Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Sljedbenici mezheba nisu svi isti. Neki od njih su mudžtehidi u okviru svojih mezheba, a neki su sljedbenici (mukallidi) koji ne idu protiv svojih mezheba u bilo kom pogledu.
El-Buvejti, el-Muzeni, en-Nevevi, ibn Hadžer su pratili imama Šafiju, ali su istovremeno i bili mudžetehidi svoga pravca i razlikovali su se od svog imama kada su imali dokaz za to. Slično, Ibn Abdul-Berr je bio malikija, ali se razlikovao od imama Malika ukoliko bi ispravan stav držao neko drugi. Isto se može reći i za hanefijske imame kao što su Ebu Jusuf i Muhammed el-Šejbani, i hanbelijske imame kao što su Kudame i ibn Muflih i drugi.
Činjenica da je student proučavao određeni mezheb, ne znači da on ne može izaći izvan toga ukoliko nađe dokaze na drugom mjestu. Jedini koji se tvrdoglavo drže za određeni mezheb (bez obzira na dokaze) jesu oni kojima manjka vjerske privrženosti i razuma, ili to rade zbog  partijske vezanosti za svoj mezheb.
Savjet vodećih imama studentima jeste da trebaju sticati znanje odakle ga i stiču, i da trebaju zanemariti sve riječi svojih imama koje idu protiv hadisa Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.
Imam Ebu Hanife je rekao: ”Ovo je moje mišljenje, ali ako dođe neko čije je mišljenje bolje od moga, onda to prihvatite.”  Imam Malik je rekao: ”Ja sam samo ljudsko biće, možda sam u pravu, a možda sam u krivu, pa mjerite moje riječi Kur'anom i sunnetom.”  Imam Šafija je rekao : ”Ako je hadis sahih, ona zanemarite moje riječi. Ako vidiš jasan (dobro utvrđen) dokaz, onda je to moje mišljenje.” Imam Ahmed je rekao: ”Ne slijedite mene slijepo, i ne slijedite slijepo ni Malika, Šafiju i es-Sevrija. Uzmi odakle su oni uzeli (misli se na Kur'an i sunnet).” I još je rekao: ”Ne slijedite ljude slijepo kad je u pitanju vaša vjera, jer oni nikada nisu sigurni od pogreške”
Niko nema pravo slijediti slijepo imama i ne prihvatati ništa izuzev njegovih riječi. Umjesto toga on mora prihvatiti sve što je u skladu sa istinom, dolazila ona od njegovog imama ili nekog drugog.
Šejhu-l-islam ibn Tejmijje, kaže:
”Niko ne treba da slijepo slijedi bilo kojeg čovjeka u svemu što on naređuje ili zabranuje ili preporučuje osim Allahovog Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njega. Musliman uvijek  treba uputiti svoja pitanja islamskim učenjacima, slijedeći nekad jednog od njih a nekad drugog. Ako sljedbenik odluči da slijedi stav nekog imama s obzirom na određenu stvar, za koji misli da je bolji za njegove vjerske obaveze, ispravniji i slično tome, to je dozvoljeno prema većini islamskih učenjaka, a ni Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed nisu rekli da je to zabranjeno.”
(Medžmu'u-l-Fetava, 23/382. )
Šejh Sulejman ibn Abdullah, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Umjesto toga, ono što vjernik mora učiniti, ukoliko je shvatio Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, u odnosu na bilo koje pitanje, je da djeluje u skladu sa tim, bez obzira sa kim se ne slaže u tome.  To je ono što su nam naš Gospodar i naš Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, naložili, a svi učenjaci su se jednoglasno složili na tome, osim onih neukih slijepih sljedbenika i onih u kojih su srca tvrda . Takvi ljudi nisu učenjaci.”
(Tayseer al-‘Azeez al-Hameed, 546.)
Na osnovu ovoga, ne postoji ništa loše za muslimana da bude sljedbenik određenog mezheba, ali ako postane jasno da je istina (u vezi sa određenim pitanjem) drugačija od stava tog mezheba, on je dužan da slijedi istinu.
Što se tiče Ibn Hazma, on je bio imam i mudžtehid, i on je smatrao slijepo slijeđenje haramom. Nije bio sljedbenik niti jednog od imama, ni imama Ahmeda niti bilo kojeg drugog imama. Umjesto toga on je bio imam zahirija tokom svog vremena i do sada. Možda stav da je bio sljedbenik imama Ahmeda (ako je to istina) je u vezi sa pitanjima akide i tevhida, iako je on imao različita mišljenja i nemarne stavove u vezi sa pitanjima Allahovih imena i svojstava.
Pogledaj njegovu biografiju u Sijer ea’lam en-Nubela, 18/184-212
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/23280
Prevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Najmanja vrijednost mehra je pojašnjena u predaji kod Muslima od Sehla b. Sa’da es-Sa’idija, radijallahu anhu, da je rekao: „Došla je neka žena Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: ‘Allahov Poslaniče, došla sam da ti poklonim sebe.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ju je pogledao, pa je zadržao pogled na njoj i usmjerio ga, a potom je spustio glavu, pa kada je žena vidjela da nije ništa u vezi s njom odlučio, sjela je. Ustao je jedan od njegovih ashaba i rekao: ‘Allahov Poslaniče, ako ti nemaš za njom potrebu, udaj je za mene. Poslanik je rekao je: ‘Imaš li išta (da joj daš kao vjenčani dar)?’, a čovjek je: ‘Nemam, tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče.’ Poslanik je rekao: ‘Idi svojima i vidi da li ćeš nešto naći.’ Čovjek je otišao, pa se vratio i rekao: ‘Allaha mi, ne nađoh ništa.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Potraži, makar željezni prsten.’ Otišao je, potom se vratio i rekao: ‘Nema, Allaha mi, Allahov Poslaniče, ni željeznog prstena, ali evo moj ogrtač.’ Rekao je Sehl: ‘Imetak mu je odjeća, pa njoj pripada polovina.’ Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Šta će uraditi sa tvojim ogrtačem? Ako ga obučeš ti, ona neće imati šta obući, a ako ga obuče ona, ti nećeš imati šta obući.’ Pa je sjeo čovjek i ostao dugo dok se nije odužilo njegovo sjedenje, pa je ustao, pa kada ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio da odlazi, naredio je pa su ga zovnuli. Kada je došao, rekao je: ‘Koliko znaš Kur’ana?’ Rekao je: ‘Znam tu i tu suru i tu i tu suru’, pa ih je nabrojao. Rekao je: ‘Učiš li ih napamet?’ Rekao je: ‘Da’, a Poslanik je rekao: ‘Idi, dajem ti je za ono što znaš od Kur’ana.’ Muttefekun alejhi, a citat je Muslimov, a u jednom rivajetu stoji da je rekao: „Idi, oženio sam te njome, pa je poduči Kur’anu.“
Ova predaja dokazuje da je dozvoljeno da mehr bude nešto malo ili sve ono što se smatra kao imetak, ako se obje strane slažu, jer je željezni prsten veoma mal. Ovo je stav šafija i stav većina učenjaka od selefa (prvih generacija op. pre.) i halefa (oni koju su došli poslije njih op. pre.). Ovo je takođe stav Rabije, Ebu-l-Zinada, Ibn Ebi-d-Dunje, Jahje ibn Sa'ida, Ibn Ebi Lejle, Davuda, fakiha koji su bili muhaddisi i Ibn Wehba od malikija. To je takođe bio stav učenjaka Hidžaza, Basre, Kufe i Sirije, i ostalih, da je dozvoljeno da bude mehr ono na čemu se obje strane dogovore, bilo malo ili puno, kao bič, par cipela ili željezni prsten, itd.
Što se tiče mehra majki vjernika:
Muslim prenosi u sahihu (br. 1426) da je Ebu Seleme ibn Abdurahman rekao: “Pitao sam Aišu ženu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koliki je bio mehr koji joj je dao Poslanik. Ona je reka: ‘Mehr žena poslanika je dio dvanest ukajja i jedan neš (mjere op. pre.)’ On je rekao: ‘Koliko je neš?’ Kaže da je odgovorila da je to pola ukajje. To je sve pet stotina dirhema. To je mehr koji su dobile žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”
Učenjak Ibn Haldun je rekao:
“Koncenzus svih učenjaka i prvih generacija od ashaba i tabi'ina je bio to da je šerijatski dirhem ono koliko deset tih dirhema teže sedam miskala (mjera op. pre.) zlata. Ukajja je četrdeset ovakvih dirhema, na osnovu toga ona je sedam od deset dijelova dinara… Na ovim vrijednostima se učenjaci jednoglasno slažu.”
Mukaddimeh Ibn Haldun, 263.
Na osovu toga, težina dirhema u gramima je 2,975 grama.
Tako da je mehr žena Poslanika, sallallahu aejhi ve sellem, iznosio 500 x 2,975 = 1487,5 grama srebra.
Cijena jednog grama čistog, neobrađenog sreba je oko jedan rijal, tako da je mehr iznosio oko 1487,5 rijala.
U američkim dolarima to bi iznosilo oko $396.7 (oko 573.33 KM op. pre.).
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/3119
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Imam Ibn Kesir, rahimehullahu te'ala, je rekao u svome tefsiru (1/256, verzija verifikovana od šejha Ebu Ishaka el-Huvejnija), komentirajući ajet (prijevod značenja): ” I pouči On Adema nazivima svih stvari…” [El-Bekare 2:31]
“Ispravno je da ga je podučio nazivima svih stvari, kako se zovu, i njihovim svojstvima, od najviših do najnižih. Buharija je rekao u svome sahihu u komentaru ovog ajeta u poglavlju o tefsiru u svome sahihu, a Ibn Kesir spominje Buharijin sened od Enesa, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: ‘Vjernici će biti okupljeni na Sudnjem danu i reći će:'Hajdemo da pitamo nekoga da se za nas zauzima kod našeg Gospodara.’ Otići će do Adema, pa će reći: ‘Ti si otac svih ljudi. Allah te stvorio svojom rukom, i naredio je melecima da ti učine sedždu, i naučio te imenima svih stvari…’ ‘ Ovo podrazumijeva da ga je Allah naučio imenima svih stvorenih stvari, a zato je onda i rekao (prijevod značenja): ‘a onda ih predoči melekima…’ [El-Bekare 2:31] – tj. stvari kojima je podučio Adema.”
Hafiz Ibn Hadžer pobrojao je razna mišljenja o ovome u svome el-Fethu-l-Bariju (8/10), gdje je rekao:“Potoji razilaženje o značenju riječi ‘nazivima’. Neki kažu da se odnosi na imena njegovih potomaka, ili imena meleka, ili imena različitih vrsta – bez detaljisanja, ili imena svega na Zemlji, ili imena svih stvari,  čak  i pladanj.”
Imam Eš-Ševkani je rekao u svome Fethu-l-Kadiru (1/64): ” ‘Nazivima’ su rječice ili izrazi, i ono na što se misli su imena stvari kojim ga je Allah podučio – nazivima njihovim. Ovo je mišljenje većine učenjaka, i ovo je stvarno značenje riječi ism (ime). Ovo je potvrđeno riječju ‘svim’ (svim imenima), što podrazumijeva da ga je podučio svim imenima i nije izostavio ništa, bez obzira šta to bilo.”
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/4622
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com