Lejlei-kadr nalazi se u mjesecu ramazanu, nesumnjivo, na temelju ovih ajeta u vezi s Kur’ani-kerimom: “Mi smo ga objavili u Lejlei-kadru…” (el-Kadr, 1); “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana…” (el-Bekara, 185). U cilju da provede Lejlei-kadr u ibadetu Božiji Poslanik, ﷺ, boravio je u itikafu u prvoj trećini mjeseca ramazana, a nakon toga boravio je u itikafu u drugoj trećini ovog mjeseca, te je naposlijetku usnio da je Lejlei-kadr smještena u posljednjoj trećini mjeseca ramazana. (Predanje u vezi s tim zabilježili su el-Buhari, 2016, i Muslim, 215.) Zatim se podudarilo da je nekoliko ashaba usnilo da se Lejlei-kadr nalazi u posljednjoj trećini mjeseca ramazana, pa je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Zaključio sam da se vaše snoviđenje podudara u vezi s tim da se Lejlei-kadr nalazi u posljednjoj trećini ramazana. Onaj ko bude nastojao provesti ovu noć u ibadetu neka posebnu pažnju obrati na posljednjih sedam dana mjeseca ramazana” (el-Buhari, 2015, i Muslim, 215). I ovo je najkraće vremensko ograničenje u pogledu Lejlei-kadra.

Razmislimo li o dokazima koji se bave Lejlei-kadrom, postat će nam jasno da se ova noć takoreći premješta, to jest nije smještena u istoj noći. Naime, u predanju stoji ovako: “Božiji Poslanik, ﷺ, usnio je Lejlei-kadr i usnio je to da ujutro sedždu čini u blatu. Bijaše to dvadeset i prva noć ramazana” (el-Buhari, 2015, i Muslim, 215). U hadisu Vjerovjesnik, ﷺ, kaže: “Očekujte i tražite Lejlei-kadr u posljednjoj trećini ramazana” (el-Buhari, 1913, i Muslim, 1169). Eto, to dokazuje da ova blagoslovljena noć nije u svakom ramazanu smještena u istoj noći. Onaj ko zastupa ovo mišljenje objedinio je i uskladio sve dokaze koji se bave ovim pitanjem. Prema tome, čovjek može očekivati da je svaka noć posljednje trećine ramazana Lejlei-kadr, i postići će nagradu koja je predviđena makar i ne znao da je Lejlei-kadr proveo u ibadetu. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Onom ko u ibadetu provede Lejlei-kadr vjerujući i nadajući se nagradi bit će oprošteni grijesi koje je počinio” (el-Buhari, 37, i Muslim, 173). Ovdje Allahov Poslanik, ﷺ, nije rekao da će tu nagradu postići onaj ko bude znao da je određena noć Lejlei-kadr, te je provede u ibadetu. Ne, to nije uvjet. Stoga, za onog ko, vjerujući i nadajući se nagradi, provede deset posljednjih noći ramazana u ibadetu možemo sa sigurnošću tvrditi da je Lejlei-kadr proveo u ibadetu, bez obzira na to u kojoj noći Lejlei-kadr bio smješten. A Allah je pokrovitelj uspjeha.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Nije preneseno da je Allahov Poslanik, ﷺ, pravio pauzu između učenja el-Fatihe i sure; a neki pravnici donijeli su rješenje da imam treba napraviti pauzu poslije učenja el-Fatihe kako bi muktedije proučili ovu suru. Imam će poslije el-Fatihe napraviti neznatnu pauzu, tek toliko da povrati dah i da pruži mogućnost muktedijama da počnu učiti el-Fatihu, koju će proučiti makar imam počeo učiti suru.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Ustručavam se da nazovem novotarom mudžtehida (učenjaka koji samostalno rješava vjerskopravna pitanja oslanjajući se na izvore islama) koji postupa suprotno onom na šta ukazuje vanjsko značenje hadisā. Oni koji vežu ruke na prsa poslije ruka pozivaju se na dokaz iz sunneta, te se ne može tvrditi da je novotar onaj ko se ne podudara s njima u tom pitanju. I ne priliči takvo što smatrati novotarijom jer to ima za posljedicu da ljudi jedni druge proglašavaju novotarima u pitanjima u kojima je istina relativna, a to, opet, ima za posljedicu podvojenost i netrpeljivost među muslimanima.

Istina je da je vezanje ruku poslije rukua sunnet. Dokaz za to jest predanje koje je preko Sehla b. Sa’da, radijallahu anhu, zabilježio imam el-Buhari, a u kojem stoji da je rekao: “Ljudima je naređivano da stavljaju desnu ruku na podlakticu lijeve ruke u namazu” (o izvoru hadisa bilo je govora). Razmislimo li o značenju ovog predanja, zaključit ćemo da se ruke vežu na rukuu. Naime, ruke se na sedždi drže na tlu, na rukuu se drže na koljenima, a na sjedenju drže se na stegnima, pa su, kad je riječ o rukama, ostale dvije situacije, i to situacija prije i poslije rukua, a na obje se proteže općenitost predanja: “Ljudima je naređivano da stavljaju desnu ruku na podlakticu lijeve ruke u namazu.” Eto, tako ovo predanje pokazuje da se ruke i poslije rukua vežu na prsa; to je ispravno i u skladu sa sunnetom, a nije novotarija.

Šejh Muhammed b. Usejmin