Stvari koje pomažu obavljanje noćnog namaza su mnogobrojne, a evo nekih:
1. Iskrenost prema Allahu, dž.š. Uzvišeni Allah naređuje da se djela samo Njemu iskreno čine: “A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.” (El-Bejjine, 5.)
Kad ojača iskrenost roba on je više sklon uputi ka pokornosti i dobrim djelima koja ga približavaju Allahu. U hadisu Ubejja ibn Ka’ba, r.a., prenosi se da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Obraduj ovaj ummet visokim položajem, vjerom, uzvišenošću, pobjedom i vlašću na Zemlji. Ko od njih bude radio djela ahireta za dunjaluk, na ahiretu neće imati ništa.” (Ahmed u Sahihul-džami’u, 2825.)
Mutrif ibn Abdullah ibn Eš-Šehir kaže: “Ispravnost se djela gleda kroz ispravnost srca, ispravnost srca kroz ispravnost nakane (nijjeta).” Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Shodno veličini nakane roba i njegovog htijenja i želje, dolazi do upute i pomoći od Uzvišenog. Allahova se pomoć spušta robovima ovisno o veličini njihovog htijenja, nakana, želja i strahopoštovanja, a također i poniženje dolazi ovisno o ovim faktorima. Zato su ispravni prethodnici čvrsto nastojali sačuvati svoja djela pokornosti Allahu, kao npr. noćni-namaz. Neki je čovjek upitao Temima ibn Evsa ed-Darija, r.a., o noćnom namazu, rekavši: “Kako ti s noćnim namazom?” Temim se žestoko razljuti, pa reče:
“Tako mi Allaha, rekat koji klanjam sredinom noći u tajnosti, draži mi je nego da klanjam cijelu noć pa da to ispričam ljudima.”
Ejjub Es-Sihtijani je klanjao cijelu noć. Kad bi se zora približila vratio bi se i legao u postelju, a kada bi zora nastupila podigao bi glas kao da je tek ustao.
2. Da onaj koji želi klanjati osjeti da ga Allah zove na noćni namaz. Kad rob osjeti da ga njegov Gospodar i Zaštitnik poziva, Kojem ničija pokornost nije potrebna, veća je mogućnost da se čovjek odazove. Uzvišeni kaže: “O ti, umotani! Probdij noć, osim malog dijela; – polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an pažljivo.” (Muzemmil, 1-4.)
Sa’d ibn Hišam ibn Amir, r.a., rekao je Aiši, r.a.: “‘Obavijesti me o noćnom namazu Poslanika, ﷺ. !’ A ona reče: ‘Zar ne učiš: ‘O ti, umotani!”? Rekoh: ‘Dakako!’ Ona reče: ‘Allah, dž.š., je naredio noćni namaz kao strogu obavezu na početku ove sure. Poslanik, ﷺ. i ashabi su jednu godinu klanjali. Za ovu suru dvanaest mjeseci nije objavljen završetak, sve dok Allah nije na njenom kraju objavio olakšanje. Noćni je namaz postao dobrovoljno djelo nakon što je bio stroga obaveza.'” (Muslim.)
3. Poznavati vrijednost noćnog namaza. Ko spozna vrijednost ovog ibadeta ustrajno će čuvati vezu s Allahom, dž.š., klanjajući u ovom (spomenutom) periodu. Od predaja koje su došle potvrđen je hadis Ebu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, ﷺ. rekao: “Najbolji namaz, poslije propisanog, je namaz u sredini noći, a najbolji post poslije mjeseca ramazana je post Allahovog svetog mjeseca muharrema.” (Muslim.)
Abdullah ibn Amr, r.a., prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Allahu najdraži namaz jeste Davudov namaz, a Allahu najdraži post jeste Davudov post. Spavao bi pola noći, klanjao trećinu, zatim spavao (preostalu) šestinu noći. Jedan dan bi postio, a drugi bi mrsio.” (Muttefekun alejhi.)
Amr ibn Abese veli da je Vjerovjesnik, ﷺ. rekao: “Rob je najbliži Gospodaru u zadnjem dijelu noći. Pa ako možeš biti od onih koji spominju Allaha u to doba, onda to budi.” (Et-Tirmizi i En-Nesai.)
U hadisu od Ibn Mesuda, r.a., kaže se da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Naš Gospodar se začudi dvojici ljudi: Čovjeku koji se izvuče iz postelje i porodice i ode na namaz. Tada Allah Uzvišeni kaže: ‘O meleki, pogledajte Mog roba digao se na namaz napustio postelju i porodicu, i došao na namaz iz želje i težnje da zadobije ono što je kod Mene.'” (Ahmed, hadis je hasen – dobar; Sahihut-Tergib 258.)
Noćni namaz tjera nemar srca, kao što se prenosi u hadisu Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Ko klanja noćni namaz učeći deset ajeta, neće biti ubrojan u nemarne. Ko klanja učeći stotinu ajeta, bit će upisan u pokorne, a ko klanja učeći hiljadu ajeta, bit će upisan u one koji dosta blaga posjeduju.” Ebu Davud i Ibn Hibban. (Hadis je hasen – dobar. Sahihut-Tergib 258.)
Jahja ibn Muaz kaže: “Lijek srca je u pet stvari: učenju Kur’ana s razmišljanjem, praznom stomaku, noćnom namazu, skrušenosti u zadnjoj trećini noći i druženju s dobrima.”
4. Pogledati postupke ispravnih prethodnika prilikom noćnog namaza, a naročito njihovu vezanost za taj namaz. Naši prethodnici bi se naslađivali noćnim namazom i mnogo mu se radovali. Abdullah ibn Vehb kaže: “Svako je naslađivanje u osnovi jedna slast, osim ibadeta. Ibadet ima tri slasti: dok si u ibadetu, kada ga se sjećaš i kada budeš dobio nagradu za njega.” Muhammed ibn el-Munkedir kaže: “Od dunjalučkih naslada nije ostalo ništa, osim: noćnog namaza, susreta s braćom i namaza u džematu.” Sabit el-Bennani kaže: “Ne nalazim ništa slađe u mom srcu od noćnog namaza.” Jezid er-Rekkaši kaže: “S dužinom noćnog namaza dolazi radost očiju iskrenih robova, a sa dužinom žeđi njihova se srca raduju susretu s Allahom.” Muhalled ibn Husejn kaže: “Nisam se probudio noću a da nisam našao Ibrahima ibn Edhema kako spominje Allaha i klanja. Tada bi mi teško bilo, ali bih se utješio sljedećim ajetom: ‘To je Allahova milost koju On daje onome kome hoće – a u Allaha je milost velika.'” (El-Džumua, 4.)
Ebu Asim en-Nebil kaže: “Ebu Hanifu su nazivali ‘Stub’ zato što je mnogo klanjao (uspravno stajao u namazu).” Od El-Kasima ibn Mu’ina se prenosi da je rekao: “Ebu Hanifa je proveo noć u namazu učeći ajet: ‘Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči.’ (El-Kamer, 46.)
Ponavljao ga je plačući, a dove bi skrušeno upućivao.”
Ibrahim ibn Šemmas kaže: “Gledao sam Ahmeda ibn Hanbela kako provodi noći u ibadetu dok je još dijete bio.” Kaže Ebu Bekr el-Mirvezi: “Bio sam s imamom Ahmedom oko četiri mjeseca u vojsci. Uvijek bi noću klanjao, a danju bi učio Kur’an. Imam Buhari bi klanjao i zadnji dio noći bi proveo u ibadetu učeći oko polovine ili trećine Kur’ana. U ovom bi periodu noći završavao hatmu svaka tri dana. Ibn Abdu-l-Hadi opisuje noćni namaz šejhul-islama Ibn Tejmijje: “Noć bi provodio daleko od svih ljudi, osamio bi se sa svojim Gospodarom, bio bi skrušen i neprestano bi učio Kur’an. Ponavljao bi različite vrste noćnih i dnevnih ibadeta. Kad bi stupio u namaz njegovi udovi bi drhtali tako da se naginjao lijevo-desno.” Ibn Redžeb govori o svom učitelju Ibnul-Kajjimu: “Ibadetio je i provodio noći u ibadetu, a namaz mu je bio izuzetno dug. Nisam vidio njemu sličnog u ibadetu, znanju o Kur’anu, hadisu i imanu – vjerovanju.” Ibn Hadžer opisuje svog učitelja Hafiza el-Irakija: “Stalno sam bio s njim. Nisam vidio da je ikada izostavio noćni namaz, nego mu je to postala navika.”
5. Spavati na desnoj strani. Poslanik, ﷺ. svoj je ummet podučio spavanju na desnoj strani. To se prenosi u hadisu Ebu Hurejre, r.a.: “Kada neko od vas legne u postelju, neka je krajem svoje odjeće ispraši, jer ne zna šta je iza njega došlo u postelju. Zatim neka legne na desni bok i kaže: “Bismike Rabbī veda’tu dženbī ve bike erfe’uh. In emsekte nefsī ferhamhā, ve in erseltehā fahfizhā bimā tahfazu bihi ibādekes-sālihīn. (S tvojim imenom, moj Gospodaru, liježem na svoj bok i Tobom ga podižem. Ako uzmeš moju dušu smiluj joj se, a ako je vratiš sačuvaj je onim čime čuvaš Svoje dobre robove.)” (Muttefekun alejhi.)
Od El-Bera’a ibn Aziba se prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ. rekao: “Kad htjedneš leći u postelju uzmi abdest kao i za namaz, a zatim lezi na desni bok.” (Muttefekun alejhi.)
Od Hafse, radijjallahu anha, se prenosi  da je rekla: “Kada bi Poslanik, ﷺ. legao stavio bi desnu ruku pod desni obraz.” (Taberani; Sahihul-džami, 4523.)
Ibnul-Kajjim kaže: “U Poslanikovom, ﷺ. lijeganju na desni bok ima tajna, a ona je da je srce na lijevoj strani. Kad čovjek zaspi na lijevoj strani san postane otežan, jer je srce labavo i opušteno.“
6. Leći u krevet pod abdestom. Naveli smo hadis El-Bera’a ibn Aziba, r.a., u kojem je Poslanik, ﷺ. rekao: “Kad htjedneš leći u postelju, uzmi abdest kao i za namaz.” (Muttefekun alejh.)
Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Svakom muslimanu koji zanoći s spomenom Allaha i pod abdestom, te se u noći probudi i zamoli Allaha za dobro dunjaluka i ahireta, Allah će mu to dati.” (Ebu Davud i Ahmed; Sahihuldžami, 5754.)
Prenosi se u hadisu Ibn Abbasa, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Čistite ova tijela, Allah vas čistim učinio. Svaki rob koji zanoći čist (pod abdestom) uz njega će zanoćiti nad glavom i melek. Kad se okrene noću (melek) kaže: ‘Allahu moj oprosti Svome robu jer je on čist zanoćio.'” (Taberani, a Munziri kaže: “Lanac prenosilaca  je dobar”, Sahihul-džami, 3831.)
7. Rano leći. San neposredno poslije jacije je poslanička preporuka, lijepa osobina i zdrava navika. O vrijednost ranog lijeganja govori hadis Burze el-Eslemija, r.a., koji prenosi od Poslanika, ﷺ. da je volio malo odgoditi jaciju, a prezirao prije nje spavati te poslije nje pričati.” (Buhari.) Ibn Hadžer prenosi od El-Kadija Ijada da je za riječi: “a prezirao prije nje spavati” rekao: “Jer to uzrokuje da se jacija ne klanja u njeno pravo ili odabrano vrijeme, kao što sijeljenje poslije jacije uzrokuje izostavljanje noćnog namaza”. Ibn Rafi’ kaže: “Omer ibnul-Hattab, r.a., bi ljude štapom tjerao poslije jacije govoreći: ‘Ustajte, možda vas Allah opskrbi namazom!'”
Što se tiče samog spavanja, potrebno je izabrati odgovarajuću postelju, tako da ne treba pretjerivati u pogledu posteljine (dušek), posebne mehkoće i udobnosti, jer sve to uzrokuje dug san i nemar, izaziva lijenost i opuštenost. U hadisu Aiše, radijjallahu anha vjerodostojno se prenosi da je rekla: “Poslanikov, ﷺ. jastuk, na kojem je spavao, je bio od štavljene kože ispunjen palminim lišćem.” (Ebu Davud i Ahmed; Sahihul-džami, 4714.)
Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Omer, r.a., ušao kod Poslanika, ﷺ. dok je bio na hasuri koja je na njegovom boku ostavila tragove. Omer, r.a., reče: “‘O Allahov Vjerovjesniče, da si uzeo postelju ugodniju od ove!’ Poslanik, ﷺ. reče: ‘Ja nemam želje za dunjalukom. Za mene je dunjaluk kao kad jahač putuje (vrućim) ljetnim danom, pa se u dijelu dana skloni u hlad, a zatim produži.'” (Ahmed i El-Hakim; Sahihul-džami, 5545.)
Aliji ibn Bekkaru, Allah mu se smilovao, bi njegova sluškinja namjestila postelju, a on bi tu postelju opipao i rekao: “Tako mi Allaha, ti si posteljo divna, tako mi Allaha, ti si ugodna, ali Allaha mi neću večeras na tebi biti”. Zatim bi ustao i klanjao sve do zore. Također ne bi trebalo pretjerivati sa spavanjem. Ibrahim ibn Edhem kaže: “Ako prespavaš noć, a dan provedeš beskorisno i grijehe budeš stalno činio pa kako ćeš udovoljiti Onome ko o tebi stalno brine!”
8. Pridržavati se učenja propisanog zikra prije spavanja. Ovi zikrovi su čvrsti bedem koji, Allahovim odobrenjem, čuvaju od šejtana i pomažu ustajanje na noćni namaz. Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Kad neko od vas legne u postelju neka je krajem svoje odjeće ispraši, jer ne zna šta je iza njega došlo u postelju. Zatim neka legne na desni bok i neka kaže: ‘Bismike Rabbī veda’tu dženbī ve bike erfeuh, in emsekte nefsī ferhamhā ve in erseltehā fahfazhā bimā tahfezu bihi ibādekes-sālihīn.’ (S tvojim imenom, moj Gospodaru, liježem na svoj bok i Tobom ga podižem. Ako uzmeš moju dušu smiluj joj se, a ako je vratiš sačuvaj je onim čime čuvaš Svoje dobre robove.)” (Muttefekun alejhi.)
Od Aiše, radijjallahu anha se prenosi da je Poslanik, ﷺ. prilikom lijeganja u postelju svake noći skupio dlanove, zatim puhnuo u njih učeći: “Kulhuvallahu Ehad, Kul e’uzu br Rabbil-felek i Kul e’uzu bi Rabbin-nas”, a zatim bi dlanovima potro ono što bi mogao od svog tijela počinjući od  glave i lica, pa naniže. To bi radio tri puta.” (Muttefekun alejhi.)
Od ibn Mesuda, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Ko naveče prouči zadnja dva ajeta iz sure El-Bekare, dovoljna su mu (zaštita).” (Muttefekun alejhi.)
Od Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da bi Poslanik, ﷺ. prilikom lijeganja u postelju govorio: “Hvala Allahu koji nas je nahranio i napojio, i Koji nam je dovoljan, a koliko je ljudi bez zaštitnika i bez utočišta!” (Muslim.)

U predaji se  spominje da je Ebu Hurejri, r.a., šejtan rekao: “Kada legneš u postelju prouči Ajetul-kursijju (Allahu la ilahe illa Huvel-Hajjul-Kajjum) sve do kraja. S tobom će neprestano biti čuvar od Allaha i šejtan ti se neće približiti sve dok ne osvaneš.” Ebu Hurejre, r.a., je to spomenuo Poslaniku, ﷺ. , a on mu reče: “Rekao ti je istinu, a on, inače, laže.” (Muttefekun alejhi.)
Od Alije ibn Ebi Taliba, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. svojoj kćerki Fatimi, radijjallahu anha kada je došla od njega tražiti slugu, rekao: “Hoćete li da vas uputim na nešto bolje od sluge? Kada legnete u postelju recite 33 puta Subhanallah, 33 El-hamdu lillah i 34 puta Allahu ekber – to vam je bolje od sluge!” (Muttefekun alejhi.)
Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Uči (Kul ja ejjuhel-kafirun) kada želiš zaspati, jer (ova sura) je odricanje od širka.” (Bejheki, Sahihul-džami 1172.)
Od Hafse, radijjallahu anha prenosi se da bi Poslanik, ﷺ. prilikom lijeganja stavio desnu ruku pod desni obraz i rekao: “Allahu, sačuvaj me Tvoje kazne kada proživiš Svoje robove!” (Ebu Davud, Sahihul-džami 4532.)
Od El-Bera’a ibn Aziba, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Kada želiš leći, uzmi abdest kao za namaz, a zatim lezi na desni bok i reci: ‘Allahu moj, Tebi sam se pokorio, svoje lice tebi okrenuo, Tebi svoje ovlasti predao, u Tvoje okrilje pribjegao iz želje i bojazni od Tebe. Nema utočišta niti skloništa od Tebe osim kod Tebe. Vjerujem u Tvoju Knjigu koju si objavio, u Poslanika kojeg si poslao.’ – pa ako umreš umro si na ispravnoj vjeri (fitri). Neka ti ove riječi budu zadnje što progovoriš” (Muttefekun alejhi.)
Musliman  treba redovno učiti i propisane zikrove prilikom buđenja iz sna. Vjerodostojno se prenosi u hadisu Ebu Hurejre, r.a.,  da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Kada se neko od vas probudi neka kaže: ‘Hvala Allahu koji mi je dušu povratio, moje tijelo sačuvao i dozvolio mi da Ga spominjem.'” (Tirmizi i Nesai, Sahihul-džami 326.)
Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Ko se probudi u noći neka kaže: ‘Lā ilāhe illallāhu vahdehu lā lašerīke leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve alā kulli šej’in kadīr. El-hamdu lillāh, subhanallāh, ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber. Ve lā havle ve lā kuvvete illā billāh’, a zatim kaže: Allahu moj oprosti mi ili nešto drugo zamoli, dova će mu biti uslišana. Ako uzme abdest i klanja namaz će mu biti primljen.” (Buhari.)
Imam Ibn Bettal veli: “Allah jezikom svoga Poslanika, ﷺ. obećava onome ko se probudi izgovarajući riječi jednoće svoga Gospodara, iz pokornosti Njegovoj vlasti, priznajući Njegove blagodati i zahvaljujući na njima i ne pripisujući Mu ono što Mu ne dolikuje, izgovarajući tespih i pokorno učeći tekbir, predajući mu se iz nemoći i potrebe za Njegovom pomoći – da ako Ga nešto zamoli, On će mu se odazvati, a ako klanja, namaz će mu biti primljen. Zato, onaj do koga dođe ovaj hadis treba se okoristiti njegovim prakticiranjem i iskreno svoj nijjet učiniti u ime Gospodara.” Od El-Beraa ibn Aziba se  prenosi  da je rekao: “Poslanik, ﷺ. bi prilikom buđenja iz sna govorio: ‘Hvala Allahu, koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio i Njemu ćemo biti proživljeni.'” (Muslim.)
U hadisu Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da bi Poslanik, ﷺ. kada bi se probudio protrljao lice rukom, a zatim pogledao u nebo i proučio deset zadnjih ajeta iz sure Ali-Imran (Inne fi halkissemavati vel-erdi…) (Muslim.) Imam En-Nevevi kaže: “U hadisu se spominje da je lijepo potrati lice od sna i učiti spomenute ajete prilikom buđenja.”
9. Nastojati spavati poslije podne namaza (kajlula). Od Enesa, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Spavajte u podnevsko vrijeme jer šejtan tada ne spava!” (Taberani; es-Sahiha 2643.)
Ishak ibn Abdullah kaže: “Kajlula je djelo dobrih ljudi. Ona odmara srce i pomaže ustajanje na noćni namaz”. El-Hasan el-Basri je prošao sredinom dana kroz pijacu i opazio kako se nadvikuju i prave žamor, pa upita: “Zar ovi danju ne spavaju?!” Odgovoriše: “Ne.” On reče: “Vidim da će njihova noć biti zlokobna.”
10. Čuvati se pretjerivanja u jelu i piću. Pretjerivanje u jelu i piću je jedna od velikih prepreka čovjeku da ustane na noćni namaz. Pretjerivanje u jelu i piću odvaja čovjeka od noćnog namaza. Prenosi se u hadisu El-Mikadama ibn Ma’da Jekriba, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Čovjek ne može napuniti goru posudu od svog stomaka. Dovoljni su mu zalogaji koji će mu život održati. Pa ako mora, neka trećinu stomaka napuni hranom, trećinu vodom, a neka trećinu ostavi za disanje.” (Tirmizi i Ibn Madže; Sahihul-džami 5674.)
Od Ebu Džuhejfe, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao čovjeku koji je u njegovom prisustvu podrignuo: “Sustegni se od podrigivanja. Ljudi koji su bili najsitiji na dunjaluku, bit će najgladniji na ahiretu.” (El-Hakim; Sahihul-džami 1190.)
Sufjan es-Sevri kaže: “Malo jedite, sačuvat ćete noćni namaz!” Ma’kal ibn Habib je vidio neke ljude kako mnogo jedu, pa reče: “Ne vidim  da naši prijatelji žele dočekati noć (tj. noćni namaz)!” Vehb ibn Munebbih kaže: “Najdraži čovjek šejtanu je izjelica-spavalica.”
11. Boriti se protiv vlastitog nefsa u pogledu noćnog namaza. Ovo je jedno od naboljih sredstava koja pomažu ustajanju na noćni namaz, jer ljudski nefs po svojoj naravi teži lošem. Ko mu se odazove na poziv odvest će ga u propast i uništenje. Uzvišeni nam naređuje borbu, pa kaže: “I radi Allaha se istinski trudite”
I kaže: “One koji se u ime Nas bore mi ćemo Našim putevima uputiti, a Allah je sa dobročiniteljima!”
Od Fudaleta ibn Ubejda se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Mudžahid (borac) je onaj ko se bori protiv svog nefsa u ime Allaha.” (Tirmizi i Ibn Hibban; Silsiletus-sahiha, 549.)
U hadisu Ukbe ibn Amira, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Čovjek iz mog ummeta, koji klanja noćni namaz, svoj nefs čisti, a na njemu su čvorovi. Kad abdesti ruke, rasplete se jedan čvor. Kad abdesti lice, rasplete se sljedeći čvor. Kad potare glavu rasplete se, također, čvor, i kada opere noge rasplete se čvor. Tada Uzvišeni Allah onima iza zastora kaže: ‘Pogledajte u Mog roba kako se nadmeće sa svojim nefsom i kako Me moli! Šta god Me zamoli to mu i pripada!'” (Ahmed i Ibn Hibban; Sahihut-Tergib 627.)
Muhammed ibn El-Munkedir kaže: “Nadmetao sam se sa svojim nefsom četrdeset godina sve dok mi se nije potčinio.” Sabit el-Bennai kaže: “Ukroćivao sam svoj nefs u pogledu noćnog namaza dvadeset godina, te sam i slast u njemu osjećao dvadeset godina.” Omer ibn Abdulaziz kaže: “Najbolja su djela u kojima se nefs prisili na njih.” Abdullah ibn El–Mubarek kaže: “Dobre prethodnike su nefsovi podsticali na dobro, a naši nefsovi gotovo samo navode na pokuđeno. Zato ih trebamo prisiljavati!” Katade kaže: “O čovječe, ako želiš doći do dobra putem aktivnosti, pa tvoj nefs teži mrzovolji, raskalašenosti i dosadi. Ali, vjernik je taj koji se nadmeće!”
12. Čuvanje od grijeha i nepokornosti. Ako musliman želi postići čast razgovora s Allahom dž.š., osjetiti mir u Njegovom spomenu u toku noći, neka se čuva grijeha. Onaj ko se isprlja nečistoćom grijeha neće biti upućen na noćni namaz. Neki čovjek reče Ibrahimu ibn Edhemu: “Ne mogu da klanjam noćni namaz, pa daj mi lijeka!’ Reče: ‘Ne čini Mu nepokornost danju, pa ćete On podići pred Sebe da mu klanjaš noću. Tvoje stajanje pred Njim u noći je najveća počast. Grješnik ne zaslužuje tu počast.” Neki čovjek reče El-Hasenu el-Basriju: “O Ebu Seide, zanoćim zdrav i želim klanjati noćni namaz i pripremim se za abdest, pa šta mi je, zašto ne klanjam!?” On mu odgovori: “Svezali su te tvoji grijesi!” El-Hasan kaže: “Rob počini grijeh pa mu se zabrani klanjanje noću i post danju.” El-Fudajl ibn Ijjad kaže: “Ako ne možeš noću klanjati i danju postiti, znaj da si lišen i sputan. Sputali su te tvoji grijesi.”
13. Obračunati se sam sa sobom zbog ostavljanja noćnog namaza. Samoobračun je odlika dobrih i simbol iskrenih. Uzvišeni kaže: “O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.”
Imam Ibnul-Kajjim kaže: “Ako će rob biti odgovoran za sve pa čak i za vid, sluh i srce, kao što Uzvišeni kaže: ‘Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.’
Onda je potrebno da se sam preračuna prije nego što se bude razmatrao njegov obračun.”
Noćni namaz je ibadet koji srce veže za Allaha, dž.š. On čini srce jakim da prebrodi prolazna životna iskušenja i savlada nefs u trenucima kada se glasovi ne čuju, oči spavaju i spavači prevrću u posteljama. Zato je noćni namaz mjerilo iskrene namjere i odlika velikih duša. Uzvišeni ih je pohvalio i odvojio od ostalih riječima: “Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga….? Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!'” (Ez-Zumer, 9.)
Noćni namaz je pritvrđeni sunnet na čije je obavljanje Poslanik, ﷺ. podsticao: “Držite se noćnog namaza jer je on praksa dobrih ljudi prije vas, povod da se približite vašem Gospodaru i da vam se oproste grijesi. Noćni namaz zabranjuje zlo i tjera bolest od tijela.” (Tirmizi i Ahmed.)
U hadisu Poslanika, ﷺ. se spominje: “Najbolji namaz poslije propisanih namaza je noćni namaz.”
Poslanik, ﷺ. je čuvao noćni namaz. Nije ga ostavljao ni na putovanju ni kod kuće. Klanjao bi kao predvodnik sinova Ademovih iako mu je sve oprošteno sve dok mu se ne bi pete nadule. To mu je spomenuto, pa je rekao: “Zar ne trebam biti rob zahvalni?” (Muttefekun alejhi.)
Tako su i naši dobri prethodnici činili. Ebud-Derda, r.a., bi govorio: “Klanjajte dva rekata u noćnoj tami zbog kaburske tame.”
Ahmed ibn Harb je rekao: “Čudim se onome koji zna da mu se Džennet ukrašava iznad njega, a vatra potpaljuje ispod njega kako spava između njih.”
Omer ibn Zerr bi rekao kad bi ugledao da noć pada: “Došla je noć i noć ima svoje strahopoštovanje, a preče je da se Allaha bojimo.” Zato je Fudajl ibn Ijjad rekao: “Zatekao sam ljude koji se stide Allaha u noćnoj tmini zbog dugog spavanja.” Sjedio je na boku, a kad bi se pomaknuo rekao bi: “Nije ovo za tebe.” Ustani i uzmi udjela za ahiret.” El-Hasen el-Basri bi reci: “Ne znamo djelo koje je teže od ukroćivanja noći i dijeljenja imetka.” Rečeno mu je: “Zašto oni koji klanjaju noći imaju najljepša lica od svih ljudi?” Reče: “Zato što su se osamili s Milostivim, pa ih je On zaodjenuo Svojim nurom.”
Žene dobrih prethodnika su se trudile klanjati noćni namaz, pokoravajući se Allahu, dž.š. Pa gdje su današnje žene u odnosu na ta velika djela?! Urve ibn ez-Zubejr kaže: “Jedan dan sam došao Aiši, radijjallahu anha da je poselamim pa sam je zatekao kako klanja i uči govor Uzvišenog: ‘Allah je na nas blagodat Svoju spustio i sačuvao nas gorke patnje.‘
Vidio sam je kako ponavlja ovaj ajet i plače. Sačekao sam je, a kada mi je dosadilo čekanje otišao sam radi svoje potrebe na pijacu. Kad sam se vratio ona je isto kao i prvi put ponavljala ovaj ajet plačući.” U hadisu Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Rekao mi je Džibril: ‘Obiđi Hafsu ona mnogo posti i mnogo klanja.'” (Hakim, Sahihul-Džami’a 4227.)
Muaza el-Adevija iz reda dobrih tabiinki je na noć vjenčanja klanjala sa svojim mužem Silom ibn Ešjemom sve do zore. Kad su ubijeni njen muž i sin u džihadu po cijelu noć bi klanjala, ibadetila i skrušena bila, a danju bi spavala. Kad bi zadrijemala u noćnom namazu rekla bi: “O dušo, san je pred tobom.” Kad bi Habiba el-Adevija klanjala jaciju, otišla bi na krov svoje kuće, obukla košulju i mahramu i rekla: “O moj Bože, zvijezde su izašle, oči zaspale, vladari svoja vrata pozatvarali a Tvoja vrata su otvorena. Svako se sa svojim voljenim osamio, ja ovdje stojim pred Tobom. Zatim bi stala u namaz, potajno dozivala svoga Gospodara sve do pojave zore. Pred zoru bi rekla: Bože moj, ova noć ode, a dan se pojavi. Teško meni, da li si mi primio ovu noć – pa da sebi čestitam, ili si mi je odbio – pa da sebi sućut izrazim.” Amra supruga Habiba el-Adžemija  klanjala je jedne noći dok joj je muž spavao. Kada se zora približila muž je još spavao. Ona ga je probudila i rekla mu: “Ustani, moj gospodine. Noć je otišla dan je došao, pred tobom je dug put a opskrba oskudna. Karavane dobrih su otišle ispred nas, a mi smo ostali.”
Molimo Allaha da nas pomogne u spomenjanju Njega, zahvaljivanju i ibadetu Njemu. Neka je salavat i selam na našeg poslanika, Muhammeda, ﷺ.
Muhammed Salih el-Munedždžid

Hvala pripada Allahu.
Ako imam ustane na peti rekat greškom, ljudi iza njega ga trebaju upozoriti kako bi sjeo nazad dole. Ako ne sjedne dole jer misli da je on upravu, nije dozvoljeno onome ko klanja iza njega koji zna da je imam ustao na peti rekat da ga slijedi i ustane za njime, jer jer bi time dodao rekat namazu, svjesno i namjerno, što bi pokvarilo namaz.
Nego, onaj ko klanja za imamom treba ostati sjediti i poučiti tešehhud i predati selam, ili sačekati imama i predati selam sa njime.
Šejhul-l-islam Ibn Tejmijje je upitan za imama koji je ustao na peti rekat a ljudi iza njega su govorili subhanellah, ali nije obraćao pažnju na njih i mislio je da nije napravio grešku. Da li će oni ustati za njime?
On je odgovorio:
“Ako oni ustanu za njime jer nisu shvatili (da je to greška) onda je njihov namaz ispravan, ali ako su svesni greške onda ga ne smiju slijediti, nego ga trebaju sačekati dok preda selam, ili predati selam prije njega, ali je bolje da sačekaju.”
Medžmu’-l-Fetava, 23/53.
Rečeno je u Fetava el-Ledžneh el-Da'imeg li-l-Ifta, 7/128:
 “Što se tiče onog ko klanja iza imama i koji je siguran da je imam ustao na dodatni rekat -na primjer- nije mu dozvoljeno da ga slijedi u tome; ako ga bude slijedio u tome znajući da je to višak i znajući da ga nije dozvoljeno slijediti, tada je njegov namaz pokvaren.
Ali ako nije shvatio da je to višak, onda ga može slijediti, i ovo se takođe odnosi na onoga ko ne zna za propis.”
Također je rečeno, 1/132:
“Ako muktedija u džematu zna da je imam ustao na rekat koji je višak, kao na primjer na peti rekat u namazu od četiri rekata, izgovorit će tesbih. Ako imam sjede nazad dole, onda je sve uredu, u suprotnom on će sjediti i sačekati imama, i onda predati selam sa njime.”
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/98453
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Prije nego odgovorimo želimo izraziti našu zahvalnost na vaše zanimanje, u tako mladoj dobi, za vjeru islam. Molimo Allaha da ti otvori vrata bereketa kroz tvoja pitanja, i da ti dadne uputu kakvu nikada nisi mogao ni zamisliti. Allah (naziv na arapskom za jedinog pravog Boga op. pre.) kaže u Kur'anu (sveta knjiga muslimana):
“To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih.” (Prijevod značenja El-En'ām, 6:88)
“Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži” (Prijevod značenja El-En'ām, 6:125)
Što se tiče ovog važnog pitanja – koga to muslimani obožavaju? Odgovor na to se nalazi u Plemenitom Kur'anu, koji je knjiga (objava od Allaha op .pre.) u islamu, i u riječima posanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je dobivao objavu od svog Gospodara.
Allah kaže:
“U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog! Tebe, Allaha, Gospodara svjetova (ljudi, džinna i svega što postoji), hvalimo, Svemilosnog, Samilosnog, Vladara (jedinog Sudiju) Dana sudnjeg, Tebi (samo) se klanjamo i od Tebe (samo) pomoć tražimo!” (Prijevod značenja El-Fatiha, 1:1-5)
“O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.” (Prijevod značenja El-Bekara, 2:21)
“To vam je Allah, Gospodar vaš, ništa ne zaslužuje da se obožava osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi!” (Prijevod značenja El-En'ām, 6:102)
 “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.” (Prijevod značenja El-Isrā’, 17:23)
Muslimani obožavaju Allahu, koga su svi poslanici obožavali. Allah kaže:
“Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: ‘Kome ćete se, poslije mene, klanjati?’ – ‘Klanjaćemo se’ – odgovorili su – ‘Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!'” (Prijevod značenja El-Bekara, 2:133)
Muslimani obožavaju Allaha i pozivaju ostale koji slijede druge vjere da obožavaju samo Allaha jedinog, kao što Allah kaže:
“Reci: ‘O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!’ Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!'” (Prijevod značenja Ālu ‘Imrān, 3:64)
Allah je taj kome je Nuh (Noa) pozivao svoj narod, da samo Njega jedinog obožavaju, kao što Allah kaže:
“Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. ‘O narode moj’ – govorio je on – ‘Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!'” (Prijevod značenja El-A'rāf, 7:59)
Allah je taj kome je Mesih (Isus) pozivao svoj narod, da samo Njega jedinog obožavaju, kao što Allah kaže:
“Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesih, sin Merjemin!’ A Mesih je govorio: ‘O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.'” (Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:72)
Allah kaže:
“A kada Allah rekne: ‘O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ‘Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!” – on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.
Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ‘Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si me uzdigao, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.” (Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:116-117)
Kada je Allah govorio sa Svojim poslanikom Musaom (Mojsije), rekao je:
 “Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!” (Prijevod značenja Tā Hā, 20:14)
Allah je naredio Svome poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, sljedeće:
“Reci: ‘O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere – pa, ja se neću klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, već ću se klanjati Allahu, koji će vam duše uzeti. Meni je naređeno da budem vjernik.'” (Prijevod značenja Jūnus, 10:104)
On je taj jedini, bez partnera ili druga, koga meleci obožavaju i ne obožavaju nikoga mimo Njega, kao što On kaže:
“Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega (tj. meleci) ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se (obožavanjem).” (Prijevod značenja El-Enbijā’, 21:19)
Sve što se obožava mimo Allaha ne može donijeti korist niti otkloniti štetu, niti stvoriti, niti opskrbiti.  Allah kaže:
“Reci: ‘Kako se možete, pored Allaha, klanjati onome koji vam nije u stanju kakvu štetu učiniti, niti vam neku korist pribaviti, a Allah je Taj koji sve čuje i zna?'” (Prijevod značenja El-Mā'ide, 5:76)
“Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha trážite i Njemu se klanjajte i Njemu zahvalni budite! – Njemu ćete se vratiti.” (Prijevod značenja El-‘Ankebūt, 29:17)
Nakon što smo ovo objasnili, morao upotpuniti temu sa pitanjem: zašto mi trebamo obožavati samo Allaha bez druga i partnera u tome? Odgovor slijedi:
Prvo:
Jer ne postoji ništa i niko u svemiru koje zaslužava da se obožava, Allah je Stvoritelj i Opskrbitelj, Onaj koji je stvorio svemir iz ničega i koji nas je obasuo sa toliko blagodati. Allah kaže:
“Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete –
Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji – i predvečer i u podne! –
On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni.
Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih;
i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;
i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju;
i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju;
i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju.
I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom. Zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati.
Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno.
On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.” (Prijevod značenja Er-Rūm, 30:17-27)
Allah kaže:
“Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje;
Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi;
Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! –
Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! –
Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: “Dokažite, ako istinu govorite!”
Reci: ‘Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.'” (Prijevod značenja En-Neml, 27:60-65)
Pa, ima li iko ili šta pored Allaha da zaslužuje da se obožava?
Drugo:
Allah nas nije stvorio osim da ga obožavamo, kao što On kaže:
“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.” (Prijevod značenja Ez-Zārijāt, 51:56)
Treće:
Niko neće biti spašen na Sudnjem danu osim onih koji su istinski i iskreno obožavali Allaha. Nakon njihove smrti Allah će oživiti Svoje robove i pozvati ih na obračun, pa će ih nagradit ili kazniti shodno njihovim djelima. Niko neće biti spašen tog dana osim onih koji su samo Allaha jedinog obožavali. Ostali će biti sakupljeni u Džehennemu (Paklu), a kako li je to loša završnica. Poslanik islama, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je upitan od strane svojih drugova: “Da li ćemo mi vidjeti svoga Gospodara na Sudnjem danu?” On im je odgovorio: “Da li sumnjate da li možete vidjeti Sunce i Mjesec kada je nebo čisto?” Mi (ashabi) smo odgovorili: “Ne.” On je rekao: “Onda ne ne trebate sumnjati da ćete vidjeti svoga Gospodara na taj dan, vidjeti ćete Ga jasno kao što vidite ove (Sunce i Mjesec).”Onda je rekao: “Glasnik će povikati: ‘Neka svako ide sa onim što je obožavao.’ Pa će obožavaoci krsta ići za krstom, obožavaoci kipova će ići za svojim kipovima i obožavaoci svakog božanstva ići će za svojim božanstvom, sve dok ne ostanu oni koji su obožavali Allaha, bilo da su bili pobožni ili suprotno, i nekolicina pripadnika knjige (jevreja i kršćana). Pa će biti doveden Džehennem (Pakao) i biće im učinjen kao fotomorgana. Reći će se jevrejima: ‘Šta ste obožavali?’ Reći će: ‘Obožavali smo Uzejra, božijeg sina.’ Reći će se: ‘Lažete! Allah nema druge niti sina! Šta želite?’ Reći če: ‘Želimo nešto da se napijemo?’ Reći će im se: ‘Pijte!’ i svi će pasti u Dženhennem. Onda će se reći kršćanima: ‘Šta ste obožavali?’ Oni će reći: ‘Obožavali smo Mesiha, božijeg sina.’ Reći će se: ‘Lažete! Allah nema druge niti sina! Šta želite?’ Reći će: ‘Želimo nešto da se napijemo.’ Reći će im se: ‘Pijte!’ i past će u Džehennem. Onda će ostati oni koji su obožavali Allaha, bilo da su bili pobožni ili suprotno. Reći će im se: ‘Šta čekate? Svi su drugi otišli.’ Oni će reći: ‘Odvojeni smo od njih a mi Njega više trebamo danas. Mi smo čuli pozivača koji govori da svako treba da ide za onim što je obožavao, pa mi čekamo svoga Gospodara.’ On će reći: ‘El-Džebbar (tj. Allah) će doći.’ I On će reći: ‘Ja sam vaš Gospodar.’ Oni će reći: ‘Ti jesi naš Gospodar.’ Ali niko neće sa Njim pričati osim poslanici… onda će Mu svaki vjernik pasti na sedždu.” Buharija,6886. Ovi vjernici su stanovnici Dženneta koji se neće ničega bojati niti će za čime tugovati, i u njemu će vječno boraviti.
Nadamo se da je ovo pitanje sada jasno. Za kraj nećemo reći ništa osim što je Allah rekao:
“Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta…” (Prijevod značenja El-Isrā’, 17:15)
Neka je selam na onog ko slijedi uputu.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/4524
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Hidžab je obavezan za sve muslimanke koje su dostigle spolnu zrelost (pubertet). U odgovoru na pitanje 12525 pronaći ćete objašnjenje da je lice avret. Već smo naveli dokaze o obaveznosti pokrivanja lica u pitanjima pod brojevima 21134 i 21536. U odgovoru na pitanje pod brojem 11774 pronaći ćete detaljnje dokaze o obaveznosti hidžaba za sve žene. Opća naredbase  vidi u ajetu, Allah kaže:
“Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se (tj. da se zastru u potpunosti osim očiju da vide put). Tako će se najlakše prepoznati (kao časne žene) pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja El-Ahzāb, 33:59)
Žene muhadžira i ensarija su se pokorile naredbi:
Aiša, radijallahu anha, je rekla: “Allah se smilovao prvim muhadžirkama. Kada je Allah objavio ajet: ‘…i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lice, vrat i grudi). (Prijevod značenja En-Nūr, 24:31)’ pocijepale su svoje haljine i pokrile su svoja lica (akhtemernne) s time.”Buharija, 4480; Ebu Davud, 4102.
Ono što se misli pod akhtemernne je pokrivanje lica, kao što je Hafiz ibn Hadžer rekao u Fethu-l-Bariju, 8/490.
Prenosi od Um Seleme da je rekala: “Kada su riječi (ajet): ‘…i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lice, vrat i grudi) (Prijevod značenja En-Nūr, 24:31)’ bile objavljene, žene ensarija su izašle napolje kao da su vrane na njihovim glavama zbog njihovih ogrtača.” Ebu Davud, 4101; Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahih Ebi Davud.
Bez sumnje mnoge od žena muhadžira i enrasija su bile poznate po tome da su bile lijepe, ali niko nije ni pomislio da se ovaj propis odnosi samo na njih a ne i na ostale.
Ovi hadisi pokazuju da su žene muhadžira i ensarija pokorile naredbi da pokriju lica i da to nisu razumile u kontekstu da je to samo za one koje su lijepe.
Učenjaci su objasnili da je ovaj propis općenit, tj. da se odnosi na sve žene.
U komentaru ajeta ‘neka spuste haljine svoje niza se’ El-Džessas el-Hanefi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Ovaj ajet ukazuje da naređeno mladim djevojkama da pokriju svoje lice pred strancima (onima koji joj nisu mahrem) i da budu čestite kada izlaze napolje, da nebi oni koji imaju bolesna srca dobili neku nadu kada ih vide.”
Ahkamu-l-Kur'an, 5/245.
Ibn Džezi’ el-Kelbi el-Maliki, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Žene arapa su otkrival svoja lica kao što to rade robinje, što je bio poziv muškarcima da ih gledaju. Pa im je Allah naredio da se pokriju sa svojim džilbabima i da njima pokriju i svoja lica.”
Et-Teshil li ‘Ulumi-l-Tenzil, 3/144.
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Nije dozvoljeno za ženu da otkrije svoje lice onda kada je mogu vidjeti oni kojoj joj nisu mahrem. Oni koji imaju vlast moraju naređivati ono što je dobro i zabranjivati ovo zlo i ostala zla. Ko god se ne pokori treba biti kažnjen na način da se toka okani (od ponavljanja činjenja toga).”
Medžmu'u-l-Fetava, 24/382.
Sujti, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Ovaj ajet o hidžabu se odnosi na sve žene i koji ukazuje da im je obaveza da pokriju svoje glave i lica.”
‘Avn el-Me'abud, 11/106.
Također pogledajte pitanje pod brojem 13646.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/47569
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com