Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kakav je propis klanja ovce na temelju nove kuće?
Bismillahir-rahmanir-rahim Klanje ovce na temelju nove kuće je novotarija, a ujedno i mali širk. Nažalost, ova praksa je veoma raširena kod naših muslimana, tako da ne postoji kuća niti džamija, a da nije zaklana ovca na njenim temeljima ili ćošku. Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Klanje ovce na temelju nove kuće je novotarija, a ujedno i mali širk.
Nažalost, ova praksa je veoma raširena kod naših muslimana, tako da ne postoji kuća niti džamija, a da nije zaklana ovca na njenim temeljima ili ćošku. Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42.
Zašto se kolje ovca: Kolje se da bi se time kuća učinila berićetnom. Ovako postupa većina ljudi.
Nekada se kolje kako bi se sačuvalo od džina i njegovog ulaska u kuću, te da se onemogući da napravi razdor među porodicom, a nekada se to radi iz oba razloga.
Ovakav običaj nije vezan samo za kuće nego i za džamije, zgrade, poslovne objekte.
Spomenuti postupak je postao običaj među ljudima koji se ne ostavlja, čak i od strane nekih učenjaka. Dozvola ovakvog čina došla je i od fetvul-emina u Bosni.
Dakle propis klanja ovce na temelju kuće ili džamije je novotarija i mali širk.
Novotarija je zato što ne postoji nijedan šerijatski dokaz za to djelo, traženje bereketa je ibadet, ibadet se gradi na dokazu, a svaki ibadet bez dokaza je novotarija.
Što se tiče malog širka, to je širk u povodima, razlozima i uzrocima, jer Uzvišeni Allah nije učinio klanje na temeljima kuće uzrokom njene zaštite od šejtana ili da ona i njeni stanovnici budu berićetni.
Nema dokaza ni u Kur'anu ni u Sunnetu koji ukazuju na takvo nešto.
Širk u uzrocima je vjerovanje da obične stvari i pojave imaju mogućnost uticanja na okolinu.
Svako onaj ko uradi nešto i smatra da to ima mogućnost uticaja i djelovanja na određene stvari – a to šerijatom nije potvrđeno, niti je to potvrđeno iskustvom a ni prirodom – poredi se sa Allahom u određivanju i donošenju uzroka, i u određivanju da su ti uzroci razlog nekog dešavanja, takav je učinio Allahu širk u donošenju i određivanju tih uzroka, a on je od vrsta malog širka.
Ibn Usejmin veli: „Ono što nije potvrđeno kao uzrok sa šerijatske i materijalne (prirodne) strane nije dozvoljeno smatrati uzrokom. Onaj ko takvo nešto uradi, čini nešto što je samo Allahova vlast i nadležnost i Njegovo pravo, i zbog toga čini vid širka Allahu jer sa Njim sudjeluje u određivanju uzroka i onoga na šta oni djeluju.“ Medžmu'u fetava, 1/111.
Također veli: „Onaj ko tvrdi da nešto ima uticaj i da je uzrok nečemu, a Allah ga nije učinio uzrokom, ni šerijatskim ni prirodnim, poredi se sa Allahom u tome čineći Mu širk“. El-Kavlul-mufid ala Kitabit-tevhid, 1/164.
Primjer tome: Učenje Fatihe je šerijatski uzrok za izlječenje, a konzumiranje laksativa je prirodni uzrok za olakšanje stolice, i to se zna na osnovu iskustva. Ne postoji šerijatski dokaz, niti se zna na osnovu iskustva da je klanje ovce na pragu kuće razlog bereketa ili zaštita od šejtana.
Zato onaj ko vjeruje da klanje životinje (ovce) na temeljima nove kuće ili bilo koje građevine biva uzrokom tjeranja šejtana od kuće i ukućana, ili da donosi berićet ukućanima, (pored toga što je novotarija) čini i mali širk, jer je učinio uzrokom nešto što Allah nije učinio uzrokom niti šerijatskim a ni prirodnim.
Šejh Ebu Bekr Zejd veli: „Jedna od ovih novotarija je i klanje na pragu kuće kada se gradnja okonča, kako bi se sačuvalo džinskog zla i prolila krv na prag ili zid.
Ovo je zabranjeno djelo i vrsta je širka, obaveza je muslimanu da se čuva ovih novina i harama, te da se drži puta Kur'ana i Sunneta, jer će samo tako biti spašen na ovome i na Budućem svijetu.“ Fetava džami'ah fit-tenbihi ala ba'dil-adati vel-e'arafil-kabelijje el-muhalife liš-šer'il-mutahher, str. 40.
Mudri Zakonodavac je dao određene uzroke i radnje koje tjeraju šejtana od kuće i ukućana (dove, zikr i učenje Kur'ana), a isto tako je dao uzroke kojima se dolazi do berićeta, a nigdje se ne pominje da je klanje životinje na temelju kuće jedan od tih uzroka.
Da je to bilo propisano djelo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi bi ga, sigurno, praktikovali, a da su ga praktikovali, bilo bi do nas preneseno. Imajući u vidu da nije preneseno, to ukazuje da takav postupak nije šerijatom određen uzrok.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sa muhadžirima napustio Mekku i naselio se u Medini. Tada su oni sagradili veliki broj kuća i nekoliko džamija i ni na jednom temelju neke od građevina nisu zaklali životinju. A da je to bilo dobro djelo, oni bi nas zasigurno pretekli u njegovom činjenju.
Ljudi su ovo počeli činiti oponašajući nevjernike. Neki od hrišćana su imali običaj da se kolje životinja na temeljima kuće, pa su muslimani zbog slabosti svog vjerovanja i nedovoljnog razumijevanja tevhida to od njih preuzeli i učinili ga svojim neizostavnim običajem. Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je oponašanje nevjernika, kazavši: “Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije vas: pedalj za pedalj, aršin za aršin. Ako su oni ušli u gušterovu rupu, i vi ćete ući u nju!” Allahov Poslaniče – upitali smo – (misli li se to na) jevreje i kršćane? „Na koga bi drugog?“ – reče on. Bilježi ga Buhari, br. 3456, str. 628; i Muslim, br. 6, str. 1154.
Zbog toga, obaveza je muslimana da napuste ovo djelo i da se čuvaju od šejtana i traže berićet na način kako je to propisano u Kur'anu i Sunnetu, jer Mudri Zakonodavac nije ni jednu stvar ostavio a da je nije pojasnio.
A Allah najbolje zna.
mr. Jakub Alagić
Vidi manjepreuzeto sa whatsapp grupe delil akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Zašto nije ispravno plaćati hodžama hatme i jasine?
Bismillahir-rahmanir-rahim Nije ispravno plaćati hodžama za hatme i za jasine, takvo nešto nema nikakvog uporišta u islamu, od takvog učenja nema sevapa niti ko ima koristi, (jedinu korist i to materijalnu ima imam koji naplati svoje učenje), učenje Kur'ana je ibadet, a ibadet se ne prodaje. Ovakvaviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Nije ispravno plaćati hodžama za hatme i za jasine, takvo nešto nema nikakvog uporišta u islamu, od takvog učenja nema sevapa niti ko ima koristi, (jedinu korist i to materijalnu ima imam koji naplati svoje učenje), učenje Kur'ana je ibadet, a ibadet se ne prodaje.
Ovakva praksa učenja Kur'ana zabranjena je po sva četiri mezheba.
Za hanefijski mezheb, pogledati: Hašijetu Ibn Abidin, 9/77; Hašijetut-tahavi alad-durril-muhtar, 1/381; Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/672-673.
Za malikijski mezheb, pogledati: Hašijetud-Dusuki alaš-šerhil-kebir, 1/423.
Za šafijski mezheb, pogledati: Mugnil-muhtadž ila me'arifeti me'ani elfazl-minhadž, 3/456; Tefsirul-Kur'anil-azim, 7/465.
Za hanbelijski mezheb, pogledati: Kitabul-furu’, 3/423; Medžmu'ul-fetava, 24/300.
Gdje su oni koji kažu mi slijedimo hanefijski mezheb.
Kako šejtan vara one koji uče Kur'an za pare?
Mnogi od njih kažu ja ne tražim od naroda pare za učenje, oni sami dadnu i to se broji kao hedija (poklon).
Međutim kad bi dvadeset, trideset, ili više džematlija rekli hodži prouči mi hatmu, ali nemam para i ne mogu ti platiti, da li bi hodža prihvatio. Sigurno ne bi prihvatio i tražio bi bilo kakve razloge da to odbije. Ali pošto se zna da će za svoje učenje dobiti novac onda lahko to prihvata, u nekim džematima čak postoji i cjenovnik, što je jasna čenjenica da se uči Kur'an isključivo za pare.
Hanefijski učenjak imam Ibn Ebil-Izz pojašnjava zašto nije dozvoljeno unajmljivanje ljudi za učenje Kur'ana i zbog čega sevapi od takvog učenja umrlom ne stižu.
On veli: „Unajmljivanje ljudi za učenje Kur'ana i predavanje sevapa mrtvima nije činio nijedan ispravni prethodnik, niti je to naredio i dao olakšice ijedan imam u islamu.
Unajmljivanje za učenje Kur'ana nije dozvoljeno, bez razilaženja među učenjacima.
Nagrada ne dolazi do mrtvog, osim ukoliko se djelo uradi u ime Allaha. Ovakav postupak nije iskreni i čisti ibadet, pa neće ni imati sevapa koje bi podario mrtvom.“ Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/672.
Pa ako umrli nema nikakve koristi od učenja hodže zašto mu onda uopšte i plaćati.
Oni koji Kur'an uče za određeni vid naknade, na taj način postaju od onih koji Allahove ajete prodaju za nešto što malo vrijedi. Njihovo učenje će biti dokaz protiv njih, a ne u njihovu korist, jer imetak stiču na neispravan način.
Uzvišeni veli: ‘I ne zamjenjujte (ne prodajite) riječi Moje za nešto što malo vrijedi’. El-Bekare, 41.
Tumačeći ovaj ajet, Ibn Kesir veli: „Tj. Nemojte uzimati ono što je bezvrijedno, što malo vrijedi i nemojte Allahovo ime skrivati zbog toga… Ne uzimajte za to naknadu.“ Tefsirul-Kur'anil-azim, 1/246.
Dakle od plaćanja hatmi i jasina umrli nema nikakve koristi, ko hoće da njegov umrli ima koristi neka taj novac dadne za sadaku ili neka traži od Allaha oprost za svog umrlog, tada će umrli sigurno imati korist.
Napomena: Hodže često citiraju neispravan hadis, odobravajući na taj način učenje Kur'ana mrtvima, motivišući na taj način i muslimane da to praktikuju.
Hadis prenosi Ebu Osman (nije Ebu Osman en-Nehdi) od svoga oca, a on od Ma'kila b. Jesara, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Učite svojim mrtvima – znači suru Jasin.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 3121, str. 562; Ibn Hibban, 7/269.
Pojedini imami u džamijama prije svakog poklanjanja sevapa umrlome od učenja Kur'ana citiraju ovaj hadis, i to rade tako uvjerljivo da neki muslimani misle da se radi o obaveznim djelima.
Hadis o učenju Jasina umrlim osobama je slab i ne može se koristiti kao dokaz, jer se u njegovom lancu nalazi Ebu Osman (nije Ebu Osman en-Nehdi) koji je nepoznat. Pogledati: Tehzibut-tehzib, 12/163.
Ibn Kattan smatra da ova predaja ima mahane poput idtiraba (zamršenost), vakfa (da predaja seže samo do ashaba) i nepoznatog stanja ravije Ebu Osmana i njegovog oca.
Ebu Bekr b. El-Arebi prenosi od Darekutnija da je ovaj hadis slabog seneda i nepoznatog teksta i da na ovu temu nema ispravnih hadisa. Pogledati: Et-telhisul-habir, 2/245.
Ali b. El-Medini veli: „Od njega ne prenosi niko osim Tejmija, a to je nepoznat sened. Pogledati: Tehzibul-kemal, 34/75.
Slabim ga smatra i šejh Albani. Pogledati: Daiful-džami's-sagir, str. 939, br. 1072; Irvaul-galil, 3/150, i Miškatul-mesabih, str. 511.
Dakle hadis su ocijenili slabim Ibn Kattan, Ebu Bekr b. El-Arebi, Darekutni, Ali b. El-Medini, šejh Albani, šejh Arnaut i drugi.
Pa ako je hadis slab, onda se on ne može koristiti kao dokaz, imajući u vidu da na ovu temu nema drugih ispravnih hadisa, i da se ibadeti grade samo na jasnim i ispravnim dokazima.
Jedini koji je ovu predaju ispravnom okarakterisao je Ibn Hibban, ali je kazao da se učenje jasina misli na one koji su na samrtnoj postelji.
Čak i ako kažemo da je hadis ispravan, onda se on odnosi na one koji su na samrtnom času, kako bi im posljednje što su na dunjaluku čuli bilo učenje Kur'ana.
To je zbog toga što sura Jasin sadrži govor o stanjima proživljenja i Sudnjeg dana.
Ibn Hibban veli: „Ovim hadisom se misli na onoga ko umire, a ne na to da se Kur'an uči umrloj osobi.“ Sahih od Ibn Hibbana, 7/269. Pogledati: Fejdul-Kadir, 2/67; Fetve Stalne komisije, 9/42, i Medžmu'l-fetava od Usjemina, 17/74.
Čak i kada bismo rekli da je hadis ispravan, i da se on odnosi na učenje sure Jasin umrloj osobi, onda bismo morali imati dokaz da je Poslanik to djelo praktikovao makar jednom u svojih dvadeset i tri godine poslanstva, ali to se nije desilo.
Dakle, ne postoji niti jedan dokaz da je Poslanik učio Kur'an mrtvima, niti postoji predaja da je neko od ashaba to radio (a pogotovo za naknadu), zato, obaveza je muslimanima da napuste ovo djelo, i da slijede ono što je došlo s ispravnim predajama.
Ako žele da mrtvi imaju koristi, neka traže da im se Allah smiluje i da im oprosti, neka upućuju dove, dijele sadaku, obave hadždž i umru za njih, jer je ovo došlo u ispravnim predajama.
A Allah najbolje zna.
Mr Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Jesu li Allahova svojstva ograničena na osam ili ih ima više?
Bismillahir-rahmanir-rahim Nije ispravno ovo što ste učili. Prvo: Nije ispravno da je Allah ograničen na osam svojstava. Drugo: Nije ispravno da ostala svojstva ne dolikuju Allahu. Treće: Nije ispravno da potvrđivanje ostalih svojstava dovodi do poređenja Allaha sa stvorenjima. Ništa od ovoga što stviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Nije ispravno ovo što ste učili.
Prvo: Nije ispravno da je Allah ograničen na osam svojstava.
Drugo: Nije ispravno da ostala svojstva ne dolikuju Allahu.
Treće: Nije ispravno da potvrđivanje ostalih svojstava dovodi do poređenja Allaha sa stvorenjima.
Ništa od ovoga što ste učili nije ispravno, plan i program nastave iz akide u našim medresama radi se po knjizi Ilmul-kelam, koju je napisao Mehmed Handžić još prije osamdeset godina.
Nažalost u našim medresama uči se maturidijska akida, to je akida čije je temelje udario Ebu Mensur El-Maturidi iz Turkistana, koji je živio krajem trećeg i početkom četvrtog hidžretskog stoljeća. Pripadao je ortodoksnoj skolastičkoj školi u islamu (ilmul-kelam), temelje svoje akide udario je na osnovu svog razuma, zato ćemo u njegovoj akidi (maturidijskoj) naći mnoge neispravnosti, kontradiktornosti, nelogičnosti, manjkavosti, koje se suprostavljaju Kur'anu i sunetu, jer je svoju akidu izgradio na osnovu ograničenog razuma a ne na osnovu nepogrešive objave, Kur'ana i suneta.
Interesantno je da naša ”ulema” još uvijek prihvata akidu Ebu Mensura El-Maturidija iz Turkistana, koji je živio krajem trećeg i početkom četvrtog hidžretskog stoljeća, a ostavlja akidu ashaba, tabi'ina, tabi tabi'ina i četvorice imama, od kojih je i Ebu Hanife.
Ima li logike da kažemo da prve generacije muslimana nisu bile ispravne akide, sve dok nije došao Ebu Mensur El-Maturidi u trećem i četvrtom stoljeću i pojasnio šta je ispravna akida.
Ostavili su akidu najodabranijeg Poslanika, ostavili su akidu ashaba s kojima je Allah zadovoljan, ostavili su akidu muslimana iz prva tri stoljeća za koje Poslanik kaže da su najbolje generacije muslimana, ostavili su akidu četvorice imama kome je umet posvjedočio da su bili na istini, a prihvatili su akidu Ebu Mensura El-Maturidija iz Turkistana, koji je umro u četvrtom stoljeću po hidžri.
Kada bi našoj ”ulemi” donijeli stotine dokaza iz Kur'ana i suneta, da ono što rade i u šta pozivaju nije ispravno, oni to ne bi prihvatili, jer oni ne slijede dokaze, oni slijede običaje, zato se sa sigurnošću može reći da je kod nas prisutan bosanski islam, a ne izvorni islam kojeg je Uzvišeni Allah objavio svome odabranom Poslaniku, Muhamedu, sallallahu alejhi ve sellem.
Zašto nije ispravno da je Allah ograničen na osam svojstava?
Ne postoji niti ijedan dokaz iz Kur'ana ili suneta koji potvrđuje njihovo mišljenje, svoje mišljenje izgradili su na osnovu ograničenog razuma.
Maturidije na osnovu svog razuma kažu Allah ima osam osobina, Ešarije na osnovu svog razuma kažu Allah ima sedam osobina, Mu'tezile na osnovu svog razuma kažu Allah nema nijednu osobinu (potvrđuju samo imena), Džehmije na osnovu svog razuma kažu Allah nema ni osobina ni imena. Čiji razum je ispravniji. Svi su oni na dalaletu (zabludi).
Osobine koje potvrđuju Maturidije su: znanje, moć, volja, život, sluh, vid, govor i tekvin.
Stotine ajeta i stotine hadisa potvrđuju i druge Allahove osobine, poput: milost, samilost, srdžba, ljubav, uzvišenost, uzdignuće, silazak, lice…koliko puta dnevno kažemo ‘Bismillahir-rahmanir-rahim’, u ime Allaha Milostovog, Samilosnog, zar je Allah milostiv bez osobine milosti, Samilostan bez osobine samilosti, kakav je to razum koji tako razmišlja.
Isto tako ispravan razum potvrđuje Allahu i druge osobine, zar oprost mu'minima nepotvrđuje Allahovu milost, samilost, ljubav, zar kažnjavanje ćafira nepotvrđuje Allahovu srdžbu, ljutnju, prezir, mržnju.
Sva ova veličanstvena stvorenja koja se razlikuju po svojoj vrsti, njihovo uređenje, upravljanje njima, ukazuju na Allahovu veličinu i moć, znanje i mudrost, volju i htijenje. Ukazivanje blagodati, uklanjanje zla i nedaća ukazuje na Njegovu milost i dobrotu. Ukazivanje počasti pokornim robovima ukazuje na ljubav i zadovoljstvo prema njima.
Dakle i Kur'an i sunet a i ispravni razum potvrđuje Allahu više od osam osobina, zbog toga ograničavanje Allaha na osam osobina nije ispravno.
Mišljenje da ostala svojstva ne dolikuju Allahu.
Koja drskost i nepoštovanje Uzvišenog Allaha, Gospodara svijetova, Gospodara sudnjeg dana. Subhanallah, zar mu'min ima ovakvo mišljenje o Allahu.
Allah je stvorio čovjeka, tako sićušnog i malog u odnosu na kosmos, stvorio mu razum i dao mu nešto malo znanja (vama je dato samo malo znanja, Al-isra’, 85), a onda sa ograničenim razumom ograničava Allaha i sa vrlo malo znanja govori šta je Allahu dozvoljeno a šta nije, šta Mu dolikuje a šta ne dolikuje. Ono što su potvrdili Allah i Njegov poslanik znači da Mu to i dolikuje, i zato niko nema pravo da se suprostavi tome.
Zar Allah ne poznaje samog sebe bolje nego čovjek, (Reci: Da li znate bolje vi ili Allah? El-Bekare, 140), zato o Allahu govorimo samo ono o čemu nas je obavijestio Allah u objavi, u Kur'anu i sunetu, ne smijemo o Allahu govoriti na osnovu svog ograničenog razuma.
Uzvišeni Allah kaže: ‘Reci: Gospodar moj zabranjuje razvrat… i da o Allahu govorite ono što ne znate’. El-E'araf, 33.
Tumačeći dio ajeta: ‘i da o Allahu govorite ono što ne znate’, šejh Sa'di kaže: „To je neznanje o Njegovim imenima, svojstvima, postupcima i propisima.“ Tejsirul-Kerimir-rahman, 3/22.
O govoru o Allahu bez znanja, Ibnul-Kajjim veli: „Ovo djelo je kod Allaha na najvišem stepenu zabrane i predstavlja najopasniji grijeh.
To je zbog toga što ovakav govor sadrži laž na Allaha, pripisivanje Njemu onoga što Mu ne priliči, promjenu Njegove vjere, negiranje onoga što je potvrdio, potvrđivanje onoga što je negirao, uspostavu onoga što je učinio ništavnim, neprijateljstvo prema onome što On voli, naklonost prema onome što On mrzi, kao i opisivanje Njega onim što ne priliči Njegovom biću, svojstvima, riječima, i postupcima.“ Medaridžus-salikin, 1/646.
Allah je za Sebe potvrdio imena i svojstva, a potvrdio ih je i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa negiranje tih svojstava ili nekih od njih, predstavlja negiranje onoga što su Allah i Poslanik potvrdili, što je vid suprotstavljanja Njemu i Njegovom Poslaniku.
Mišljenje da potvrđivanje ostalih svojstava dovodi do poređenja Allaha sa stvorenjima.
Maturidijama odgovaramo sa tri pravila:
Prvo: Govor o nekim svojstvima isti je kao i govor o nekim drugima.
Ako potvrđujete osam osobina bez poređenja onda morate i ostale osobine potvrditi bez poređenja, nema razlike između onoga što potvrđujete i onoga što negirate, jer govor o jednom je kao i govor o drugom.
Ako kažete da On ima život i znanje koji nisu kao život i znanje stvorenja, tj. ako to potvrđujete bez poređenja, onda morate to da kažete i kada su u pitanju Njegove ostale osobine, poput ljubavi i zadovoljstva.
Kako govorite da Allah ima svojstvo znanja koje ne liči znanju stvorenja, a svojstvo zadovoljstva liči zadovoljstvu stvorenja, kako potvrđujete svojstvo znanja bez poređenja, a ne potvrđujete svojstvo zadovoljstva bez poređenja? Govor o nekim svojstvima je kao i govor o drugim.
Drugo: Govor o imenima je kao i govor o svojstvima.
Kako to da potvrđujete Allahu imena bez poređenja sa stvorenjima, a ne potvrđujete osobine bez poređenja.
Treće: Govor o imenima i svojstvima je kao i govor o Biću.
Ako Allah ima Biće koje nije slično bićima stvorenja, isto tako ima i imena i svojstva koja nisu slična imenima i svojstvima stvorenja.
Zaključak: Allah ima svoja imena i svojstva koja su specifična za Njega, a i stvorenja imaju svoja imena i svojstva koja su specifična za njih. Kao što Allah ima Biće koje nije slično bićima stvorenja, tako ima i imena i svojstava koja nisu slična imenima i svojstvima stvorenja.
Njegova svojstva su sastavni dio Njegovog uzvišenog Bića, a svojstva stvorenja su sastavni dio bića stvorenja i potvrđivati ta svojstva ne znači nikakvo poređenje među njima.
Stav ehli suneta po pitanju Allahovih osobina.
Stav selefa i ehli suneta i džemata je da Allaha opisuju onim čime je On sam Sebe opisao i čime Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onako kako priliči Njemu i Njegovoj veličini, bez bilo kakvog iskrivljenja ili negiranja, poistovjećivanja ili poređenja.
Vjeruju u sva Allahova imena i svojstva s kojima se On opisao, jer niko Allaha ne može opisati bolje od Njega samoga.
A Allah najbolje zna.
Mr Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Da li je ispravno kad klanjam Sunete i ovako dovim kad sam na Sedždi
Bismillahir-rahmanir-rahim Ova dova je ispravna i vrlo lijepa. Ispravnost dove ogleda se u sledećem: Prvo: Dova se izgovara u namazu i na sedždi, to je najbolje vrijeme i položaj za dovu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Rob je najbliži Allahu kada je na sedždi i zato tada najviše dovuviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Ova dova je ispravna i vrlo lijepa.
Ispravnost dove ogleda se u sledećem:
Prvo: Dova se izgovara u namazu i na sedždi, to je najbolje vrijeme i položaj za dovu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Rob je najbliži Allahu kada je na sedždi i zato tada najviše dovu upućujte.“ Bilježi ga Muslim, br. 482.
Drugo: Dova počinje sa zahvalom i slavom Allahu, to je sunnet pri učenju dove i izuzetno je pohvalno.
Treće: Ova vrsta dove je tevesul, tevesul sa Allahovim imenima i svojstvimma, i to je najbolja vrsta tevesula.
Ibnul-Kajjim veli: „Približavanje i tevessul Allahu putem Njegovih imena i svojstva i putem robovanja Njemu su dva načina i razloga zbog kojih se nijedna dova ne odbija.“ Medaridžus-salikin, 1/72. Pogledati: Et-Tefsirul-Kajjim, str. 23.
Ibn Tejmijje veli: „Upućivanje molbe Allahu spominjući Njegova imena i svojstava je najbolje što se može spomenuti u dovi prilikom traženja upute, opskrbe i pobjede.“
Medžmu'ul-fetava, 1/218.
Nedostatak dove ogleda se u sledećem:
Prvo: U dovi ne spominješ sebe, a to je najbitnije, mi živimo u vremenu fitne i griješenja, s malo dobrih djela i rada za islam, najpreče je da dovimo za sebe, u dosta slučajeva radimo velike grijehe a da toga nismo ni svjesni.
Poslanik alejhi selam je u dženetu, ashabi su najbolja generacija ljudi, a šta je sa nama.
Drugo: Kada dovimo za nekoga onda najpreče je da dovimo za svoje roditelje, svoju djecu i za one koji su nama činili dobra djela.
Treće: Koji su neoženjeni i neudate, neizostavna dova je da im Allah podari hairli bračnog druga, onog (ona) koji (koja) je najbolji za nju (njega).
Može se doviti uopštenim dovama, poput dove: Rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil-ahireti haseneten ve kina ‘azaben-nar. / Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom i na Onom svijetu i spasi nas od džehennemske vatre.
U ovoj dovi tražimo svako dobro i ovog i budućeg svijeta, ovo je kur'anska dova i ujedno i najbolja dova, kako kaže Poslanik alejhi selam.
Može se doviti i posebnim dovama za svaku potrebu, najveća potreba je oprost od grijeha, uputa na pravi put, tražiti halal opskrbu, neovisnost od ljudi i slično tome.
Zatim, sunnet je da se dova ponavlja više puta, ako tražimo oprost, ili uputu ponavljati više puta.
Vrlo bitna dova koja se uči na sedždi je:
Ja mukallibel-kulubi sebbit kalbi ‘ala dinike. /O Ti koji srca ljudi okrećeš, učvrsti moje srce u pokornosti Tebi. Bilježi ga Tirmizi, br. 2140, str. 483; Hakim, 1/706.
Allahumme inneke afuvvun kerimun tuhibbul-afve fa'fu anni. / Allahu, Ti opraštaš grijehe, plemenit si, voliš opraštanje, pa mi oprosti. Bilježi ga Tirmizi, br. 3513, i kaže da je hasen-sahih, dok ga Albani smatra ispravnim.
Ove dvije dove obavezno treba da dovimo u svim situacijama.
Aiša radijallahu anha pitala je Poslanika alejhi selam ako dočeka noć ‘lejletu kader’ šta da dovi, pa joj je rekao da dovi: Allahu, Ti opraštaš grijehe, plemenit si, voliš opraštanje, pa mi oprosti.
Noć ‘lejletu kader’ je najbolja noć, sedžda je najbolje vrijeme za dovu, a Poslanik je naredio Aiči da traži oprost, što znači da je to najbitnije, jer kome Allah oprosti ući će u dženet, a ništa se sa tim ne može porediti.
Može se tražiti i bilo koja dunjalučka potreba, ali ahiret je najbitniji, ili spojiti između više potreba, dunjalučkih i ahiretskih.
A Allah najbolje zna.
Mr Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Šta da radim za svoje roditelje da im to dođe na ahiret?
Bismillahir-rahmanir-rahim Da li će umrla osoba imati sevape, odnosno da li će do nje doći sevapi od određenih dijela ili dok je u kaburu ili na Sudnjem danu, stvar je gajba, i ne može se potvrditi osim dokazima iz Kur'ana ili Sunneta. Nije preneseno u Kur'anu i hadisima, a niti u govoru ashaba neštviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Da li će umrla osoba imati sevape, odnosno da li će do nje doći sevapi od određenih dijela ili dok je u kaburu ili na Sudnjem danu, stvar je gajba, i ne može se potvrditi osim dokazima iz Kur'ana ili Sunneta.
Nije preneseno u Kur'anu i hadisima, a niti u govoru ashaba nešto što ukazuje na propisanost učenja Kur'ana umrlima.
Kur'an je objavljen živima, a njegovo učenje propisano je s ciljem uzimanja pouka iz njega, razmišljanjem o njegovim značenjima i rada po njegovim uputama.
Uzvišeni Allah veli:
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
(Sura Sad, 29)
Poslanik ﷺ, veli:
„Najbolji među vama su oni koji Kur'an uče i njemu druge podučavaju.“
Bilježi ga Buhari, br. 5027, str. 962
Dakle, Kur'an je objavljen živima da bi se po njemu radilo, da se izučava, te da bi se iz njega uzimali propisi vezani za vjeru, vjerovanje, ibadete, međusobne odnose, a ne da se njegovo učenje poklanja umrlima.
Stizanje sevapa od učenja Kur'ana do umrlih je stvar gajba (nevidljivog svijeta) i nije ga moguće potvrditi osim putem jasnih dokaza iz Kur'ana i Sunneta. A ne postoji niti jedan dokaz koji ukazuje da sevapi od učenja Kur'ana stižu do umrlog.
Učenje Kur'ana je ibadet, a način i vrsta ibadeta određuju se putem Objave, pa zbog toga nije dozvoljeno činiti ibadet koji šerijat nije potvrdio.
Poslanikove ﷺ, riječi veoma jasno upućuju na to:
„Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“
Bilježi ga Buhari, str. 373; Muslim, br. 18, str. 762
Zatim, da je učenje Kur'ana pred dušu umrlih propisano djelo, praktikovali bi ga naši ispravni prethodnici. A da su ga praktikovali, to bi, sigurno, do nas bilo preneseno.
Pošto do nas nije takvo nešto preneseno, znači da ga nisu ni činili. A pošto ga nisu činili, znači da to djelo nije ni propisano.
Ono što tada nije bilo od vjere, ne može biti ni danas.
Ibn Tejmijje veli:
„Nije bilo poznato kod prvih generacija da, kada
klanjaju dobrovoljne namaze, poste dobrovoljni post, obave hadždž ili prouče nešto od Kur'ana, to poklanjaju umrlim muslimanima, niti svojim bližnjima…
Zato, ljudi ne smiju da odstupe od pravca prvih generacija, jer oni su najbolja i najpotpunija generacija, a Allah najbolje zna.“
Medžmu'ul-fetava, 24/323
Pa da li su oni koji dozvoljavaju učenje Kur'ana pred dušu umrlih i koji kažu da sevapi stižu do njih upućeniji i bolji od ashaba Poslanika ﷺ!?
Na drugom mjestu Ibn Tejmijje veli:
„Učenje Kur'ana pred dušu rahmetlije nakon njegove smrti je novotarija.“
El-ihtijaratul-fikhijje, str. 447. Pogledati: El-Fetaval-Kubra, 5/363
Od kojih djela umrli imaju korist?
Za umrle ne treba činiti ništa osim ono što je došlo u dokazima, poput sadake, dove, hadždža, umre i traženja oprosta za njih.
Od ovih djela oni će imati koristi i ta djela su potvrđena kur'ansko-hadiskim tekstovima.
Prenosi se da je Poslanik ﷺ, kazao:
„Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (iza njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini.”
Bilježi ga Muslim, br. 14, str. 712
Uzvišeni Allah kaže:
‘Oni koji poslije njih dolaze govore: Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla.’
El-Hašr, 10
Kur'an ukazuje da mrtvi imaju koristi ako živi za njih mole oprost, a nije spomenuto da imaju korist od učenja živih, jer da imaju korist od toga, to bi sasvim sigurno bilo spomenuto.
Ko želi da mrtvi imaju koristi, i da sevapi stignu do njih, neka upućuju dove, neka traže da im se Allah smiluje i da im oprosti (ovo je najbitnije za umrle), neka dijele sadaku, obave hadždž i umru za njih, jer je ovo došlo u ispravnim predajama.
Napomena:* Ima uleme Ehli Sunneta i džemata koji smatraju da umrli imaju koristi i da im stižu sevapi od učenja Kur'ana živih. To dokazuju putem analogije na hadždž i post. Pogledati: Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/664.
Međutim, oni koji se sa njima ne slažu odgovaraju im da dokazivanje putem analogije na hadždž i post, ni u kom slučaju ne može biti ispravno, jer učenje Kur'ana je ibadet, a ibadeti su već određeni i ne mogu se mijenjati niti dograđivati.
Nijedan ibadet koji se ne gradi na jasnim dokazima ili iz Kur'ana ili iz Sunneta ne može biti ispravan, pa prema tome izgraditi neki ibadet na osnovu analogije je u potpunosti neprihvatljivo.
Tumačeći ajet: ‘Čovjekovo je samo ono što sam uradi’. En-Nedžm, 39, Ibn Kesir veli: „To što mu niko neće pomoći nositi teret (njegove grijehe), isto tako neće dobiti išta od nagrade – osim onoga što je sam sebi zaradio.
Iz ovoga ajeta Šafija je, i oni koji ga slijede, izveo zaključak da sevapi od učenja Kur’ana ne stižu umrlima, jer to nisu njihova lična djela, niti zasluge, te zbog toga ni Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije to uobičavao činiti, a nije ni svoj ummet podsticao na to, niti ih je na to uputio nekom izrekom niti nečim indirektnim, a nije to bila praksa niti ijednog od ashaba.
Da je u tome bila bilo kakva korist, oni bi nas, sigurno, već pretekli u činjenju istoga. Ibadeti se oslanjaju na čvrste argumente, a ne na nekakvu analogiju ili kojekakva mišljenja.“ Tefsirl-Kur'anil-azim, 7/465.
Ibn Abdulberr veli: „Nema razilaženja među islamskim pravnicima i ostalim učenjacima ehli-sunneta u tome da se na osnovu analogije ne mogu dokazivati pitanja vezana za tevhid i obredoslovlje.“ El-Bahrul-muhit fi usulil-fikh, 14/15.
Hanefijski učenjak El-Izz b. Abdusselam veli: „Sevap od učenja Kur'ana ima samo onaj ko ga uči, i taj sevap ne stiže do drugih… Onaj ko te sevape pokloni umrlome, suprotstavio se ajetu u kojem stoji: Da je čovjekovo samo ono što sam uradi. En-Nedžm, 39.
Učenje Kur'ana nije djelo umrle osobe, i nije dozvoljeno poklanjati mu sevape od učenja Kur'ana.“ El-Fetaval-mevuslijje, str. 99-100.
Imam Nevevi u komentaru na Sahih Muslima veli: „Poznato je u mezhebu imama Šafije da sevapi od učenja Kur'ana ne stižu do umrloga.
(Zatim je spomenuo mišljenja i razilaženje po tom pitanju, a onda je kazao): Svi ovi mezhebi i stavovi su slabi, dokaz im je analogno zaključivanje na osnovu dozvole dove, sadake i hadždža za umrloga. Sevapi od ovih djela stižu, po konsenzusu islamskih učenjaka.
Dokaz koji je koristio imam Šafija i njegovi sljedbenici po ovome pitanju je ajet u kojem stoji: Da je čovjekovo samo ono što sam uradi. Nedžm, 39.
Kao i hadis: „Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (iza njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini.“ Šerhun-Nevevi li sahihi Muslim, 1/90. Hadis bilježi Muslim, br. 14, str. 712.
Od savremenih učenjaka ovaj stav zastupaju Ibn Baz, Usejmin, kao i Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji.
Pogledati: Fi revdatil-Kur'anil-kerim, str. 70, Bideun-nasi fil-Kur'an, str. 35, Fetaval-ledžnetid-daimeh, 9/42-43.
Dakle, stav koji dozvoljava učenje Kur'ana pred dušu umrlih i da sevapi stižu do njih dokazujući to analogijom na dovu, sadaku i hadždž, je slab, jer učenje Kur'ana je ibadet, a pravilo je da se ibadet čini samo ako za njegovu propisanost postoji dokaz.
Allah najbolje zna.
Vidi manjemr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe delil akida
Ko sve spada u umet Poslanika salallahu alejhi veselem, jesu li to i vjernici i nevjernici?
Bismillahir-rahmanir-rahim Muhamed alejhi selam (iako je bio arap) poslat je svim ljudima, svim narodima, svim nacijama do sudnjeg dana. Svi oni pripadaju umetu Muhameda u smislu pozivanja, umetud-da'va, umet kome je poslat Muhamed da ih poziva u vjerovanje Allaha. Oni koji su prihvatili njega kao pviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Muhamed alejhi selam (iako je bio arap) poslat je svim ljudima, svim narodima, svim nacijama do sudnjeg dana.
Svi oni pripadaju umetu Muhameda u smislu pozivanja, umetud-da'va, umet kome je poslat Muhamed da ih poziva u vjerovanje Allaha.
Oni koji su prihvatili njega kao poslanika, koji vjeruju i koji mu se pokoravaju, to je umet koji ga je prihvatio, umet idžabe, i to je njegov pravi, istinski umet.
Kao dokaz da je Poslanik poslat svim ljudima do sudnjeg dana su riječi Allaha: ‘Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik’. (El-A'raf, 158.)
‘Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ’
(Sebe’, 28.)
Svi su oni umet dave, umet kome je poslat, za razliku od prijašnjih poslanika koji su slati samo svojim narodima.
Oni koji su prihvatili njegovu davu(poziv) iz bilo kojih naroda, oni su umet idžabe, umet koji je povjerovao u njega i prihvatio ga za poslanika.
Uzvišeni Allah za njih kaže: ‘Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio, tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha’. (Ali-Imran, 110.)
Svi koji su prihvatili islam spadaju u umet idžabe, i za njih važi predhodni ajet.
Dakle, ljudi se dijele na dvije skupine, vjernici i nevjernici, odnosno muslimani i ćafiri, muslimani su umet idžabe, a ćafiri su umet dave.
Razlika između njih je kao razlika između kufra i imana.
Onaj koji praktikuje islam on je musliman, a koji ne praktikuje islam on je ćafir.
Ime, prezime, porijeklo, otac, majka, država, nacija, običaji, ne čine čovjeka muslimanom, samo ispravno praktikovanje vjere čini čovjeka muslimanom.
Ispravno praktikovanje vjere ogleda se u ispravnoj primjeni šehadeta la ilahe illellah muhamedun resulullah, sa svim šartovima(uslovima).
A granica izmeđi imana i kufra, muslimana i ćafira je namaz. Ko klanja smatra se muslimanom, ko ne klanja (osim iz šerijatski opravdanog razloga) smatra se ćafirom.
Ovo je uopšteno pravilo.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat.
Kada budu to radili, zaštitiće kod mene svoje živote i svoje imetke, osim kada to pravo islama zahtijeva, a njihov konačni obračun pripada Allahu.“ (Bilježi ga Buhari, br. 25, str. 12, i Muslim, br. 32, str. 38.)
Prenosi se od Enesa b. Malika da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izjavio: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne očituju da nema istinskog boga osim Allaha.
A kada budu to izjavili, obavljali naš namaz, okretali se prema našoj kibli i prinosili žrtvu onako kao što mi koljemo, onda je, s tim njihovim postupkom, njihova krv i imovina za nas neprikosnovena, osim kada to pravda zahtijeva – a konačni njihov obračun pripada Allahu.” (Bilježi ga Buhari, br. 392.)
Namaz je drugi temelj islama i bez kojeg je islam čovjeka upitan, jer, kako kaže Poslanik: „Granica između islama i nevjerstva je ostavljanje namaza.“ (Bilježi ga Muslim, br. 134, str. 58.)
Ovi hadisi, kao i citati prvih generacija muslimana, ukazuju da čovjek nije musliman ako ne izgovori la ilahe illellah i bude uvjeren u značenje tih riječi, te radi po njima (a ne samo da ih izgovara jezikom), zatim obavezno mora klanjati.
Posljednji čovjek koji će biti izveden iz Vatre biće od onih koji su klanjali, što znači da oni koji ne klanjaju ostaće u vatri zauvijek, jer su po hadisu nevjernici.
U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre stoji da će posljednju grupu koja bude izvedena iz Vatre meleci prepoznati po tragovima sedžde i da će taj čovjek biti u toj grupi.
Buhari i Muslim bilježe od Seida b. Musejjeba, prenoseći od Ataa b. Jezida Lejsija, a on od Ebu Hurejrea, da je Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada Allah završi izricanje presuda ljudima i htjedne Svojom milošću izbaviti, od stanovnika Vatre, one koje bude htio, narediće melecima da izvedu iz Vatre one koji nisu Allahu ništa smatrali ravnim.
Ljudi, od onih koji su svjedočili u la ilahe illellah, kojima se Allah bude htio smilovati – prepoznaće se po tragovima sedžde.
Vatra će gutati cijelo ljudsko tijelo, samo ne mjesta koja su padala na sedždu, jer je njoj Allah zabranio da guta tragove sedžde.
Oni će nagorjeli izići iz Vatre, pa će biti poliveni vodom života, te će od toga početi bujati kao što zrnevlje buja u nanosu bujice.
Zatim će Allah završiti suđenje ljudima, a ostaće jedan čovjek okrenut licem prema Vatri. To će biti posljednji stanovnik Vatre koji će ući u Džennet.“ (Bilježi ga Buhari, br. 7437, i Muslim, br. 182.)
Ovaj hadis ukazuje da će poslije šefa'ata poslanika i ostalih kome Allah dozvoli da čine šefa'at, Allah svojom milošću izvesti iz Vatre koga bude htio od onih koji su svjedočili u la ilahe illellah i da će to biti posljednja skupina ljudi koji će izaći iz Vatre, te da su oni bili od onih koji su klanjali, što znači da su imali iza sebe djela, ali su im loša djela, ipak, pretegnula pa su zbog toga ušli u Vatru.
Zaključak: Nije ispravno smatrati da će se u Džennet ući bez namaza i da se ne radi ono što mu islam naređuje, osim u posebnim situacijama, poput stanja pred Smak svijeta.
Ibn Tejmijje veli: „Nemoguće je da čovjek srcem vjeruje da je Allah propisao namaz, post, zekat i hadždž, a da svoj život provede bez ijedne sedžde, bez ispoštenog ramazana, bez zekata i bez hadždža.
To je nemoguće, takvo nešto može biti plod licemjerstva i otpadništva, a nikako ispravnog vjerovanja.
Zbog toga je Allah i opisao nevjernike kao ljude koji neće moći na Sudnjem danu učiniti sedždu:
Na Dan kada bude nepodnošljivo, kada se Potkoljenica otkrije i kada budu pozvani da licem na tlo padnu pa ne budu mogli, oborenih pogleda i sasvim poniženi biće nevjernici – a bili su pozivani da licem na tlo padaju dok su živi i zdravi bili. “ (Kalem, 42-43.) (Medžmu'ul-fetava, 7/611.)
Napomena: Ovo je uopšteni govor i ne može se direktno na osnovu kazanog (predhodnog govora) spuštati propis na svakog pojedinca (imenom i prezimenom), bez posebne procedure.
Treba da znamo sledeće:
Prvo: Bošnjaci su u osnovi muslimani, oni koji žive u raznim mjestima, gradovima, selima, znamo da imaju muslimanska imena, da su im roditelji bili muslimani, a ne znamo o njima ništa, kakvo ubjeđenje imaju, šta rade i kako žive, sve njih smatramo muslimanima.
Mišljenje da su Bošnjaci u osnovi nevjernici jer su prošli kroz period komunizma (ateizma), te da su muslimani samo oni za koje imamo dokaz (samo koji klanjaju), pogrešno je mišljenje.
Drugo: Da bi smo za nekog bošnjaka rekli, tvrdili da je nevjernik, moramo to dokazati.
Ovakav pristup primjenjuje se kod onih bošnjaka koji se nisu deklarisali kao ateisti, već su se deklarisali kao muslimani, zatim kod onih koji nisu učinili dijelo s kojim direktno izlaze iz islama, poput psovanja Allaha ili Poslanika ili slična djela, već kod onih bošnjaka koji se deklarišu i izjašnjavaju da su muslimani, imajući u vidu da mnogi bošnjaci poste, ili vjeruju da postoji Allah, za takve se ne može sa sigurnošću reći da su nevjernici bez posebne procedure.
Treće: Granica između islama i nevjerstva je ostavljanje namaza, znači, ostavljanje namaza je nevjerstvo, Poslanik nas je o tome obavijestio, to je stav selefa i to je ispravno mišljenje.
Međutim, oni koji ne klanjaju (a poste i kažu da vjeruju u Allaha, a takvih je puno), prije nego ih okarakterišemo da su nevjernici moramo sa njima razgovarati, pitati ih i saznati zašto ne klanjaju.
Pa ako saznamo da ne klanjaju zbog neznanja, prvo ih moramo podučiti i objasniti im da je namaz stroga obaveza, pa ako i dalje ne obavljaju namaz, onda ih smatramo nevjernicima.
Imam Ahmed ibn Hanbel kaže: Ako je ostavio namaz iz inata (znajući da mu je obaveza klanjati) nevjernik je, a ako je ostavio namaz iz neznanja podučiće se (prije nego što se kaže da je nevjernik).
Imajuću u vidu neznanje naših muslimana po pitanju vjere, kao i raširenost murdžijske akide kod bošnjaka koja kaže da djela nisu sastavni dio imana, te mišljenje velikog broja muslimana da ne moraju klanjati, ne smijemo tvrditi da svi bošnjaci znaju da je namaz obavezan.
Zato ne treba žuriti sa kvalifikacijom ko je nevjernik sve dok se to ne potvrdi i dokaže.
Napomena: Kada je u pitanju propis određene osobe, ako se nije sto posto sigurno u donošenju propisa da je neko nevjernik, bolje je da se pogriješi na štetu šerijata nego na štetu određene osobe.
Međutim oni koji ne izgovaraju šehadet, koji ne znaju šta on znači, koji ne praktikuju ništa od islama, koji nikad nisu učinili niti ijednu sedždu, takvi nisu nikad ni postali muslimani (pa makar se zvao Muhamed), nema razlike između njih i jevreja, hrišćana, idolipoklonika, ateista ili bilo kojih drugih nevjernika.
A Allah najbolje zna.
Mr Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Bošnjački običaji na vagi islama, plaćanje troškova oko mejjita
Odgovor na treći dio: Greške vezane za kaburove kod naših muslimana. Spomenuću najbitnije greške: Prvo: Jedna od najčešćih i najvažnijih grešaka u propisima vezanim za kaburove kod muslimana na našim prostorima jeste uzdizanje kaburova (gradnja na kaburovima) i pisanje na njima, što je postala, nažaviše
Odgovor na treći dio:
Greške vezane za kaburove kod naših muslimana.
Spomenuću najbitnije greške:
Prvo: Jedna od najčešćih i najvažnijih grešaka u propisima vezanim za kaburove kod muslimana na našim prostorima jeste uzdizanje kaburova (gradnja na kaburovima) i pisanje na njima, što je postala, nažalost, neizostavna praksa i smatra se lijepim običajem kod većine muslimana.
Pažnja o kaburovima i gradnja na njima je dio porodične kulture i ako bi neko zakasnio sa izgradnjom nišana, na tu bi se porodicu gledalo sa manje poštovanja. Zbog toga neke porodice troše velike svote novca za izgradnju na kaburu svoga umrloga, što nekada pređe i cifru od 5000 maraka.
Islam je strogo zabranio gradnju na kaburovima, pisanje i postavljanje slika na njima, jer ovakav vid iskazivanja počasti prema umrlima može biti uzrokom širka, a i vid je oponašanja nevjernika, a oboje je strogo zabranjeno.
Džabir, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ukrašavanje kaburova, sjedenje i zidanje na njima.” Bilježi ga Muslim, br. 94, str. 388.
Muslim prenosi od Ebu Hajjadža Esedija da mu je Alija kazao: „Zar nećeš da te obavijestim o onome što mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: ‘Ne ostavi ni jednog kipa a da ga ne uništiš, niti ijedan izdignut mezar, a da ga ne poravnaš.'“ Bilježi ga Muslim, br. 93, str. 388.
Da je Alija radijallahu anhu živ sve bi nam kaburove porušio, a neki među nama bi to nazvali vandalizmom.
Muavija radijallahu anhu veli: „Sunnet je da se kaburovi poravnaju. Praksa jevreja i kršćana je da ih podižu, pa ih nemojte oponašati.“ Bilježi ga Taberani u El-Mu'džemul-kebiru, 19/352. Pogledati: Iktidaus-siratil-mustekim, 1/387.
Drugo: Još jedna praksa koja se ustabilila kod nas jeste novotarski način posjete kaburistanima, u smislu da se odredi poseban dan za tu posjetu, kao npr. drugi dan Ramazanskog bajrama.
Tada se ljudi okupljaju oko svoga imama i sa njim odlaze na mezarje, gdje podižu ruke i uče Fatihu i Jasin, te sevape tog učenja predaju pred dušu umrlih koji su ukopani u tom mezarju, (tako smo dane radosti i veselja pretvorili u dane tuge i žalisti).
U ovom slučaju urađene su dvije novotarije: prva je zajednička organizovana posjeta mezarja, koja se ponavlja jednom godišnje, i tako poprima hukm (propis) praznika, a druga novotarija je učenje Kur'ana kod kaburova. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je svoj ummet šta se uči prilikom posjete kaburova i tom prilikom nije spominjao učenje Kur'ana, što ukazuje da to djelo nije propisano i da je novotarija.
Ibnul-Kajjim veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio ljude da se skupljaju radi izražavanja saučešća i učenja Kur'ana tom prilikom, ni kod kaburova niti na drugom mjestu. Sve to je novotarija i pokuđeno djelo.“ Zadul-me'ad, 1/507.
Ibn Tejmijje veli: „Učenje Kur'ana pred dušu rahmetlije nakon njegove smrti je novotarija.“ El-ihtijaratul-fikhijje, str. 447. Pogledati: El-Fetaval-Kubra, 5/363.
Šejh Albani je po ovome pitanju kazao lijep govor koji je pohvalno ovom prilikom prenijeti. On veli: „Učenje Kur'ana prilikom posjete mezarlucima nema osnove u Sunnetu, jer da je to djelo propisano, praktikovao bi ga Poslanik i podučio bi tome njegove ashabe”. Ahkamul-dženaiz ve bide'uha, str. 241-242.
Treće: Od grešaka u propisima vezanim za kaburove je posjeta kaburova od strane žena. Tom prilikom žene ispoljavaju veliku tugu i žalost, posebno ako se radi o onima koji su ubijeni u protekloj agresiji na BiH.
Veliki broj žena, zbog prevelike tuge, čak ispoljavaju određene džahilijetske običaje poput naricanja, skidanja hidžaba, udaranja i slično.
Ovome dodajemo još i to da određeni broj žena učestvuje u praćenju dženaze.
Sve ovo što je spomenuto je haram i veliki grijeh, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ženama da prate dženazu.
U dva Sahiha stoji: „Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je ženama da prate dženazu.“ Bilježi ga Buhari, br. 1278, str. 222; Muslim, br. 34, str. 376.
Također im je zabranjeno i posjećivanje kaburova, jer u hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “prokleo one žene koje posjećuju kaburove.“ Bilježi ga Tirmizi, br. 1056, str. 250; Ibn Hibban, 7/72, 452, koji ga ispravnim smatra.
Razlog ove zabrane jeste njihova nemogućnost da se strpe zbog nedaće koja ih je zadesila i zbog nježnosti njihovog srca, pa ih to može odvesti u žalost koja je izvan okvira šerijata. Zatim, žalost može prouzrokovati naricanje koje je džahilijetski običaj i veliki grijeh.
Imam Muslim bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Četvero je u mom ummetu džahilijetsko i ummet se još toga nije riješio: razmetanje plemićkim rodom, vrijeđanje zbog porijekla, traženje kiše posredstvom zvijezda i naricanje za umrlim. Ako se naricateljka ne pokaje prije svoje smrti, na Sudnjem danu će ustati a na sebi će imati košulju od katrana a pancir od šuge.“ Bilježi ga Muslim, br. 29, str. 375.
U Poslanikovoj praksi ne postoji naricanje, jer ono je džahilijetski običaj i razlog zbog kojeg se umrli kažnjava, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrli se kažnjava u kaburu zbog toga što neko za njim nariče.“ Bilježi ga Buhari, br. 1286, str. 224; Muslim, br. 17, str. 372.
Ibn Tejmijje veli: „Kadija Ebu Ja'la izdao je fetvu da se mrtvi uznemiravaju ako se kod njih čini grijeh, što potvrđuju predaje. Njihovo kažnjavanje zbog grijeha koji se čini kod njihovih kaburova poput je kažnjavanja zbog toga što se za njima nariče. Naricanje je uzrok kažnjavanja.“ Medžmu'ul-fetava, 24/374-375.
Pod kažnjavanjem misli se na uznemiravanje. Medžmu'ul-fetava, 24/374.
Četvrto: Od grešaka u propisima vezanim za kaburove je praksa da se umrli ukopavaju oko džamija.
Ovo je veoma zastupljeno u Bosni i Hercegovini i od hiljade džamija koje postoje, samo oko malog broja njih nema kaburova, i to su većinom džamije koje su sagrađene u novije vrijeme.
U većini slučajeva oko džamija ukopani su ljudi od položaja, ugleda, učenjaci, heroji, predvodnici, političari, vakifi i dr..
Na desetine je umrlih koji su ukopani sa svih strana džamija, a na nekima su sagrađena i kubeta ili ispisane neke informacije vezane za ukopanog, mada ima i džamija koje su sa svih strana okružene mezarima običnog svijeta, tako da se ima utisak da se džamija nalazi u sred mezarluka.
Nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti praksa prvih generacija ovog ummeta da ukopavaju svoje umrle oko džamija, bez obzira s kojim ciljem i povodom to bilo.
U gradu Rožaje postoji džamija u kojoj se nalazi kabur, zatim tekija na vrelu Bune u Blagaju sagrađena je 1665 godine na kaburu bogumilskog sveštenika Sari Saltuka, i jednog drugog nepoznatog bogumila. Ljudi dolaze u ovu tekiju da klanjaju, dove upućuju, kao i da čine druge ibadete poput tevessula (približavanje i umiljavanje Allahu), šefaata (posredovanja), teberruka (traženja berićeta), traženja pomoći, zikra, učenja Kur'ana. To mjesto su proglasili posebnom svetkovinom i svake godine održavaju se manifestacije tri dana. Ovu manifestaciju islamska zajednica nazvala je ‘Dani mevluda i zikra’, a ustvari to su dani novotarija i širka. U hadisu koji bilježi Muslim prenosi se da je Poslanik rekao: „Oni koji su bili prije vas činili su od kaburova svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi džamije (musale). Vi tako ne postupajte, jer ja vam to zabranjujem.“ Bilježi ga Muslim, br. 23, str. 219.
Džamija je mjesto za ibadet, pa imajući u vidu da je ibadet kod kaburova djelo koje čovjeka može odvesti u širk, šerijat je zabranio gradnju džamija kod kaburova ili na njima, te ukopavanje umrlih u džamije.
Imajući u vidu da su džamije u Bosni sagrađene prije nego su se kod njih umrli počeli ukopavati, te da kaburove od klanjača razdvaja zid, namaz u njima je ispravan.
Međutim, obaveza je muslimanima i islamskoj zajednici koja vodi brigu o vjerskim objektima i vjerskim pitanjima muslimana, da napuste taj običaj i da umrle kopaju dalje od džamija, u posebna mezarja namijenjena za ukopavanje, kako se kod ljudi ne bi pojavilo pretjerano veličanje (guluvv) kaburova i onih koji su ukopani, te kako se ne bi počeli obavljati ibadeti kraj kaburova, ili obožavati sami kaburovi, kao što se to dešava kod ekstremnih sufija koji su pretjerali u svome ophođenju prema dobrim ljudima, pa su ih počeli obožavati.
Molim Allaha subhanehu ve teala da nam popravi stanje.
Mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Bošnjački običaji na vagi islama, plaćanje troškova oko mejjita
Odgovor na drugi dio: Spomenuću najbitnije greške. Prvo: *Među prvim stvarima koje se rade kada neko umre jeste obavještavanje o njegovoj smrti putem razglasa preko munare, obavještavaju da je taj i taj (po imenu) preselio na Onaj svijet. Potom se preko razglasa pusti već snimljeno učenje.* Ovo oglaviše
Odgovor na drugi dio:
Spomenuću najbitnije greške.
Prvo: *Među prvim stvarima koje se rade kada neko umre jeste obavještavanje o njegovoj smrti putem razglasa preko munare, obavještavaju da je taj i taj (po imenu) preselio na Onaj svijet. Potom se preko razglasa pusti već snimljeno učenje.*
Ovo oglašavanje smrti kod ljudi naziva se salla i ona se ponavlja nekoliko puta, a zatim se donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Međutim, ovakav način oglašavanja nečije smrti sa razglasa munare liči džahilijetskom vidu razglašavanja koji se zove en'naj i zbog toga je u islamu zabranjen.
Ibn Hadžer prenosi od Ibnul-Arebija da obavijest o smrti može imati tri stanja:
Prvo: Razglašavanje porodici, prijateljima i dobrim ljudima. Ovo je sunnet.
Drugo: Pozivi na svečanost radi hvalisanja. Ovo je pokuđeno.
Treće: Javno razglašavanje, ili poput naricanja i sl. To je zabranjeno.“ Fethul-Bari, 3/117.
*Ovaj treći način zabranjen je kod islamskih učenjaka i smatra se džahilijetskim vidom razglašavanja. To je slično onome što se praktikuje sa munara bosansko-hercegovačkih džamija.*
Drugo: *Okupljanje učača Kur'ana u kući umrlog neposredno nakon njegove smrti. To čine s ciljem poklanjanja sevapa od tog učenja umrlome. Ovo učenje završava se zikrom, kod nas poznatijim kao tevhid. Potom ukućani onima koji su sudjelovali tevhidu podijele nešto od hrane ili pića.*
Unajmljivanje učača (imama) koji će sevape tog učenja pokloniti umrlome nema nikakvo uporište u islamu. Ovakva praksa učenja Kur'ana zabranjena je po sva četiri mezheba. A ono što tada nije bio dio vjere, ni danas ne može biti dio nje.
Od ovakvog učenja Kur'ana umrli nema nikakve koristi, jedinu korist (lažnu) ima imam koji naplati svoje učenje Kur'ana. Isti je slučaj i sa zikrom zvani ‘tevhid’.
Ibn Tejmijje veli: „Učenje Kur'ana pred dušu rahmetlije nakon njegove smrti je novotarija.“ El-ihtijaratul-fikhijje, str. 447. Pogledati: El-Fetaval-Kubra, 5/363.
Hanefijski učenjak imam Ibn Ebil-Izz pojašnjava zašto nije dozvoljeno unajmljivanje ljudi za učenje Kur'ana i zbog čega sevapi od takvog učenja umrlom ne stižu.
On veli: „Unajmljivanje ljudi za učenje Kur'ana i predavanje sevapa mrtvima nije činio nijedan ispravni prethodnik niti je to naredio i dao olakšice ijedan imam u islamu. Unajmljivanje za učenje Kur'ana nije dozvoljeno, bez razilaženja među učenjacima…
Nagrada ne dolazi do mrtvog, osim ukoliko se djelo uradi u ime Allaha. Ovakav postupak nije iskreni i čisti ibadet, pa neće ni imati sevapa koje bi podario mrtvom.“ Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/672.
Treće: *Još jedan od propisa vezanih za umrloga koji nema osnove u islamu jeste zikr prilikom kupanja umrlog. Tom prilikom onaj ko gasuli umrloga uči zikr posebno namijenjen za svaki dio tijela koji gasuli, a nakon kupanja prouči posebnu dovu.*
Nema sumnje da je ova dova uvedena novotarija koja nema svoje uporište u šerijatskim argumentima, niti je preneseno da je neko od ashaba niti prvih generacija muslimana ovako postupao sa svojim umrlima.
Četvrto: *Još jedno od djela koje se praktikuje među muslimanima, a što nije bila praksa Poslanika, jeste učenje posebno određenih kur'anskih sura i odlomaka nakon ukopa na način da se učači okupe oko kabura i svaki od njih uči već ranije predviđeni odlomak. Jedan uči početak sure El-Bekare, drugi uči posljednja dva ajeta ove sure, treći uči suru Ihlas tri puta, zatim suru Felek i Nas. Nekada se dodaje učenje i drugih sura i odlomaka u zavisnosti od podneblja i običaja. Zatim svaki učač uzima naknadu za svoje učenje.*
Nema sumnje da je ovo uvedena novotarija koja nema svoje uporište u šerijatskim argumentima, ali nije to bitno, bitno je da su učači uzeli koji dinar.
Peto: *Još jedno od djela koje se praktikuje među muslimanima, a što nije bila praksa Poslanika, jeste učenje talkina.*
Nakon ukopa ljudi se raziđu, a imam sjeda kod glave umrloga i doziva ga njegovim imenom, te ga podučava odgovorima koje će kazati dvojici meleka kada mu budu postavljali pitanja.
Ovaj čin kod ljudi je poznat kao talkin, a on glasi: „O ti, sine toga i toga! (tri puta) Sjeti se zavjeta koji si Allahu dao: da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, da su Džennet i Vatra istina i da će doći Sudnji dan, u to sumnje nema.“ Hadži hafiz Smail Fazlić, Zbirka dova, str. 32.
Na nekim mjestima imam zapiše na papiru dovu zvanu ahdnama, dova koja se stavlja pored glave umrloga prije nego se ukopa.
Učenje Kur'ana poslije ukopa, talkin, zatim dova ahdnama – sve je to novotarija i nema uporište u kur'ansko-hadiskim tekstovima.
Talkin nakon ukopa i ostavljanje papira na kome se nešto zapiše sa umrlim u kabur, pored toga što nema osnove u islamu, nije u skladu ni sa zdravim razumom.
Kako umrli može zapamtiti riječi talkina, ako je napustio ovaj svijet, izgubio razum, postao prekriven zemljom i nalazi se u stanju kakvo samo Allah zna?
Isto tako, da li može mejit u takvom stanju uzeti dovu ahdnamu pročitati je i tako odgovoriti na postavljena pitanja?
Da li imalo ima zdravog razuma onaj ko u ovo vjeruje i ko uči talkin, i piše dovu zvanu ahdnama i ostavlja je kod mejita!
Imami koji to rade da li su to normalni ljudi.
*Kada se ostavi praksa Poslanika, na njeno mjesto dolaze stvari koje nemaju osnove u vjeri i tako nastaju novotarije, za koje će čovjek, ako na njima umre, na Sudnjem danu odgovarati.*
Šesto: *Treba spomenuti i situaciju gdje rodbina umrloga dugo vremena nosi crninu povodom žalosti, ne prisustvuju određenim slavljima, ne gledaju televiziju niti slušaju muziku. Neslušanje muzike nije iz razloga što je smatraju zabranjenom, nju smatraju dozvoljenom, ali je ostave samo zbog tuge i žalosti u kojoj se nalaze. Dok neke žene pokrivaju kosu kao da su privržene vjeri i pod hidžabom.*
Sve su ovo običaji koje praktikuju kršćani, koji nose crnu odjeću jednu ili tri godine, ispoljavajući tako tugu i žalost.
Oponašanje nevjernika ni u kom slučaju nije dozvoljeno jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 4031, str. 721.
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, umrlo je šestero djece i bio je tužan, a ništa u svome životu nije promijenio niti je crninu oblačio.
Ovo su samo neki običaji i propisi vezani za umrle kod muslimana na našim prostorima, a koji se suprotstavljaju praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i svi ti običaju su novotarija zbog nepostojanja argumenata koji ih potvrđuju.
A Allah najbolje zna.
*Mr. Jakub Alagić*
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Bošnjački običaji na vagi islama, plaćanje troškova oko mejjita
Bismillahir-rahmanir-rahim S obzirom da je pitanje opširno, odgovor će biti još opširniji, i zato ću ga podijeliti u tri dijela: Prvi dio: Šerijatski propisi vezani za umrle i kaburove. Drugi dio: Greške kod naših muslimana vezane za umrle. Treći dio: Greške kod naših muslimana vezane za kaburove. Oviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
S obzirom da je pitanje opširno, odgovor će biti još opširniji, i zato ću ga podijeliti u tri dijela:
Prvi dio: Šerijatski propisi vezani za umrle i kaburove.
Drugi dio: Greške kod naših muslimana vezane za umrle.
Treći dio: Greške kod naših muslimana vezane za kaburove.
Odgovor na prvi dio:
Šerijatski propisi vezani za umrle i kaburove.
Šerijatski propisi vezani za umrle.
Uzvišeni Allah ljudima je ukazao posebnu čast i stvorio ih radi velikog cilja, a on je obožavanje Allaha, jedinog istinskog boga koji zaslužuje da se obožava.
Potom je blagodat prema njima upotpunio šaljući im poslanike i objavljujući knjige, kako bi ostvarili taj uzvišeni cilj i kako bi imali sretan život i na ovome i na Onome svijetu.
Kao što je ukazao Svoju brigu i pažnju prema čovjeku dok je živ, kako bi upotpunio svoje vjerovanje, Zakonodavac mu je tako isto ukazao pažnju nakon što preseli sa ovog svijeta, ukazujući mu na ono što će mu tada biti od koristi.
Islam je svoju pažnju ukazao umrlome prije smrti, još dok je čovjek bolestan, podsjećajući ljude na posjetu bolesnika, kako bi se on sjetio traženja oprosta i pokajanja, i kako bi iz toga uzeli pouku.
A o vrijednosti posjete bolesniku, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada musliman ode u obilazak bolesnog brata muslimana, on je u dženetskoj harfi, sve dok se ne vrati.” „Šta je to dženetska harfa?“ – upita neko, a Poslanik odgovori: “Otrgnuto dženetsko voće!” Bilježi ga Muslim, br. 41, str. 1117.
Još jedno od prava bolesnika koji je na samrti jeste telkin, tj. da ga podsjećamo na izgovaranje riječi La ilahe illallah prije smrti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Podstičite one koji su na samrti da izgovore: La ilahe illallah. / Nema istinskog boga, osim Allaha.” Bilježi ga Muslim, br. 1, str. 369.
Nakon što čovjek umre, sunnet mu je zatvoriti oči, prekriti cijelo tijelo, ne prizivati ništa osim dobra i upućivati dovu za njega.
Allahov Poalanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada ste prisutni kod bolesnog ili umrlog, govorite samo dobro, jer meleki aminaju na sve što kažete!” Bilježi ga Muslim, br. 6, str. 370.
Porodica umrloga je obavezna da bude strpljiva i zadovoljna Allahovom odredbom. Nije dozvoljeno veoma glasno plakanje, vikanje, udaranje po licu i cijepanje odjeće, jer to su djela iz predislamskog perioda kojima se oponašaju nevjernici.
Zatim se umrli okupa i što prije spremi za ukop, umota se u bijele ćefine, okupa tri, pet ili više puta.
Nakon gasuljenja mejita i oblačenja ćefina klanja se dženaza kao vid počasti umrlome i njegovoj porodici, te se dovi za njega i traži oprost.
Sunnet je da se požuri sa dženazom, a ashabi su ubrzano hodali (lagano trčali) prilikom nošenja mejita.
Kada bi završio sa zagrtanjem, Poslanik bi sa ashabima ostao kod kabura, i molio bi Allaha da učvrsti umrlog prilikom ispitivanja, i preporučivao je ashabima da tako uče dove.
Nakon što se ukopa umrli i prouči dova za njegovu ustrajnost, odlazi se kućama.
Šerijatski propisi vezani za kaburove.
Što se tiče propisa vezanih za kaburove, moramo znati da na kaburove nije dozvoljeno ništa graditi, nego je praksa Poslanika bila da se poravnaju, kako gradnja na njima ne bi bila uzrokom njihovog veličanja i obavljanja ibadeta kod njih, kao što je to bio slučaj sa Nuhovim narodom, a i sa drugim narodima.
Ibnul-Kajjim veli: „U praksi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo da uzdiže kabur niti da gradi nešto na njemu, bilo to glinom, kamenom ili nečim drugim.
U praksi Allahovog Poslanika jeste da kabur bude poravnat sa zemljom, a zabranio je i krečenje kabura i da se na njemu nešto gradi ili piše.“ Zadul-me'ad, 1/504-505.
Kao što je Poslanik zabranio gradnju na kaburu, također je zabranio da se od kaburova prave džamije tako što će se obavljati određeni ibadeti kod njih, i da se na njima pale svijeće, te da se uzimaju kao mjesto posebnog svetkovanja / praznika.
Od propisa vezanih za kaburove jeste da se oni posjećuju bez posebnog poduzimanja putovanja, s ciljem da se uzme pouka, da se podsjeti i pripremi na smrt, te da se prouči dova za umrle i zatraži oprost za njih.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Bio sam vam zabranio posjećivanje kaburova (mezarluka), ali od sada ih posjećujte.” Bilježi ga Muslim, br. 37, str. 879.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem posjećivao je kaburove svojih ashaba da bi Allaha molio za njihovu milost i oprost, i to je sunnet prilikom posjete kaburu. A naredio je, prilikom posjete kaburu, da se kaže (bez dizanja ruku): ‘Neka je Božiji mir i spas na vas, o vjernici i muslimani, stanovnici ovih kuća, mi ćemo vam se pridružiti, neka Allah oprosti nama i vama.’ Bilježi ga Muslim, br. 104, str. 391.
Šerijatska posjeta kaburu ne podrazumijeva potrebu živog za umrlim, niti potrebu da se od umrlog nešto traži (moli), niti da se Allahu umiljava (zagovara) preko umrlog, nego tom posjetom živi čini korist umrlome (tražeći od Allaha oprost za njega).
Napomena: Sve troškove i organizaciju dženaze snosi porodica umrlog, s obzirom da kod nas vlada ogromno neznanje, islamska zajednica je preuzela odgovornost za to, zbog toga ispravno je plaćanje islamskoj zajednici kupanje mejta, kopanje kabura, ćefine, daske i umrlice.
Dok plaćanje članarine za sve godine unazad za koje se nije plaćala članarina nije ispravno (u osnovi plaćanje članarine IZ-eu nije ispravno).
U nekim mezarlucima plaća se i kabur (plac), to je neispravno, jer svi mezarluci (ili većina) su vakuf, a vakuf se ne prodaje, to je poklon svim muslimanima.
Čekanje sa ukopom mejita, da neko od bližnih dođe iz inostranstva nije ispravno.
Odlazak porodici umrloga nakon ukopa nije ispravno.
Doktor i naš šejh Safet Kuduzović napisao je djelo pod nazivom Pravni propisi dženaze namaza (to je najbolje djelo koje je napisano na bosanskom jeziku koje obrađuje ovu tematiku). Autor je u ovoj knjizi pojasnio propise vezane za dženazu, a koji su u skladu sa uputstvima i praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te je na taj način iznio argumente onima koji se suprotstavljaju tim propisima. Na kraju knjige dr. Safet spomenuo je 69 grešaka vezanih za umrle i kaburove, a koje su prisutne kod nekih bosansko-hercegovačkih muslimana. Ko želi da svoje znanje vezano za propise o umrlima i kaburovima neka obavezno nabavi ovu knjigu. Posle ove knjige niko nema opravdanje za neznanje, greške i novotarije koje radi po ovom pitanju.
A Allah najbolje zna.
Mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Kada nastupa kabursko ispitivanje, kad mejjita spuste u kabur ili noć kad je preselio?
Bismillahir-rahmanir-rahim. Kabursko ispitavanje mejita nastupa kad se spusti u kabur, kad se završi sa ukopom. U Sunnetu se prenosi da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao pored kabura i učio dovu za umrloga, kao što to pojašnjava naš poznati učenjak Hasan Kafi Pruščak: „Kada bi Poslanik,više
Bismillahir-rahmanir-rahim.
Kabursko ispitavanje mejita nastupa kad se spusti u kabur, kad se završi sa ukopom.
U Sunnetu se prenosi da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao pored kabura i učio dovu za umrloga, kao što to pojašnjava naš poznati učenjak Hasan Kafi Pruščak: „Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio sa ukopom umrloga, stao bi pored njegova kabura i kazao: ‘Tražite oprosta za svog brata i molite Allaha da ga učini postojanim, jer on je sad izložen pitanjima u kaburu.’
Nurul-jekin fi usulid-din, str. 232. Hadis bilježi Ebu Davud, br. 3221, str. 580, i Hakim, 1/526,
Iz hadisa jasno se vidi da ispitivanje počinje neposredno nakon završetka ukopa, zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah posle ukopa molio Allaha da mejita učini postojanim.
Uzvišeni Allah kaže: ‘Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na Onome svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće’. (Ibrahim, 27.)
Meleci će čovjeka u kaburu pitati o njegovom vjerovanju za vrijeme njegova života, kao što se navodi u Sahihu imama Buharija.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Kada se čovjek položi u grob, od njega pođu njegovi drugovi, on čuje klepet njihove obuće. Tada mu dođu dva meleka, posade ga i kažu: ‘Šta ti misliš o ovom čovjeku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem?’ Što se tiče pravovjernika, on će odgovoriti: ‘Vjerujem da je on Allahov rob i Njegov poslanik.’ ‘Pogledaj na svoje mjesto u džehennemskoj vatri!’ – reći će mu se – ‘Allah ti ga je zamijenio za mjesto u Džennetu.’ Tako će ih oba vidjeti zajedno.
A što se tiče dvoličnjaka i nevjernika, njima će se reći: ‘Šta si mislio o ovom čovjeku?’ ‘Ne znam,’ – odgovarat će – ‘ja sam govorio ono što je govorio ostali svijet.’ ‘Ne znao i ne shvaćao (nikad ništa)!’ – reći će se. U tom će biti udaren željeznim čekićem, pa će tako jako kriknuti, da će to čuti svi oko njega osim ljudi i džina.“
Bilježi ga Buhari, br. 1374., str. 239.
U drugom hadisu se prenosi da je El-Bera b. Azib kazao: „Bili smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na dženazi nekom ensariji… (I kada se čovjek položi u grob) dođu mu dva meleka, postave ga da sjedne, i upitaju ga: ‘Ko ti je Gospodar?’ On će kazati: ‘Moj Gospodar je Allah.’ Potom ga upitaju: ‘Šta ti je vjera?’ Kazat će: ‘Moja vjera je islam.’ Potom ga upitaju: ‘A ko je čovjek što vam je poslat?’ Kazat će: ‘On je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.’ ‘A otkud to znaš?’ – upitat će ga, a on će reći: ‘To sam pročitao u Allahovoj Knjizi. U nju sam vjerovao i smatrao je Istinom.'“
U Džerirovom hadisu je dodato: „Na to se odnose Allahove riječi: Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na Onom svijetu. Ibrahim, 27.
A kada nevjernik umre i duša napusti njegovo tijelo (i bude spušten u grob), dođu mu dva meleka i upitaju: ‘Ko je tvoj Gospodar?’ Reći će: ‘Ha? Ha? Ne znam.’ Potom će ga upitati: ‘Šta ti je vjera?’ Reći će: ‘Ha? Ha? Ne znam.’ Onda će ga upitati: ‘Ko je ovaj čovjek što vam je poslat?’ Reći će: ‘Ha? Ha? Ne znam.’ Tada će s neba glasnik povikati: ‘Negirao je, prostrite mu prostirku od Vatre, obucite mu odjeću od Vatre i otvorite mu džehennemsku kapiju.’ Tada će osjetiti njenu vrelinu i gorčinu, a kabur će mu se stijesniti toliko da će mu se rebra preplesti.“
Bilježi ga Ebu Davud, br. 4753, str. 860.
Dakle u svim predajama jasno se vidi da ispitivanje počinje kad se mejit položi u kabur i završi se sa ukopom.
Molim Allaha, subhanehu ve teala, da nas uputi na pravi put, da umremo kao iskreni Njegovi robovi, kao muslimani i da sve muslimane postojanom riječju učvrstiti za vrijeme ispitivanja u kaburu.
A Allah najbolje zna
Mr Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG