Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Mora li se čovjek podaprati nakon što pusti vjetar?
Puštanje vjetra kvari abdest, na osnovi Vjerovjesnikovih, ﷺ, riječi: “Neka čovjek ne napusti namaz sve dok ne čuje da je pustio vjetar ili dok ne osjeti smrad” (el-Buhari, 138, i Muslim, 361), ali to ne povlači obavezu podapiranja jer prilikom puštanja vjetra ne izlazi ništa što treba oprati. Dovoljviše
Puštanje vjetra kvari abdest, na osnovi Vjerovjesnikovih, ﷺ, riječi: “Neka čovjek ne napusti namaz sve dok ne čuje da je pustio vjetar ili dok ne osjeti smrad” (el-Buhari, 138, i Muslim, 361), ali to ne povlači obavezu podapiranja jer prilikom puštanja vjetra ne izlazi ništa što treba oprati. Dovoljno je da uzme abdest onaj ko pusti vjetar. Abdest se, radi podsjećanja, uzima tako što čovjek ispere usta i nos, umije lice, opere ruke s laktovima, potre po glavi i ušima te opere noge s člancima. Čine grešku oni koji smatraju da se prije svakog namaza moraju oprati spolni organ i analni otvor. Ako obveznik prije nastupanja namaskog vremena obavi fiziološku potrebu i podapere se, on se očistio i nema potrebe da se opet podapere. Pomoću podapiranja, odnosno pomoću čišćenja kamenčićima ili maramicama (ukoliko to ispunjava uvjete koji su određeni šerijatom) postiže se čistoća mjesta s kojeg je izašla nečistoća, i to je mjesto čisto sve dotle dok se ponovo ne onečisti.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeJe li dopušteno upotrebljavanje misvaka za vrijeme hutbe?
Zube je poželjno očistiti misvakom prilikom buđenja, prilikom ulaska u kuću, prilikom ispiranja usta uzimajući abdest i prije obavljanja namaza. Za vrijeme hutbe ne treba upotrebljavati misvak jer to čovjeka odvraća od slušanja hutbe, osim ako čovjek osjeti pospanost: tad će ga upotrijebiti kako biviše
Zube je poželjno očistiti misvakom prilikom buđenja, prilikom ulaska u kuću, prilikom ispiranja usta uzimajući abdest i prije obavljanja namaza. Za vrijeme hutbe ne treba upotrebljavati misvak jer to čovjeka odvraća od slušanja hutbe, osim ako čovjek osjeti pospanost: tad će ga upotrijebiti kako bi se razbudio.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeJe li izgovaranje bismile prije uzimanja abdesta vadžib?
Izgovaranje bismile prije uzimanja abdesta nije vadžib, već je sunnet zato što je diskutabilna vjerodostojnost hadisa koji govori o tome. Imam Ahmed, koji je, nedvojbeno, bio jedan od najučenijih ljudi u Hadisu, govoraše: “U vezi s izgovaranjem bismile prilikom uzimanja abdesta ne postoji nijedan poviše
Izgovaranje bismile prije uzimanja abdesta nije vadžib, već je sunnet zato što je diskutabilna vjerodostojnost hadisa koji govori o tome. Imam Ahmed, koji je, nedvojbeno, bio jedan od najučenijih ljudi u Hadisu, govoraše: “U vezi s izgovaranjem bismile prilikom uzimanja abdesta ne postoji nijedan pouzdan hadis.” Ako je imam Ahmed ovo konstatirao, onda čovjek ima pravo sumnjati u to da je izgovaranja bismile prije uzimanja abdesta vadžib. Niko nema pravo obavezati muslimane na ono u vezi s čime ne postoji pouzdan hadis od Resulullaha, ﷺ. Eto zbog čega smatram da izgovaranje bismile prije uzimanja abdesta nije vadžib. A onaj ko drži da je sljedeći hadis: “Nema abdesta onaj ko ne spomene Allahovo ime prilikom uzimanja abdesta” pouzdan, taj mora kazati da je izgovaranje bismile prije uzimanja abdesta vadžib, utoliko što jezička konstrukcija “nema abdesta” iziskuje neispravnost, a ne nepotpunost abdesta.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeMora li čovjek skinuti prsten i zubnu protezu prilikom uzimanja abdesta?
Posve je očito to da čovjek ne mora skidati zubnu protezu prilikom uzimanja abdesta. Zubna je proteza uvelike slična prstenu, a prsten se ne mora skinuti prilikom uzimanja abdesta; može se malo pomjeriti, a čak ni to nije obaveza. Allahov Poslanik, ﷺ, nosio je prsten, a nije preneseno da ga je skidaviše
Posve je očito to da čovjek ne mora skidati zubnu protezu prilikom uzimanja abdesta. Zubna je proteza uvelike slična prstenu, a prsten se ne mora skinuti prilikom uzimanja abdesta; može se malo pomjeriti, a čak ni to nije obaveza. Allahov Poslanik, ﷺ, nosio je prsten, a nije preneseno da ga je skidao prilikom uzimanja abdesta. Prije će biti da voda, ukoliko se prsten ne skine, neće doprijeti do dijela prsta koji prsten pokriva, nego što neće doprijeti do dijela vilice koji pokriva zubna proteza. Usto bi nekim ljudima skidanje zubne proteze prilikom svakog uzimanja abdesta pričinjavalo golemu teškoću.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeMora li obveznik prlikom uzimanja abdesta pokvasiti ruke i radi potiranja po ušima?
Nije obaveza prlikom uzimanja abdesta pokvasiti ruke i radi potiranja po ušima, to, prema ispravnom mišljenju, čak nije ni poželjno. Niko od onih koji su opisali kako je Božiji Poslanik, ﷺ, uzimao abdest nije kazao da je on poslije potiranja po glavi pokvasio ruke radi potiranja ušiju. Stoga je najbviše
Nije obaveza prlikom uzimanja abdesta pokvasiti ruke i radi potiranja po ušima, to, prema ispravnom mišljenju, čak nije ni poželjno. Niko od onih koji su opisali kako je Božiji Poslanik, ﷺ, uzimao abdest nije kazao da je on poslije potiranja po glavi pokvasio ruke radi potiranja ušiju. Stoga je najbolje uši potrati vodom koja ostane na rukama nakon potiranja po glavi.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeJe li obaveza dijelove tijela koji se peru prilikom uzimanja abdesta prati po redoslijedu?
Prati dijelove tijela prilikom uzimanja abdesta po redoslijedu znači uzeti abdest u skladu s kur’anskim ajetom u kojem je prvo spomenuto umivanje lica, zatim pranje ruku, zatim potiranje glave i na koncu pranje nogu (Allah, dželle šanuhu, nije prije umivanje lica spomenuo pranje šaka jer je to sunneviše
Prati dijelove tijela prilikom uzimanja abdesta po redoslijedu znači uzeti abdest u skladu s kur’anskim ajetom u kojem je prvo spomenuto umivanje lica, zatim pranje ruku, zatim potiranje glave i na koncu pranje nogu (Allah, dželle šanuhu, nije prije umivanje lica spomenuo pranje šaka jer je to sunnet). Ovo je, dakle, redoslijed prilikom uzimanja abdesta kojeg se treba držati, a redoslijed postoji i kad je riječ o nekim hadžskim propisima. Naime, u hadisu koji je zabilježio imam Muslim kaže se da je Resulullah, ﷺ, kad je obavljao hadž, počeo činiti sa’j od Safe, na kojoj je proučio ajet: “Safa i Merva Allahova su časna mjesta…” (el-Bekara, 158), a zatim rekao: “Počinjem, evo, od onog što je Allah prvo spomenuo.”
A uzastopnost znači da se između pranja dijelova tijela ne napravi vremenska pauza; ako se između toga napravi vremenska pauza, uzastopnost je poništena, i čovjek mora uzeti abdest ispočetka. Resulullah, ﷺ, primijetio je da je na nozi nekog čovjeka koji je uzeo abdest ostalo suho veličine nokta, pa mu je rekao: “Idi i temeljito uzmi abdest” (Muslim, 243). A u verziji koju je zabilježio Ebu Davud kaže se da mu je Allahov Poslanik, ﷺ, naredio da ispočetka uzme abdest. To dokazuje da je uzastopno pranje dijelova tijela tokom uzimanja abdesta uvjet njegove ispravnosti. Abdest je ibadet koji se ne može dijeliti na dijelove. Eto tako, preovladava stav onih učenjaka koji kažu da su redoslijed i uzastopnost farzovi abdesta.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeKako će postupiti onaj ko prilikom uzimanja abdesta zaboravi oprati jedan dio tijela?
Ako čovjek prilikom uzimanja abdesta zaboravi oprati jedan dio tijela i sjeti se nakon kratkog vremena, oprat će taj dio i dijelove tijela koji se peru poslije njega. Naprimjer, umio si lice, zatim desnu ruku, a zaboravio si oprati lijevu ruku, te si potom potro po glavi i ušima te oprao noge, a ondviše
Ako čovjek prilikom uzimanja abdesta zaboravi oprati jedan dio tijela i sjeti se nakon kratkog vremena, oprat će taj dio i dijelove tijela koji se peru poslije njega. Naprimjer, umio si lice, zatim desnu ruku, a zaboravio si oprati lijevu ruku, te si potom potro po glavi i ušima te oprao noge, a onda si se sjetio da si izostavio pranje lijeve ruke – u toj ćeš situaciji oprati lijevu ruku i zatim abdest uzeti dokraja. Obavezali smo te na potiranje po glavi i ušima te na pranje nogu zato što se abdest mora uzeti onim redoslijedom koji je spomenut u časnom Kur’anu: “O vjernici, kad hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka…” (el-Maida, 6)
A akoli se dogodi da obveznik prilikom uzimanja abdesta zaboravi oprati jedan dio tijela (i ovdje važi prethodni primjer) i sjeti se nakon nakon što protekne mnogo vremena, uzet će abdest ispočetka jer je izostavio uzastopno pranje dijelova tijela, a ono je, kako smo kazali, uvjet ispravnosti abdesta. Ipak se ne treba osvrtati na sumnju, to jest ako čovjek, nakon što uzme abdest, posumnja u to je li izvršio sve farzove abdesta, kao što su, naprimjer, pranje ruku, ispiranje usta i nosa i tako dalje. U toj će situaciji smatrati da ima abdest, i nema nikakve smetnje da obavi namaz pod tim abdestom. To je tako, jer nije mjerodavna sumnja koja se pojavi nakon ibadeta, takvoj sumnji ne treba pridavati nikakvu pažnju. Ukoliko bismo kazali da je sumnja i u toj situaciji mjerodavna, muslimane bismo doveli u položaj da sumnjaju u svoje ibadete. U tome što se sumnja koja se pojavi nakon ibadeta ne uzima u obzir, ogleda se Allahova, dželle šanuhu, milost. Čovjek je dužan ispraviti samo onu grešku u koju je siguran. A Gospodar, opet, najbolje zna.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeJe li dozvoljeno hodati obuven u Haremi-šerifu?
Ne treba u obući hodati u Haremi-šerifu jer se na taj način običnim muslimanima koji ne drže do svetosti džamije pruža prilika da u Harem ulaze u mokroj obući koja je usto, možda, i nečista. Ukoliko postoji mogućnost da će neki postupak koji je šerijatom propisan imati za posljedicu zlo, tad se moraviše
Ne treba u obući hodati u Haremi-šerifu jer se na taj način običnim muslimanima koji ne drže do svetosti džamije pruža prilika da u Harem ulaze u mokroj obući koja je usto, možda, i nečista. Ukoliko postoji mogućnost da će neki postupak koji je šerijatom propisan imati za posljedicu zlo, tad se mora uzeti u obzir to zlo i od tog postupka mora sustezati.
Islamski su učenjaci ustanovili pravilo da se daje prednost otklanjanju štete, a ne pribavljanju dobrobiti u onom slučaju kad su dobrobit i šteta podjednaki, odnosno u slučaju da je šteta veća od dobrobiti. Eto, Allahov Poslanik, ﷺ, htio je srušiti Kabu i podići je na temeljima koje je ustanovio poslanik Ibrahim, alejhis-selam, no od toga je odustao zato što su ljudi bili novajlije u islamu: strahujući od štete, sustegnuo se od izvršenja onog što se trebalo izvršiti.
El-Buhari i Muslim zabilježili su da se Vjerovjesnik, ﷺ, obratio Aiši, radijallahu anha: “Da tvoji sunarodnjaci nisu novajlije u islamu, srušio bih Kabu i podigao bih je na temeljima koje je ustanovio Ibrahim. Usto, Kaba bi imala dvoja vrata na koja bi ljudi ulazili i izlazili.”
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeJesu li onaj ko gubi pamćenje i čovjek koji padne u nesvijest šerijatski obveznici?
Svevišnji Allah stavio je šerijatske propise u obavezu onim osobama koje su umno zdrave, za razliku od umno poremećenih osoba, koje tim propisima nisu obavezani. Onaj ko je lud, dijete i umno poremećena osoba (koja je za jednu razinu manje poremećena od kategorije onih koji su ludi) nisu šerijatskiviše
Svevišnji Allah stavio je šerijatske propise u obavezu onim osobama koje su umno zdrave, za razliku od umno poremećenih osoba, koje tim propisima nisu obavezani. Onaj ko je lud, dijete i umno poremećena osoba (koja je za jednu razinu manje poremećena od kategorije onih koji su ludi) nisu šerijatski obveznici. Isti status ima onaj ko je izgubio pamćenje: ni on nije dužan obavljati namaz niti postiti.
No, kad je riječ o islamskim dužnostima glede imetka koji posjeduje onaj ko je izgubio pamćenje, one se moraju izvršavati. Zekat je jedna od tih dužnosti, i on se mora izdvajati iz imetka takve osobe. Zekat se odnosi na imetak, a ne na osobu. Allah, dželle šanuhu, objavio je: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš…” (et-Tevba, 103). Način dokazivanja jest ovaj: Svevišnji Allah ovdje je rekao da Poslanik, ﷺ, uzme od dobara zekat, a nije rekao da ga uzme od obveznika. U predanju stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, šaljući ga u Jemen: “…i izvijesti ih da im je Allah u obavezu stavio izdvajanje zekata, koji se uzima od njihovih bogatih i daje njihovim siromasima…” (el-Buhari, 1395, i Muslim, 19)
A kad se radi o onom ko se onesvijesti uslijed bolesti ili bilo kojeg drugog razloga, te u nesvjestici provede dan-dva, prema mišljenju većine islamskih učenjaka, oslobođen je obaveze obavljanja i naklanjavanja namaza, tim prije jer u toj situaciji nije obveznik. On nema status onog koji prespava namaz, a u vezi s kojim je, kako to stoji u predanju koje su zabilježili el-Buhari i Muslim, Resulullah, ﷺ, rekao: “Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjat će taj namaz kad se sjeti.” To je tako, onaj ko spava može se probuditi. Ipak mora naklanjati sve propuštene namaze onaj ko se hotimično dovede u stanje nesvijesti, kao, naprimjer, onaj ko primi narkozu. A Allah najblje zna.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeJe li onom ko je u itikafu dopušteno da napusti džamiju radi osnovnih životnih potreba?
Itikaf je boravak u džamiji radi činjenja ibadeta. Itikaf je sunnet, a njegova je svrha traganje za Lejlei-kadrom. Itikaf je spomenut u časnom Kur’anu: “Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama…” (el-Bekara, 187). El-Buhari, Muslim i neki drugi muhadisi zabilježili su predanjviše
Itikaf je boravak u džamiji radi činjenja ibadeta. Itikaf je sunnet, a njegova je svrha traganje za Lejlei-kadrom. Itikaf je spomenut u časnom Kur’anu: “Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama…” (el-Bekara, 187). El-Buhari, Muslim i neki drugi muhadisi zabilježili su predanje u kojem se kaže da su Allahov Poslanik, ﷺ, i ashabi boravili u džamiju u itikafu. Prema tome, itikaf je ostao važeći, to je propis koji nije derogiran. Aiša, radijallahu anha, kazivaše: “Vjerovjesnik, ﷺ, boravio je u itikafu svakog ramazana, i to u posljednjoj trećini tog mjeseca, a nakon njegove smrti u itikafu su boravile njegove supruge” (el-Buhari, 2026, i Muslim, 1172). Imam Muslim zabilježio je da je Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, ispričao ovo: “Resulullah, ﷺ, boravio je u itikafu u prvoj trećini mjeseca ramazana, pa u drugoj trećini, a onda je rekao: ‘Tragajući za Lejlei-kadrom, boravio sam u itikafu u prvoj trećini ramazana, pa sam zatim boravio u drugoj trećini ramazana, te sam došao da budem u itikafu, i bī mi objavljeno da se Lejlei-kadr nalazi u posljednjoj trećini ramazana. Eto, neka bude tad u itikafu onaj ko želi.’ I muslimani su s Božijim Poslanikom, ﷺ, boravili u itikafu” (el-Buhari, 2027). Imam Ahmed imao je običaj kazati: “Nije mi poznato da je ijedan učenjak smatrao da itikaf nije sunnet.” I, eto, itikaf je sunnet, prema šerijatskim tekstovima i jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka.
Za itikaf je predviđen svaki mesdžid u kojem se obavljaju skupni namazi, bez obzira na to o kojoj se zemlji radilo, na osnovi općenitog značenja Božijih riječi: “…dok ste u itikafu u džamijama…” (el-Bekara, 187). A bolje je da čovjek boravi u itikafu u mesdžidu u kojem se obavlja i džuma-namaz. Upravo, ako bi čovjek boravio u mesdžidu u kojem se ne klanja džuma-namaz, bio bi primoran izlaziti napolje radi obavljanja tog namaza; ako bude boravio pak u takvom mesdžidu u itikafu, nema smetnje u tome da porani na džuma-namaz.
Potrebno je da se onaj ko je u itikafu zaokupi činjenjem dobrih djela, kao što su, naprimjer, obavljanje dobrovoljnog namaza, učenje Kur’ani-kerima, činjenje zikra… Svrha je itikafa zaokupljanje ibadetom, a može se, ako to korist nalaže, i unekolike razgovarati s onima što se nalaze u džamiji.
Zabranjeno je za vrijeme itikafa imati snošaj sa supružnicom, kao što je zabranjeno baviti se svime što vodi u to.
U vezi s napuštanjem džamije za vrijeme itikafa, islamski su pravnici naveli tri slučaja.
Prvi je slučaj napuštanje džamije radi vjerske obaveze, kao što su, naprimjer, izlazak radi obavljanja džuma-namaza, obaveznog uzimanja abdesta i obaveznog kupanja, odnosno radi tjelesne potrebe, kao što su, naprimjer, konzumiranje hrane i pića (ako čovjeku hranu i piće niko ne može donijeti u džamiju), obavljanje fiziološke potrebe… U ovom je slučaju dozvoljeno izaći iz mesdžida u kojem se boravi u itikafu.
Drugi je slučaj napuštanje mesdžida radi činjenja dobrih djela, kao, naprimjer, obilaženje bolesnika, prisustvovanje dženaza-namazu i tako dalje. U ovom je slučaju dozvoljeno napustiti mesdžid jedino u slučaju da je čovjek prije stupanja u itikaf uvjetovao uživanje ove povlastice.
I treći slučaj jest napuštanje mesdžida radi obavljanja onog što je u potpunoj suprotnosti s itikafom, kao što je, naprimjer, odlazak kući, napuštanje mesdžida radi trgovine ili snošanja sa supružnicom i tome slično. U ovom slučaju nije dozvoljeno napustiti mesdžid, pa makar čovjek prije stupanja u itikaf uvjetovao uživanje ove povlastice. A Allah je pokrovitelj uspjeha.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manje