Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Mnoge nemuslimane odvraća od islama ono što vide kod muslimana od loših postupaka i iskrivljenog vjerovanja
Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu. „Što se tiče nemuslimana, mi ih savjetujemo da pogledaju i prouče islamska učenja, propise, mudrosti, njihovu saglasnost sa prirodom čovjeka i težnju ka popravljanju i unapređivanju; a da ne gledaju u postupke muslimana. A potom im se kaže: „Ovo je islam, njegovviše
Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu.
„Što se tiče nemuslimana, mi ih savjetujemo da pogledaju i prouče islamska učenja, propise, mudrosti, njihovu saglasnost sa prirodom čovjeka i težnju ka popravljanju i unapređivanju; a da ne gledaju u postupke muslimana. A potom im se kaže: „Ovo je islam, njegovi propisi, obredi i svetosti. A dočim oni od muslimana, koji ne primjenjuju islam u svakodnevnom životu, ili čiji postupci nisu u skladu sa šerijatom1, pa u njih i njihove postupke se ne gleda jer nisu mjerilo ispravnosti.“
A muslimane savjetujemo da se boje Allaha, azze ve dželle, po pitanju sebe i svoje vjere, i da Ga obožavaju samo onako kako im je naredio; tako da prikažu islam na jedan lijep i dostojan način kroz prizmu izvršavanja propisanih ibadeta2, i lijepog ophođenja sa drugim. I nema sumnje da među muslimanima ima takvih koji svojim ružnim postupcima islam prikazuju na jedan nimalo lijep način. Tim i takvim treba uskratiti njihova prava, primorati ih na pridržavanje onoga što su zanemarili od ugovora, omalovažavati ih, i ne treba im posvećivati nikakvu pažnju. A od Allaha tražimo uputu za sve.“ – Kraj citata.
Uvaženi šejh Ibn Usejmin, rahimehullah.
„Odgovori na aktuelna pitanja“ (1/31-32.)
fusnota:
1 Allahov zakon koji je propisao za svoje robove obavezujući ih da po njemu žive i postupaju. (op. prev.)
Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Damir Selimović
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/577966/
Da li je dozvoljeno davati kurbansko meso komšijama koji nisu muslimani?
Sva zahvala pripada Allahu. Nema smetnje u davanju kurbanskog mesa nemuslimanima, a posebno ako se radi o rođacima, komšijama i siromašnim. Na to ukazuje govor Allaha Uzvišenog: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vasviše
Sva zahvala pripada Allahu.
Nema smetnje u davanju kurbanskog mesa nemuslimanima, a posebno ako se radi o rođacima, komšijama i siromašnim.
Na to ukazuje govor Allaha Uzvišenog: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični“ (Mumtehina 8.). A davanje kurbanskog mesa je od dobročinstva koje je nam je Allah dozvolio.
Od Mudžahida se prenosi da je rekao: „Zaklana je ovca u porodici Abdullaha ibn Amra (u njegovoj porodici), pa im se obratio govoreći (pa kad je došao reče): ‘Hoćete li pokloniti našem komšiji jevreju? Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem da kaže: ‘Džibril mi je neprestano oporučivao pravo komšije, tako da sam pomislio da će ga učiniti naslijednikom.'“1
Ibnu Kudame je rekao: „Dozvoljeno je kurbanskim mesom nahraniti nemuslimana(…), jer je to od dobrovoljne sadake, te je stoga ono dozvoljeno nemuslimanu štićeniku islamske države, i zarobljeniku, kao što im je dozvoljeno i ostalo od dobrovoljne sadake.“2
A u fetvama Stalne komisije za fetve stoji: „Dozvoljeno je hranjenje kurbanskim mesom nemuslimana sa kojim imamo sporazum i zarobljenika, i dozvoljeno ga je davati nemuslimanu zbog njegovog siromaštva, ili održavanja rodbinske veze, ili komšijskog odnosa, ili njegovog pridobijanja; zbog općenitosti govora Allaha Uzvišenog: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični“ (Mumtehina 8.); i zato što je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, naredio Esmi bint Ebi Bekr, neka je Allah sa njima zadovoljan, da održava vezu sa majkom mnogoboškinjom i da je materijalno pomaže u vremenu primirja.“
Ibn Baz, Allah mu se smilovao, kaže: „Dozvoljeno je davanje kurbanskog mesa i općenito sadake nemuslimanu sa kojim nismo u ratu, poput onog sa kojim imamo sporazum, ili onoga koji nam se predao tražeći sigurnost i zaštitu.“3
Pogledaj odgovor na pitanje br. 36376.
A Allah najbolje zna.
fusnote:
1 Vidjeti: Propisi vezani za odnos prema nemuslimanima. http://www.islamhouse.com/438451/bs/bs/books/Propisi_vezani_za_odnos_prema_nemuslimanima
2 Bilježi ga Tirmizi pod brojem 1943, a vjerodostojnim ga je ocijenio Albani.
3 El-Mugni 9/450.
4 Zbirka fetvi od Ibn Baza 48/18.
Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Damir Selimović
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/
Stav muslimana spram nasilja i šta da čini kada nevjernici napadaju muslimansku zajednicu?
Hvala Allahu i neka su blagoslov i mir na Poslanika, Muhammeda, a zatim: Prvo: Čuli smo za mnoge nedaće koje pogađaju muslimane u nemuslimanskim državama gdje bivaju vrijeđani, izbacivani sa posla zbog djela koja nisu uradili. Takvo ophođenje od strane nevjernika nije imalo čudno jer su oni poznativiše
Hvala Allahu i neka su blagoslov i mir na Poslanika, Muhammeda, a zatim:
Prvo: Čuli smo za mnoge nedaće koje pogađaju muslimane u nemuslimanskim državama gdje bivaju vrijeđani, izbacivani sa posla zbog djela koja nisu uradili. Takvo ophođenje od strane nevjernika nije imalo čudno jer su oni poznati po svojoj nepravdni, a sebe nazivaju pobornicima pravde i slobode.
Kakav je to grijeh žene koja poulici hoda pokrivena? Kakav je to grijeh počinio čovjek koji ide u džamiju, kako bi obavio namaz, a ne radi toga da sije nered po Zemlji? Kakav su to grijeh počinili radnik koji odlazi na svoje radno mjesto, učenik koji ide na fakultet ili učenica koja ide u školu, a ne s ciljem rušenja i uništavanja?
Kada bi zapadni čovjek bio pravedan, stao bi u odbranu onih koji se napadaju i uznemiravaju, no međutim, onaj ko se ne boji Allaha može da uradi svašta i od takvog se može svašta očekivati.
Najmanje što muslimani trpe jesu psovke i vrijeđanja. Allah Uzvišeni veli: Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali pa tako trebaju postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.(Alu Imran, 186.)
Drugo: Obaveza je muslimana da zauzmu jasan stav po pitanju onoga što islam propagira kada je riječ o odnosu spram nanošenja štete, ubistava. Svima koji nisu muslimani jasno poručujemo: Islam zabranjuje nanošenje štete nevinim ljudima, njihovom tijelu, imetku i časti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Šteta se ne smije nanositi ni sebi, a ni drugome.“
Dakle, nije dozvoljeno ubiti muslimana koji je u savezu ili ima ugovor sa nekim od muslimana, i ne samo da ga nije dozvoljeno ubiti nego je dobročinstvo prema njemu dio naše vjere, pogotovo ako se želi pridobiti za islam.
Uzvišeni veli: Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone -Allah, zaista, voli one koji su pravični. (El-Mumtehina, 8.)
Čak ni u ratu nije dozvoljeno ciljano ubijati djecu i žene nemuslimana, sve dok oni na nas ne podignu oružje ili dok ne budu od onih koji pomažu prolijevanje muslimanske krvi.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vojsci muslimana koja je išla u boj, kazao: „Krenite u ime Allaha, s Njegovom pomoći i u vjeri Njegovog Poslanika. Ne ubijajte starce, djecu niti žene. Popravljajte i činite dobročinstvo jer Allah voli dobočinitelje.“1
Ovu predaju potvrđuje i izreka Ebu Bekra koju je uputio svome vojskovođi: „Ja te savjetujem sa deset stvari: ‘Nemoj da ubijaš žene, djecu, starce, nemoj da sječeš drvo koje plodove donosi…“2
Što se tiče nevjernika kojima muslimani mogu donositi štetu i protiv kojih se mogu boriti, to su oni nevjernici koji se bore protiv muslimana, izgone ih iz njihovih domova i pomažu druge prilikom toga, te stoje na putu širenja islama i od njega odvraćaju. O njima Uzvišeni veli: Ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi čine nepravdu.(El-Mumtehina, 9.)
Protiv takvih se muslimani trebaju boriti ako su u mogućnosti i u slučaju da od takve borbe muslimani imaju korist. Ono što se može ostvariti na lijep i blag način, neispravno je da se ka ostvarenju toga ide putem žestine i sile.
Korištenje sile biva samo u nužnim situacija kada nema drugog izlaza i upotreba sile je zadnji lijek kojeg muslimani trebaju uzeti. Sila ne treba da bude početna tačka sa koje muslimani kreću u svome ophođenju sa nevjernicima.. Za upotrebu sile treba postojati opravdan razlog poput toga da nevjernici ubijaju muslimane, pomažu protiv muslimana, odvraćaju od puta islama, i zabranjuju sprovođenje Allahove riječi na Zemlji.
Zatim, podsjećamo sve nevjernike na stravične događaje koji su se odvijali i odvijaju se još uvijek širom zemaljskekugle, Bosni, Kosovu, Čečeniji, Palestini, Kašmiru, a u kojima učestvuju ili ih pomažu mnogi jevreji i kršćani i dr.
Pitamo ih: Da li je muslimanska krv jeftinija od krvi drugih i je li to za muslimanima nema ko plakati, a za nemuslimanima ima?
Zatim, kada su kršćani pobili veliki broj muslimana u Bosni i na Kosovu, oko dvije stotinehiljadanjih, dodajući tome veliki broj ranjenih, silovanih i druge štete koje su im nanijete, da li su muslimani na zapadu pokretali kampanje i borili se protiv kršćana u tim zemljama, ubijali ih, rušili njihove bogomolje? Na šta sve ovo ukazuje?
Sva ova pojašnjenja od strane muslimana, upućena nemuslimanima su važna iz razloga što predstavljaju jasan argument protiv nevjernika i to je ono što Uzvišeni Allah želi, zatim iz razloga što postoji mogućnost da ih razumni i pravedni nevjernici prihvate, te iz razloga što musliman ne smije da ostane optužen za nešto, a da to ne pojasni, jer ukoliko se ne ogradi od toga, slika muslimana ostaje iskrivljena što uzrokuje još veću nepravdu.
Treće:Dozvoljeno je muslimanu da klanja kod kuće i da ne ide u džamiju u slučaju kada mu prijeti opasnost i kada nije siguran. Ne treba ostavljati namaz u džematu i džumu samo zbog preptostavki da se nešto loše može desiti, nego u tom slučaju treba dobro provjeriti i uvjeriti se da je to baš tako. Ukoliko se to uvrdi onda se može izostaviti namaz u džematu.
Po ovom pitanju prenosi se govor Ibn Kudame u kojem stoji: „Za ostavljanje džemata i džume opravdani su razlozi bolest i strah, i ovo je stav svih učenjaka. Prenosi se od Ibn Abbasa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘Ko čuje ezan, a ne odazove mu se, namaz mu neće biti primljen, osim ako bude imao opravdan razlog.’ Upitali su: ‘A koji je to opravdan razlog?’ Odgovorio je: ‘Strah i bolest.'“3
Bilal, radijallahu anhu, bi proučio ezan, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi mu se odazvao i pored toga što je bio bolestan i govorio bi: „Recite Ebu Bekru neka predvodi ljude u namazu.”4
Postoje tri vrste straha: strah za sebe, strah za imetak, i strah za porodicu.
Prva vrsta je kada se boji da ga vladar ne uhapsi, ili se boji neprijatelja, kradljivca, zvijeri, poplave, i sl.
Druga vrsta je kada se boji da mu vladar ili lopovi ne uzurpiraju i ukradu imetak ili se boji da mu kuća ne bude opljačkana, spaljena i sl. Sve je ovo opravdanje za nedolazak u džemat i džumu.
Treća vrsta straha je kada se boji da ne izgubi nekog iz obitelji i sl.Sve su ovo opravdanja za izostavljanje namaza u džematu i džume i ovo je stav Ataa, Hasana Basrija, Evzaija, Šafije i ne znamo da po ovom pitanju ima razilaženja.“
Šejh Ibn Baz je upitan o propisu kada čovjek izostavlja namaz u džematu jer se plaši za svoju ženu, pa je odgovorio: „Ako se tvoja supruga boji neke opasnosti i nije sigurna, onda je to opravdanje da možeš obavljati namaz u kući.“ Također veli: „Ako tvoja supruga nije sigurna i mjesto u kojem se nalazite nije sigurno, onda nije sporno da klanjaš kod kuće, jer je to šerijatskoopravdanje.“6
-Što se tiče žene muslimanke njoj je propisano da ostane u kući i da ne izlazi vani izlažući se time opasnosti koja vreba, a njena rodbina treba da joj pomaže u izvršavanju obaveza koje ima, kako ne bi bila prisiljena da izađe, jer se izvršavajući tuđe obaveze i potrebe stiče veliki sevap i nagrada.
Nije problematično da čovjek ostavi odjeću koju je navikao oblačiti7 i da obuče odjeću koja se većinom oblači u tim zemljama8, posebno ako se radi o vremenu kada muslimanima prijeti opasnost od uznemirivanja i protjerivanja.
Ibn Tejmijje veli: „Kada musliman boravi u državi koja ratuje protiv muslimana ili u državi koja ne ratuje, ali je nemuslimanska, onda mu nije obaveza da se razlikuje od njih po vanjštini, jer time se čuva štete koju mu mogu nanijeti. Čak mu je nekad pohvalno ili obavezno da što se tiče vanjštine bude kao oni, ako u tome postoji neka korist za vjeru, poput toga da se pozovu u vjeru ili se steknu određene informacije koje koriste muslimanima, ilise odagnava određena šteta od muslimana, i druge koristi koje muslimani mogu imati.“ (Iktidaus-sirati-l-mustekim, str. 176.)
Treba naglasiti da je obavezno da se govor Ibn Tejmijje razumije na ispravan način, jer on govori o posebnim stanjima ili stanjimanužde, a ne da se muslimani potpuno utope u praksu nevjernika, pijući alkohol, čineći blud, puštajući svoju djecu u crkve, gubeći time svoj islamski identitet. Ibn Tejmijje ovim govorom cilja da je muslimani dozvoljeno ostaviti odjeću koja je posebna za muslimane i da je dozvoljeno korisiti odjeću koja preovladava u nemuslimanskim zemljama, kako bi se time sačuvali zla koje im prijeti, posebno ako je ambijent u kojem žive napadački i protiv muslimana kao što je to spomenuto u pitanju.
Možda će ovi događaji biti uzrokom da muslimani koji žive u nemuslimanskim državama bez ikakve šerijatski opravdane prepreke razmisle o svome povratku u muslimanske zemlje.
Molimo Allaha da nas, a i ostale muslimane sačuva od svakog zla i nepravde, i da nas uputi na Pravi put.I neka su mir i blagoslov na Muhammeda, našeg Vjerovjesnika.
Muhammed Salih El-Munedždžid.
fusnote:
1Hadis bilježi Ebu Davud, br. 2614., a u lancu prenosilaca ovog hadisa se nalazi Halid b. Fezr o kojem Ibn Hadžer u Takribu veli da se njegovi hadisi prihvataju ako pored njega još neko prenosi isti hadis.
2El-Muvetta, br. 982., poglavlje o džihadu.
3Hadis bilježi Ebu Davud, 1/ 130., a ovu verziju je šejh Albani ocijenio slabom, dok je verziju koja stoji kod Ibn Madže, br. 793., ocijenio vjerodostojnom, a ta verzija glasi: „Ko čuje poziv, a ne odazove mu se nema mu namaza osim sa opravdanjem.“ Vidjeti: El-Irva, 2/337.
4Buhari, 633., i Muslim, br. 418.
5El-Mugni, 2/376.
6Medžmu'u fetava semahati-š-šejhi Ibn Baz, 12/42.
7Poput arapske ili pakistanske nošnje kod muškaraca. (op. rev.)
8Poput odijela, trenerke i tome slično. (op. rev.)
http://www.islamqa.info
Vidi manjePrijevod:Senad Muhić
Revizija:Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601959/
Koji je propis korištenja misvaka za vrijemeposta i gutanja pljuvačke nakon upotrebe misvaka?
Zahvala pripada Allahu; Misvak je poželjno koristiti u svakom trenutku, u toku posta i mimo posta, i na početku i na kraju dana, a dokaz za to je govor Allahova Poslanika salallahu alejhi ve sellem: 1 –Buharija(br. 887.) prenosiodEbu-Hurejre da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao:više
Zahvala pripada Allahu;
Misvak je poželjno koristiti u svakom trenutku, u toku posta i mimo posta, i na početku i na kraju dana, a dokaz za to je govor Allahova Poslanika salallahu alejhi ve sellem:
1 –Buharija(br. 887.) prenosiodEbu-Hurejre da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: „Da se ne bojim da ću otežati svome Ummetu, naredio bihim upotrebu misvaka sasvakimnamazom!“
2–En-Nesa’iprenosi od Aiše,radijallahu anha,da je Allahov Poslanik,salallahu alejhi ve sellem,rekao: „Misvak čistiusta i Gospodar je njime zadovoljan.“ Bilježi ga En-Nesai, a vjerodostojim ga ocjenjuje El-Albani u djelu Sahihu-n-Nesa’i.
Ovi hadisi ukazuju na poželjnost upotrebe misvaka u svim trenucima, a Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem,nije zabranio njegovu upotrebu za vrijeme posta, naprotiv ovi hadisi obuhvataju njegovu općenitu upotrebuza vrijeme posta i mimo posta.
Dozvoljeno je progutati pljuvačku koja nastane nakon upotrebe misvaka, osim ako suu ustima ostalidijelovi misvaka koji nastali prilikom njegove upotrebe.To će da ispljune, a zatim proguta pljuvačku. Kao što je postaču dozvoljeno da abdesti i odstrani vodu iz svojih usta, zatim proguta pljuvačku i ne obavezuje ga da suši usta nakon ispiranja.
Prenosi se od imama En-Nevevija da je rekao u El-Medžmu’(6/327.): „El-Mutevelliidrugikažu: ’Kada postač ispire usta, obavezan je da ispljune tu vodu, a ne da osuši usta krpom ili nečim sličnim bez razilaženja.“
El-Buhari, rahimehullah, je rekao: „Poglavlje o vlažnom i suhom misvaku za postača(…) Ebu-Hurejre prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ’Da neću otežati svome Ummetu, naredio bih im upotrebu misvaka kod svakog abdesta.’, i nije razdvojio između postača i nepostača. Aiša prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Misvak čisti usta i Gospodar je zadovoljan da se upotrebljava.'’Ata’ i Katade kažu: ‘Progutaće njegovu pljuvačku.'“
Rekao je hafiz Ibn-Hadžer El-’Askalani u Fethu-l-Bariju:„Ovim naslovom je(Buharija) odgovorio onome ko mrzi da postač koristi vlažni misvak. (…) Već smo spomenuli Ibn-Sirinovo poređenje vlažnog misvaka sa vodom kojom se ispiraju usta. (…) (Buharijine riječi:) ’I nije razdvojio između postača i nepostača.’, tj. i nije razdvojio između vlažnog i suhog misvaka. Ovom konstatacijom postaje jasan sklad između svega što je naveo u ovom pogavlju i naslova. Sve to spaja hadis kojeg prenosi Ebu-Hurejre: ’…naredio bih im da koriste misvak kod svakog abdesta.’ On iziskuje dozvoljenost korišćenja misvaka u svakom vremenu i u svakom stanju. (Zatim kaže Buhari:) ’Kažu ’Ata’ i Kadate: ’Progutaće svoju pljuvačku.’’, i ovaj govor odgovara naslovu s aspekta toga da je ono čega se najviše pribojava pri upotrebi vlažnog misvaka jeste ono što seistopi od misvaka u ustima, što je poput vode kojom se ispiraju usta, pa kada to čovjek izbaci iz usta, ne šteti mu da proguta svoju pljuvačku.“ Kraj govora hafiza Ibn-Hadžera sažeto.
Rekao je šejh El-Usejmin:„Ispravno mišljenje o korištenju misvaka za postača jeste da je dozvoljeno koristiti ga i na početku i na kraju dana.“ Fetava erkanil-islam, 468.„
Sunnet je koristiti misvak postaču cijeli dan i ako bi bio vlažan.Ako bi se upotrebljavao misvak i osjetilopečenjeili neki drugi okuszbogsokamisvaka, pa to proguta ili izvadi misvak na kojem je pljuvačka, pa ga vratiu usta i proguta pljuvačku, to mu nešteti.“ El-Fetavaes-Sa’dijje, 245.„Klonit će se onoga što u sebi sadrži materiju koja se otapa, poput zelenog misvaka, ili misvaka kojem je dodata neka aroma, poput arome limuna i mente. Ispljunuće ostatke misvaka iz usta, i nije dozvoljeno namjerno ih progutati. Ako bi ih nenamjerno progutao, ništa nije dužan.“ Seb’une mes’eleten fis-salah.
A Allah najbolje zna.
Muhammed Salih el-Munedždžid
Prijevod:Ervin Sinanović
Revizija:Begija Sinanović, Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/720530/
Vidi manjeDa li su korisniji medicinski lijekovi ili učenje rukje
Hvala Allahu Nema sumnje da čovjeka pogađaju duševne bolesti poput brige za budućnošću, tuge za prošlošću, te da je ova vrsta bolesti opasnije od tjelesnih i fizičkih bolesti. Liječenje duševnih bolesti terapijama koje je propisao šerijat, tj. rukjom, je uspješnije nego liječenje medicinskim putem.više
Hvala Allahu
Nema sumnje da čovjeka pogađaju duševne bolesti poput brige za budućnošću, tuge za prošlošću, te da je ova vrsta bolesti opasnije od tjelesnih i fizičkih bolesti.
Liječenje duševnih bolesti terapijama koje je propisao šerijat, tj. rukjom, je uspješnije nego liječenje medicinskim putem.
Neki od tih lijekova navode se u hadisu Ibn Mes'uda: „Kad god jednog roba zadesi tuga ili briga pa on kaže: ‘Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba i sin Tvoje robinje, moja glava je u Tvojoj ruci1, Tvoja odredba se nadamnom sprovodi, i tvoj sud prema meni je pravedan! Ja Te molim svakim Tvojim imenom kojim Si sam Sebe nazvao, ili Si njime podučio nekog od Svojih stvorenja, ili Si ga objavio u Svojoj Knjizi, ili Si ga ostavio u gajbu –nepoznatom kod Sebe, molim Te da Kur'an učiniš proljećem srcamog, svjetlom prsa mojih, prekrivačem tuge moje i odagnačem brige moje.’, Allah će mu dati izlaz.“
Ova dova je jedna od terapija koju je šerijat propisao.
Također i dova: „Nema boga osim Tebe, slavljen Si, ja sam prema sebi nepravedan bio.“Ko želi više informacija po ovom pitanju, može da pogleda knjige poput: El-Vabilu-s-Sajjibod Ibn Kajjima El-Dževzijje, El-Kelimu-t-Tajjibod Ibn Tejmijje, El-Ezkarod Nevevijja, Zadu-l-Me'adod Ibn Kajjima El-Dževzijje.
Međutim, kada vjerovanje oslabi, oslabi i djelovanje ove terapije na dušu, pa su ljudi počeli da se oslanjanju na medicinu više nego što se oslanjanju na lijek koji nudi islam.
Kada vjerovanje ojača, onda i djelovanje terapije koja je propisana islamom ima poptuniji uticaj i ne samo to, nego ta terapija dosta brže djeluje nego što djeluju lijekovi.
Svima nam je poznata priča o grupi koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u izvidnicu. Htjeli su da se odmore kod jednog plemena, ali ih oni nisu ugostili. Allah je dao da poglavara tog plemena ujede zmija. Tada su stanovnici tog mjesta kazali: „Idite kod tih ljudi koji se tu odmaraju i pitajte ih imaju li nekoga ko zna da uči.“ Ashabi su im kazali: „Nećemo učiti vašem poglavaru, dok nam ne dadnete toliko i toliko ovaca.“ Oni su kazali da to nije problem, pa je jedan od ashaba otišao i učio tom kojeg je zmija ujela.
Učio mu je suru El-Fatiha, pa je ovaj ustao kao da je pušten sa užeta.
Ovako je djelovala sura El-Fatiha jer je proučena iz srca punog vjerovanja.
Nakon što se ova izvidnica vratila, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tog čovjeka upitao: „A odakle znaš da je ova sura lijek?“
Ali, u našem vremenu je vjera kod ljudi oslabila, te su se ljudi počeli oslanjati i uzdati samo u ono što vide.
Na drugoj strani postoje ljudi koji se igraju sa umovima ljudi koji se smatraju dobrim učačima, međutim, oni samo uzimaju imetak ljudi na neispravan i nedozvoljen način.
Ljudi su između dvoga: onih koji su otišli u jednu krajnost i smatraju da učenje nema nikakvog uticaja i onih koji su otišli u drugu krajnost poigravajući se sa ljudskim razumima, učeći nešto što je čista varka i laž.
Između ove dvije krajnosti postoji srednjiput.2
Korištenje lijekova za fizičke bolesti ne isključuje mogućnost korištenja i terapija propisanih islamom poput učenja Kur'ana, dova i sl. I jedno i drugo je moguće praktikovati, kao što je to činio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je kazao: „Trudi se da radiš ono što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i ne malaksaj.“
Također je kazao: „O Allahovi robovi, koristite lijek, ali se ne liječite sa nečim što je zabranjeno.“
fusnote:
1Tj. moj život je podređenTvojoj volji i Ti njime upravljaš. (op. rev.)
2Ibn Usejmin, Fetava Islamijje, 4/465-466.
Šejh Muhammed Salih El-Munedždžid.
Prijevod:Senad Muhić
Revizija:Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/721296/
Vidi manjePropis sjedenja s onim koji ne obavlja namaz, negira hidžab i ismijava se sa Aišom
Zahvala pripada Allahu, Prvo: Ove stvari o kojima pitaš i kažeš da ih dotična osoba čini su kufr (nevjerstvo), otpadništvo od vjere, i zaista se čudimo da se takav uopšte pripisuje islamu, a njegovo stanje je kako navodiš. Ostavljanje namaza je veliki kufr i to je potvrđeno Kurˊanom, Sunnetom i koncviše
Zahvala pripada Allahu,
Prvo:
Ove stvari o kojima pitaš i kažeš da ih dotična
osoba čini su kufr (nevjerstvo), otpadništvo od vjere, i
zaista se čudimo da se takav uopšte pripisuje islamu, a
njegovo stanje je kako navodiš. Ostavljanje namaza je
veliki kufr i to je potvrđeno Kurˊanom, Sunnetom i
koncezusom ashaba, Allah bio njima zadovoljan.
Što se tiče hidžaba za žene:
Ako s tim misli na pokrivanje lica žene (nikab),
islamski učenjaci su se oko njegovog propisa razišli, a
4
najispravnije je da je vadžib (obaveza) svim ženama, a ne
samo ženama Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Rekao je Šejh Salih ibn Fevzan el-Fevzan, Allah ga
sačuvao: „Što se tiče nikaba: Pokrivanje lica žene je
vadžib (obaveza), kao što je ispravnije između dva stava
učenjaka, i to potvrđuju ispravni dokazi, radi riječi
Uzvišenog: I neka vela svoja spuste na grudi svoje. (Sura
En-Nur, 31.), te radi riječi Uzvišenog upućenih ženama
Vjerovjesnika, neka je Allahov salavat i selam ne njega,:
A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora.
To je čistije i za vaša i za njihova srca. (Sura El-Ahzab,
53.).
A to što je govor upućen ženama Vjerovjesnika,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, ne sprečava da obuhvati i
druge žene muslimanke, jer je to obrazložio s opštom
koristi, kada je rekao: To je čistije i za vaša i za njihova
srca. (Sura El-Ahzab, 53.). Tako da je ta korist opšteg
karaktera, i kako obuhvata žene Vjerovjesnika, neka je
Allahov savat i selam na njega, tako obuhvata i ostale
žene, jer čistoća se zahtijeva od svih njih, radi govora
Uzvišenog u drugom ajetu: O Vjerovjesniče, reci ženama
svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste
haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa
neće napastvovane biti. (Sura El-Ahzab 59.)“1
1
Iz odabranih fetvi šejha Fevzana 4/242-243., pitanje pod br. 250,
a radi veće koristi pogledati pitanje pod br. 11774.
5
A ako pod hidžabom misli na pokrivanje glave
(kose i vrata): po tom pitanju nema razilazenja kod
učenjaka (o obavezi toga).
Međutim, njegovo negiranje bilo koje od ove
dvije vrste pokrivanja, te njegovo ismijavanje s njima
jeste otpadništvo od vjere, jer himar (pokrivanje cijelog
tijela žene), iako neki učenjaci smatraju da nije obavezan,
on je ipak propisan u šerijatu, te je od propisa vjere, tako
da je njegovo negiranje i ismijavanje s njim nevjerstvo
koje izvodi iz vjere (islama).
A nakon toga, nije na ovom otpadniku da se
ismijava s majkom mumina (pravovjernih) Ãišom, Allah
bio s njom zadovoljan, osim da bi izbacio na vidjelo ono
što nosi u svom srcu od nifaka (licemjerja) i otpadništva,
jer je Ãiša majka vjernika, supruga Vjerovjesnika,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, i bila je pohvaljena (tj.
otklonjena od nje svaka sumnja u bilo kakvu mahanu) od
strane Allaha u ajetima koji će se čitati do Sudnjega dana.
Onaj koji bi se ismijavao s njom, onda se takav ismijava i
s njezinim mužem, tj. s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi
ve sellem, a onaj koji bi rekao da ona nije majka
pravovjernih, pa takav bi sam sebe okarekterisao da nije
od njih, a njoj ne bi ništa naškodio.
Drugo:
Ako bi stanje ovog bližnjeg zaista bilo ovako,
onda treba znati da čini djela koja izvode iz vjere, pa bi
trebao da se pokaje Allahu i vrati svojoj vjeri, jer u
6
slučaju da sretne Allaha s ovim stvarima, sreo bi ga a da
nije od pripadnika islamu.
A što se tiče vaše obaveze, nakon što ste ga
opominjali, na vama je da se klonite sjedenja s njim,
upozoravate na njega, osim ako bi neko htio sjediti s njim
od onih koji posjeduju dovoljno znanja, kako bi otklonili
od njega kufr (nevjerstvo), ili da upozore one koje sjede s
njim na njegovo zlo.
Što se tiče održavanja rodbinskih veza s njim, to
nije obaveza, naprotiv, nije nam dozvoljeno da mu
otpočinjemo s nazivanjem selama.
Uzvišeni je rekao: A kad čuju besmislicu kakvu,
od nje se okrenu i reknu: „Nama naša djela, a vama
vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.“
(Sura El-Kasas, 55.)
Šejh Abdurahman es-Sa'di, Allah mu se smilovao,
je rekao:
„A kad čuju besmislicu kakvu, od nekog neukog ,
kada im se obraća,
reknu: govor Allahovih robova, koji su razumom
obdareni,
Nama naša djela, a vama vaša djela, tj. svako će
biti nagrađen shodno djelima koje je činio i niko neće
nositi tuđe breme. Ovo podrazumijeva da su se odrekli
besmislenog i pokvarenog govora zbog kojeg su
okarakterisani kao neznalice, i od razgovora u kojem
nema nikakve koristi.
7
Mir vama!, tj. od nas nećete čuti ništa osim samo
dobro, niti ćemo vam se obraćati onako kako, zbog svog
neznanja, zaslužujete da vam se obratimo, jer ako ste vi
sebi zadovoljni ovim prezrenim stanjem, mi čuvamo
svoje duše od toga, i ne zalazimo u takve stvari.2
Mi ne želimo društvo neukih., na bilo koji
način.“3
Upitana je Stalna komisija za fetve:
„Da li je dozvoljeno da sjedim s ostavljačem
namaza?“
Pa su odgovorili:
„Onaj koji ostavi namjerno neki od namaza,
poričući njegovu obavezu, takav je kafir (nevjernik) oko
čega su složni svi učenjaci. Međutim, ako bi ga ostavio iz
nemara ili lijenosti, tada bi postao nevjernik po
ispravnijem mišljenju učenjaka, a shodno tome proizlazi
sljedeće:
Zabranjeno je sjediti s takvim osobama, već je
obaveza izbjegavati ih i bojkotovati, a to sve nakon što im
se objasni da je ostavljanje namaza nevjerstvo, ako bi
neko od njih bio neupoznat s tim. Od Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve sellem, se prenosi ispravnim lancem
prenosilaca da je rekao: ‘Ugovor između nas i njih
(licemjera) je namaz, pa ko ga ostavi učinio je kufr
2 Tj. ne želimo se spuštati na vaš nivo. (op. rev.)
3 Vidjeti: Tefsirus-Sa'di, str. 620.
8
(nevjerstvo).’ I takođe se ispravno prenosi od njega,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Između čovjeka
i širka (mnogoboštva) i kufra (nevjerstva) jeste
ostavljanje namaza.’,4
ova stvar se odnosi kako na onog
koji poriče njegovu obaveznost tako i na onog koji ga
ostavi iz lijenosti.“ Potpisnici fetve: Šejh Abdulaziz ibn
Baz, Šejh Abdurrezak Afifi i Šejh Abdullah ibn
Gudejjan.5
Takođe je upitana Stalna komisija za fetve: „Da li
je dozvoljeno poselamiti onog koji ostavlja namaz?“
Pa su odgovorili: „Što se tiče ostavljača namaza
koji poriče njegovu obaveznost, takav je nevjernik, po
koncezusu učenjaka, a onaj koji ga ostavlja iz lijenosti, a
ne poriče njegovu obaveznost, također je nevjernik,
shodno ispravnom mišljenju učenjaka. Zato mu nije
dozvoljeno nazvati selam, niti mu se uzvraća na selam
ako ga on prvi nazove, jer se takav smatra otpadnikom od
islama.“ Potpisnici fetve: Šejh Abdulaziz ibn Baz, Šejh
Abdurrezak Afifi, Šejh Abdullah el-Gudejan i Šejh
Abdullah ibn Kuˊud.6
Stalna komislija za fetve je kazala: „Onaj koji se
ismijava s vjerom islamom, ili sa pritvrđenim Sunnetom
4 Bilježi ga Muslim u svojom Sahihu.
5 Vidjeti: Fetve Stalne komisija za fetve, 12/374-375.
6 Vidjeti: Fetve Stalne komisije za fetve, 24/ 141-142.
9
Poslanika,sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao što je puštanje
brade, skraćivanje odjeće do iznad članaka ili do pola
podkoljenica, ako bi znao da je to ispravno preneseno,
onda bi bio nevjernik. A onaj koji se ismijava s
muslimanom i ruga mu se zbog njegovog pridržavanja
islama, i on bi bio nevjernik, shodno govoru Silnog i
Uzvišenog Allaha: Reci: „Zar se niste Allahu i riječima
Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?! Ne ispričavajte
se! Jasno je da ste nevjernici postali nakon što ste
vjernici bili.““(Sura Et-Tevba, 65-66.) Potpisnici fetve:
Šejh Abdulaziz ibn Baz, Šejh Abdurrezak Afifi, Šejh
Abdullah el-Gudejan i Šejh Abdullah ibn Kuˊud.7
Šejh Abdulaziz ibn Baz, Allah mu se smilovao, je
rekao: „Obaveza je izbjegavati onog koji ostavlja namaz,
bojkotovati ga i ne odazivati se na njegove pozive, sve
dok se ne pokaje Allahu od tog djela. Uz to je obaveza
savjetovati ga, pozivati ka istini, upozoravati na kazne
koje proizlaze, na dunjaluku i Ahiretu onome koji ostavi
namaz, nadajući se da će se pokajati, te da će mu Allah
oprostiti.“8
Takođe je upitan Šejh Salih ibn Fevza el-Fevzan,
Allah ga sačuvao: „Da li je dozvoljeno da sjedim i
zajedno jedem i pijem sa onim koji ustrajava na
ostavljanju namaza?“
7 Vidjeti: Fetve Stalne komisije za fetve, 2/43-44.
8 Vidjeti: Fetve Sejha Ibn Baza, 10/266.
10
Pa je odgovorio: „Nije ti dozvoljeno da sjediš i
sudjeluješ s njim u jelu i piću, osim ako ga savjetuješ,
kritikuješ i nadaš se da će ga Allah uputiti tvojim
posredstvom. Ako bi radio navedene stvari, onda bi ti bila
dužnost da činis to s njim, jer bi to bilo otklanjanje loših
stvari i pozivanje ka Uzvišenom Allahu ne bi li ga Allah
uputio tvojim sebebom (uzrokom).
A ako bi sjedio s njim, jeo i pio bez da mu
ukazuješ na pogreške, a on ustrajava u ostavljanju
namaza, ili čini nešto od velikih grijeha, onda ti ne bi bilo
dozvoljeno da se miješaš s njim. Allah je prokleo sinove
Isrãilove zbog ovakvih stvari. Rekao je Uzvišeni:
Jezikom Dãvũda i Isãa, sina Merjemina, prokleti su oni
od sinova Isrãilovih koji nisu vjerovali – zato što su se
bunili i uvijek granice zla prelazili; jedni druge nisu
odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. (Sura ElMaida, 78-79.)
U tumačenju ovog ajeta prenosi se da bi neko od
njih vidio drugog u grijehu, pa bi mu to zabranjivao, a
zatim bi ga sreo opet drugi dan dok čini grijeh, pa ga ne
bi opomenuo, već bi se miješao s njim, jeo i pio, te sjedio
skupa. Kada je Allah vidio ove njihove postupke, učinio
je da se srca njihova okrenu jedna protiv drugih, te ih
prokleo jezicima njihovih vjerovjesnika. A nas je
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, također,
11
upozorio na to da ne činimo ono što su oni činili; da nas
ne bi snašlo ono što je snaslo njih od kazne.“9
Pogledaj i odgovor na pitanje: 4420, i 47425.
Allah najbolje zna.
http://www.islamqa.info
Muftija : Muhammed Salih el-Munedždžid
Prijevod: Mirza Musić
Revizija: Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs
Vidi manjeKoje je djelo vrijednije u ramazanu: učenje Kur’ana ili klanjanje dobrovoljnih namaza?
Zahvala pripada Allahu, Od prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ramazanu je to da je upražnjavao svoje vrijeme raznolikim ibadetima. Džibril, alejhi-s-selam, ga je preslušavao Kur'an svake ramazanske večeri. Kada bi sretao Džibrila, alejhi-s-selam, njegova velikodušnost činjenju dobra ljviše
Zahvala pripada Allahu,
Od prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ramazanu je to da je upražnjavao svoje vrijeme raznolikim ibadetima. Džibril, alejhi-s-selam, ga je preslušavao Kur'an svake ramazanske večeri. Kada bi sretao Džibrila, alejhi-s-selam, njegova velikodušnost činjenju dobra ljudima bila je veća od dobra kojeg donosi plodonosni vjetar. Bio je najvelikodušniji čovjek, a posebno je bio velikodušan u ramazanu. U ramazanu bi povećao svoje dobročinstvo, udjeljivanje sadake, učenje Kur'ana, obavljanje dobrovoljnognamaza, zikr i činio bi itikaf. Ovo je bila praksa Allahovog Poslanika, sallallhu alejhi ve sellem, u ovom blagoslovljenom mjesecu.
Što se tiče toga koja je stvar bolja u ramazanu: učenje Kur'ana ili klanjanje dobrovoljnih namaza, to se razlikuje od stanja ljudi, a to najbolje zna Sveznajući Allah.(Iz knjige: el-Dževabus-sahih min ahkami salatil-lejli vet-teravih, 45., od šejha Abdulaziza ibn Baza)
Nekada je neko dobro djelo, upogledu određene osobe, bolje za njega, dok je za drugog bolje neko drugo djelo, shodno tome koliko određeno djelo čovjeka približava Allahu Uzvišenom. Nekada dobrovoljni namaz ostavi velik trag na pojedinca, učini ga skrušenijim, i približi ga Allahu više od drugih djela, pa za takvu osobu ti namazi budu bolji od drugih djela.
A Allah najbolje zna.
Muhammed Salihel-Munedždžid
Prijevod:Ervin Sinanović
Revizija:Begija Sinanović, Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/
Vidi manjeDa li grljenje supruge kvari post?
Zahvala pripada Allahu; Obaveza je postaču da čuva svoj post od onoga što ga kvari, i da se nada nagradi za svoje ostavljanje hrane, pića i spolnog odnosa. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ukazao na vrijednost postača u hadisi kudsiju(hadis kojeg Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem,prenosiviše
Zahvala pripada Allahu;
Obaveza je postaču da čuva svoj post od onoga što ga kvari, i da se nada nagradi za svoje ostavljanje hrane, pića i spolnog odnosa. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ukazao na vrijednost postača u hadisi kudsiju(hadis kojeg Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem,prenosi od Allaha, a ne smatra se Kur’anom i njegovo učenjeili čitanje nebiva nagrađenonagradomkojom se biva nagrađeno za učenja Kur'ana, op. prev.)prenoseći da je rekao Uzvišeni Allah: „…postač radi mene ostavlja hranu, piće i strasti.“(Bilježi Buhari u poglavljuo postu, br.1761.)
Ako je u stanju da se kontroliše i zna da neće učiniti nešto čime bi pokvario post, poput ejakulacije ili spolnog odnosa, ili čime bi umanjio vrijednost posta kao što je izlazak mezija(voda koja izadje prilikom nadražaja), dozvoljeno mu je da se igra sa svojom ženom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je običavo da se igra sa Aišom, radijallahu ‘anha. Također, Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, je mogao da kontroliše svoje strasti.
Rekao je šejh Bin Baz: „Postaču je dozvoljeno ljubljenje supruge, igranje sa njom i naslađivanje njenim tijelom osim polnog akta. Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, je upražnjavao pomenute stvari. Ko se boji da bi mu se mogla uzburkati strast i odvesti ga u ono što mu je u tim trenucima zabranjeno, onda mu je pokuđeno upražnjavati pomenute radnje. Ako bi ejakulirao obaveza mu je da do iftara nastavi postiti, uzto da naposti taj dan, ali ne mora postiti dva mjeseca kao iskup prema mišljenju većine islamskih učenjaka. Po preferirajućem stavu islamskih učenjaka, mezij ne kvari post, zbog toga što je osnova da je post ispravan i zato što je teško sačuvati se toga. Allah upućuje na pravi put.“(Zbirka fetvi šejha Bin-Baza,4/202.)
Muhammed Salih el-Munedždžid
Vidi manjePrijevod:Ervin Sinanović
Revizija:Ersan Grahovac
Preuzeto sa https://islamhouse.com/bs
Šta trebam učiniti kako bih postala muslimanka?
Sva zahvala pripada Allahu.Veliko nam je zadovoljstvo što čujemo interesovanje za prihvaćanje islama. Islamje, doista, vjera koja povezuje ljudska bića direktno sa Gospodarom preko vjerovanja u tevhid Stvoritelja i preko raznih vrsta ibadeta. Takva jedinstvena povezanost uliva smiraj i spokoj u osobviše
Sva zahvala pripada Allahu.Veliko nam je zadovoljstvo što čujemo interesovanje za prihvaćanje islama. Islamje, doista, vjera koja povezuje ljudska bića direktno sa Gospodarom preko vjerovanja u tevhid Stvoritelja i preko raznih vrsta ibadeta. Takva jedinstvena povezanost uliva smiraj i spokoj u osobu, i čini čovjeka sretnim.Ona
obuhvata ljubav, strah, nadu i potčinjenostSvemogućem Gospodaru Allahu. Doista, ovo je suština i stvarno značenje ibadeta, koji obuhvaća i kombinira srčana djela sa pokretomjezika tokom spominjanja Allaha, uz radtjelesnih organa. To se manifestira,između ostalih djela,kroz namaz, post, zekat, učenje Kur’ana,a štoće rezultirati pozitivnim i dobronaklonim efektima u samim osobama, Allahovom voljom, inšaAllah.Nema sumnjedaovaj zaključak do kojeg si došla je rezultat dvije stvari: zdravog razuma i upute odAllaha.Što se tiče prihvatanja islama, to je vrlo jednostavna i lahka radnja, koja se sastoji odizgovaranja Kelime-i-šehadeta: “Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik.”
Naći ćeš detaljnijaobjašnjenja u odgovorima na pitanja pod brojem 114, 179 i 378.Na kraju, iskreno ti želimo dobrodošlicu,naša sestro,u islamu i spremni smo ti pružiti bilo koju uslugu ili moguću informaciju. Molimo Allaha da upotpuni i usavrši Njegovu milost i dobrotu prema tebi i da ti podari upornost i istrajnost na istini. Doista, Allah je Onaj Koji upućuje na Pravi put.
Muhammed b.Salih El-Munedždžid
Vidi manjePrijevod: Amra DacićRecenzija: Irfan KlicaFejzo Radončić
https://islamhouse.com/bs
Da li je Isus bio jevrej?
Zahvala pripada Bogu, Isus (Isa) sin Marijin (Merjemin), neka je na njega mir, jedan je od časnih Božijih verovesnika, i najodabranijih poslanika. Poslao ga je Uzvišeni Bog narodu Izrailjevom, i podučio ga je Tevratu (Tori) i Indžilu (Jevanđelju), i obavestio nas da je došao svedočeći onome što je uviše
Zahvala pripada Bogu,
Isus (Isa) sin Marijin (Merjemin), neka je na njega mir, jedan je od časnih Božijih verovesnika, i najodabranijih poslanika. Poslao ga je Uzvišeni Bog narodu Izrailjevom, i podučio ga je Tevratu (Tori) i Indžilu (Jevanđelju), i obavestio nas da je došao svedočeći onome što je u Tevratu (Tori), potvrđujući ga i verujući u njega, osim onoga što je derogirano i dozvoljeno Isusovim sledbenicima, a bilo je ranije zabranjeno u njemu.
Rekao je Uzvišeni Bog u Časnom Kur’anu:
(48) I poučiće ga (Isusa) pismu i mudrosti, i Tevratu i Indžilu, (49) i poslati kao poslanika sinovima Izrailjevim: ‘Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Božijom, prava ptica. I isceliću slepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Božijom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vernici budete; (50) i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog pre mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg, – zato se Boga bojte i mene slušajte. (Kur’an, poglavlje: Amramova porodica)
I rekao je Uzvišeni Bog:
(46) Posle njih smo Isusa (Isaa), sina Marijina (Merjemina), poslali, koji je priznavao Tevrat pre njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svetlo, i da potvrdi Tevrat, pre njega objavljen, u kome je takođe bilo uputstvo i pouka onima koji su se Boga bojali. (Kur’an, poglavlje: Trpeza)
Rekao je Ibn Kesir, neka je na njega Božija milost, u njegovom Tefsiru (tumačenju Kur’ana):
„Tevrat (Tora) je knjiga koju je Uzvišeni Bog objavio Mojsiju (ar. Musa), a Indžil (Jevanđelje) je knjiga koju je Uzvišeni Bog objavio Isusu, neka je mir na njih. A Isus, neka je mir na njega, pridržavao se i jedne i druge.“
Takođe je rekao:
„I da potvrdi Tevrat– znači sledeći ga i ne ostavljajući ono što je u njemu, osim sa malim izuzetkom što je jevrejima objasnio neke stvari oko kojih su se razilazili, kako to kaže Uzvišeni Bog, govoreći o Isusu, da je rekao jevrejima: (50)…i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno.(Kur’an, poglavlje: Amramova porodica) Radi ovoga je poznat jedan od dva stava učenjaka da je Indžil dokinuo neke propise iz Tevrata.“
Na osnovu ovoga saznajemo da je Isus, neka je mir na njega, verovao u Tevrat (Toru) koji je bio objavljen Mojsiju, neka je mir na njega, sledeći ga i postupajući prema njemu osim u malo stvari.
Mojsije (Musa) i Isus (Isa) i svi ostali verovesnici bili su jedne vere – islamskeu opštem značenju, a to je vera u jednoću Uzvišenog Boga, te da se samo Njemu Jedinom čini bogoslužje, i da Mu se u ničemu sudrug ne pripisuje. Kao što kaže Uzvišeni Bog:
(19) Bogu je prava vera jedino – islam. (Kur’an, Amramova porodica)
(85) A onaj koji želi neku drugu veru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svetu nastradati. (Kur’an, Amramova porodica)
I rekao je o Noji (ar. Nuh),neka je mir na njega, da je rekao:
(72)…i meni je naređeno da budem musliman (Bogu pokoran). (Kur’an, poglavlje: Jona)
I rekao je o Avramu (ar. Ibrahim), neka je mir na njega:
(67) Avram nije bio ni jevrej ni hrišćanin, već pravi vernik, verovao je u Boga jednoga, i nije bio idolopoklonik.(Kur’an, Amramova porodica )
I rekao je Uzvišeni o Mojsiju, neka je mir na njega:
(84) I Mojsije reče: ‘O narode moj, ako u Boga verujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!’ (Kur’an, poglavlje: Jona)
I rekao je Uzvišeni Bog o Josifu, neka je mir na njega, da je rekao:
(101)’ …daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!’ (Kur’an, poglavlje: Josif)
Stoga se ne kaže za Mojsija, neka je mir na njega, da je bio jevrejske vere, već islamske. A njegovi sledbenici su nazvani jevrejima (ar. jehud), zbog njihovog govora „mi se vraćamo Tebi (hudna ilejke)“, ili zbog govora „pokajali smo se i vraćamo se“, ili zbog porekla Jude najstarijeg Izrailjevog (Jakovljevog) sina.
Takođe Isus, neka je na njega mir, bio je musliman (Bogu pokoran), i nije bio hrišćanin. A oni koji su nazvani hrišćanima su njegovi sledbenici koji su ga pomogli i podržali.
Isus, neka je na njega mir, je sledio Tevrat, postupajući po njemu i potvrđujući ga, zato što je on bio jedan od Izraelaca kojima je bio poslan Mojsije, neka je mir na njega. A zatim je Uzvišeni Bog objavio Indžil (Jevanđelje) u kojem je bila potvrda Tevrata, kao što smo ranije spomenuli.
Ovo što smo spomenuli predstavlja veru sa kojom je došao Isus, neka je mir na njega, ako je onaj koji je postavio pitanje ciljao ovo.
A ako je onaj koji je postavio pitanje ciljao Isusovo, neka je na njega mir, poreklo i poreklo naroda u kome se rodio, i kome je poslan, onda je verovesnik Isus, neka je mir na njega, od Izraelaca bez razilaženja. A Izraelci (sinovi Izrailjevi) su oni koji su kasnije nazvani jevrejima kao što smo ukazali od pre.
Na onima koji govore o njegovom poreklu je da kažu „on je od Izraelaca“, jer reč „jevreji“ sadrži značenje koje ukazuje na posebnu veru, stoga je njenu upotrebu neophodno izbegavati kada je u pitanju Isus, neka je mir na njega, čak iako znamo da su on i njegov narod sledili Tevrat, i da je on postupao po njemu osim u malo stvari.
Rekao je Ibn Asir, Bog mu se smilovao:
„Marijin otac, tj. ded Isusov, neka je mir na njega, potiče od loze Solomuna sina Davidovog. I njegovo porodica je bila glava izraelaca i sveštenstva.“ (Kompletna istorija, 1/251)
Ibn Kesir, Bog mu se smilovao, je rekao:
„Nema razilaženja da Marija (Merjem) potiče iz loze Davida, neka je mir na njega. I bio je njen otac vođa molitve izraelcima u njegovom vremenu.“ (El-Početak i kraj, 2/52)
Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, Bog mu se smilovao:
„Nema sumnje da su narod Mojsijev, neka je na njega mir, Izraelci (sinovi Izrailjevi), i na njihovom jeziku je objavljen Tevrat. Takođe su Izraelci i Isusov, neka je mir na njega, narod i njihovim jezikom je govorio i sam Isus, neka je mir na njega. I nije se obraćao ni jedan od poslanika koji su poslani Izraelcima, osim hebrejskim jezikom. I nije govorio ni jedan od njih dvojice, niti latinskim, niti sirijskim, niti grčkim niti koptskim.“ (Ispravan odgovor onome ko je promenio Isusovu veru, 2/94)
Takođe je rekao:
Poznato je sa slaganjem hrišćana da Isus, neka je mir na njega, nije govorio osim hebrejskim jezikom, kao i ostali poslanici od Izraelaca. I da je bio obrezan sedmog dana, kao što se obrezuju Izraelci, i da se okretao tokom molitve prema njihovoj kibli (pravcu), te da nije klanjao prema istoku niti je naredio da se klanja prema istoku.“ (Ispravan odgovor onome ko je promenio Isusovu veru, 3/32)
A Bog najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed Salih El-Munedždžid
Vidi manjePreuzeto sa http://www.pozivistine.com