Časni Kur'an je prepun govora o Sudnjem danu, na svakom mjestu se bavi njegovim utvrđivanjem, u svakoj prilici na njega podsjeća i raznolikim jezičkim metodama potvrđuje da će se desiti.
Jedan od načina pridavanja važnosti Sudnjem danu u Allahovoj knjizi je da se često veže uz
vjerovanje u Uzvišenog Allaha, kao na primjer u riječima Uzvišenog Allaha: “Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i u Sudnji Dan.” (El-Bekara, 232.)

Od načina pridavanja važnosti Sudnjem danu je to što se Sudnji dan u Kur'anu često spominje, tako da gotovo ni jednu stranicu Kur'ana nećeš pročitati a da u njoj ne nađeš govor o budućem svijetu i događajima i strahotama koje će se tada desiti, govoreći o tome kroz brojne i različite stilove izražavanja. Od načina pridavanja važnosti Sudnjem danu je to što ga Allah naziva brojnim imenima koja upućuju na stvarnost dolaska ovog dana, kao na primjer: El-Hakka (Dan u kojem će se ostvariti ono što su nevjernici poricali), El-Vaki'a (Nesreća), El-Kijame (Dan kada će mrtvi ustajati iz svojih kaburova) i tako dalje. Neka od tih imena upućuju na strahote koje će se desiti toga dana, kao na primjer: El-Gašije (Dan koji će prekriti ljude svojim strahotama), Et-Tamme (Najveća nevolja i najstrašniji događaj), Es-Sahha (Glas zaglušujući) i El-Kari'ah (Udar).

U Časnom Kur'anu su pomenuta i brojna druga imena Sudnjeg dana, na primjer: Jeumud-din (Dan naknade), Jeumu-l-hisab (Dan polaganja računa), Jeumu-l-džem'i (Dan sakupljanja), Jeumu-l-hulud (Dan vječnosti), Jeumu-l-hurudž (Dan izlaska), Jeumu-l-hasre (Dan velike tuge), Jeumut-tenaad (Dan međusobnog dozivanja) i druga imena.

A što se tiče mudrosti pridavanja tako velikog značaja ovom temelju imana, navest ćemo neke od njih:
– Vjerovanje u budući svijet ima najjači utjecaj na usmjerenje čovjeka, njegovu samokontrolu,
ustrajnost u radu dobrih djela, strah od Uzvišenog Allaha i bogobojaznost. Na ovu mudrost ukazuje stil časnog Kur'ana u čestom povezivanju između vjerovanja u Sudnji dan i dobrih djela, kao u riječima Uzvišenog Allaha: “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u
Sudnji dan vjeruju.” (Et-Tevba, 18.)

I riječima Uzvišenog: “A oni koji u Ahiret vjeruju – vjeruju i Allahovu knjigu i o namazima svojim brigu brinu.” (El-En'am, 92.)

– Vjerovatno je od mudrosti tako velikog davanja pažnje podsjećanju na Sudnji dan to što ljudi
često zaboravljaju taj dan i nemarni su prema njemu, jer su privrženi dunjaluku i vole njegove užitke. Zato, vjerovanje u Sudnji dan i patnju i užitak koji su na njemu umanjuje i slabi žestinu ljubavi prema dunjaluku i podstiče na natjecanje u radu dobrih djela i pokornosti Allahu. Rekao je Uzvišeni: “O vjernici, zašto ste neki oklijevali kada vam je bilo rečeno: „Krenite u borbu na Allahovu putu!“ kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovom svijetu od onog svijeta? A uživanje na ovom svijetu, prema onom na onom svijetu, nije
ništa.” (Et-Tevba, 38.)

Ništa neće čovjeka odvojiti od dunjaluka – nakon vjerovanja u Allaha – kao budući svijet, to jest, vjerovanje da će svaki suvišni užitak kojeg se čovjek odrekne u dunjalučkom životu – iz pokornosti Allahu i sprovodeći Njegovu naredbu – biti nadoknađen na Ahiretu većim, trajnijim i vječnim užitkom, uz istovremeno vjerovanje da svako suprostavljanje Allahovoj naredbi u dunjalučkom životu, kako bi se postigao neki prolazni ovozemaljski užitak, za sobom
povlači bolnu patnju na Ahiretu. Kada čovjek vjeruje u budući svijet zna pouzdano da se svi dunjalučki užici ne mogu uporediti sa užicima na Ahiretu, a sa druge strane, nisu vrijedni da
se zbog njih provede niti jedan trenutak u Ahiretskoj patnji, a svaka dunjalučka patnja na Allahovom putu ne može se mjeriti sa patnjom na Ahiretu, a sa druge strane, ma koliko se patili na dunjaluku jedan trenutak ahiretskog užitka je vredniji od toga.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Vjerovanje u poslanike daje velike plodove, neke od njih ćemo spomenuti:
1 – Znanje o milosti Uzvišenog Allaha i Njegovoj pažnji prema Svojim robovima poslavši im poslanike da ih upute na Pravi put i da ih nauče kako će Allaha obožavati, jer ljudski razum, sam po sebi, nije u stanju to dokučiti. Rekao je Uzvišeni Allah o našem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107.)

2 – Zahvala Uzvišenom Allahu na toj velikoj blagodati.

3 – Ljubav prema poslanicima, alejhimussalatu vesselam, poštovanje i pohvala poslanika na način koji njima priliči, jer su oni obožavali Uzvišenog Allaha, dostavili Njegovu poslanicu i savjetovali Njegove robove.

4 – Slijeđenje poslanice koju su poslanici od Allaha dostavili i rad po njoj. Na taj način će se
vjernicima u njihovom životu ostvariti dobro, uputa i sreća na oba svijeta. Rekao je Uzvišeni Allah: “I onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.” (Ta-ha, 123-124.)

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Vjerujemo da je Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i Njegov
poslanik, da je prvak ranijih i kasnijih poslanika, i da je pečat vjerovjesnika, jer poslije njega neće doći vjerovjesnik.

Dostavio je poslanicu, ispunio emanet, savjetovao ummet i iskreno se, u ime Allaha, borio.
Nama je vadžib i obaveza vjerovati u istinitost onog o čemu on obavijesti, biti mu pokorni u onom što naredi, udaljiti se od onog što zabrani i od čega odvrati, Allahu ibadet činiti shodno njegovom sunnetu, sallallahu alejhi ve sellem, i samo njega slijediti. Rekao je Uzvišeni Allah: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na Ahiretu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21.)

Vadžib nam je davati prednost u ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nad ljubavi prema roditelju, djetetu i svim ljudima, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Niko od vas neće biti vjernik sve dok mu ne budem draži od njegovog roditelja, djeteta i svih ljudi.“ 149

Iskrena ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je u slijeđenju njegovog sunneta i
ugledanju na njegovu uputu. Stvarna sreća i potpuna uputa se ostvaruje samo kroz pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Uzvišeni: “Pa ako mu budete poslušni bit ćete na Pravom putu – a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.” (En-Nur, 54.)

149 Hadis bilježi Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve selllem, je dio imana, broj: 15.

Vadžib nam je da prihvatimo ono s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se pokorimo njegovom sunnetu i da poštujemo i veličamo njegovu uputu, kao što je Uzvišeni rekao: “I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa’, 65.)

Dužni smo se čuvati suprostavljanja naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer suprostavljanje njegovoj naredbi uzrokuje smutnju, zabludu i bolnu patnju, kao što je Uzvišeni rekao: “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (En-Nur, 63.)

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Poslanici, alejhimusselam, su ljudi, pa im je potrebno ono što je potrebno ostalim ljudima, poput hrane i pića. Rekao je Uzvišeni Allah: “I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo
objavljivali.” (El-Enbija, 7.)

Također, poslanike snalaze bolesti kao što snalaze i ostale ljude i umiru kao što umiru i ostala stvorenja. Oni, dakle, nemaju ništa od osobina rububijjeta i uluhijjeta nego su oni ljudi koji su dostigli potpunost u spoljašnjem izgledu, a dostigli su i vrhunac potpunosti u ahlaku i moralu. Oni su, isto tako, najboljeg porijekla i data im je razboritost i jasan govor što ih čini sposobnim da podnesu teškoće koje sa sobom nosi poslanstvo i da izvrše zahtjeve vjerovjesništva.

Mudrost slanja poslanika od ljudske vrste je očigledna; da se ljudima predoči uzor u jednom od njih, pa je sa te strane, slijeđenje poslanika i povođenje za njim moguće i u granicama ljudskih sposobnosti. Allah je odlikovao poslanike objavom koju nije dao drugim ljudima, kao što je Uzvišeni rekao: “Reci: „Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog.“ (El-Kehf, 110.)
Uzvišeni Allah ih je izabrao između ostalih ljudi, kao što je Uzvišeni rekao: “A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.” (El-En'am, 124.)

*Poslanici su bezgriješni u onom što dostavljaju od Allaha, pa tako ne griješe u onom što dostavljaju od Allaha niti griješe u sprovođenju onog što im Allah objavi.

*Istinitost – Poslanici, alejhimusselam, su istiniti u svojim riječima i djelima. Rekao je Uzvišeni Allah: “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili.” (Ja-sin, 52.)

*Sabur – Poslanici su donosili radosne vijesti i opomene, pozivali su u vjeru Uzvišenog Allaha i
snalazile su ih razne vrste neugodnosti i teškoća, ali i pored toga oni su bili strpljivi i izdržljivi na putu uzdizanja Allahove riječi. Rekao je Uzvišeni Allah: “Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici.” (El-Ahkaf, 35.)

Što se tiče znakova poslanstva, Uzvišeni Allah je pomogao Svoje poslanike, alejhimusselam, jasnim mu'džizama140 i nepobitnim dokazima koji upućuju na njihovu istinitost i ispravnost njihovog vjerovjesništva i poslanice. Allah je dao da se na rukama Njegovih poslanika dese mu'džize koje su van ljudske mogućnosti da bi dokazao istinitost njihovog govora i potvrdio njihovo vjerovjesništvo.
Definicija znakova poslanstva i mu'džiza: To su natprirodne stvari koje Allah čini da se dese
Njegovim vjerovjesnicima i poslanicima na takav način da ljudi ne mogu nešto slično uraditi.
Primjer mu'džiza i znakova je mu'džiza ‘Isaa, alejhis-selam, koji je obavještavao svoj narod o onom što jedu i što u svojim kućama čuvaju, Musaov, alejhisselam, štap koji se pretvarao u zmiju, te cijepanje Mjeseca na dva dijela koje se desilo našem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

140 Mu'džiza je nadnaravna pojava koju Allah daje poslanicima s ciljem potvrđivanja njihove tvrdnje da su poslani od Allaha

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif

Čvrsto ubjeđenje da je Allah poslao svakom ummetu poslanika, jednog od njih, da ih poziva da čine ibadet samo Allahu Koji sudruga nema, te da su svi poslanici iskreni, istiniti, bogobojazni, povjerljivi, da upućuju na Pravi put i da su dostavili sve čime ih je Allah poslao, nisu ništa prikrili ili promijenili, niti su, od sebe, šta dodali ili umanjili, pa ni koliko jedno slovo, kao što je rekao Uzvišeni: “A zar su poslanici bili dužni šta drugo već da jasno obznane? (En-Nahl, 35)

Svi poslanici su, bez sumnje, bili na jasnoj istini, njihov poziv je bio jedinstven, svi su pozivali u tevhid i da se samo Allah obožava, kao što je rekao Uzvišeni: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: „Allaha obožavajte, a taguta se klonite!“ (En-Nahl, 36.)

Međutim, šerijati i zakoni sa kojima su poslanici dolazili mogu biti međusobno različiti u pojedinostima vezanim za halal i haram, kao što je rekao Uzvišeni: “…svima vama smo zakon i pravac propisali.” (El-Maide, 48.)

Vjerovanje u poslanike obuhvata četiri stvari:

1 – Vjerovanje da je njihova poslanica istina od Uzvišenog Allaha, pa ko ne vjeruje u poslanicu
jednog od njih postao je nevjernik u poslanike sve skupa.

2 – Vjerovanje u sve vjerovjesnike koje je Allah spomenuo po imenu, poput: Muhammeda, Ibrahima, Musaa, ‘Isaa, Nuha i drugih poslanika alejhimussalatu vesselam, a u one vjerovjesnike i poslanike čija imena ne znamo vjerujemo općenito.

3 – Vjerovanje u istinost onog što je vjerodostojno prenešeno od poslanika.

4 – Rad po šerijatu poslanika koji nam je poslat, a to je najbolji poslanik i pečat poslanstva,
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

___________

Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Autor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif