Hvala pripada Allahu.
Uslovi hidžaba žene muslimanke su već obašnjeni u pritanju pod brojem 6991.
Od tih uslova nije da treba biti crne boje. Žena može obući šta hoće, sve dok ta boja nije specifična samo za muškarce, i da ne nosi odjeću koja je sama po sebi ukras, tj. ukrašena i uljepšana na način da privlači poglede muškaraca zbog općenitog značenja ajeta:
“…i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta…” (Prijevod značenja En-Nūr, 24:31)
Po ovo podpada i ogrtač, ako je ukrašen. Ebu Davud (565) je zabilježio hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte sprečavati Allahove robinje da idu u Allahove džamije, ali pustite ih da izlaze neukrašene.” Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Irva’ el-Galil, 515.
Rečeno je u ‘Avn el-Me'abud:
“‘Neukrašene’ znači da ne nose parfem, naređeno im je da tako izlaze napolje i zabranjeno im je da se mirišu, da nebi svojim parfemom izazivale strasti muškaraca. Pod to isto tako spadaju druge zabranjene stvari jer izazivaju strasti, kao što je ukrašena odjeća i vidljivi skupocjeni ukrasi.”
Ono što žena mora izbjegavati ako se pojavi pred muškarcima koji joj nisu mahrem jeste ukrašena odjeća, koja privlači poglede muškaraca.
Rečeno je u Fetava el-Ledžneh ed-Daimeh (17/100):
“Nije dozvoljeno ženi da izađe napolje u ukrašenoj odjeći koja privlači poglede ljudi, jer je to iskušenje za ljude.”
Također je rečeno (17/108):
“Nije neophodno da odjeća žene muslimanke bude samo crne boje. Dozvoljeno joj je da nosi bilo koju boju sve dok prekriva njen avret (stidni dio), ne sliči odjeći muškaraca, i nije uska tako da odslikaje oblik udova, ili tako tanka da se vidi ono što je ispod, i da ne izaziva strasti.”
I rečeno je (17/109):
“Nošenje crne boje ženama nije pod moranjem. Mogu nositi druge boje koje nose samo žene, koje ne privlače pačnju i ne izazivaju strasti.
Mnoge žene biraju crnu, ne jer je obavezna, nego jer je najdalje od toga da bude ukras. Ovo su predaje koje ukazuju da su ashabijke nosile crno. Ebu Davud (4101) prenosi od Um Seleme da je rekala: ‘Kada su riječi (ajet): ‘…i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lice, vrat i grudi).(Prijevod značenja En-Nūr, 24:31)’ bile objavljene, žene ensarija su izašle napolje kao da su vrane na njihovim glavama zbog njihovih ogrtača.’ Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahih Ebi Davud.”
Stalna komisija za fetve (17/110) kaže:
“Ovo se treba razumjeti u kontekstu da znači da je njihova odjeća bila crne boje.”
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/39570
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Islam je ostao uspješan u razvijenom svijetu, jer poziva pridržavanju fitre, tj. prirodi ljudi, i ističe najbolje ljudske osobine, kao što su: tolerancija, ljubav, milost, istinoljubvost i iskrenost.
Islam podučava ljude i uzdiše ih do moralnog ophođenja, lijepog ponašanja i vrlina. Njegov poziv se razlikuje od drugim njegovom primjenom u stvarnosti, ravnotežom i umjernosti. Islam pridaje pažnju i tijelu i duši. Ne sputava tjelesne strasti niti dozvoljava pretjerivanje u tom pogledu; pravi razliku između prirodne težnje da se uživa u užicima ovog svijeta i zabranjenih strasti koje podpadaju pod izopačenost i perverziju.
Ljudi prihvataju islam jer nalaze sigurnost, komfort i mir u njemu, vide lijek za svoje probleme u njemu, i kroz njega u stanju su da odagnu svoje osjećaje zbunjenosti, nervoze i izgubljenosti.
Islam je vjera fitre, prirode čovjeka ili stvari sa kojim je Allah stvorio ljude. Zbog ovog razloga, ljudi čistih umova i ispravnih težnji prihvataju islam, kako Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Nema djeteta koje nije rođeni na fitri (tj. islamu), pa ga onda njegovi roditelji učine jevrejom, kršćanom ili vatropoklonikom, baš kako životinje rađaju čitave mlade (tj. životinje se rađaju savršenje, bez da im fali dio tijela). Da li vidite da je neko rođeni sa odsječenim ušima?” Onda je Ebu Hurejre, radijallahu anh, proučio: “..djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba se mijenjati Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna. (Prijevod značenja Er-Rūm, 30:30)” (Buharija, 1359) Ono što se misli jeste da je Allah stvorio ljude sa mogućnošću da nauče istinu, prihvate tevhid (istinski monoteizam) i da se pokore Allahu. Njihova prirodna težnja jeste da nauče islam i da ga vole, ali loša edukacija, nevjerničko okruženje, njihovi vlastiti prohtjevi i strasti i šejtani od džina i ljudi odvrate ih od istine. Ljudi u osnovi teže prema tevhidu (istinski monoteizam), kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Allah rekao: “Sve sam Svoje robove stvorio kao hunefa (čiste od širka), ali ih šejtani odvrate od njihove vjere.” (Muslim) Zbog ovog razloga se za onog koji postane musliman nakon što nije vjerovao kaže da je se vratio u islam, jer je ovo ispravnije nego da se kaže da je prešao u islam. Kada islam uđe u zemlju u kojoj nije ukorijenjen nacionalizam i džehl (neznanje), širi se brzo zvog svoje znage i malog  broja prepreka. Također možeš primjetiti da islam odgovara svim vrstama ljudi, obrazovanim i onim koji nisu, mušku i žensku, mladom i starom; svi u njemu nalaze ono što žele i što im treba. Oni koji postanu muslimani u razvijenim zemljama shvate šta je njihova civilizacija i zakoni, koji su izmišljeni da služe ljudskim prohtjevima i strastima, uradila njima, i shvate veličinu jada u kojem ljudi u razvijenim temljama žive. Vide koliko su raširene tjelesne bolesti, nervni slom, ludilo i samoubistva, bez obzira na tehnološka dostignuća i velikog broja otkrića i izuma i modernog sistema rukovođenja. Ovo je zato što se sve to bavi fizičkim i vanjskim, ali izostavlja unutrašnjost i ne uspijeva da se njeguje i da brine o srcu i duši. Allah kaže: “Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovome svijetu, a prema onome svijetu su ravnodušni.” (Prijevod značenja Er-Rūm, 30:7)
Islam će nastaviti da bude uspješan, Allahovom dozvolom, sve dok oni koji rade za njega budu iskreni i njegovi sljdbenici rade po njemu i vjeruju u njega, i primjenjuju njegove zakone.
Činjenica da ima onih koji nisu posvećeni ili koji manjkaju u tome neće spriječiti islam da bude uspješan, Allahovom dozvolom, i ništa ne može izobličiti njegovu ljepotu. Njegova svjetlost se neće ugasiti jer ga neki ljudi napuste ili ga se ne pridržaju. Ono što je islam dao čovječanstvu u vidu napretka i civilizacije, i izbavljenje iz tame tlačenja i mržnje, je dovoljan ponos.
Odgovorio: Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/3143
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Da, upravu ste, islam nas podučava svemu i donio je sva dobra učenja po pitanju ljudskog života, vjere, života i smrti, jer je to vjera Uzvišenog Allaha.
Spolni odnosi su od važnijih pitanja u životu koje je islam došao da pojasni i da odredi dolično ponašanje i propise koji to uzdižu iznad stepena pukog životinjskog nagona i tjelesnih strasti. Islam to veže sa vjerskim ciljem, zikrom, i sa ispravnim ophođenjem prilikom toga, koji to uzdiže na stepen obožavanja zbog kojeg će musliman biti nagrađen. Ovo objašnjava sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, je rekao u svojoj knjizi Zadu-l-Me'ad:
“Što se tiče spolnog odnosa, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je došao sa najboljom uputom, u kojoj život može biti sačuvan i ljudi mogu naći zadovoljstvo i uživanje, i može ispuniti svrhu zbog koje je stvoren, jer spolni odnos je stvoren zbog tri osnovne svrhe:

Očuvanje i produženje ljudske vreste, sve dok ne dosegnu broj duša koje je Allah odredio da će biti stvorene na ovom svijetu.
 Izbacivanje vode (sperme) koja može prouzrokovati štetu tijelu ako bude suzdržana.
Ispunjivanje tjelesnih strasti i uživanje u tjelesnim zadovoljstvima. Ovo samo je stvar koja će biti prisutna u Džennetu, jer tamo neće biti rađanja djece, i neće biti suzdržavanja (sperme) koje mora biti olakšano ejakulacijom.

Najbolji doktori tvrde da je spolni odnos jedan od načina očuvanja dobrog zdravlja.”
Et-Tibb En-Nebevi, 249.
Također je, rahimehullahu te'ala, rekao:
“I on njegovih koristi jeste što pomaže obaranju pogleda, donosi samokontrolu, omogućuje osobi da se kloni zabranjenih stvari, a sve ove stvari postiže i supruga, također. Donosi korist čovjeku u pogledu ovog i onog svijeta, a također i supruzi. Zbog toga je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, praktikovao često da ima odnos sa svojim suprugama, i rekao je: ‘Od vašeg dunjaluka, učinjeno mi je najdražim: žene i mirisi.’ (Ahmed, 3/128; Nesai, 7/61; Hakim ga je ocijenio kao sahih)
I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘O skupino mladića, ko god od vas može da si priušti da se oženi, neka to uradi, jer će mu to pomoći da obara pogled i čuva čednost. A ko god nije u stanju da se ženi, neka posti, jer će mu post biti štit.’ (Buharija, 9/92; Muslim, 1400)”
Et-Tibb En-Nebevi, 251.
Od bitnijih stvari na koje treba obratiti pažnju prilikom spolnog odnosa:

Treba imati iskren nijet da se to čini Allaha radi. Čovjek treba nanijetiti da time želi sačuvati sebe i svoju suprugu od zabranjenih stvari, da se time poveća broj muslimana i također da im se uzdigne stepen, jer u brojnosti je čast i ponos. Treba imati na umu da čovjek biva nagrađen za ovo, čak iako je u tome zadovoljstvo i uživanje. Prenosi se od Ebu Zerra da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U spolnom odnosu svakog od vas ima nagradu (tj. kada ima odnos sa svojom suprugom).” Oni su rekli: “O Allahov Poslaniče, imamo nagradu kada ispunjvamo svoje strasti?” On je rekao: “A zar ne znate, da kada bi to učinili na zabranjen način, bili bi za to kažnjeni? Pa tako ako to neko uradi na dozvoljen način, biva nagrađen.” (Muslim, 720)

Ovo je velika blagodat od Allaha prema ovom ummetu, hvaljen neka je Allah koji nas je učinio od njih.
Odnos treba propratiti sa lijepim riječima, razdraganošću i poljupcipa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, igrao bi se sa svojim ženama i ljubio bi ih.
Kada čovjek hoće da ima odnos sa svojom suprugom, neka kaže: “Bismillah, Allahumme, džennibne-š-ejtan ve džennibi-š-šejtan ma razaktena. (Sa Allahovim imenom, Allahu moj, sačuvaj nas od šejtana i sačuvaj od šejtana ono čime nas opskrbiš (djecu)).” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ako Allah dadne da se tada začne dijete, šejtan mu neće moći nauditi.” (Buharija, 9/187)
Dozvoljeno je mužu da ima donos sa svojom suprugom u njenu rodnicu na koji god način želi, sprijeda ili sa zadnje strane, pod uslovom da je u rodnicu, a to je mjesto iz kojeg se dijete rađa. Allah kaže: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite (prilikom odnosa, sve dok nije u analni otvor) kako hoćete.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:223) Džabir ibn Abdullah, radijallahu anh, je rekao: “Jevreji su govorili ako čovjek ima odnos sa svojom ženom sa zadnje strane, dijete će imati ukošene oči. Onda je objavljen ajet: ‘Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite (prilikom odnosa, sve dok nije u analni otvor) kako hoćete.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Sprijeda ili sa zadnje strane, sve dok je u rodnicu.'” (Buharija, 8/154; Muslim, 4/156)
Nije dozvoljeno mužu, ni pod bilo kojim okolnostima da ima odnos sa suprugom u analni otvor, Allah kaže: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite (prilikom odnosa, sve dok nije u analni otvor) kako hoćete.”  A Poznato je da je mjesto ‘sijanja’ rodnica, to je ono mjesto koje poslije odnosa u njega čovjek se nada djetetu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Proklet je onaj ko ima odnos sa svojom suprugom u analni otvor.” (Zabilježio Ibn ‘Adijj, 1/211; šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Adab el-Zefaf, 105) To je zato jer to (odnos u analni otvor) se suprostavlja fitri (prirodi čovjeka) i to je djelo koje je odbojno onima koji imaju čistu ljudsku prirodu; to je također način u kojem žena ne dobiva svoj udio u zadovoljstvu; i analni otvor je mjesto prljavštine i nečistoće – i postoje i drugi razlozi koji potvrđju činjenicu da je ovo djelo zabranjeno. Za više informacija pogledajte pitanje pod brojem 1103.
Ako muž ima odnos sa svojom suprugom i želi da ga ponovi, treba uzeti abdest, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako neko od vas ima odnos sa svojom suprugom, pa želi da ga ponovi, neka između toga uzme abdest, jer mu to daje snage da to ponovi.” (Muslim, 1/171) Preporučeno je, nije obavezno; da uzme gusl između ta dva čina, to je bolje, zbog hadisa Ebu Rafi'a koji je rekao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obišao svoje žene u jednom danu i kod svake se okupao. Onda je (Ebu Rafi'a) rekao: “O Allahov Poslaniče zašto se nisi samo jednom okupao?” On je odgovorio: “Ovo je urednije, bolje i čišće.” (Ebu Davud i Nesai, 1/79)
Jedno ili oba supružnika moraju uzeti gusl u sljedećim situacijama:
Kada se dva “dijela koja se obrezuju” dodirnu, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada se dva obrezana dijela sretnu (u drugoj predaji: kada se dodirnu), kupanje (gusl) postaje obavezno.” (Ahmed; Muslim, 526) Ovo kupanje je obavezno došlo do ejakulacije (izbacivanja sperme) ili ne. Dodirivanje obrezanih dijelova znači da glavić ili vrh penisa uđe u rodnicu; ne misli se na puko dodirivanje.

Izbacivanje sperme, čak i ako ne dođe do dodira između splovila supružnika, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Voda je za vodu (tj. voda (kupanje) je obavezna kada dođe do izbacivanja vode (sperme)).” (Muslim, 1/269)

Begavi kaže u Šerhu-s-Sunneh (2/9): “Gusl zbog dženabeta (stanje šerijatske nečistoće koja dolazi poslije izbacivanja sperme) je obaveza u bilo koja od ova dva slučaja: kada vrh penisa uđe u rodnicu, ili kada dođe do izbacivanja sjemena bilo da se radi o muškarcu ili ženi.” Za više informacija o gusulu i njegovom propisu u šerijatu, pogledajte pitanje pod brojem 415. Dozvoljeno je mužu i supruzi da uzimaju gusl zajedno na jednom mjestu, čak i ako gledaju jedno u drugo, zbog hadisa Aiše, radijallahu anha, koja je rekla: “Allahov Poslanika i ja smo se kupali iz jedne posude; narede smo uzimali šakama vodu iz posude, a on bi uzimao više od mene pa bi govorila: ‘Ostavi i meni, ostavi i meni.'” I kaže da su oboje bili džunupi (u stanju džunupluka). (Buharija i Muslim)
Dozvoljeno je osobi koja mora uzeti gusul da spava i odgodi gusl do namaskog vremena, ali mu je zasigurno pohvalno da uzme abdest prije spavanja, zbog hadisa Omera, radijallahu anh, koji kaže da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li neko od nas može spavati kada je džunup? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “Da, ali neka uzme abdest ako hoće.” (Ibn Hibban, 232)
Zabranjeno je čovjeku da ima odnos sa svojom ženom kada ima menstrualni ciklus, jer Allah kaže:  “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju (kada se okupaju od hajza). A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio (da imate odnos sa njima na koji god način hoćete sve dok je u rodnicu). – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:222) Čovjek koji imadne odnos sa svojom ženom dok ima hajz mora dati dinar ili pola dinara sadake, kao što je došlo u hadisa u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to naredio čovjeku kada ga je upitao o ovome. Predaju su zabilježili autori Sunnena, a šejh Albani je ocijenio je kao sahih u Adab el-Zefaf, 122. Ali je dozvoljeno mužu da se naslađuje svojom ženom dok je ona u hajzu bez da imaju spolni odnos, zbog hadisa Aiše, radijallahu anha, u kome kaže: “Allahov Poslanik, bi rekao nekoj od nas, kada ima hajz da pokrije svoje spolni organ, a onda bi njen muž legao sa njom.” (Buharija i Muslim)
Dozvoljeno je mužu da čini ‘azl (da povlači svoj polni organ iz rodnice supruge prije nego izbaci sjeme) ako ne želi imati djecu; na osnovu toga dozvoljeno mu je da koristi kondome – ako se i supruga slaže sa time, jer i ona ima pravo na zadovoljstvo i na djecu. Dokaz za ovo je u hadisu Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anh, koji je rekao: “Mi smo činili ‘azl za vrijeme Poslanika. Allahov Poslanik je čuo za to i nije nam to zabranio.” (Buharija, 9/250; Muslim, 4/160)

Ali je bolje da se ne radi ništa od navedenog, zbog nekoliko razloga, uključujući činjenicu da to uskraćuje ili smanjuje zadovoljstvo supruge; i poništava jednu od svrha braka, a to je da se poveća broj potomaka, kao što je spomenuto iznad.
Nije dozvoljeno nijednom supružniku da širi tajne u vezi onoga što se događau njihovom privatnom životu; uistinu, ovo je jedna o najogavnijih stvari. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Od najgorih ljudi kod Allaha na Sudnjem danu će biti čovjek koji dođe svojoj supruzi i ima odnos sa njom, a onda širi njene tajne.” (Muslim, 4/157)

Prenosi se od Esme bint Jezid da je bila sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a kod njega su sjedjeli i muškarci i žene, a onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar da neki muškarac priča o onome što radi sa svojom suprugom? Zar da supruga priča drugima šta radi sa svojim mužem?” Ljudi su šutjeli i nisu odgovarali. Ona (Esma) je rekla: “Da, o Allahov Poslaniče, one to govore, i  oni to govore.” On je rekao: “Ne radite to. To je kao kada se šejtan sretne sa šejtanicom na putu i ima odnos sa njom dok drugi gledaju.” (Ebu Davud, 1/339; šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Adab el-Zefaf, 143)

Ovo je ono što smo uspjeli spomenuti o edebu spolnog odnosa. Hvaljen neka je Allah koji nas je uputio Svojoj vjeri i njenim uzvišenim manirima. Hvaljen neka je Allah koji nam je ukazao na najbolje ovog i onog svijeta. I neka je Allahov selam na Poslanika.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/5560
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Jedana od najuzvišenijih Allahovih osobina jeste mudrost, i jedno od Njegovih najuzvišenijih imena jeste El-Hakim (Mudri). Treba imati na umu da On nije ništa stvorio bezveze; uzvišen vrlo visoko neka je On od toga. Nego, On je stvorio stvari sa velikim i mudrim razlogom, i sa uzvišenom svrhom. Oni koji ih znaju – znaju ih, a oni koji ne znaju – ne znaju ih. Allah je rekao u Svojoj Plemenitoj knjizi, da nas nije stvorio bezveze i također da nije stvorio nebesa i Zemlju bezveze, Allah kaže:
 “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti? I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodar Arša plemenitog!” (Prijevod značenja El-Mu'minūn, 23:115-116)
“Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih, da se zabavljamo.” (Prijevod značenja El-Enbijā’, 21:16)
“Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali. Mi smo ih stvorili sa ciljem (tj. da ispitamo i iskušamo one koju su pokorni i one koji nisu pokorni i onda da budu nagrađeni pokorni i kažnjeni nepokorni), ali većina ovih ne zna.” (Prijevod značenja Ed-Duhān, 44:38-39)
“Hā Mīm. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.”(Prijevod značenja El-Ahkāf, 46:1-3)
Isto tako kako je dokazano da postoji mudrosti iza stvaranja ljudi sa gledišta šerijata (islamskog zakona), također je to dokazano sa strane razuma. Mudar  čovjek ne može osim da prihvati da su sve stvari stvorene sa svrhom, i mudar čovjek smatra sebe većim od toga da čini stvari u svom životu koje nemaju svrhu, šta je onda sa Allahom, koji je od mudrih najmudriji?
Tako da mudri vjernici priznaju da postoji mudrost iza onoga što je Allah stvorio, a nevjernici to poriču. Allah kaže:
“U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!'”(Prijevod značenja Ālu ‘Imrān, 3:190-191)
A Allah kaže, opisujući stav nevjernika u pogledu mudrosti onoga što je On stvorio:
“Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!” (Prijevod značenja Sād, 38:27)
Šejh Abdurahman es-Sa'adi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Allah nam govori o svojoj savršenoj mudrosti u stvaranju nebesa i Zemlje, i to da ih nije stvorio bezveze, tj. iz zabave bez neke posebne svrhe.
‘tako misle nevjernici‘ u svoga Gospodara, jer misle ono što ne priliči Njegovoj uzvišenosti.
‘pa teško nevjernicima kad budu u vatri!‘ Allah je stvorio nebesa i Zemlju sa istinom zbog istine. Stvorio ih je tako da Njegovi robovi mogu razumiti potpunost Njegovog znanja i snage i veličinu Njegove moći, i da je On jedini kojeg se treba obožavati, a ne oni koji nisu stvorili ni atom na nebesima ili na Zemlji. I da bi znali da je proživljenje istina i da će Allah suditi među dobrim i lošim ljudima. Onaj koji je neznalica po pitanju Allahove mudrosti ne treba smatrati da će se Allah ophoditi sa njima jednako kada im bude sudio. Jer Allah kaže:
‘Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?’(Prijevod značenja Sād, 38:28) To ne priliči Našoj mudrosti niti Našoj pravdi.”
Tefsir Es-Sa'adi, str. 712.
Drugo:
Allah nije stvorio čovjeka samo da jede, pije i da se razmnožava, u tom slučaju bi bio kao životinja. Allah je odlikovao ljude i odabrao ih nad mnogim koje je On stvorio, ali mnogi ljudi namjerno neće da vjeruju, pa su tako ili neznalice ili negiraju pravu mudrost iza svog stvaranja, i sve o čemu se brinu jeste uživanje u užitcima ovog svijeta. Život takvih ljudi je kao život životinja, i uistinu oni su i gori. Allah kaže:
“…a oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo će prebivalište vatra biti!” (Prijevod značenja Muhammed, 47:12)
“Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni!” (Prijevod značenja El-Hidžr, 15:3)
“Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju (istinu); oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” (Prijevod značenja El-A'rāf, 7:179)
Poznato je mudrim ljudima da onaj ko uradi nešto, najbolje poznaje mudrost iza toga nego iko drugi, a Allahu pripada najuzvišeniji primjer. On je taj koji je stvorio ljude i najbolje poznaje mudrost iza stvaranja ljudi. Niko se nebi raspravljao oko ovoga u pogledu ovosvjetskih pitanja. Svi su ljudi uvjereni da su njihove tjelesne osobine napravljene sa svrhom. Oko je za vid, uho je za sluh, i tako dalje. Da li ima smisla da njegove tjelesne osobine imaju svrhu a da on sam nema svrhe? Ili zar se on ne odaziva Onome ko ga je stvorio onda kada mu kaže razlog s kojim ga je stvorio?
Allah nam kaže da je stvaranje nebesa i Zemlje, i života i smrti, jeste radi ispita, da bi ljudi bili ispitani. Ko god Mu bude pokoran, On će ga nagraditi, a ko god Mu bude nepokoran, On će ga kazniti. Allah kaže:
“On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov prijesto je iznad vode bio – da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati. Ako ti rekneš: ‘Poslije smrti bićete doista oživljeni’, nevjernici će, sigurno, reći: ‘Ovo nije ništa drugo do očita varka!'” (Prijevod značenja Hūd, 11:7)
“Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta.” (Prijevod značenja El-Mulk, 67:2)
Rezultat ovog testa jeste manifestacija Allahovih lijepih imena i savršenih svojstava, kao što su Allahova imena Er-Rahman (Svemilosni), El-Gafur (Onaj koji puno prašta), El-Hakim (Mudri), Et-Tevvab (Onaj koji prima pokajanje), Er-Rahim (Samilosni) i druga Allahova imena.
Jedan od najvećih razloga zbog kojeg je Allah stvorio ljude -koji je i ujedno i najveći ispit- jeste naredba da potvrde Njegovu jednoću (tevhid) i da samo Njega obožavaju bez partnera i sudruga. Allah je iznio ovaj razlog stvaranja ljudi, kao što je rekao:
 “Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.” (Prijevod značenja Ez-Zārijāt, 51:56)
Ibn Kesir, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Tj. Ja sam ih stvorio da im mogu narediti da Me obožavaju, a ne zbog toga jer ja imam neku potrebu za njima. Alija ibn Ebi Talha, prenosi od Ibn Abbasa da je rekao za ajet: ‘samo zato da Mi se klanjaju‘ htjelo vi to ili ne. Ovo mišljenje je odabrao Ibn Džerir. Ibn Džurejdž je rekao: ‘Tj. samo zato da Me znaju.’ Er-Rebi’ ibn Enes je rekao: ”samo zato da Mi se klanjaju‘ tj. sa ciljem obožavanja.'”
Šejh Abdurahman Es-Se'adi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Uzvišeni Allah je stvorio ljude da Ga obožavaju i da ga znaju po Njegovim imenima i svojstvima, i da im to naredi. Ko god Mu se pokori i radi ono što mu je naređeno biće od onih koji su uspjeli, ali ko god se okrene od toga, on je od gubitnika. On će ih bez sumnje sakupiti na Ahiretu gdje će ih nagraditi ili kazniti zbog onoga što im je naredio ili zabranio da rade. Tako da, Allah spominje kako su mušrici (politeisti) negirali nagradu i kaznu, kao što Allah kaže:
‘Ako ti rekneš: ‘Poslije smrti bićete doista oživljeni”, nevjernici će, sigurno, reći: “Ovo nije ništa drugo do očita varka!” (Prijevod značenja Hūd, 11:7)

ako bi ti razgovarao sa tim ljudima i govorio im o proživljenju nakon smrti, nebi ti povjerovali, nego će žestoko odbiti tvoje riječi i zanegirati poruku koju si donio, i reći će: ‘Ovo nije ništa drugo do očita varka!‘, dok je ono ustvari očita istina.”

Tefsir Es-Sa'adi, str. 333.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/45529
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Zahvala Allahu,
Haridžije (Havaridži) su jedna od zabludjelih sekti, kao što je dokazano u tekstovima i po konsenzusu učenjaka.  Buharija (6934) i Muslim (1068) prenose da je Jusejr ibn ‘Amr rekao: ”Pitao sam Sehla ibn Hunejfa: ‘Jesi li čuo Allahovog Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, da je bilo šta rekao o Haridžijama?’  On je rekao: ”Čuo sam ga kad je, pokazavši rukom prema Iraku, rekao: ‘Pojavit će se u njemu skupina koja će učiti Kur'an, ali im on neće prelaziti grlo (neće dolaziti do srca op. pre.). Izlazit će iz islama kao što strijela izlazi iz ulovljene životinje.'”
Ibn Madže (173) prenosi da je Ibn ebi Avf rekao: ”Allahov Poslanik, neka le Allahov mir i blagoslov na njega, je rekao: ‘Haridžije su psi Vatre.'”
 
Šejh Albani ga je ocjenio sahih u Sahih Ibn Madže.
Haridžije su sljedbenici  strasti, hirova i novotarija koji su skrenuli sa staze ehli-sunneta ve-l-džem'ata, ali mi ih ne opisujemo kao nevjernike zbog njihove inovacije (novotarije), za razliku od drugih koji slijede strasti i hirove.
Nevevi, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Stav Šafije i većine njegovih učenika jeste da se haridžije ne mogu opisati kao nevjernici; ovo se odnosi i na Kaderije, većinu Mu'tezila i na druge grupe koje slijede strasti i hirove.”
Šerh Muslim, 7/160.
Šejhu-l-islam Ibn Tejmije, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Haridžije koje su zastranile, protiv kojih nam Allahov Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, nalaže da se borimo, protiv kojih se emiru-l-mu'minin, neka je Allah zadovoljan sa njim, jedan od pravovjernih halifa, borio, i za koje su se islamski učenjaci među ashabima, tabi'inima i onima koji su došli posle njih jednoglasno složili kada je u pitanju borba protiv njih, nisu bili opisani kao nevjernici od strane Alije ibn Ebi Taliba, Sa'da ibn Ebi Vekkasa i drugih među ashabima; smatrali su ih muslimanima iako su se borili protiv njiih, a Alija ne bi kretao u bobu protiv nih sve dok ne bi prolili nedužnu krv ili opljačkali imetak nekog muslimana; onda bi kretao u  borbu protiv njih kako bi zaustavio zlo i nasilje koje je dolazilo sa njima, a ne zbog toga što su nevjernici. Dakle, on nije odvodio njihove žene u ropstvo i nije uzimao njihov imetak kao plijen.” (Medžu'u-l-Fetava, 3/282.)
Ibn ‘Abidin, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Iako možete naći da su neki učenjaci, u kontekstu raspravljanja sa Mu'atezilima i drugim grupama, koristili riječ kufr (nevjerstvo) kada su pobijali njihove argumente, ono što su mislili time je da njihovi (Mu'tezila) argumenti neminovno predstavljaju nevjerstvo, bez da to podrazumijeva da su i sami bili nevjernici, jer ono što se može zaključiti iz stavova nije nužno da se pripiše onome koji zastupa taj stav.
Štaviše, oni misle da imaju šerijatske dokaze koji podupiru njihova mišljenja , iako nisu u pravu i pogriješili su. ”
Hašijeh Ibn ‘Abidin, 3/46.
Šejh ‘Abdur-Rahman ibn Salih el-Mahmud, Allah ga sačuvao, je upitan: ”Da li su Haridžije (Havaridži) kafiri (nevjernici)?”

On je odgovorio:
”Učenjaci su se razišli u pogledu toga da li su oni nevjernici, ali ispravan stav je da se ne trebaju smatrati nevjernicima. Ali ibn Ebi Talib, neka je Allah zadovoljan njime, je upitan o njima: ”Da li su nevjernici?” Pa je rekao: ”Oni su pobjegli iz nevjerstva, ali su upali u novotariju proglašavanja drugih nevjernicima; mi nećemo upasti u novotariju proglašavanja drugih nevjernicima i na taj način njih označiti kao takve. Ovo je ispravan stav, in ša Allah, iako se njihove novotarije mogu opisati kao novotarije koje sadrže kufr.”
Kraj citata iz Lam'at el-I'tikad, 7/26.
Među njihovim novotarijama su i sljedeće:

Oni misle da se iman ne povećava i ne smanjuje.
Oni misle da ne izvršavanje obaveznih stvari predstavlja nevjerstvo.
Stava su da činjenje velikog grijeha predstavlja nevjerstvo.
Vjeruju u borbu protiv onih muslimana koji se ne slažu sa njima.

Za više detalja o haridžijama i njihovim novotarijama, pogledati odgovor na pitanje pod rednim brojem 175217.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Munammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/182237
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com