Bismillahir-rahmanir-rahim

Nema zapreke da se ljudi šalju kod učača koji nisu na ispravnom menhedžu, poput: tekfirovaca i sličnih njima, ili murdžija, sufija, maturidija, ešarija, ukoliko ispravno uče rukju, i ukoliko nema onih koji su na ispravnom menhedžu, jer od uslova ispravnosti rukje nije ispravnost menhedža učača.

U Muslimovom Sahihu prenosi se da je Avf b. Malik el-Ešdže'i kazao:

“Mi smo u predislamsko doba liječili rukjom. Upitali smo: ‘Allahov Poslaniče, šta misliš o tome?’ On reče: ‘Predočite mi vaše rukje. Nema smetnje da se uči rukja koja u sebi ne sadrži širk.'”
Bilježi ga Muslim, br. 64, str. 972

Tri su uslova ispravnosti rukje:

1. Da bude putem učenja Kur'ana (Allahovog govora), Njegovih imena ili svojstava ili, pak, učenjem Poslanikovih sallallahu alejhi ve sellem dova

2. Da bude na arapskom jeziku ili na jeziku čije se značenje razumije

3. Da se vjeruje kako je rukja samo sredstvo, ada isključivo Allah liječi

Ako rukja ispuni ove uslove, onda je dozvoljena po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka. Hafiz Ibn Hadžer veli:

‘Rukja je dozvoljena po konsenzusu islamskih učenjaka, ako ispuni tri uslova’.
Fethul-Bari, 10/195

Šerijatska ispravna rukja je, dakle, zaštita učenjem Kur'ana, ili dova iz vjerodostojnog sunneta ili i jednim i drugim.
A što se tiče rukje koja u sebi sadrži bilo koji vid širka, poput dove nekome drugom mimo Allahu, ili traženje utočišta i pomoći od nekog drugog mimo Allaha, takva rukja nije dozvoljena ni u kojem slučaju, i to je rukja na koju je upozorio Poslanik ﷺ kada je kazao:

„Zaista su rukja, hamajlije i gatanje širk.“
Bilježi ga Ebu Davud, br. 3883, str. 697

Dakle, nije uslov za ispravnost rukje ispravnost menhedža učača, iako je preče i sigurnije da se ide učačima koji su na ispravnoj akidi, međutim zbog velike potrebe za rukjom i zbog vrlo malog broja učača koji su na ispravnoj akidi, dozvoljeno je ići kod onih koji ispravno uče rukju iako nisu na ispravnoj akidi, odnosno menhedžu.

Napomena:
Interesantno je kako je IDIŠ uspio da utiče na ne mali broj muslimana u čitavom svijetu pa i na pojedine muslimane na našim prostorima, iako je ulema Ehli Sunneta vel džemata upozoravala i na IDIŠ i na odlazak u Siriju.

Oni koji su se poveli za idišom mogu se opisati u sledećim tačkama:

Prvo: Nepoštivanje i nepriznavanje uleme, a to je prvi pokazatelj skretanja sa pravog puta.

Drugo: Slijepo slijeđenje svojih ‘šejhova’, i neprihvatanje dokaza ni iz Kur'ana ni iz sunneta, koliko god oni bili jaki i jasni

Treće: Njihovi ‘šejhovi’ su bili poznati po žestini prema svim svojim neistomišljenicima, pa su to i oni naslijedili.

Četvrto: Džehl– neznanje po mnogim pitanjima vjere, a posebno u pitanjima vezanim za kufr i iman, zato su sve muslimane protekfirili osim one koji su se njima priključili

Peto: Posebna mržnja prema svim muslimanima, i to je vidljivo i po njihovoj mržnji prema muslimanima iz njihovih mjesta, i po njihovoj borbi protiv muslimanskih grupa koje su se borile sa njima.

Šesto: Skretanje sa menhedža selefa i prihvatanje menhedža haridžija, a to se posebno vidi u njihovoj velikoj želji za ubijanjem drugih muslimana

Sve ovo ukazuje na opasnost koja dolazi od njih, na njihov dalalet, skretanje i stranputicu, te izlazak iz okvira Ehli Sunneta vel džemata.
Zato je slijeđenje menhedža selefa, garant ispravnosti vjere, i siguran put ka uspjehu i na ovome i na budućem svijetu.

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić

Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil akida”
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

Bismillahir-rahmanir-rahim

Kur'anije spadaju u islamske sekte, njihovih sljedbenika ima muslimana a ima i onih koji su izašli iz islama.

Šejh Salih El-Fevzan (jedan od najvećih alima u Saudiji), smatra da su učeni pripadnici Kur'anija izašli iz islama, dok neznalicama i slijepim sljedbenicima prvo treba pojasniti greške njihovog učenja, pa tek onda spustiti propis.

Ko su Kur'anije?
Kur'anije su sekta koja ne priznaje i ne prihvata sunet kao izvor vjere, niti prihvataju rad po sunetu, te smatraju da je Kur'an jedini izvor vjere i sasvim dovoljan.
Pojavljuju se početkom dvadesetog stoljeća u Egiptu, njihov osnivač je doktor Al-Azhara, Ahmed Subhi Mensur.
Njihova osnovna poruka je da je Kur'an sasvim dovoljan muslimanima i da nemaju potrebe za sunetom, za ashabima niti za ulemom umeta, jer Allah čuva Kur'an od bilo kakvih izmjena, za razliku od suneta ili riječi ashaba i uleme koje su sklone izmjenama i zaboravu.

Smatraju da jedino oni ispravno slijede Kur'an.
Pozivaju se na ajet: ‘Mi uistinu Kur'an objavljujemo i zaista ćemo nad njim bdjeti (čuvati)’. Hidžr, 9.

Međutim oni su ti koji ne rade po Kur'anu niti ga prihvataju kao izvor vjere, oni zapravo prihvataju jedan dio knjige-Kur'ana a odbacuju drugi dio, jer Allah naređuje strogu pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rad po onome što je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem naredio.

Uzvišeni Allah kaže: ‘Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite’, El-Hašr, 7.

Značenje ajeta je: ‘Što god vam Poslanik naredi to praktikujte, a sve ono što vam zabranjuje klonite se toga, jer on doista naređuje samo na dobro, a zabranjuje zlo’. (Tefsir ibn Kesir.)

Zatim ne slijede mnoge druge ajete koji naređuju pokornost Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.

Uzvišeni Allah kaže:
‘Reci: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako oni glave okrenu pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike.’ Ali-‘Imraan, 32.
‘O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše’. An-Nisa, 59.

Kur'anije tumače Kur'an na osnovu svog razuma i ne uzimaju tefsir Kur'ana niti ajeta koji su protumačeni sunetom, niti uzimaju tefsir ashaba, niti poznate i priznate uleme umeta.

Allah je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da objasni ljudima značenje Kur'ana, pa odbijajući Poslanikov tefsir, zapravo odbili su Allahovu naredbu.
Uzvišeni Allah kaže: ‘A tebi objavljujemo Kur'an, da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili’. En-Nahl, 44.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je taj koji treba da pojasni značenje Kur'ana, pa ukoliko se ne prihvati sunet, neće se znati ispravno značenje Kur'ana.
Poznato je i činjenica je da je sunet drugi izvor vjere i da on dopunjava Kur'an, npr. u Kur'anu je došla naredba za namaz, ali sunet je pojasnio kada i kako se klanja, zatim zekat, naredba je došla u kur'anu ali sunet je pojasnio koliki je nisab i ostala pravila vezana za zekat.

Bez suneta mnogi propisi u islamu bit će zanemareni i neće se praktikovati.

Ibn Ebi Hatim prenosi da je Mesruk rekao: ‘Došla je neka žena Ibn Mes'udu, pitajući ga: “Saznala sam da zabranjuješ tetoviranje i uplitanje tuđe kose u svoju, pa da li si to našao u Allahovoj Knjizi ili kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?”
A on reče: “Naravno, našao sam to i u Allahovoj Knjizi i kod Allahova Poslanika, s.a.v.s.!” “Tako mi Allaha, promotrila sam od korice do korice Mushaf i ne nađoh ono što ti govoriš!”
“Da li si našla u Kur'anu: ‘Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite?'” “Naravno da jesam!”
“Čuo sam, doista, Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako zabranjuje: uplitanje tuđe kose, tetoviranje i čupanje obrva.”

Najpoznatije greške Kur'anija u vjerovanju:
– ne prihvataju sunet kao izvor vjere,
– poriču šefaat(zagovaranje) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za velike grešnike,
– poriču azab (kažnjavanje) u kaburu,
– poriču male i velike predznake sudnjeg dana,
– ne vjeruju u nepogrešivost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je u pitanju vjera,
– ne prihvataju propise vjere koji su došli u sunetu,
– ne prihvataju harame (zabrane) koje su došle u sunetu.

Ko sve negira rad po sunetu?
Prvi koji su negirali rad po sunetu su Haridžije, zatim Mu'tezile, dok Ešarije i Maturidije ne prihvataju većinu hadisa u akidi.

Od savremenih sekti pored Kur'anija najpoznatiji su Racionalisti, oni smatraju da hadis nije objava, već da je to idžtihad Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zato su po vjerovanju dosta slični sekti Kur'anija, jer učitelj i jednih i drugih bio je egipatski šejh Muhamed Abduh.

Nema boljeg odgovora našim racionalistima i ostalim sektašima od riječi Bosanskog učenjaka Hasana Kafije Pruščaka koji kaže: „Nema puta osim Poslanikovog puta, nema istine osim istine koju je on donio, nema zakona osim zakona po kojem je on postupao, nema vjerovanja (akide) osim na način kako je on vjerovao.

Niko ne može stići do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta osim slijeđenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i formalno i suštinski.
Nije vjernik onaj ko ne vjeruje u ono što je prenio, ko se ne pokori njegovim naredbama, bez obzira radilo se o djelima srca ili vanjskim djelima u praksi.“ Nurul-jekin fi usulid-din, str. 266.

A Allah najbolje zna.

Mr Jakub Alagić

Bismillahir-rahmanir-rahim

U osnovi ova ilahija je sporna, a posebno su sporne tri rečenice.
Sporna je iz razloga što podstiče slušaoce da posjete kabur Poslanika s.a.v.s tj. odlazak u Medinu ne zbog mesdžida i vrijednosti namaza u toj džamiji, već zbog kabura Poslanika s.a.v.s.
Ima više neispravnih hadisa koji govore da onaj ko posjeti kabur Poslanika s.a.v.s zaslužuje njegov šefa'at na Sudnjem danu, poput hadisa:
“Ko posjeti moj kabur obavezan mu je šefa'at”
i upravo ova ilahija podstiče na posjetu Medine zbog kabura Poslanika s.a.v.s.

U Visokom sam prije par godina prisustvovao hutbi pred odlazak na hadž, imam je čitavu hutbu posvetio vrijednosti posjete kabura Poslanika s.a.v.s citirajući neispravne hadise, a da skoro nijednom nije spomenuo vrijednost posjete džamije.
Ulema je dozvolila posjetu kabura Poslanika s.a.v.s ali u sklopu posjete njegove džamije, tj. da onaj koji živi van Medine, zanijeti posjetu Poslanikove džamije, i u sklopu te posjete obiđe kabur Poslanika, nazove selam njemu, Ebu Bekiru i Omeru.

Medina se posjećuje zbog njene vrijednosti i njenog berićeta, zbog Poslanikove s.a.v.s džamije i vrijednosti namaza u toj džamiji, a ne zbog kabura Poslanika s.a.v.s.
Poslanik s.a.v.s veli:
„Namaz u ovoj mojoj džamiji vrijedi koliko hiljadu namaza u drugoj džamiji, osim u mekkanskom haremu.“
Bilježi ga Buhari, br. 1190, i Muslim, br. 505

Odlazak u Medinu zbog kabura Poslanika s.a.v.s zabranjen je sjedećim hadisom.
Poslanik s.a.v.s kazao:
“Ne poduzima se putovanje osim ka tri mesdžida: El-Mesdžidul-Haramu, El-Mesdžidul-Aksau i ovom mom mesdžidu.” Bilježi ga Muslim, br. 511

Sporne rečenice u ilahiji:
1. Pružaš pomoć potrebnome.
2. Poslaniče ružo sreće, lijek si srcu ranjenome.
3. Tvoj šefa'at dobijemo (posjetom njegovog kabura).

Što se tiče prve rečenice, ona je nažalost jasan širk u rububijetu, a to je kufr.
Ova rečenica upućuje na ubjeđenje, tj. vjerovanje, a zatim i jezička potvrda da Poslanik iako je mrtav pruža pomoć kome je potrebno.
Da je Poslanik s.a.v.s živ, ne bi smo mogli ovako tumačiti, jer za bilo kojeg živog čovjeka može se reći da pomaže druge, tj. pruža pomoć potrebnome. Pošto je Poslanik s.a.v.s mrtav, on nema nikakvog udjela niti mogućnosti da djeluje na dunjaluku, a samim tim ni da pomaže druge, pa ko smatra da Poslanik s.a.v.s pomaže druge dok je on u kaburu, uzdigao je Poslanika na stepen koji mu ne pripada, to je stepen rububijeta, kao kada bi rekli da Poslanik s.a.v.s liječi, ili spušta kišu ili daje rizk, sve su ovo stepeni rububijeta, i to su djela koja su specifična samo za Raba, Gospodara svijetova, Allaha subhanehu ve teala.

Ko smatra da neko ima udjela u djelima koja su specifična samo za Allaha uzdigao je toga na stepen Allaha i uporedio ga sa Allahom, a to je jasan širk u rububijetu po kocenzusu muslimana.
Ukoliko bi neko još i pozivao Poslanika s.a.v.s da mu bilo šta pomogne, pored širka u rububijetu učinio bi i širk u uluhijetu (ibadetu), jer je traženje pomoći (od mrtvog) ustvari, upućivanje dove, dova je ibadet, pa ko upućuje dovu nekome mimo Allaha čini širk u ibadetu.

Što se tiče druge rečenice, lijek si srcu ranjenome, to je neispravno, to je jasan guluv-pretjerivanje, s tim što ovo pretjerivanje nekada može biti veliki a nekada mali širk. Ovde polazimo od osnove da se ima ubjeđenje da Allah liječi, te da je Poslanik s.a.v.s samo razlog liječenja srca, uprotivnom, ko smatra da Poslanik s.a.v.s liječi, učinio je veliki širk u rububijetu.
Allah nije učinio mrtvog Poslanika s.a.v.s lijekom muslimanima, niti lijek srcu, lijek srcu je učenje Kur'ana, zikr, činjenje dobrih dijela, itd.

Onaj ko smatra da je Allah učinio Poslanika s.a.v.s razlogom lijeka srca ili duše, kao što se smatra da je zapis razlog lijeka od uroka, np. učinio je širk u razlozima a to je mali širk, jer Allah nije učinio mrtvog Poslanika s.a.v.s lijekom za srca ljudi.
Međutim, ukoliko se ova rečenica ponavlja samo radi hvalospjeva (pohvala), bez spomenutog ubjeđenja, onda to nije širk, ali je opet zabranjeno, jer je to guluv-pretjerivanje koje može vremenom da odvede u širk.

Što se tiče treće rečenice, tvoj šefa'at dobijemo (posjetom njegovog kabura), takvo ubjeđenje je novotarija, jer ne postoji ispravan dokaz da se šefa'at postiže posjetom Poslanikovog s.a.v.s kabura.
Dakle, svi hadisi koji govore o tome da je posjeta Poslanikovog s.a.v.s kabura jedan od uzroka šefa'ata su neispravni.
Ovo su najpoznatiji hadisi koji se spominju

„Zagarantovan je šefa'at onome ko posjeti moj kabur.“

„Biće dozvoljeno moje zauzimanje onome ko posjeti moj kabur.“

„Onaj ko me posjeti, a nema druge potrebe osim toga, ima pravo na moj šefa'at.“

„Biću zagovornik ili svjedok onome ko me posjeti u Medini, nadajući se nagradi za to djelo.“

„Biću zagovornik ili svjedok onome ko posjeti mene ili moj kabur.“

Na osnovu kazanog, zaključujemo da posjeta Poslanikovog s.a.v.s kabura nije uzrok njegovog šefa'ata, jer ne postoje ispravni hadisi koji na to ukazuju. Na mnoštvo ovih hadisa ne treba se osvrtati, jer nijedan od njih nije ispravan, a Allah najbolje zna.

Uzroci koji nas dovode do šefa'ata su:
Tevhid, učenje Kur'ana, post, dova prilikom ezana, nastanjivanje u Medini, strpljivost na njenim nedaćama i smrt u njoj, donošenje salavata na Poslanika s.a.v.s, dženaza-namaz umrloj osobi koju klanja skupina muslimana, veliki broj sedždi.

Zaključak: Ova ilahija podstiče na posjetu Poslanikovog s.a.v.s kabura, pored toga što ima širka, nije dozvoljeno putovati u Medinu da bi se posjetio kabur Poslanika s.a.v.s (da to bude nijet posjete Medine), ono što je dozvoljeno je putovanje u Medinu da bi se posjetila Poslanikova s.a.v.s džamija, kako bi se u njoj klanjalo te zbog velike vrijednosti namaza u njoj i velike nagrade za taj namaz, i tek je tada dozvoljeno uzgred posjetiti kabur Poslanika s.a.v.s.

Dakle, nije dozvoljeno učiti ovu ilahiju, a Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić

Preuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

Bismillahir-rahmanir-rahim
Jeste, ispravno je.
Mehmed Handžić je naveo samo dvije vrste, međutim ima više vrsta objave ‘vahja’, Es-Sujuti u djelu El-Itkan (1/90), navodi pet vrsta objave.

1. Istiniti snovi
2. Glas sličan glasu zvona
3. Ilham
4. Džibril u liku čovjeka
5. Direktan govor sa Allahom (mi'radž)

Što se tiče literature, nije preporučljivo čitati literatutu od uleme koja je maturidijska, ešarijska, sufijska, ili od uleme racionalista i orijentalista, pogotovu danas kada ima zaista dosta literature koja je prevedena od uleme ehli suneta vel džemata, ili knjige koje su pisali daije Ehli sunneta vel džemata.
To mogu čitati samo oni koji imaju dovoljno jake osnove ispravne akide da bi eventualno ukazali na greške i zablude u njihovim knjigama.
Spomenute skupine nisu na akidi Poslanika ﷺ.
U njihovim knjigama izmiješana je istina sa neistinom te su zbog toga pune grašaka.
Vrlo često njihov govor je oprečan Kur'anu i sunnetu, ili stavu ashaba i imama umeta.
Maturidije, ešarije i racionalisti, svoj govor grade uglavnom na ograničenom razumu, čak i u pitanjima gajba, pa čak i govor o Allahu grade na razumu, dok su ostale skupine još u većem dalaletu.
Čitajući njihove knjige može se prihvatiti neka šubha ili neki govor koji je neispravan ili koji je čak i kufr, poput govora da je Allah sa svojim bićem na svakom mjestu, pomiješan sa stvorenjima.
Zbog toga preče je ne čitati njihove knjige iz bilo koje oblasti one bile a pogotovu knjige iz akide.
Što se tiče Mehmeda Handžića, istina on je bio maturidija, međutim bio je od one uleme koja se borila protiv novotarija, i često je kritikovao one koji su nosioci i pozivači u te novotarije. Ovde prvenstveno mislim na novotarije u praktikovanju ibadeta.

Jedna od podjela novotarija je: novotarije u ubjeđenju (i'tikadije) i novotarije u praktikovanju ibadeta (amelije).

Strara maturidijska ulema (bosanska ili druga) iako su imali grešaka u ubjeđenju (akidi), bili su veliki kritičari i borci protiv novotarija u ibadetima koje su uglavnom dolazile od sufija, za razliku od današnje bosanske maturidijske uleme (islamska zajednica), koja ne samo da ne kritikuje ili se bori protiv novotarija, već poziva u novotarije i predvodi ih, a neki od njih bore se protiv sunneta i nosioca sunneta.
Zato se sa sigurnošću može reći da danas u Bosni (u islamskoj zajednici) ima vrlo malo maturidijske uleme, uglavnom su oni racionalisti, sufije ili orijentalisti.
Spomenut ću par govora Mehmeda Handžića koji dokazuje da je bio veliki borac protiv novotarija i raznih nemuslimanskih običaja koji su prisutni kod muslimana.

O raznim svetkovinama, manifestacijama i dovištima Mehmed Handžić veli: „Islam ne trpi da se u njega uvlači bilo šta iz druge vjere. Ne trpi da se obavljaju kakve svetkovine koje nisu islamskog porijekla.
Iz našeg džahilijjeta postoje među neznalicama i neukim neki tragovi, koji se moraju odbaciti i suzbiti, jer nam sasvim štete.
Oživljavanje uspomene na nemuslimanske svetkovine i učestvovanje u raznim nemuslimanskim vjerskim proslavama znači udaljavanje od pravog puta, a približavanje putu onih, na koje se je Allah rasrdio i zamrzio ih, i puta onih, koji su u očitu zabludu zapali. diskusije.”
Izabrana djela, 5/258-261.

Mehmed Handžić veli: „Tako je, naprimjer, neuki dio našeg bosanskohercegovačkog muslimanskog svijeta postavio u vezi sa nekim Ajvaz-dedom svetkovinu, koju nazivaju Ajvatovica, a sastoji se u tome da se u određeni dan svijet sakupi nedaleko od Prusca, posjeti kabur Ajvaz-dedin i kod neke stijene uče razne dove. To se je toliko kod seljaka uvriježilo da ga smatraju, kako to uobičavaju reći, ‘malim hadždžom’.“
Izabrana djela, 3/361.

O kaburovima i turbetima Mehmed Handžić veli: „Islam naređuje da se groblja čuvaju, da se čista drže, da se ne omalovažavaju i ne ponižavaju, ali i zabranjuje u njima svaki sjaj i rasipanje u to ime skupog novca, koji bi nam mnogo koristi mogao donijeti.
Koliko li mi novca potrošimo u velike nišane, zlatne natpise, kamene i željezne ograde, itd, a kakva korist od svega toga?!
Osim toga, uzvišeni Šerijat zabranjuje obavljanje namaza u groblju, ili uopće na grobu, prema grobu i u blizini groba. Alejhisselam je prokleo one koji nad grobovima zidaju džamije i zgrade za molitve.
‘Poslanik je prokleo žene koje posjećuju grobove i ljude koji nad grobovima grade bogomolje i postavljaju svjetiljke.’
Ono često bude uzrokom, da se isto vjerovanje u jednog jedinog Boga okalja raznim neislamskim natruhama. To je dovelo i glavnim uzrokom bilo da neki traže pomoć od mrtvih.
Zar mi ne vidimo među nama, kako mnogi, kad ih zadesi kakva velika nesreća, idu ‘na murad’ u razna turbeta i tamo namaz klanjaju. Naročito se ovo zapaža među neukim ženama. Na taj način se one kose o dvije islamske zabrane: jedna je ta što misle naći pomoći od mrtvih, a druga što je ženskima posjeta grobova uopće zabranjena.
Prema tome, svrha posjetioca kaburu ne smije biti da pomoć od mrtvih traži, makar oni i Bogu ugodni bili, niti da njima referira o svojim potrebama, niti da kod njihovih grobova klanja i ne znam kakve zavjete vrši, da bi ‘murad’ postigao.“
Izabrana djela, 3/357-360

O sufijama Mehmed Handžić veli: „Prva je dužnost i šejha i murida da slijedi šerijat i njemu se pokorava, a šerijat je ono što je Bog, dželle šanuhu, i Božiji Poslanik, alejhisselam, naredio ili zabranio.“
Izabrana djela, 2/193.

Istinu je kazao Mehmed Handžić kada je o sufijama rekao: „Često se dešava i to da se u nekim od tih tekija podriva i islamsko čisto vjerovanje, ruše se pravila koja je uzvišeni Šerijat postavio i uvlači se u vjeru ono što je uzvišenom islamu posve tuđe.“
Izabrana djela, 2/187.

Mehmed Handžić veli: „I radi te njihove usluge uživaju prihode od vakufa koji su namijenjeni da služe prosvjeti i vjeri muslimana. U nekim mjestima ima i toga da šejhovi u tekijama uopće ništa ne rade nego kao paraziti gule s tuđih leđa sebi hranu.“
Izabrana djela, 2/191.

O razumjevanju vjere Mehmed Handžić kaže: „Pojavile su se od njih nove generacija koje posjeduju neznanje i slabost razuma, pa tako među njima možemo vidjeti veliki broj onih koji na vjeru gledaju kao na skup adeta koji se, bez razmišljanja, nasljeđuju s koljena na koljeno, bez bilo kakvog istraživanja i ozbiljnog razumskog pristupanja.“
El-Dževherul-esna, 13.

Potvrđujući činjenicu da su muslimani Bosne na uvjerenju maturidijske škole, rahmetli Mehmed Handžić o maturidijskom pravcu kaže: „Za njegov pravac bi se moglo reći da je sredina između El-Ešarina pravca i mišljenja koje zastupaju mu'tezile.

Kako je u poslovanju pripadao hanefijskom pravcu, to se njegov pravac u vjerovanju i raširio među hanefijama i to istočno od Perzije i po Sjevernoj Indiji, a onda kasnije po Maloj Aziji i djelomično po Siriji, a zatim među balkanskim muslimanima. Mi muslimani Jugoslavije smo njegova pravca.“
Ilmul-Kelam, str. 7-8.

Zašto današnja ulema islamske zajednice ne slijedi svoju staru ulemu i ne upozorava i ne bori se protiv novotarija, već nažalost predvodi narod u svim novotarijama?

Molim Allaha subhanehu ve teala da nam popravi stanje.

mr. Jakub Alagić

Preuzeto sa whatsapp grupe “delil akida”

Bismillahir-rahmanir-rahim

Prvo: Maloljetna djeca u islamu su ona djeca koja nisu šerijatski punoljetna, to su djeca koja ako ne izvršavaju šerijatske obaveze-farzove nemaju grijeha, i neće zbog toga biti kažnjeni.
Na našim prostorima djeca postaju punoljetna obično u 13-tim i 14-tim godinama, rijetko kad ranije ili kasnije.

Drugo: Maloljetnoj djeci klanja se dženaza kao i odraslim osobama.

Treće: U kaburu djeca će imati iskušenje, tj. ispituju se (iako postoji razilaženje), tj. postavljaju se tri poznata pitanja: Ko ti je Gospodar? Koja ti je vjera? Ko ti je poslanik?
Iako ništa ne znaju i ne razumiju, Allah će ih učiniti da znaju i da ispravno odgovore.

Ulema je ovo zaključila na osnovu predaje da je Ebu Hurejre na dženazi učio maloljetnom djetetu sledeću dovu: ‘Allahu zaštiti ga kaburskog azaba i kaburskog iskušenja’. El-Muvata’ br.536.
Zatim na osnovu propisanosti dženaze namaza i dženaze dove maloljetnom djetetu.
Na ovom stavu je Ibn Tejmije. Ebu Hasan Eš'ari kaže da je to stav većine uleme ehli suneta.

Četvrto: Što se tiče života u berzahu, sva djeca su u dženetu u društvu Ibrahima, alejhi selam, muslimanska i nemuslimanska.

Imam Buhari prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem prilikom mi'radža vidio Ibrahima alejhi selam i oko njega puno djece.

Poslanik sallallahu alejhi we sellem veli: ‘Krenuli smo dalje i tako stigli do jedne bašče, s gustim drvećem u kojoj je bilo raznih cvijetova, kad ono u sredini te bašče nekakav visok čovjek, skoro da mu nisam mogao vidjeti glavu zbog visine njegove koja je dopirala do nebesa, a okolo tog čovjeka mnoštvo djece. Ko je ovaj čovjek, ko su ova djeca, upitao sam (Džibrila). Ibrahim alejhi selam, (reče Džibril), a djeca oko njega su ona djeca koja su umrla bez grijeha, (neki muslimani su upitali zar i djeca idolopoklonika, Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem odgovori), i djeca idolopoklonika’. Buhari, 7047.

Peto: Na sudnjem danu maloljetna muslimanska djeca ući će u dženet, bez razilaženja među ulemom. Jer djeca u osnovi slijede svoje roditelje.
Na to upućuje i Kur'an i sunet i konsenzus uleme.
Uzvišeni Allah kaže: ‘Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti’. At-Tur, 21.
Ulema je komentarišući ovaj ajet rekla da će muslimanska maliljetna djeca biti sa svojim roditeljima u dženetu.
Imam Muslim prenosi hadis od Ebu Hurejre u kome stoji da će djeca muslimana čekati svoje roditelje ispred vrata dženeta, neće htjeti ući u dženet dok ne dođu njihovi roditelji, pa će svoje roditelje uhvatiti za krajeve odjeće i zajedno ući u dženet. Muslim, 2635.

Nevevi prenosi konsenzus uleme da će maloljetna muslimanska djeca biti u dženetu. Pogledati: Šerh Sahih Muslim (16/207).

Napomena: Djeca nemuslimana se smatraju da su od ehli fitre i da će na sudnjem danu imati ispit-iskušenje, pa ko položi ući će u dženet, a ko ne položi ući će u vatru.
Ovo je najispravnije mišljenje, a na osnovu hadisa kojeg bilježi Buhari da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem upitan za potomstvo idolopoklonika (djecu), pa je rekao: ‘Allah najbolje zna šta će ono raditi’. Buhari, 1384.
Tj. Allah najbolje zna šta bi oni radili da su bili živi, i oni koji će položiti ispit na sudnjem danu, znači da bi i na dunjaluku bili pokorni Allahu subhanehu ve teala.

A Allah najbolje zna.

Mr Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe “delil”