i djecu, te da ih celivaju i ljube i nemuslimani i fasici – griješnici raznih vrsta pogotovu oni koji ne klanjaju i ne poste – onda je sve to veliki znak da je u pitanju nešto što nije svojstveno iskrenim i pravim muslimanima!
Molimo Allaha dž.š., da nas sačuva od zablude nakon upute! Amin.
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG
Preuzeto sa minber.ba
Vidi manjeDa li je lejletul-Bera’et – sunnet ili novotarija?
Ali b. Ebi Talib r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nastupi polovična noć mjeseca Ša’abana, klanjajte te noći, i ispostite taj dan, jer Allah dž.š., pri zalasku sunca toga dana, silazi na ovodunjalučko nebo, govoreći: Ima li ko da oprosta traži pa da mu oprostim, ima li ko da opskrbviše
Ali b. Ebi Talib r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nastupi polovična noć mjeseca Ša’abana, klanjajte te noći, i ispostite taj dan, jer Allah dž.š., pri zalasku sunca toga dana, silazi na ovodunjalučko nebo, govoreći: Ima li ko da oprosta traži pa da mu oprostim, ima li ko da opskrbu traži pa da ga opskrbim, ima li iskušanog pa da ga spasim, ima li…, ima li…, sve do nastupa zore.“ (Da’if. Sunen, Ibnu Madždže, br.1388.; Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3542.))
Ajša r.a., kaže: „Jedne noći mi se iz kreveta izgubi Allahov Poslanik s.a.w.s., pa izađoh da vidim kud’ je, kad on bijaše na mezarju Beki’a, podignute glave prema Nebesima. Reče: O Ajša, bojiš li se to da te Allah i Njegov Poslanik ne varaju? Rekoh: Allahov Poslaniče, posumnjala sam da nisi otišao kod neke od drugih žena. Poslanik s.a.w.s., joj reče: Allah dž.š., silazi na dunjalučko nebo, u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, opraštajući grijehe više nego što ima dlaka u runima ovaca plemena Kelb!“ (Šejh Albani rhm., ovaj hadis smatra da’ifom-slabim. Sunen, Tirmizi, br.739.; Sunen Ibnu Madždže, br.1389.)
U drugoj predaji stoji: „…O Ajša, bojiš li se to da te Allah i Njegov Poslanik ne varaju? Došao mi je Džibril, i rekao: Ova noć je polovična noć mjeseca Ša’abana; Allah ove noće oslobađa Svoje robove džehennemske vatre, onoliko koliko ima dlake u runima ovaca plemena Kelb. Te noći Allah neće pogledati u mušrika, svađalicu, onoga koji kida rodbinske veze, onoga čija se odjeća vuče po zemlji, neposlušnika prema roditelju, niti u alkoholičara. Zatim, maknu sa sebe ogrtač, pa mi reče: O Ajša, hoćeš li mi dozvoliti da klanjam večeras? Rekoh: Hoću, na mjestu baba i majke si mi. Pa je počeo klanjati namaz, zadržavši se mnogo na sedždi, toliko da sam pomislila da je umro, pa ga dotakoh svojom rukom po stopalima, od čega se mrdnuo, što me obradova, i tada sam ga čula kako na sedždi izgovara: „Utječem se Tvom oprostu od Tvoje kazne, i Tvome zadovoljstvu od Tvoje srdžbe, i Tebi od Tebe. Veličanstveno nek’ je Lice Tvoje, ne mogu naći riječi da Te pohvalim; Ti si najbolje hvaljen onako kako si Sam Sebe pohvalio.“ Kada je osvanuo, ja ponovih ove riječi Poslaniku s.a.w.s., pa reče: O Ajša, jesil ih naučila? Rekoh: Da. Reče: uči ih i druge podučavaj ovim riječima, jer me je Džibril a.s., podučio ovim riječima, naredivši mi da ih ponavljam dok sam na sedždi.“ (Da’if. Šu’abul-Iman, Bejheki, 5/363.)
U trećoj predaji stoji: „…Da li znaš šta se dešava u ovoj noći? Reče: Šta, o Allahov Poslaniče? Reče: Te noći se određuje rođenje svakog djeteta ademovog, za tu godinu, i te noći se određuje smrt svakog djeteta ademovog, za tu godinu, i u njoj se uzdižu djela, i te noći se spušta opskrba-nafaka…“ (Hadis Munker, Feda’ilul-Evkat, Bejheki, 1/128.; Da’if, Miškatul-Mesabih, br.1305.)
Ebu Musa el-Eš’ari r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., se obznanjuje u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, opraštajući svim Svojim stvorenjima, izuzev mušrika i svađalice (mušahin).“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.1390.) „Te noći, Allah objavljuje Meleku-Smrti imena svih onih koje treba usmrtiti u toj godini.“ (Hadis da’if. Pogledaj: el-Mudžalesa ve Dževahirul-‘Ilm, el-Dejnuri, br.944.)
Abdullah b. Amr r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „U polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, Allah dž.š., se obznanjuje Svojim stvorenjima, opraštajući svim Svojim robovima, izuzev svađalice i ubice.“ (Šejh Šu’ajb Arna’ut kaže: Sahih le-ševahidihi, dok je lanac ove predaje da’if-slab. Musned, Ahmed b. Hanbel, br.6642.)
Ebu Sa’alebe el-Hušenij rhm., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nastupi polovična noć mjeseca Ša’abana, Allah dž.š., se obznanjuje Svojim robovima, pa će oprostiti vjerniku, a kafira će odgoditi, a zavidnike će ostaviti sve do momenta dok se oni zavisti ne ostave!“ (Šu’abul-Iman, br.3551.)
Ajša r.a., kaže: „Jedne noći je Poslanik s.a.w.s., ustao klanjati namaz, pa se toliko dugo zadržao na sedždi da sam pomislila da je umro. Ustadoh, pa ga dotakoh po prstima, na što se on pokrenu i povrati unazad; diže se sa sedžde i završi svoj namaz, pa reče: O Ajša, misliš li to da te Poslanik s.a.w.s., vara? Rekoh: Ne, tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, već sam pomislila da si si preselio dok si bio na sedždi. Reče: Znaš li koja je ovo noć? Rekoh: Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju. Reče: Ovo je polovična noć mjeseca Ša’abana, u kojoj se Allah dž.š., objavljuje Svojim robovima, opraštajući onima koji oprosta traže, udjeljujući milost onima koji milosti traže, dok se na one zavidne i ne osvrće.“ (Šejh Albani ocjenjuje ovu predaju slabom-da’if. Pogledaj: Da’iful-Džami’ el-Sagir, br.3662.; Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3554., i kaže: Hadis je mursel-džejjid.)
Osman b. Ebil-‘As r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nastupi polovična noć mjeseca Ša’abana, glasnik vikne: Ima li ko da oprosta traži pa da mu se oprosti, ima li ko šta da traži pa da mu se poda. Niko neće nešto tražiti a da mu se neće dati izuzev bludnice i mušrika.“ (Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3555.)
Osman b. Muhammed el-Ahnes rhm., kaže: „Sudbina se kida od Ša’abana do Ša’abana. Čovjek će se oženiti i rodiće mu se dijete, a ime mu je zapisano međ’ mrtvace!“ (Šu’abul-Iman, br.3558.)
Alija r.a., kaže: „Vidio sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, kako je ustao i klanjao 14 rekata, nakon kojih je sjeo i proučio Fatihu, Ihlas, Felek, Nas po 14X, i Ajetul-Kursijju 1X. Kada je završio s namazom, pitah ga za to što je činio, pa reče: Ko bude činio ovo što si ti vidio, isto kao da je učinio 20 hadžova koji su mu primljeni, i kao da je postio kabul post 20 godina. Ako toga jutra osvane kao postač, kao da je ispostio dvije godine – godinu prošlu i godinu buduću.“ Imam Ahmed rhm., je rekao: Ovaj hadis mi liči na izmišljeni-mevdu’ hadis, i ovaj hadis je Munker. (Hadis je mevdu’. El-Mevdu’at, Ibnul-Dževzi; Šu’abul-Iman, br.3559.)
Stav šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm.
Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Bilježe se razne merfu’ hadisi i eseri-predaje koje nam potvrđuju vrijednost polovične noći mjeseca Ša’abana, i bilo je međ’ pripadnicima Selefa onih koji su tu noć oživljavali namazom, a isto tako se bilježe sahih hadisi koji govore o vrijednosti posta u mjesecu Ša’abanu.
Od uleme Selefa, kako one iz Medine a tako i onih kasnijih, je bilo i onih koji su negirali vrijednosti polovične noći mjeseca Ša’abana, osporavajući ispravnost hadisa koji govore o njoj, poput hadisa koje bilježe Tirmizi, Ibnu Madždže, Ahmed rhm.: „Allah te noći oprašta više grijeha nego li što ima dlake u runima ovaca plemena Kelb.“ Oni smatraju da je polovična noć mjeseca Ša’abana ista kao i sve ostale noći.
Ono na čemu je velik broj uleme, ili većina uleme, od uleme našeg mezheba i ostalih, jeste da polovična noć mjeseca Ša’abana ima svoje fadilete i vrijednost, na šta nam ukazuju tekstovi imama Ahmeda rhm., zbog mnoštva hadisa koji govore o vrijednosti ove noći, kao i zbog mnoštva selefijskih esera koji govore o njoj. Neke od tih vrijednosti se spominju u Mesnedima i Sunenima, i ako je također mnogo čega i izmišljeno po ovom pitanju.
Što se tiče odvajanja 15 dana mjeseca Ša’abana postom, to nema utemeljenja, i postiti samo njega je mekruh. Isto tako, praviti od 15 dana mjeseca Ša’abana praznik, kada će se spremati posebna jela, i oblačiti posebna odjela – to će se smatrati izmišljenom novotarijom koja nema utemeljenja.
Isti je slučaj i sa onim što je izmišljeno u 15 noći mjeseca Ša’abana, od uspostavljanja džema’ata u džamijama radi klanjanja Elfijja-namaza, kao i po ostalim mesdžidima. Ovo okupljanje radi nafila namaza, određenog mjestom i vremenom i brojkom i određenim učenjem – nije propisano i takvo što je mekruh. Hadis koji govori o namazu Elfijji, je, uz saglasnost sve uleme, izmišljen i lažan (mevdu’).“ (Pogledaj: Iktida’ul-Siratil-Mustekim, 2/138.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Što se tiče polovične noći mjeseca Ša’abana, ona je vrijedna, i bilo je međ’ Selefom onih koji su tu noć provodili u namazu, a što se tiče okupljanja u džamijama radi klanjanja Elfijja namaza u džematu to je bid’at.“ (Pogledaj: el-Ihtijarat el-Fikhijje, 1/428.; el-Fetava el-Kubra, 5/344.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u odgovoru na pitanje: Namaz u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana? – kaže: „Ako čovjek bude, u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana klanjao sam namaz, ili sa nekim u džematu, kao što su to činili neki pripadnici Selefa, to je lijepo. Ali, ako je u pitanju okupljanje u džamijama, radi klanjanja određenog namaza od 100 rekata, sa učenjem 1000x sure Ihlas to je bid’at-novotarija, koju ne smatra pohvaljenim niko od islamske uleme, a Allah najbolje zna.“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 23/131.; el-Fetava el-Kubra, 2/262.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Što se tiče polovične noći mjeseca Ša’abana, o njenoj vrijednosti se bilježe hadisi i eseri kao što se također od jednog dijela Selefa bilježi da su tu noć provodili u namazu. Dakle, ako tu noć bude čovjek provodio u namazu, pa već su ga u tome prestigli neki od pripadnika Selefa, pa će za tu svoju praksu imati dokaz, i neće mu se djelo negirati, a što se tiče klanjanja namaza u toj noći, džematile, to se temelji na optem pravilu propisanosti okupljanja na pokornosti, ibadetu i dobrim djelima. To okupljanje se djeli na dvije vrste: okupljanje koje je pritvrđeni sunnet, koji je nekada vadžib a nekada mustehabb, poput okupljanja radi klanjanja pet dnevnih namaza, džume, bajama, namaza radi pomračenja Sunca i Mjeseca, namaza radi traženja kiše, teravih-namaza; sve je ovo pritvrđeni sunnet kojeg treba čuvati i na njemu istrajavati. Druga vrsta je nepritvrđeni sunnet poput okupljanja radi džematlijskog klanjanja dobrovoljnog namaza poput klanjanja noćnog namaza, ili okupljanja radi učenja Kur’ana, zikrullaha, dove. Sve ovo je dozvoljeno, do momenta ako se navedeno uzme za pritvrđeni adet i običaj i stalnu i redovnu praksu. Poslanik s.a.w.s., je po nekada klanjao noćni namaz u džematu, ali mu to nije bila redovna praksa, a isto tako su njegovi ashabi znali da kažu nekom od njih da im uči Kur’an a oni da slušaju. Omer b. el-Hattab r.a., bi znao reći Ebu Musa el-Eš’ariju r.a., podsjeti nas na našeg Gospodara, pa bi im on učio Kur’an, dok bi oni slušali.“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 23/132.; Kutub ve Resa’il ve Fetava Ibnu Tejmijje fil-Fikhi, 23/133.)
Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ono što se prenosi da se klanja određeni i posebni namaz u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, ili prve džume mjeseca Redžeba, ili 27 noći mjeseca Redžeba – sve je to laž i neispravno. Također i klanjanje svakog namaza u kojem se određuje učenje posebnih ajeta ili sura ili tesbiha – sve je to lažno i izmišljeno shodno općoj saglasnosti sve hadiske uleme koji se jedino razilaze na dva mišljenja kada je Tesbih-namaz u pitanju.“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 7/315.)
Stavovi ostale islamske uleme:
Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: „O vrijednosti polovične noći mjeseca Ša’abana govore brojni hadisi, koji nam svi zajedno ukazuju na to da ova noć ima asla i utemeljenja u islamu.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, br.670., 2/277.)
Imam el-Bejheki rhm., kaže: „Po ovom pitanju se bilježe brojne neispravne predaje (ehadis-menakir), koje se prenose od nepoznatih ljudi (ruvat medžhulun). Mi smo u poglavlju: el-De’avat, spomenuli samo dva hadisa.“ (Pogledaj: Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3554.)
Imam el-Kurtubi rhm., kaže: „Po pitanju vrijednosti polovične noći mjeseca Ša’abana, i odredbe života i smrti u toj noći, nema jakog hadisa na kojeg bi se oslonili po tom pitanju, tako da se ne treba ni osvrtati na njih.“ (Pogledaj: Tefsirul-Kurtubi, 16/128.)
Da je odvajanje polovične noći-dana mjeseca Ša’abana, bilo postom bilo namazom, bid’at-novotarija, na koju treba ljude upozoravati, zbog toga što se sve to temelji na slabim i lažnim hadisima, toga su stava i sljedeći šejhovi: Ibnu Baz, Ibnu Usejmin, Ibnu Džibrin, Abdurrezzak Afifi, Bekr Ebu Zejd, Abdullah b. Gudejjan, Abdul-Muhsin Abbad, Salih Fevzan, Sulejman el-‘Ulvan, Muhammed Salih el-Munedždžid, i ostali šejhovi.
Svake noći je propisano i sunnet klanjati noćni namaz; srednje bijele dane svakog mjeseca je sunnet postiti; Allah dž.š., silazi na ovodunjalučko nebo svake noći radi oprosta grijeha ljudima i davanja nafake; na kraju svake noći je propisano istigfar činiti itd..
Na osnovu svega navedenog za pravog muslimana bi trebalo da je svaka noć „Bera’et“ tj. čišćenje i distanciranje od grijeha, a ne samo jedna noć u mjesecu Ša’abanu, a Allah najbolje zna!
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeImam „Sultanija“ džamije, Plav, CG
http://minber.ba/polovina-no-mjeseca-aabana-lejletul-beraet/
Može li učenje sure Ez-Zilzal – Zemljotres naštetiti trudnicama?
Slavljen neka je Allah. Musliman ne smije ni pomisliti da mu učenje određenih sura iz Kur’ana može na bilo koji način nanijeti zlo; ovakvo shvatanje je suprotno riječima Allaha Uzvišenog koji kaže: „Reci: ‘On (Kur’an) je za vjernike uputa i lijek.’“ (prijevod značenja sure Fussilet, 44.) Ne prenosiviše
Slavljen neka je Allah. Musliman ne smije ni pomisliti da mu učenje određenih sura iz Kur’ana može na bilo koji način nanijeti zlo; ovakvo shvatanje je suprotno riječima Allaha Uzvišenog koji kaže: „Reci: ‘On (Kur’an) je za vjernike uputa i lijek.’“ (prijevod značenja sure Fussilet, 44.)
Ne prenosi se ništa u knjigama fakiha niti učenjaka, niti se spominje u predajama selefa da je bilo ko od njih upozoravao trudnice da ne uče suru Ez-Zilzal: tačnije svi muškarci i žene koji su naučili Kur’an napamet su nastojali da završe hatmu unutar perioda koji su sebi odredili, bez izuzetka.
Svako onaj ko se usudi upozoravati protiv učenja određene sure (čak i u specifičnim situacijama) je zbilja učinio nešto krupno.
Zaista, ne može se poreći da učenje spomenute sure ili neke druge može olakšati trudnici porodiljske muke ako se to potvrdi u praksi. Međutim, to ne znači da će učenje Kur’ana nanijeti štetu toj ženi i dovesti do pobačaja na početku trudnoće, jer ni pod kakvim okolnostima ne može biti bilo kakve štete niti zla u riječima Allaha, subhanehu we te’ala.
Ibnul-Kajjim u djelu ‘Zadul-me’ad’ (4/326) bilježi sljedeću predaju: ”El-Hallal kaže: ”Pričao mi je Abdullah b. Ahmed: ”Vidio sam ga, svoga oca Ahmeda b. Hanbela, kako bi ženi, čiji se porod zakomplikovao, napisao na bijeloj posudi ili nečemu čistom, prema hadisu Ibn Abbasa, radijallahu anhuma,: ”Nema drugog boga osim Allaha, Blagog i Časnog. Neka je slava Allahu, Gospodaru Velikog Arša. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.“
”A onoga Dana kada dožive ono što im se obećava, učinit će im se da su ostali samo jedan časak dana. Ovo je obznana!” (Prijevod značenja, El-Ahkaf, 35.)
”A njima će se učiniti, onoga Dana kada ga dožive, da su samo jednu večer ili jedno jutro njezino ostali.”(Prijevod značenja, En-Naziat, 46.)
Ebu Bekr el-Hallal kaže da im je kazivao Ebu Bekr el-Mervezi da je imamu Ahmedu došao neki čovjek i rekao: ”Ebu Abdullah, hoćeš li zapisati mojoj ženi kojoj se porod zakomplikovao još prije dva dana?” Rekao je: ”Neka donese (ham) veliku bijelu tkaninu i safran. Vidio sam ga kako tako isto piše za više ljudi, i kaže da je čuo od Ikrime, a on od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je rekao: „Isa, alejhi-s-selam, je prošao pored krave koja je imala probleme pri porodu, pa mu je rekla: „O Allahova Riječi, dovi Allahu da me oslobodi teškoće u kojoj se nalazim.“
On je rekao: „O Stvoritelju jedne duše od druge duše, Koji stvaraš jednu dušu od druge, oteli je.“ Tada je krava otelila tele, koje je ustalo i počelo da njuška Isaa. On je rekao: „Ako žena ima probleme pri porodu, zapišite joj to.“
Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, je upitan: „Da li postoje neki ajeti koji se mogu učiti kako bi se trudnici olakšao porod?“
Odgovorio je: „Ne znam ništa takvo da se spominje u sunnetu, ali ako neko prouči ajete olakšanja nad ženom kojoj je započeo porođaj, poput ajeta: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate“ (prijevod značenja sure El-Bekare, 185.); ili ako prouči ajete koji govore o trudnoći i porodu: „…i nijedna žena ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna“ (prijevod značenja, Fussilet, 47.), ili „Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese, i kada Zemlja izbaci terete svoje“ (prijevod značenja, Ez-Zilzal, 1-2.) to će biti od koristi, uz Allahovo dopuštenje. Čitav Kur’an je lijek; ukoliko učač i onaj nad kojim se uči vjeruju u djelovitost Kur’ana, tada će učenje nesumnjivo polučiti rezultate, jer Allah, subhanehu we te’ala, kaže: „„Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.“ (prijevod značenja, El-Isra, 82.)
Ovaj ajet ima općenito značenje; lijek i milost uključuju liječenje srca o bolesti sumnji i strasti i hirova, kao i liječenje tijela od hroničnih bolesti.“
(Izvor: Fetava Nur ala ed-Darb, Fetava el-Akidah/el-Ibadah, kaseta br. 257., strana A)
Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, je takođe rekao: „Što se tiče praktičnog iskustva, ukoliko iskusite nešto i dođete do zaključka koji ima uporište u islamskim izvorima, tada je to potvrda onoga što je spomenuto u tekstu Kur’ana i sunneta. Ali ukoliko zaključak upućuje na nešto što se ne spominje u tekstovima, tada imamo dva slučaja: ukoliko je zaključak utemeljen na empirijskoj nauci, tada nema sumnje da je validan i da ga treba uzeti. Međutim, ukoliko se dotiče šerijatskih pitanja, tada se neće uzeti u obzir (jer nema potvrde u islamskim izvorima).
Liječenje Kur’anom ima svoje utemeljenje, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima (prijevod značenja, El-Isra, 82.)
Za ovo postoji utemeljenje, pa ako se utvrdi da je učenje određenih kur’anskih ajeta korisno za liječenje određenih bolesti, tada je to iskustvo potvrda onoga što stoji u Kur’anu da je Kur’an lijek za ljude.
Što se tiče pitanja nevezanih za obredoslovlje, nesumnjivo je da su ona podložna praktičnom iskustvu i empirijskoj nauci. Recimo, ukoliko neka osoba posjeduje znanje i iskustvo o onome što zemlja rađa poput trava i sl., a potom ode u prirodu, skuplja ono što misli da je korisno i isproba ga, tada je svaki zaključak do kojeg dođe validan.“
Da zaključimo: niti jedna sura u Kur’anu ne može nanijeti štetu trudnici niti dojilji niti bilo kome drugom; dapače, one su jako korisne i izvor su bereketa onima koji ih uče i onima koji slušaju, s Allahovim dopuštenjem.
A Allah najbolje zna.
Odgovor dao: šejh Muhammed Salih el-Munedždžid, hafizehullah
Izvor: http://www.islamqa.info
Preveo: Nedim Botić
Vidi manjehttp://minber.ba/moze-li-ucenje-sure-ez-zilzal-zemljotres-nastetiti-zenama-trudnicama/
Žene i post
U slučaju žene koja je obavezna postiti, ukoliko je imala odnose sa mužem, dobrovoljno, a u toku dana Ramazana, onda pravila za njega se odnose i na nju. A u slučaju da je on primorava na to, treba da se odupre svom silom, i ne treba plačati iskupninu. Ibn Akil kaže: U slučaju čovjeka koji je imao oviše
U slučaju žene koja je obavezna postiti, ukoliko je imala odnose sa mužem, dobrovoljno, a u toku dana Ramazana, onda pravila za njega se odnose i na nju. A u slučaju da je on primorava na to, treba da se odupre svom silom, i ne treba plačati iskupninu. Ibn Akil kaže: U slučaju čovjeka koji je imao odnose sa ženom u danu Ramazana, a ona spavala, ona ne treba da plaća iskupninu. Ali da bi se bilo na sigurnijoj strani, nek naposti taj dan poslije. (Šejhul Islam ibn Tejmije je smatrao da ovo ne utiče na njen post ni na koji način).
Žena koja zna da joj se čovjek ne može kontrolisati, nek se čuva uljepšavanja u toku dana Ramazana. Žene moraju napostiti propuštene dane Ramazana, pa čak i bez muževa znanja. Za post koji je fard, nije joj potrebna muževa dozvola.
Ukoliko žena zaposti post koji je fard, nije joj ga dozvoljeno prekinuti osim sa legitimnim uzrokom. Mužu nije dozvoljeno od žene da traži prekid ovakvog posta, niti na primjer kad napašta dan koji je propustila u toku Ramazana, niti mu je dozvoljeno da ima odnose sa njom, a njoj nije dozvoljeno da mu se pokorava u tome. Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/353.
U slučajevima dobrovoljnog posta, njoj nije dozvoljeno da započne ovakav post, bez muževe dozvole ako je on prisutan, jer kaže hadis od Abu Hurejre: Ni jedna žena nek ne posti dok joj muž ne dozvoli ako je prisutan. (Buhari) Na kraju, ovo je ono što sam bio u mogučnosti da napišem u vezi posta. Molim Allaha da nam pomogne da Ga se sječamo, da Mu zahvaljujemo i ispravno ibadet činimo, i da završimo Ramazan sa oprostom i da se sačuvamo džehennemske vatre. Neka je salavat i selam na Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu i ashabe.
Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf
Da li Istihaza (nemenstrualno krvarenje) utiče na post?
Ako trudnica pobaci, a fetus je formiran, ili več ima prepoznatljive dijelove tijela, kao glava, ruke itd, onda je njeno krvarenje nifas. Ukoliko ona izbaci nešto što liči na zgrušanu krv, alak, ili nešto što izgleda kao grudvice mesa, i nema prepoznatljivih udova, onda je to krvarenje istihaza i moviše
Ako trudnica pobaci, a fetus je formiran, ili več ima prepoznatljive dijelove tijela, kao glava, ruke itd, onda je njeno krvarenje nifas. Ukoliko ona izbaci nešto što liči na zgrušanu krv, alak, ili nešto što izgleda kao grudvice mesa, i nema prepoznatljivih udova, onda je to krvarenje istihaza i mora postiti, ako je u mogučnosti a ako ne, onda nek naposti kasnije. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/224)
Nakon što se očisti poslije operacije čišćenja materice, nek posti. Ulema računa da embrio počinje dobivati oblik nakon 80 dana trudnoće. Ako se žena očisti od nifasa prije nego prođe 40 dana, nek posti i nek uradi gusul da bi mogla klanjati. al-Mughni ma'a al-Sharh al-Kabeer, 1/360. Ako se krvarenje vrati u toku 40 dana nakon porođaja, nek prestane sa postom jer je to nifas. Ako krvarenje nastavi nakon 40 dana, nek nanijeti post i nek uradi gusul (prema večini uleme), a svako krvarenje nakon 40 dana, se računa kao istihaza, ukoliko se ne podudari sa njenim mjesečnim periodom, kad postaje hajz.
Ako dojilja posti u toku dana i vidi tačku krvi u toku noći, a u toku dana je bila čista, njen post je važeći. Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/150. Prema najispravnijem mišljenju, trudnica ili dojilja, se računaju kao ona koja je bolesna, pa joj se dozvoljava da ne posti, i ona treba da samo naposti propuštene dane, bilo da se boji za sebe ili djete. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Allah je podigao obavezu posta sa trudnice i dojilje’. (Tirmizi sa sahih lancem).
Ako trudnica posti i osjeti krvarenje, post joj je važeći. Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/225)
Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf
Ono što kvari post
Pored hajza i nifasa, druge stvari koje mogu prekinuti post su one koje ispunjavaju sljedeće uslove: a) ako neko zna da nešto kvari post, a nije nenormalan; b) ako je svjestan šta čini i nije zaboravio da je postač; c) ako on to čini iz slobodne volje i nije na to primoran. Među stvarima koje kvareviše
Pored hajza i nifasa, druge stvari koje mogu prekinuti post su one koje ispunjavaju sljedeće uslove:
a) ako neko zna da nešto kvari post, a nije nenormalan;
b) ako je svjestan šta čini i nije zaboravio da je postač;
c) ako on to čini iz slobodne volje i nije na to primoran.
Među stvarima koje kvare post su djela u kojima isticanje tjelesnih tvari, kao u slučaju spolnog odnosa, povraćanja, mensa, hidžama (puštanja krvi), kao i dijela unošenja tvari kao što je jelo i piće. (Majmoo’ al-Fataawa, 25/148). Među stvarima koje prekidaju post su i one koje se računaju kao jelo i piće, kao što su lijekovi koji se piju, infuzija, primanje krvi. Inekcije koje se daju a nije im svrha zamjene hrane ili vode, kao na primjer pencilin ili insulin, vakcine, ne kvare post, bez obzira da li se daju u vene ili mišiće. (Fataawa Ibn Ibraaheem, 4/189). Ali da bi se bilo na sigurnijoj strani, bolje ih je uzimati naveče.
Dijaliza bubrega, gdje se krv vadi i prečišćava pa zatim vraća zajedno se nekim dodatcima, kao što su šećer ili so, se računa kao prekid posta. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/190).
Prema najispravnijem mišljenju, kapljice za oči, uši, vađenje zuba ili liječenje rana, ne kvari post. (Majmoo’ Fataawa Shaykh al-Islam, 25/233, 25/245).
Sprejevi koji se uzimaju radi astme, ne prekidaju post, jer je to samo gas pod pritiskom, koji prolazi kroz pluća, a nije hrana, a osim toga, koristi se u toku cjele godine, a ne samo u Ramazanu.Vađenje krvi radi analize ne prekida post i dozvoljeno je jer je to nešto što je potrebno. (Fataawa al- Da'wah : Ibn Baaz, no. 979)
Lijekovi koji se uzimaju grgljanjem, ne prekidaju post dok god se ne progutaju. (Ibn Baaz, usmeno).
Sljedeće stvari ne kvare post: Kapljice i sprejevi za uši, oči i nos ne smetaju dok god se ne progutaju. Tablete koje se stavljaju pod jezik, dok god se ne proguta nešto od njih. Što god se stavi u ženski spolni organ, kao spirale i slično, ili medicinski pregled. Kateter i slično. Plombe, vađenje zuba, čišćenje zuba, korištenje misvaka i četkice, dok god se izbjegava gutanje nečega. Grgljanje, korištenje sprejeva za ispiranje usta, dok god se ništa ne proguta. Inekcije kojima nije svrha hranjenje. Oksigen. Anestezija ako se ne daje ništa hranjivo uz to. Ljekovi koji se uzimaju kroz kožu, kreme, instrumenti koji se stave u tjelo da bi se izvršio pregled, uzimanje uzoraka jetre ili bilo kojeg organa, dok god nema nikakvih hranjivih tvari pomješanih, gastroskopija.Onaj koji jede i pije u toku Ramazana, bez legitimnog razloga, čini veliki grijeh, mora učiniti tevbu i napostiti ono što je propustio. Ako prekine post sa nečim što je haram, kao što je alkohol, onda mu je grijeh još veči.
U svakom slučaju dužnost mu je učiniti tevbu i nek čini što više nafila, posta i drugih načina ibadeta, da bi namirio propuštene fardove i da bi mu Allah primio tevbu. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ako se čovjek zaboravi, pa jede i pije, nek upotpuni post, jer ga je Allah nahranio i napojio’. (al-Bukhaari, Fath, no. 1933). A prema drugoj predaji: ’Nije mu dužnost da naposti taj dan niti da plati iskup(kefarat). Ako čovjek vidi nekog drugog da jede iz zaborava, nek ga opomene, zbog opšteg značenja ajeta: Pomozite si na dobročinstvu i bogobojaznosti…’ (5;2) i hadisu: ’Ako zaboravim, opomenite me’, a i zbog pravila koje kaže da ako se vidi nešto loše nek se ispravi. (Majlis Shahr Ramazaan, Ibn ‘Uthaymeen, p.70)
Oni koji moraju prekinuti post da bi spasili nečiji život, ako su u opasnosti, mogu prekinuti post i napostiti ga poslije. Ovo na primjer kad se neko guši, ili gasi požar itd.Ako onaj koji je dužan da posti, dobrovoljno imadne seksualne odnose u toku posta Ramazana, gdje spolni organi uđu jedan u drugi, mora se učiniti tevba. Ovakva osoba je dužna da isposti do kraja dana, a zatim taj dan da naposti i da plati iskupljenje zbog hadisa Abu Hurejre koji kaže: ’Dok smo sjedili sa Allahovim Poslanikom savs, dođe jedan čovjek i reče: Propao sam! Pa ga je Resul, s.a.v.s., upitao. Šta je sa tobom? Kaže: Imao sam spolne odnose a postio sam. Resul, s.a.v.s., ga upita: Imaš li kakvog roba da oslobodiš? Kaže: Nemam. Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno? upita ga Resul, s.a.v.s.,. Kaže: Ne. Imaš li čim da nahraniš 60 siromaha? Kaže: Nemam’. (al-Bukhaari, al-Fath, 4, no. 1936)
Isto pravilo se primjenjuje na zinaluk, homoseksualstvo, itd. Ovi zadnji su veliki grijesi bilo van ili u Ramazanu.
Ukoliko neko ima seksualne odnose u više dana Ramazana, mora se iskupiti za svaki dan, a ne znanje da je kefaret obaveza nije nikakav izgovor. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/321).Ako neko želi da ima seksualne odnose sa ženom, ali prije toga se omrsi hranom, grijeh mu je još veći, jer je povrijedio svetost Ramazana na dva načina i ovo zahtjeva iskrenu tevbu. (Majmoo’ al-Fataawa, 25/262)
Poljubiti, zagrliti svoju ženu ili robinju, ako je čovjek u stanju da se kontroliše, je dozvoljeno, jer se prenosi u oba sahiha od Aiše, r.a., da bi Resul, s.a.v..s.., običavao zagrliti i poljubiti svoje žene, a postio je, ali je on najbolje mogao da se kontroliše. Što se tiče hadisa kudsi koji kaže: ’On se kloni svoje žene radi Mene’. Ovo se odnosi na seksualne odnose. Međutim ukoliko osoba nije u stanju da se kontroliše, onda mu ovo nije dozvoljeno, jer šerijatsko pravilo kaže da sve što vodi u haram je haram.
Ukoliko neko ima odnose sa ženom, a dođe vrijeme fedžra, mora prekinuti, i post će mu biti valjan, ali ako ne prestane i prođe vrijeme fedžra, onda mora učiniti tevbu i napostiti taj dan, i platiti iskupljenje.
Ukoliko dođe vrijeme fedžra a on je u stanju dženaba, ne kvari mu se post. Takva osoba može odgoditi gusul bilo da se radi o gusulu za dženabu, ili nakon menstruacije ili nakon nifasa, sve dok sunce ne izađe, ali je bolje požuriti da bi se moglo klanjati.
Ukoliko neko zaspe, pa mu u snu izađe sperma, ovo mu ne kvari post. Odugovlačenje sa gusulom ne prekida post ali mu je bolje da požuri da bi mogao da klanja i da bi mu se meleki približili.
Ukoliko neko doživi izbacivanje sperme u toku dana Ramazana a uzrok tome je nešto od čega je mogao odustati, kao na primjer doticanje i li stalno gledanje žene, mora učiniti tevbu i postiti do kraja tog dana, a zatim napostiti taj dan.
Ukoliko neko se samozadovoljava, a zatim prestane prije nego se šta izbaci, mora se pokajati ali nemora napaštati taj dan. Postač mora da se kloni svega što mu može izazvati želju i mora otjerati sve loše misli koje mu dolaze.
Prema večinu uleme, mezi – tekućina iz prostate, ne kvari post. Isto tako ni vaadi koja izađe nakon mokrenja, a bez fizičkog zadovoljstva, i gusul nije potreban, jedino pranje privatnih djelova i abdest. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/279)
Ko god povrati nenamjerno, ne treba napaštati taj dan, ali onaj koji to namjerno učini mora ga napostiti. (al- Tirmidhi, 3/89).
Onaj koji namjerno povrati tako što stavi prst u usta, ili tako što koristi razne mirise koji ga navode na povraćanje, ili tako što gleda na nešto što mu može izazvati povračanje, je dužan da naposti taj dan.
Ako osjeća da mu se povraća, a zatim ga to prođe samo od sebe, to mu ne kvari post, jer to je nešto što on nemože kontrolisati, ali ako mu to uđe u usta, a on zatim ponovo proguta, to mu kvari post. Ukoliko neko osjeća loše u stomaku, nek ne suzdržava povračanje, jer mu to može škoditi. (Majaalis Sharh Ramazaan , Ibn ‘Uthaymeen, 67)
Ukoliko osoba nenamjerno proguta nešto što mu je bilo među zubima, ili ako je to tako malo pa da on sam ne zna da li je to tu ili je ispljunuo, onda se to računa kao pljuvačka, i ne kvari mu post.Ukoliko je to dovoljno veliko da se može ispljunuti, nek ispljune.
Ako uspije ispljunuti onda je u redu, a ako ne, onda mu je post pokvaren.
Ako se to može rastopiti u ustima, i ako se osjeti ukus, onda je to haram progutati.
Ako bilo šta od ovih tvari dođe do ždrijela, onda je post pokvaren. Kad neko ispljune vodu nakon što ispere usta, post mu se ne kvari zbog mokrine, svježine u ustima.
Ukoliko se desi da neko ima krvarenje iz nosa, ni to mu ne kvari post, jer je to nešto što pn nemože kontrolisati. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/264)
Ako mu krv poteče iz desni, nakon što je koristio misvak, nije mu dozvoljeno takvu pljuvačku progutati, već je mora ispljunuti. Ukoliko malo krvi dođe do ždrijela nenamjerno, a nijet mu nije bio da to učini, nema potrebe za brigom. Isti slučaj je ako mu se povraća, pa se to vrati u stomak.(Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/254) Što se tiče mukose koja potiče iz nosa i sinusa, kao i onoga što dolazi iz pluča nakon što se iskašlje, ako on to proguta nakon što stigne do usta, to mu ne kvari post, jer je to problem koji svi ljudi imaju, ali ukoliko proguta nakon što mu stigne u usta, onda mu je post prekinut. Ukoliko se to desi nenamjerno, post se ne kvari. Udisanje vodene pare, kao kod radnika koji rade na poljima desalinacije, ne prekida post. (Fataawa al- Lajnah al-Daa'imah, 10/276)
Mekruh je okušavati jelo bez potrebe, jer ovim se rizikuje prekid posta. Primjer gdje je neophodno da se hrana okusi je kad majka priprema hranu za dijete, pa nema drugog načina,i u slučaju kad se nešto kupuje. Prenosi se od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: Nema ničeg lošeg u probavanju sirćeta, ili nečeg drugog što treba da se kupi. (Irwa’ al-Ghaleel, 4/86)
Korištenje misvaka je sunet u vrijeme posta u bilo koje vrijeme dana, pa čak i ako je mokar. Ukoliko se osjeti okus misvaka ili proguta pljuvačku koja se skupi na misvaku, post mu se ne prekida. (al-Fataawa al- Sa'diyyah, 245) Treba da se izbjegne gutanje tvari koje se dodaju misvaku a koje se mogu rastopiti u ustima, kao što je zeleni misvaki ili misvak kome je dodat neki ekstra okus, kao limun ili minta. Komadići misvaka koji otpadaju, nek se ispljunu, a ukoliko se progutaju nenamjerno nema grijeha.
Ukoliko je neko povrijeđen ili mu teče krv iz nosa, ili mu uđe voda ili benzin u usta u nesreći, post mu se ne prekida.
Ako mu uđe prašina ili dim ili trunje nenamjerno to mu ne prekida post. Stvari koje se ne mogu izbjeći da se ne progutaju, kao pljuvačka, brašno koje se mjesi na primjer, ne prekidaju post. Čak ni ako se radi o puno pljuvačke, prema najispravnije mišljenju. (al-Mughni by Ibn Qudaamah, 3/106)
Ukoliko suze ili ulje koje se stavlja na bradu i brkove, ili henna, se osjete u grlu, post se ne prekida. Korištenje henne, kuhla, ili ulja ne utječe na post. (Majmoo’ al-Fataawa , 25/233, 25/245) Isto vrijedi za kreme koje omekšavaju kožu.
Nema ništa loše u mirisanju parfema ili korištenju parfema. Ne smeta ni mirisanje bahura, ukoliko se ne sjedi i ne inhalira. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/314). Bolje je ne koristiti pastu za zube u toku dana, jer mogu biti jake. (Al-Majaalis, Ibn ‘Uthaymeen, p. 72)
Da bi se bilo na sigurnijoj strani, bolje je izbjegavati hiđamu u toku dana, ali je razlika među ulemom očita po ovom pitanju. Ibn Tejmija kaže da onaj na kome se hiđama radi prekida svoj post, a onaj koji to radi ne prekida.
Pušenje prekida post, i nemože se koristiti kao izgovor da se ne posti. Kako grijeh može biti izgovor da se ne posti?
Poljevati se vodom, obući mokru odjeću da bi se rashladio i slično ne kvari post. Plivanje nije poželjno dok se posti, jer se vrlo lako može desiti da se proguta voda. Ukoliko u nečiji posao ulazi ronjenje i ako je siguran da mu voda neće ući u usta, onda nema problema.
Ukoliko se desi da neko jede, pije ili ima odnose sa svojom ženom, misleći da je još uvijek noć, pa se uspostavi da je prošlo vrijeme fedžra, nema mu grijeha, jer ajet kaže da je sve ove stvari dozvoljeno činiti dok god se ne utvrdi da je fedžr. AbuRezzak prenosi hadis sa sahih senedom od Ibn Abbasa da kaže: ’Allah vam je dozvolio da jedete i pijete dok god nema sumnje u vašim glavama’. (Fethul Bari, a isto i mišljenje Ibn Tejmije).
Ako neko prekine svoj post, misleći da je sunce zašlo, a ono nije, onda prema većini uleme mora nastaviti sa postom i napostiti taj dan, jer se uzima pravilo da je dan još u toku, kao i činjenica da nešto što je sigurno ne može biti zamijenjeno nečim što je sumnjivo. (Ibn Tejmije smatra da u ovakvom slučaju nije neophodno da se napašta).
Ako dođe vrijeme sabaha, a čovjek ima zalogaj hrane ili gutljaj vode u ustima, prema fakihima dužan je da to ispljune, a post mu je važeći. Ovo je sličnan slučaj onome koji jede i pije iz zaborava, a zatim se sjeti da je postač, ako se požuri da ispljune post mu je važeći.
Djevojka koja je u pubertetu, ali se stidi da kaže, pa ne posti, mora se pokajati i i napostiti propuštene dane, kao i hraniti siromašne za svaki dan koji nije postila, kao iskupljenje zbog odgađanja posta, ukoliko dođe idući Ramazan a ona nije ispostila propuštene dane od prošlog.
Ako žena nezna tačno koliko dana je propustila, onda nek posti dok ne bude sigurna da je napostila sve dane koje je propustila, a ne od prošlih Ramazana, i nek plati iskupninu za svaki propušteni dan. Može to učiniti istovremeno dok posti a može i posebno, zavisno šta je u mogučnosti da uradi.
Žena ne treba da posti osim Ramazan, koji je obavezan, ako joj je muž prisutan bez njegove dozvole, a ukoliko je on na putu onda nema veze.
Kada žena u stanju mensa vidi bijelu tečnost, koja izlazi kad joj je period mensa završen, a po čemu ona zna da je tahira(čista) , trebala bi da ima nijet od noć prije, i nek posti. Ako ona nema vrijeme po kojem zna da je čista, onda nek stavi vatu ili slično, pa ako to izađe čisto nek posti, ali ako ponovo krene da izlazi krv, onda nek prekine, bilo da krv teče ili da izađe samo u kapljicama, jer joj to prekida post(.Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/154)
Ako prekid krvarenja potraje do magreba, a ona je imala nijet od prošle noči, onda joj je post valjan. Ukoliko žena osjeti kretanje menstrualne krvi unutar nje, ali ništa ne izađe do magreba, onda joj je post ispravan i nemora napaštati ovaj dan.
Ako žena prestane krvariti postporođajno krvarenje u toku noći, i ona zanijeti da posti, a sabah dođe prije nego stigne da učini gusul, prema večini uleme, post joj je valjan. Ukoliko žena zna da će joj sutra početi mens, ona bi trebala još uvjek da ima nijet posta sutradan, i nek ne prekida post dok ne vidi krv.
Ženi u menstruaciji je bolje da se normalno ponaša i prihvati ono što joj je Allah odredio i ne bi trebala uzimati ljekove koji odgađaju menstruaciju. Nek zna da joj je Allah to odredio i nek naposti te dane kasnije. Ovako su majke vjernika i selefa živjele. (Fataawa al-Lajnah al-Daa'imah, 10/151) Osim toga mnogi od tih sredstava mogu da naškode. Ali u slučaju da žena ipak uzima ta sredstva i posti, post joj je ispravan.
Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf
Kada početi i prestati postiti?
Kad cijelo sunce nestane, postač treba da prekine svoj post, neobazirući se na crvenilo horizonta, jer kaže Resul, s.a.v.s.: Nakon što noć dođe odatle, i dan nestane odande, i sunce zađe, postač nek prekine svoj post. (al-Bukhaari, al-Fath, no. 1954; Majmoo' al-Fataawa, 25/216). Sunnet je požuriti sviše
Kad cijelo sunce nestane, postač treba da prekine svoj post, neobazirući se na crvenilo horizonta, jer kaže Resul, s.a.v.s.: Nakon što noć dođe odatle, i dan nestane odande, i sunce zađe, postač nek prekine svoj post. (al-Bukhaari, al-Fath, no. 1954; Majmoo’ al-Fataawa, 25/216).
Sunnet je požuriti sa prekidanjem posta. Poslanik, s.a.v.s., nije klanjao akšam dok nije prekinuo post, pa makar i sa malo vode. (al-Haakim, 1/432; al- Silsilat al-Saheehah, 2110).
Ako postač nemože naći ništa da bi prekino svoj post, onda nek učini nijet u srcu da prekida post, i nek ne pokušava da siše prste, kao što se pojavio običaj među ljudima. Nek se čuva prekidanja posta prije vremena, jer smo već rekli kako se ti ljudi kažnjavaju u Džehennemu (Saheeh Ibn Khuzaymah, no. 1986, and in Saheeh al-Targheeb, 1/420).
Ako je osoba sigurna, ili skoro sigurna, ili nije siguran da li se omrsio prije vremena, onda nek nastavi postiti, jer osnova je da je dan još tu i da nije gotov (Fataawa al- Lajnah al-Daa'imah, 10/287).
Neka se čuva da ne sluša malu djecu, ili nepouzdane izvore, i nek se pazi vremesnkih razlika između gradova, slušanja ezana na radiju itd. Kad dođe fedžr a to je bjela linija koja se pojavi na horizontu na istoku, treba odmah prestati sa jelom i postom, bilo da čuje ezan ili ne.
Ako on zna da muezin uči ezan za fedžr, nek prestane sa jelom i pičem čim se ezan začuje. Ali ako muezin uči ezan prije sabaha, onda ne treba prekidati sa jelom i pićem.
Ako nije siguran kako muezin radi, a on sam ne može odrediti početak posta, kao što je večinom slučaj u gradovima, onda nek se posluži vaktijom, dok god je siguran u ispravnost vaktije. Smatrati da je dobro biti na sigurnoj strati pa prestati jesti 10 minuta ranije je bidat. Na nekim vaktijama se može vidjeti vrijeme”imsak” kad se po njihovom treba prestati sa jelom i pićem, a to je nešto što je suprotno Islamu. Muslimani koji žive u mjestima gdje ima razlika između dana i noći, u 24 časovnom periodu, dužni su postiti, bez obzira na dužinu dana. Na nekim mjestima nema granice između dana i noči, pa bi muslimani na takvim mjestima trebali da poste prema najbližem gradu u kojem postoji takva razlika.
Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf
Nijjet u postu
Nijet se zahtjeva u postu koji je fard, kao i u postu propuštenih dana obaveznog posta, ili u postu iskupljenja, jer kaže Resul, s,a,v,s,: Nema posta onome koji nije imao nijet da posti noć prije. (Abu Dawood, no. 2454.). Nijet se može učiniti u bilo koje doba noći, pa makar i odmah prije sabaha. Niviše
Nijet se zahtjeva u postu koji je fard, kao i u postu propuštenih dana obaveznog posta, ili u postu iskupljenja, jer kaže Resul, s,a,v,s,: Nema posta onome koji nije imao nijet da posti noć prije. (Abu Dawood, no. 2454.).
Nijet se može učiniti u bilo koje doba noći, pa makar i odmah prije sabaha. Nijet znači odluka u srcu da se nešto učini, izgovarati nijet naglas je bidat, i svako onaj koji zna da je sutra jedan od dana Ramazana, i želi da ga posti, je samim tim učinio nijet. (Majmoo’ Fataawa Shaykh al-Islam, 25/215).
Ako neko odluči da prekine post u toku dana, pa to ne učini, onda prema najjačem mišljenju, njegov post se ne kvari zbog toga, jer je njegov slučaj sličan onome koji želi da govori u namazu, pa to ne učini.
Neka ulema smatra da on ne posti čim prestane da ima nijet za post, pa zato da bi se držao onoga što je sigurno, trebao bi da naposti takav dan kasnije. Kufr kvari nijet, i po tome su svi složni. Osoba koja posti Ramazan ne treba ponavljati svoj nijet svaku noć u toku Ramazana. Njemu je dovoljan nijet na početku Ramazana.
Ako se nijet prekine zbog putovanja ili bolesti na primjer, onda nijet treba da se obnovi čim uzroka za prekid posta nestane. Činiti nijet noć prije dobrovoljnog posta nije obaveza, jer kaže Aiša, r.a.: Ušao je Resul, s.a.v.s. u toku dana kod mene, pa me upita: Ima li šta za jelo? Ja mu rekoh: Nema. Kaže Resul: Onda ću postiti. (Muslim, 2/809, ‘Abd al-Baaqi) Ali u slučaju posebnih nafila kao dana Arefata ili Ašure, bolje je biti na sigurnoj strani pa učiniti nijet noć prije.
Ako neko započne sa obaveznim postom, kao što je napaštanje propuštenih dana Ramazana, ili ispunjavanje zakletve, ili iskupljenje, onda mora upotpuniti svoj post i nema ga pravo prekidati osim sa opravdanim razlogom. U slučaju nafila, onaj koji posti “ima slobodu izbora da li da upotpuni svoj post ili da ga prekine”. (Ahmad, 6/342 ). Čak i ako nema razloga za prekidanje. Jedne prilike je Resul, s.a.v.s. ustao kao postač, pa je u toku dana jeo. (Muslim).
Da li će osoba koja prekine svoj post bez razloga biti nagrađena za ono vrijeme koje je postio? Neka ulema kaže da neće(al-Mawsoo'ah al-Fiqhiyyah, 28/13), pa je stoga bolje da osoba koja posti dobrovoljni post da ga upotpuni, ukoliko nema nešto što ga primorava da prekine post.
Ako neko ne zna da je Ramazan počeo sve do nakon sabaha, onda nek prekine sa jelom čim sazna, pa nek kasnije naposti taj dan, prema večini uleme, jer kaže Resul, s.a.v.s.: Nema posta onome koji nema nijeta, noć prije. (Abu Dawood, 2454).
Ako zatvorenik ili zarobljenik zna da je Ramazan počeo tako što vidi mjesec, ili mu pouzdana osoba o tome kaže, mora da posti.
Ako nezna kad mjesec počinje, onda mora da učini idžtihad, i da radi prema onome što misli da je najtačnije. Ukoliko se poslije sazna da je njegov post se potrefio istovremeno sa Ramazanom, pa to je dobro, ako se sazna da je postio poslije Ramazana pa i to je dobro prema večini fakiha, ali ako se sazna da je postio prije Ramazana, onda je to neprihvatljivo i on mora da naposti Ramazan.
Ako se jedan dio dana podudario sa danima Ramazana, a drugi dio nije, onda oni dani koji su se podudarili ili koje je on postio nakon Ramazana, su u redu, dok oni koje je on postio prije Ramazana, nisu u redu.
Ako on nikad ne sazna pravu istinu, onda je njegov post sav u redu, jer on je učinio najviše što je mogao, a Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogučnosti. (Al-Mawsoo'ah al-Fiqhiyyah, 28/84).
Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf