U obrede hadža stupa se početkommjeseca ševala, a završava se sa završetkom deset prvih dana mjeseca zulhidže, to jests Kurbanskim bajramom ili sa završetkom mjeseca zulhidže. I to mišljenje preteže, na temelju Allahovih riječi: “Hadž je u određenim mjesecima…” (el-Bekara, 197). U ovom je ajetu upotrijebljena riječ mjeseci, a množina se upotrebljava u svom osnovnom značenju. Ovaj ajet znači sljedeće: u ovim se trima mjesecima može stupiti u hadž kao obred, a hadžski se obredi obavljaju u određenim danima, osim što se hadžski tavaf i hadžski sa’j mogu odgoditi najdalje do posljednjeg dana mjeseca zulhidže (a mogu i više od toga u prijekoj potrebi, kao, naprimjer, da se žena porodi prije nego što obavi hadžski tavaf, a postporođajno otjecanje krvi ne prestane prije isteka mjeseca zulhidže).

Kad je riječ o umri, ona vremenski nije ograničena, pa se može obaviti u bilo koje vrijeme; u ramazanu umra ima vrijednost hadža. Treba znati da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecima hadža obavio sve umre. Naime, umra koja se dovodi u vezu s el-Hudejbijom,takozvana naknadna umra, umra koja se dovodi u vezu s mjestom el-Dži’rrana i umra prije hadža – sve ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, hotimično obavio u mjesecu zulkadi, što nam govori o vrijednosti obavljanja ovog obreda u mjesecima hadža.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Ako čovjekov dug iznosi onoliko koliko on imaimetka, on nije obavezan obaviti hadž, jer je Svevišnji Allah obavljanje hadža stavio u obavezu samo onom ko ima mogućnosti da ga obavi: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti…” (Alu Imran, 97). Onaj čiji dug toliko iznosi nije jedan od onih što su u mogućnosti obaviti hadž.Takav će prvo izmiriti dug pa će kasnije, kad bude mogao, obaviti hadž. Međutim, ako je dug manjiod vrijednosticijelog imetka koji čovjek posjeduje, u tom će slučaju vratiti dug i obaviti hadž, bez obzira na to radilo se o obaveznom ili o dobrovoljnom hadžu, s tim da obavezni hadž ne smije odlagati, za razliku od dobrovoljnog hadža, koji ne mora obaviti.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice minber.ba

Potrebno je da čovjek bude oprezan, te da punomoć u poslovima daje samo dobrim i pouzdanim muslimanima koji imaju potrebno znanje u vezi s onim za šta su opunomoćeni. Prema tome, punomoć za obavljanje hadža za umrlog roditelja, oca ili majku, treba dati samo poštenoj osobi koja drži do islamskih propisa i ima potrebno znanje, a mnogi ljudi nemaju ni osnovno znanje o hadžskim propisima. Kao bedela ne treba opunomoćiti ni onog ko je povjerljiv, ali je neznalica, jer će, misleći da je hadžske obrede izvršio onako kako treba, podbaciti i pogriješiti. S druge strane, postoje oni koji znaju kako se obavljaju hadžski propisi, ali nisu pošteni i nisu privrženi vjeri, pa govore ružne riječi ili čine neprilična djela za vrijeme obavljanja hadža – ni njih ne treba opunomoćiti kao bedela. U tu svrhu punomoć treba dati najpoštenijem i najučenijem čovjeku koji je na raspolaganju, jer će on hadž za umrlog obaviti na najbolji način.

Možda je čovjek u vezi s kojim ste postavili pitanje uzeo nekoliko bedela i iste te bedele proslijedio drugim ljudima, a on obavio hadž za majkuosobe koju ste spomenuli u svom pitanju. Ako je to bilo tako, postavlja se pitanje je li dozvoljeno tako postupiti. Nije dozvoljeno. Zarađuje na nepošten način onaj ko trguje bedelima, bez obzira na to radilo se o hadžu ili o umri, to jest onaj koga opunomoći nekoliko ljudi da obavi obrede za njihove umrle, a on zatim opunomoći druge ljude koje vlasnici bedela, možda, ne bi prihvatili;on zadrži dio novca od iznosa koji je dobio za bedel.

Neka se čovjek boji Svemogućeg Allaha, pa neka pazi na prava drugih muslimana i neka njihov imetak ne uzima bespravno! Onaj ko se obaveže da će kao bedel obaviti hadž, odnosno umru, lično mora obaviti te obrede, a ne smije punomoć prenijeti na drugu osobu, jer je, kako rekosmo, opunomoćioci, možda, ne bi prihvatili za bedela.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice minber.ba