Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Nemojte noć uoči petka posebno određivati za ibadet, i nemojte petak posebno određivati za post, ali ako se podudari s nečijim dobrovoljnim postom, neka tokom njega posti” (Muslim, 1144). Razlog ove zabrane leži u tome što je petak sedmični praznik, pa, pored dvaju Bajrama, spada u praznike koji su utemeljeni u šerijatu, i u tome što muškarci petkom trebaju poraniti na džuma-namaz te se zaokupiti učenjem dove i činjenjem zikra: petak u tom pogledu uvelike liči na dan Arefata, tokom kojeg hadžije ne trebaju postiti da bi imali snage za intenzivniji ibadet. A kad se dogodi da se vremenski podudare dva ibadeta od kojih se jedan može odložiti za kasnije, poznato je da se prednost daje onom ibadetu koji se ne može odložiti.

Možda će neko kazati: “Obrazloženje da je petak sedmični praznik iziskuje da je tokom petka zabranjeno postiti, kao što je zabranjeno postiti tokom dvaju Bajrama.” Objašnjenje je ovo: petak se, između ostalog, razlikuje od dvaju Bajrama po tome što u jednom mjesecu imamo četiri takva praznika, pa tokom tog dana nije zabranjeno postiti nego je to pokuđeno.

Akoli čovjek posti tokom četvrtka i petka, odnosno petka i subote, tad se zna da on nije imao namjeru postiti tokom petka zasebno.

Upitali ste me: “I odnosi li se ta zabrana na napaštanje obaveznog posta?” Dokazi koji se bave ovim pitanjem imaju općenit karakter i odnose se na obavezni i na dobrovoljni post, osim ako se radi o čovjeku koji radi teške fizičke poslove, te može propuštene dane obaveznog posta napostiti posteći tokom petka; njemu nije pokuđeno postiti tokom petka zasebno, jer on za tim ima potrebu.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Onaj ko nosi dugu odjeću iz oholosti bit će kažnjen tako što Allah, dželle šanuhu, na njega neće obratiti pažnju, niti će ga osloviti, niti će ga očistiti, njemu pripada bolna patnja. A onaj koji dugu odjeću nosi tek onako, ne iz oholosti, taj će biti kažnjen tako što će dio ispod članaka koji bude pokrivala odjeća gorjeti u paklenoj vatri. U vezi s onim ko nosi dugu odjeću iz oholosti imam Muslim zabilježio je predanje u kojem stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “S trima kategorijama ljudi Allah neće govoriti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati, niti će ih očistiti, oni će imati bolnu patnju. To su: onaj ko nosi dugu odjeću, čovjek koji prigovara zbog učinjenog dobra i trgovac koji se lažno zaklinje.” Tu je i hadis koji su zabilježili el-Buhari i Muslim, a u kojem stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Allah na Sudnjem danu neće pogledati onog čija se odjeća vuče po podu iz oholosti.” A u vezi s onim ko nosi odjeću preko članaka, ali ne iz oholosti, imam el-Buhari zabilježio je predanje preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji prenosi da je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao: “U vatri će gorjeti onaj dio noge ispod članka koji bude pokriven odjećom.” Ovo Resulullah, ﷺ, nije ograničio na oholost, i neispravno je značenje ovog hadisa ograničiti prethodnim, tim prije jer Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao i ovo: “Vjernik nosi odjeću do pola cjevanice i nema smetnje”, ili je rekao: “…i nema grijeha u tome da nosi i dužu odjeću, ali pod uvjetom da ne pada ispod članka. U vatri će gorjeti onaj dio noge ispod članka koji bude pokriven odjećom. A Allah na Kijametskom danu neće pogledati onog čija se odjeća vuče po podu iz oholosti” (Ahmed, 3/5, Ebu Davud, 4093, Ibn Madža, 3573, i Malik, 2/217). Ovdje se, naime, radi o dvama različitim prijestupima, pa su i kazne različite. A dokaz koji ima općenito značenje ne može se ograničiti onim dokazom koji ima posebno značenje u slučaju da se povod njihova izricanja i konačan ishod razlikuju, jer bi to dovelo do kontradiktornosti.

Kad je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao da Allah neće pogledati na Sudnjem danu čovjeka koji vuče svoju odjeću iz oholosti, Ebu Bekr, radijallahu anhu, kako je to zabilježio imam el-Buhari, požalio se: “Allahov Poslaniče, kraj mog haljetka, ako o njemu na vodim brigu, spusti se!” Na ovo mu je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao: “Ti nisi jedan od onih koji to čine iz oholosti!”

Onom ko dokazuje ovim Ebu Bekrovim, radijallahu anhu, predanjem treba reći da u tome griješi iz dva razloga. Prvi je razlog to što se Ebu Bekr, radijallahu anhu, požalio Poslaniku islama rekavši ovako: “Allahov Poslaniče, kraj mog haljetka, ako o njemu na vodim brigu, spusti se!” Dakle, ovaj ashab nije svoju odjeću namjerno spuštao da pada ispod članka, već je haljetak sam od sebe padao, a Ebu Bekr ga je brižno podizao, za razliku od onih koji tvrde da ne nose odjeću iz oholosti: oni namjerno puste da njihova odjeća pada ispod članka i uvijek je tako nose ne podižući je iznad članka. I drugi je razlog to što je Allahov Poslanik, ﷺ, pohvalio Ebu Bekra, radijallahu anhu, rekavši mu da nije ohol, za razliku od onih koji dokazuju ovim hadisom: niko od njih nije pohvaljen na jeziku Allahova Poslanika, i nijednom od njih nije rečeno da nije ohol. A šejtan neke ljude navede na slijeđenje manje jasnih dokaza, kur’anskih ajeta i hadisa, kako bi opravdali svoje postupke. Allah je Onaj Koji upućuje na Pravi put, molimo Ga da nas uputi i sačuva.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Znajte, a neka znaju i svi oni koji će pročitati odgovor na ovo pitanje, da je mudrost izricanja islamskih propisa to što su ih izrekli Allah, dželle šanuhu, i Njegov Poslanik, ﷺ. Gospodar je rekao: “Kad Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta” (el-Ahzab, 36). Svakom onom ko nas upita zbog čega je to i to obaveza, ili zašto je to i to zabranjeno, odgovorit ćemo: “To je obaveza, ili zabranjeno je zato što su Allah, dželle šanuhu, i Resulullah, ﷺ, rekli tako i tako.” I to je dovoljno svakom vjerniku. Kad je neka žena upitala Aišu, radijallahu anha: “Zbog čega žena mora napostiti dane ramazana koje propusti tokom mjesečnog pranja, a ne mora naklanjati namaze koje tad propusti?”, ona je odgovorila: “Imale bismo mjesečno pranje, pa bi nam bilo naređivano da napostimo propuštene dane, a ne bi nam se zapovijedalo da naklanjamo izostavljene namaze”  (el-Buhari, 321, i Muslim, 335). Ipak, nema smetnje u tome da se obveznik raspituje o povodu i mudrosti donošenja određenog propisa, tim prije jer pomoću toga može učvrstiti vjerovanje i uvjerenost u veličinu šerijata, kao što mu to može pomoći da analogno tom propisu, za koji postoji šerijatski tekst, izvede neki drugi propis. Eto to su tri koristi koje donosi upućenost u povod i mudrost izricanja određenog propisa.

Kao odgovor na postavljeno pitanje možemo reći da se u pouzdanim predanjima kaže da je Vjerovjesnik, ﷺ, zabranio nošenje zlatnog nakita muškarcima, a ne ženama. Zlato je najvredniji nakit kojim se osoba može ukrasiti, a muškarac nije stvoren da bi se ukrašavao, to jest on, jer je muževan i potpun, nema potrebe da se nečim upotpunjuje, uljepšava i skreće nečiju pažnju na sebe, za razliku od žene. Valja znati da ukrašavanje žene zlatnim nakitom u braku, dovodi do sreće. Opisujući žene, Allah, dželle šanuhu, rekao je: “Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?” (ez-Zuhruf, 18)

Koristim se ovom prilikom da onim muškarcima što nose zlatni nakit kažem da su neposlušni Svevišnjem Allahu i Vjerovjesniku, ﷺ, i da su se poistovijetili sa ženama, te da, noseći zlatni nakit, na sebi drže džehennemsku žeravicu, kako se to kaže u pouzdnanom hadisu. Eto, neka se zato pokaju Uzvišenom Allahu! A ako hoće, mogu mimo zlata nositi i srebreni nakit u okvirima šerijata, kao i nakit od drugih metala, pod uvjetom da ne pretjeruju u tome.

Šejh Muhammed b. Usejmin