Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li ima zapreke da se ljudi šalju kod učača rukje koji je haridzija?
Bismillahir-rahmanir-rahim Nema zapreke da se ljudi šalju kod učača koji nisu na ispravnom menhedžu, poput: tekfirovaca i sličnih njima, ili murdžija, sufija, maturidija, ešarija, ukoliko ispravno uče rukju, i ukoliko nema onih koji su na ispravnom menhedžu, jer od uslova ispravnosti rukje nije isprviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Nema zapreke da se ljudi šalju kod učača koji nisu na ispravnom menhedžu, poput: tekfirovaca i sličnih njima, ili murdžija, sufija, maturidija, ešarija, ukoliko ispravno uče rukju, i ukoliko nema onih koji su na ispravnom menhedžu, jer od uslova ispravnosti rukje nije ispravnost menhedža učača.
U Muslimovom Sahihu prenosi se da je Avf b. Malik el-Ešdže'i kazao:
“Mi smo u predislamsko doba liječili rukjom. Upitali smo: ‘Allahov Poslaniče, šta misliš o tome?’ On reče: ‘Predočite mi vaše rukje. Nema smetnje da se uči rukja koja u sebi ne sadrži širk.'”
Bilježi ga Muslim, br. 64, str. 972
Tri su uslova ispravnosti rukje:
1. Da bude putem učenja Kur'ana (Allahovog govora), Njegovih imena ili svojstava ili, pak, učenjem Poslanikovih sallallahu alejhi ve sellem dova
2. Da bude na arapskom jeziku ili na jeziku čije se značenje razumije
3. Da se vjeruje kako je rukja samo sredstvo, ada isključivo Allah liječi
Ako rukja ispuni ove uslove, onda je dozvoljena po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka. Hafiz Ibn Hadžer veli:
‘Rukja je dozvoljena po konsenzusu islamskih učenjaka, ako ispuni tri uslova’.
Fethul-Bari, 10/195
Šerijatska ispravna rukja je, dakle, zaštita učenjem Kur'ana, ili dova iz vjerodostojnog sunneta ili i jednim i drugim.
A što se tiče rukje koja u sebi sadrži bilo koji vid širka, poput dove nekome drugom mimo Allahu, ili traženje utočišta i pomoći od nekog drugog mimo Allaha, takva rukja nije dozvoljena ni u kojem slučaju, i to je rukja na koju je upozorio Poslanik ﷺ kada je kazao:
„Zaista su rukja, hamajlije i gatanje širk.“
Bilježi ga Ebu Davud, br. 3883, str. 697
Dakle, nije uslov za ispravnost rukje ispravnost menhedža učača, iako je preče i sigurnije da se ide učačima koji su na ispravnoj akidi, međutim zbog velike potrebe za rukjom i zbog vrlo malog broja učača koji su na ispravnoj akidi, dozvoljeno je ići kod onih koji ispravno uče rukju iako nisu na ispravnoj akidi, odnosno menhedžu.
Napomena:
Interesantno je kako je IDIŠ uspio da utiče na ne mali broj muslimana u čitavom svijetu pa i na pojedine muslimane na našim prostorima, iako je ulema Ehli Sunneta vel džemata upozoravala i na IDIŠ i na odlazak u Siriju.
Oni koji su se poveli za idišom mogu se opisati u sledećim tačkama:
Prvo: Nepoštivanje i nepriznavanje uleme, a to je prvi pokazatelj skretanja sa pravog puta.
Drugo: Slijepo slijeđenje svojih ‘šejhova’, i neprihvatanje dokaza ni iz Kur'ana ni iz sunneta, koliko god oni bili jaki i jasni
Treće: Njihovi ‘šejhovi’ su bili poznati po žestini prema svim svojim neistomišljenicima, pa su to i oni naslijedili.
Četvrto: Džehl– neznanje po mnogim pitanjima vjere, a posebno u pitanjima vezanim za kufr i iman, zato su sve muslimane protekfirili osim one koji su se njima priključili
Peto: Posebna mržnja prema svim muslimanima, i to je vidljivo i po njihovoj mržnji prema muslimanima iz njihovih mjesta, i po njihovoj borbi protiv muslimanskih grupa koje su se borile sa njima.
Šesto: Skretanje sa menhedža selefa i prihvatanje menhedža haridžija, a to se posebno vidi u njihovoj velikoj želji za ubijanjem drugih muslimana
Sve ovo ukazuje na opasnost koja dolazi od njih, na njihov dalalet, skretanje i stranputicu, te izlazak iz okvira Ehli Sunneta vel džemata.
Zato je slijeđenje menhedža selefa, garant ispravnosti vjere, i siguran put ka uspjehu i na ovome i na budućem svijetu.
A Allah najbolje zna.
mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil akida”
Vidi manjehttps://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Da li je uredu sjesti i napisati Allahu dovu i publikovati ja na društvene mreže?
Bismillahir-rahmanir-rahim Nije ispravno napisati dovu i publikovati je na društvene mreže. Ko želi da publikuje dove neka publikuje Kur'anske ili Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem dove, one su korisnije, sveobuhvatnije, rječitije i kraće, a svakako su prihvatljivije svakom muslimanu. U osnoviviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Nije ispravno napisati dovu i publikovati je na društvene mreže.
Ko želi da publikuje dove neka publikuje Kur'anske ili Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem dove, one su korisnije, sveobuhvatnije, rječitije i kraće, a svakako su prihvatljivije svakom muslimanu.
U osnovi nema direktne šerijatske zapreke da se tako nešto uradi, međutim zbog bojazni da se zloupotrebi takva dova, da se vremenom ne izmisliti razlog učenja, odnosno da je tu dovu poželjno učiti zbog toga i toga, pa da joj se odredi vrijeme učenja, pa čak i koristi, odnosno da joj se odredi nagrada za njeno učenje, bolje je suzdržati se od takvog postupka.
Ovo je poznata stvar u islamu, sjetimo se mnogih dova koje su izmišljene, pa im je vremenom određena svrha učenja, koristi pa čak i nagrade, a da nema nikakve osnove u islamu.
Naše knjige su prepune ovakvih zmišljenih dova.
Sjetimo se dove Nur, neko je za nju rekao:
‘Ovu dovu proučiti sevap je toliko velik i težak da pretegne Zemlju, nebesa, Arš (Allahov prijesto), Kurs i Levh-kalem.
Ako učač Nur dove ima grijeha, oni će mu, Allahovim, dželle šanuhu, emerom, biti oprošteni zbog učenja ove fadileti dove.
Ko prouči ovu dovu, pušući u vodu, a potom tu vodu popije, biće zejrek i pametan.
Ko prouči ovu dovu sa nijjetom da ga Svemogući zaštiti od svakog zla, oružja, vatre, vode, sihra i ostalih ljudskih spletki, može se nadati Allahovoj, dželle šanuhu, pomoći.
Ako se nešto izgubi ili bude ukradeno, treba ustati u pola noći, uzeti abdest i klanjati četiri rekjata, a na svakom rekjatu proučiti Elham i šerif, Ajeti kursiju i tri puta Ihlas (Kulhuvallahu), a nakon tespiha, okrenut prema kibli, proučiti ovu mubarek Nur dovu.
Ako je učač nijjet učinio iskreno i skrušeno, apsolutno uvjeren da će mu Uzvišeni Hakk pomoći, vidjeće u snu gdje (ili kod koga) se izgubljena ili ukradena stvar nalazi.“ Nur-dova, str. 2.
Neki čak ovu dovu nose kao hamajliju i smatraju da štiti od uroka, sve su ovo izmišljene stvari i nemaju osnove u islamu.
Ovakvih primjera u našim knjigama je dosta:
– Dova Allahovog imena El-Hafiz,
– Dova Allahovog imena Er-Rakib,
– Dova Kalensveh,
– Hazreti Isaa, alejhis-selam, dova,
– Dove za jaku inteligenciju koje se uče tri puta,
– Dova za snoviđenje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Sve su ovo izmišljene dove kojima je vremenom određen razlog učenja, kao i nagrade i koristi učenja, a onda ih je narod prihvatio i uči ih kao što se uči jutarnji i večernji zikr.
Ovome se mogu dodati i sledeće dove:
– Ikrar dova, ona se uči hadžijama prije nego što odu na hadždž.
– Abdeske dove (nažalost, mnogi smatraju da abdest nije ispravan bez ovih dova).
– Dova poslije teravih namaza.
– Dova prilikom nadijevanja imena djetetu, gdje postoji dova za muško i za žensko dijete.
– Dova prilikom obrezivanja djeteta.
– Dova poslije učenja sure Ja Sin.
– Dova poslije proučenog zikra, poznatog kod naroda kao tevhid koji se poklanja mrtvima.
– Dova prilikom puštanja brade, Sakl dova.
– Dova tevesula s poslanicima i dobrim Allahovim robovima i mnoge druge dove.
Sve su ovo izmišljene dove, pa je neko vremenom ovim dovama odredio vrijeme, razlog pa čak i koliko puta se uče, na takav način oponaša zakonodavca (Allaha), pa ljudima u vjeri propisuje ovo što nije od nje.
Allah subhanehu ve teala strogo je zabranio ovakav postupak, kazavši: Zar oni da imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio’. Eš-Šura, 21.
Zato niko nema pravo da ljudima odredi i propiše neke dove i zikrove koji nisu propisani (šerijatom) kako bi ih stalno učili, kao što stalno klanjaju pet dnevnih namaza.
Takvo postupanje je ustvari uvođenje u vjeru onoga što Allah nije dozvolio, za razliku od dova koje čovjek ponekad uči, a koje nije ljudima stavio kao stalnu praksu.
Iz spomenutih razloga ispravnije je publikovati Kur'anske i Poslanikove dove, a ne izmišljati nove dove.
A Allah najbolje zna.
Mr Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe “Delil” https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Da li su kur'anije muslimani?
Bismillahir-rahmanir-rahim Kur'anije spadaju u islamske sekte, njihovih sljedbenika ima muslimana a ima i onih koji su izašli iz islama. Šejh Salih El-Fevzan (jedan od najvećih alima u Saudiji), smatra da su učeni pripadnici Kur'anija izašli iz islama, dok neznalicama i slijepim sljedbenicima prvo tviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Kur'anije spadaju u islamske sekte, njihovih sljedbenika ima muslimana a ima i onih koji su izašli iz islama.
Šejh Salih El-Fevzan (jedan od najvećih alima u Saudiji), smatra da su učeni pripadnici Kur'anija izašli iz islama, dok neznalicama i slijepim sljedbenicima prvo treba pojasniti greške njihovog učenja, pa tek onda spustiti propis.
Ko su Kur'anije?
Kur'anije su sekta koja ne priznaje i ne prihvata sunet kao izvor vjere, niti prihvataju rad po sunetu, te smatraju da je Kur'an jedini izvor vjere i sasvim dovoljan.
Pojavljuju se početkom dvadesetog stoljeća u Egiptu, njihov osnivač je doktor Al-Azhara, Ahmed Subhi Mensur.
Njihova osnovna poruka je da je Kur'an sasvim dovoljan muslimanima i da nemaju potrebe za sunetom, za ashabima niti za ulemom umeta, jer Allah čuva Kur'an od bilo kakvih izmjena, za razliku od suneta ili riječi ashaba i uleme koje su sklone izmjenama i zaboravu.
Smatraju da jedino oni ispravno slijede Kur'an.
Pozivaju se na ajet: ‘Mi uistinu Kur'an objavljujemo i zaista ćemo nad njim bdjeti (čuvati)’. Hidžr, 9.
Međutim oni su ti koji ne rade po Kur'anu niti ga prihvataju kao izvor vjere, oni zapravo prihvataju jedan dio knjige-Kur'ana a odbacuju drugi dio, jer Allah naređuje strogu pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rad po onome što je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem naredio.
Uzvišeni Allah kaže: ‘Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite’, El-Hašr, 7.
Značenje ajeta je: ‘Što god vam Poslanik naredi to praktikujte, a sve ono što vam zabranjuje klonite se toga, jer on doista naređuje samo na dobro, a zabranjuje zlo’. (Tefsir ibn Kesir.)
Zatim ne slijede mnoge druge ajete koji naređuju pokornost Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.
Uzvišeni Allah kaže:
‘Reci: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako oni glave okrenu pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike.’ Ali-‘Imraan, 32.
‘O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše’. An-Nisa, 59.
Kur'anije tumače Kur'an na osnovu svog razuma i ne uzimaju tefsir Kur'ana niti ajeta koji su protumačeni sunetom, niti uzimaju tefsir ashaba, niti poznate i priznate uleme umeta.
Allah je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da objasni ljudima značenje Kur'ana, pa odbijajući Poslanikov tefsir, zapravo odbili su Allahovu naredbu.
Uzvišeni Allah kaže: ‘A tebi objavljujemo Kur'an, da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili’. En-Nahl, 44.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je taj koji treba da pojasni značenje Kur'ana, pa ukoliko se ne prihvati sunet, neće se znati ispravno značenje Kur'ana.
Poznato je i činjenica je da je sunet drugi izvor vjere i da on dopunjava Kur'an, npr. u Kur'anu je došla naredba za namaz, ali sunet je pojasnio kada i kako se klanja, zatim zekat, naredba je došla u kur'anu ali sunet je pojasnio koliki je nisab i ostala pravila vezana za zekat.
Bez suneta mnogi propisi u islamu bit će zanemareni i neće se praktikovati.
Ibn Ebi Hatim prenosi da je Mesruk rekao: ‘Došla je neka žena Ibn Mes'udu, pitajući ga: “Saznala sam da zabranjuješ tetoviranje i uplitanje tuđe kose u svoju, pa da li si to našao u Allahovoj Knjizi ili kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?”
A on reče: “Naravno, našao sam to i u Allahovoj Knjizi i kod Allahova Poslanika, s.a.v.s.!” “Tako mi Allaha, promotrila sam od korice do korice Mushaf i ne nađoh ono što ti govoriš!”
“Da li si našla u Kur'anu: ‘Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite?'” “Naravno da jesam!”
“Čuo sam, doista, Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako zabranjuje: uplitanje tuđe kose, tetoviranje i čupanje obrva.”
Najpoznatije greške Kur'anija u vjerovanju:
– ne prihvataju sunet kao izvor vjere,
– poriču šefaat(zagovaranje) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za velike grešnike,
– poriču azab (kažnjavanje) u kaburu,
– poriču male i velike predznake sudnjeg dana,
– ne vjeruju u nepogrešivost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je u pitanju vjera,
– ne prihvataju propise vjere koji su došli u sunetu,
– ne prihvataju harame (zabrane) koje su došle u sunetu.
Ko sve negira rad po sunetu?
Prvi koji su negirali rad po sunetu su Haridžije, zatim Mu'tezile, dok Ešarije i Maturidije ne prihvataju većinu hadisa u akidi.
Od savremenih sekti pored Kur'anija najpoznatiji su Racionalisti, oni smatraju da hadis nije objava, već da je to idžtihad Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zato su po vjerovanju dosta slični sekti Kur'anija, jer učitelj i jednih i drugih bio je egipatski šejh Muhamed Abduh.
Nema boljeg odgovora našim racionalistima i ostalim sektašima od riječi Bosanskog učenjaka Hasana Kafije Pruščaka koji kaže: „Nema puta osim Poslanikovog puta, nema istine osim istine koju je on donio, nema zakona osim zakona po kojem je on postupao, nema vjerovanja (akide) osim na način kako je on vjerovao.
Niko ne može stići do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta osim slijeđenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i formalno i suštinski.
Nije vjernik onaj ko ne vjeruje u ono što je prenio, ko se ne pokori njegovim naredbama, bez obzira radilo se o djelima srca ili vanjskim djelima u praksi.“ Nurul-jekin fi usulid-din, str. 266.
A Allah najbolje zna.
Mr Jakub Alagić
Vidi manjeDa li je dozvoljeno uputiti dovu pored kabura npr. da se umrlom Allah smiluje?
Bismillahir-rahmanir-rahim Dozvoljeno je uputiti dovu pored kabura, tražeći od Allaha da se smiluje umrlom i da mu oprosti grijehe. Poslanik ﷺ kada bi završio sa zagrtanjem mejita, ostao bi sa ashabima kod kabura, i molio bi Allaha da učvrsti umrlog prilikom ispitivanja, i preporučivao je ashabima dviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Dozvoljeno je uputiti dovu pored kabura, tražeći od Allaha da se smiluje umrlom i da mu oprosti grijehe.
Poslanik ﷺ kada bi završio sa zagrtanjem mejita, ostao bi sa ashabima kod kabura, i molio bi Allaha da učvrsti umrlog prilikom ispitivanja, i preporučivao je ashabima da tako uče dove. Osnova hadisa se nalazi kod Ebu Davuda, br. 3221, str. 580.
Poslanik ﷺ posjećivao je kaburove svojih ashaba da bi Allaha molio za njihovu milost i oprost, i to je sunnet prilikom posjete kaburu. A naredio je, prilikom posjete kaburu, da se kaže:
‘Neka je Božiji mir i spas na vas, o vjernici i muslimani, stanovnici ovih kuća, mi ćemo vam se pridružiti, neka Allah oprosti nama i vama.’
Hadis bilježi Muslim, br. 104, str. 391
Ibn Tejmijje veli:
„Pravo onoga ko je umro jeste da mu se prouči dova, da mu se klanja dženaza, da bi mu se ukazala veća milost i zadovoljstvo.
Ko ide u posjetu ima sevap i nagradu jer čini jedan od ibadeta Allahu, a također čini i dobro prema Njegovim robovima, izvršavajući tako i obaveze prema Allahu i obaveze prema stvorenju.“
Također veli:
„Šerijatska posjeta kaburu ne podrazumijeva potrebu živog za umrlim, niti potrebu da se od umrlog nešto traži (moli), niti da se Allahu umiljava (zagovara) preko umrlog, nego tom posjetom živi čini korist umrlome (tražeći od Allaha oprost za njega).“
Ka'ide a'azime fil-ferki bejne ibadat ehlil-islam vel-iman ve ibadat ehliš-širki ven-nifak, str. 118
Dakle sunet je učiti dove za umrlog, bilo to na kaburu neposredno posle dženaze, ili prilikom posjete kaburu, odnosno mezarlucima, ili pri prolasku pored mezarluka, ili sa bilo kog drugog mjesta, i to je najbolje što živi mogu učiniti za umrle.
Da Allah primi dovu ‘da mejita spasi kaburskog azaba i patnje sudnjeg dana, da mu oprosti grijehe, i da ga uvede u dženet bez polaganja računa’, bolje je za mejita nego bilo šta drugo da se za njega uradi.
Napomena: Nema potrebe da se čeka da se posebno ide na kabur ili mezarluke da bi proučili dovu za našeg umrlog, dovu možemo učiti i iz kuće ili bilo kog drugog mjesta i treba što češće da se sjetimo naših umrlih, a ako se već ode na kabur onda svakako treba tražiti oprosta za umrlog.
Da li treba dići ruke prilikom učenje dove za umrlog?
Prvo: Dižu se ruke ako se uči dova s mjesta koje je daleko od mezarluka, u kući ili džamiji ili slično.
Drugo: Ne dižu se ruke ukoliko prolazimo pored mezarluka, učeći:
‘Neka je Božiji mir i spas na vas, o vjernici i muslimani, stanovnici ovih kuća, mi ćemo vam se pridružiti, neka Allah oprosti nama i vama.’
Treće: Ne dižu se ruke neposredno posle dženaze, tražeći od Allaha da učvrsti umrlog prilikom ispitivanja u kaburu.
Četvrto: Mogu se dići ruke a i ne moraju prilikom posjete kabura ili mezarluka u bilo koje vrijeme. (većina uleme je na ovom stavu iako nije saglasna po ovom pitanju).
Tri su pravila što se tiče dizanja ruku prilikom učenja dove:
1. Stanja u kojima se prenosi da je Poslanik ﷺ dizao ruke prilikom učenja dove, poput: dove na Arefatu, dove pored prvog i drugog džemreta, dova za kišu, i dr.
2. Stanja u kojima se prenosi da Poslanik ﷺ nije dizao ruke prilikom učenja dove, poput: dove za vrijeme hutbe, ruke ne diže niti hatib niti ostali klanjači, (osim kad se uči dova za kišu), dova u namazu (osim kunut dove), dova posle farz namaza, i dr.
3. Stanja u kojima se ne prenosi da li je Poslanik ﷺ dizao ruke ili nije, tj, uopšteno učenje dove u bilo kojim situacijama ili bilo kojim razlozima, osnova kod učenja dove je dizanje ruku, jer dizanje ruku prilikom učenja dove je od razloga primanja dove.
Što se tiče učenja dove umrlima, osnova je da se ruke dižu ukoliko se uči dova daleko od kabura, jer to stanje spada pod broj tri, (uopštena dova).
Ukoliko se uči dova pored kabura gledamo da li se prenosi od Poslanika ﷺ da je dizao ruke ili ne (stanje jedan i dva):
– prilikom posjete mezarluka prenosi se da je Poslanik ﷺ dizao ruke prilikom učenja dove.
– posle dženaze ne prenosi se da je Poslanik ﷺ dizao ruke prilikom učenja dove.
– pri prolasku pored mezarluka ne prenosi se da je Poslanik ﷺ dizao ruke.
Ulema nije saglasna da li učenje dove pored kabura spada u uopšteno učenje dove (stanje broj tri), ili u posebno (stanje jedan i dva).
Međutim znamo da je postupak Poslanika ﷺ dokaz ispravnosti djela, zato je šerijatska obaveza slijediti Poslanika ﷺ i raditi onako kako je on radio, jer slijeđenje Poslanika ﷺ ogleda se u radu onako kako je on radio i u ostavljanju onoga što je on ostavio.
Napomena: Pogrešna je praksa kod većine naših muslimana da se Fatiha uči umrlima, od učenja Fatihe umrli nema nikakve koristi.
Fatiha glasi:
“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Milostivog, Samilosnog, Vladaru Dana sudnjeg. Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo. Uputi nas na Pravi put. Na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali.”
Da li u Fatihi ima makar jedna rečenica koja se tiče mrtvih?
Odgovor je da ne postoji niti jedna rečenica koja se tiče umrlih, niti s kojom se nešto moli za umrlog, pa prema tome umrli nema nikakve koristi od učenje Fatihe.
Rečenica: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Milostivog, Samilosnog, Vladaru Dana sudnjeg – Zahvala i slava Allahu.
Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo. – Potvrda da samo Allahu robujemo.
Uputi nas na Pravi put. – Dova za živog.
Na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali.- Dokaz da su muslimani na uputi a hrišćani i jevreji u zabludi.
S obzirom da se umrli u Fatihi ne spominje, umrli nema nikakve koristi od njenog učenja i zbog toga Fatihu ne treba ni učiti mrtvima.
A Allah najbolje zna.
mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil:
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Da li u ilahiji – U Medinu pošao bih – ima širka?
Bismillahir-rahmanir-rahim U osnovi ova ilahija je sporna, a posebno su sporne tri rečenice. Sporna je iz razloga što podstiče slušaoce da posjete kabur Poslanika s.a.v.s tj. odlazak u Medinu ne zbog mesdžida i vrijednosti namaza u toj džamiji, već zbog kabura Poslanika s.a.v.s. Ima više neispravnihviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
U osnovi ova ilahija je sporna, a posebno su sporne tri rečenice.
Sporna je iz razloga što podstiče slušaoce da posjete kabur Poslanika s.a.v.s tj. odlazak u Medinu ne zbog mesdžida i vrijednosti namaza u toj džamiji, već zbog kabura Poslanika s.a.v.s.
Ima više neispravnih hadisa koji govore da onaj ko posjeti kabur Poslanika s.a.v.s zaslužuje njegov šefa'at na Sudnjem danu, poput hadisa:
“Ko posjeti moj kabur obavezan mu je šefa'at”
i upravo ova ilahija podstiče na posjetu Medine zbog kabura Poslanika s.a.v.s.
U Visokom sam prije par godina prisustvovao hutbi pred odlazak na hadž, imam je čitavu hutbu posvetio vrijednosti posjete kabura Poslanika s.a.v.s citirajući neispravne hadise, a da skoro nijednom nije spomenuo vrijednost posjete džamije.
Ulema je dozvolila posjetu kabura Poslanika s.a.v.s ali u sklopu posjete njegove džamije, tj. da onaj koji živi van Medine, zanijeti posjetu Poslanikove džamije, i u sklopu te posjete obiđe kabur Poslanika, nazove selam njemu, Ebu Bekiru i Omeru.
Medina se posjećuje zbog njene vrijednosti i njenog berićeta, zbog Poslanikove s.a.v.s džamije i vrijednosti namaza u toj džamiji, a ne zbog kabura Poslanika s.a.v.s.
Poslanik s.a.v.s veli:
„Namaz u ovoj mojoj džamiji vrijedi koliko hiljadu namaza u drugoj džamiji, osim u mekkanskom haremu.“
Bilježi ga Buhari, br. 1190, i Muslim, br. 505
Odlazak u Medinu zbog kabura Poslanika s.a.v.s zabranjen je sjedećim hadisom.
Poslanik s.a.v.s kazao:
“Ne poduzima se putovanje osim ka tri mesdžida: El-Mesdžidul-Haramu, El-Mesdžidul-Aksau i ovom mom mesdžidu.” Bilježi ga Muslim, br. 511
Sporne rečenice u ilahiji:
1. Pružaš pomoć potrebnome.
2. Poslaniče ružo sreće, lijek si srcu ranjenome.
3. Tvoj šefa'at dobijemo (posjetom njegovog kabura).
Što se tiče prve rečenice, ona je nažalost jasan širk u rububijetu, a to je kufr.
Ova rečenica upućuje na ubjeđenje, tj. vjerovanje, a zatim i jezička potvrda da Poslanik iako je mrtav pruža pomoć kome je potrebno.
Da je Poslanik s.a.v.s živ, ne bi smo mogli ovako tumačiti, jer za bilo kojeg živog čovjeka može se reći da pomaže druge, tj. pruža pomoć potrebnome. Pošto je Poslanik s.a.v.s mrtav, on nema nikakvog udjela niti mogućnosti da djeluje na dunjaluku, a samim tim ni da pomaže druge, pa ko smatra da Poslanik s.a.v.s pomaže druge dok je on u kaburu, uzdigao je Poslanika na stepen koji mu ne pripada, to je stepen rububijeta, kao kada bi rekli da Poslanik s.a.v.s liječi, ili spušta kišu ili daje rizk, sve su ovo stepeni rububijeta, i to su djela koja su specifična samo za Raba, Gospodara svijetova, Allaha subhanehu ve teala.
Ko smatra da neko ima udjela u djelima koja su specifična samo za Allaha uzdigao je toga na stepen Allaha i uporedio ga sa Allahom, a to je jasan širk u rububijetu po kocenzusu muslimana.
Ukoliko bi neko još i pozivao Poslanika s.a.v.s da mu bilo šta pomogne, pored širka u rububijetu učinio bi i širk u uluhijetu (ibadetu), jer je traženje pomoći (od mrtvog) ustvari, upućivanje dove, dova je ibadet, pa ko upućuje dovu nekome mimo Allaha čini širk u ibadetu.
Što se tiče druge rečenice, lijek si srcu ranjenome, to je neispravno, to je jasan guluv-pretjerivanje, s tim što ovo pretjerivanje nekada može biti veliki a nekada mali širk. Ovde polazimo od osnove da se ima ubjeđenje da Allah liječi, te da je Poslanik s.a.v.s samo razlog liječenja srca, uprotivnom, ko smatra da Poslanik s.a.v.s liječi, učinio je veliki širk u rububijetu.
Allah nije učinio mrtvog Poslanika s.a.v.s lijekom muslimanima, niti lijek srcu, lijek srcu je učenje Kur'ana, zikr, činjenje dobrih dijela, itd.
Onaj ko smatra da je Allah učinio Poslanika s.a.v.s razlogom lijeka srca ili duše, kao što se smatra da je zapis razlog lijeka od uroka, np. učinio je širk u razlozima a to je mali širk, jer Allah nije učinio mrtvog Poslanika s.a.v.s lijekom za srca ljudi.
Međutim, ukoliko se ova rečenica ponavlja samo radi hvalospjeva (pohvala), bez spomenutog ubjeđenja, onda to nije širk, ali je opet zabranjeno, jer je to guluv-pretjerivanje koje može vremenom da odvede u širk.
Što se tiče treće rečenice, tvoj šefa'at dobijemo (posjetom njegovog kabura), takvo ubjeđenje je novotarija, jer ne postoji ispravan dokaz da se šefa'at postiže posjetom Poslanikovog s.a.v.s kabura.
Dakle, svi hadisi koji govore o tome da je posjeta Poslanikovog s.a.v.s kabura jedan od uzroka šefa'ata su neispravni.
Ovo su najpoznatiji hadisi koji se spominju
„Zagarantovan je šefa'at onome ko posjeti moj kabur.“
„Biće dozvoljeno moje zauzimanje onome ko posjeti moj kabur.“
„Onaj ko me posjeti, a nema druge potrebe osim toga, ima pravo na moj šefa'at.“
„Biću zagovornik ili svjedok onome ko me posjeti u Medini, nadajući se nagradi za to djelo.“
„Biću zagovornik ili svjedok onome ko posjeti mene ili moj kabur.“
Na osnovu kazanog, zaključujemo da posjeta Poslanikovog s.a.v.s kabura nije uzrok njegovog šefa'ata, jer ne postoje ispravni hadisi koji na to ukazuju. Na mnoštvo ovih hadisa ne treba se osvrtati, jer nijedan od njih nije ispravan, a Allah najbolje zna.
Uzroci koji nas dovode do šefa'ata su:
Tevhid, učenje Kur'ana, post, dova prilikom ezana, nastanjivanje u Medini, strpljivost na njenim nedaćama i smrt u njoj, donošenje salavata na Poslanika s.a.v.s, dženaza-namaz umrloj osobi koju klanja skupina muslimana, veliki broj sedždi.
Zaključak: Ova ilahija podstiče na posjetu Poslanikovog s.a.v.s kabura, pored toga što ima širka, nije dozvoljeno putovati u Medinu da bi se posjetio kabur Poslanika s.a.v.s (da to bude nijet posjete Medine), ono što je dozvoljeno je putovanje u Medinu da bi se posjetila Poslanikova s.a.v.s džamija, kako bi se u njoj klanjalo te zbog velike vrijednosti namaza u njoj i velike nagrade za taj namaz, i tek je tada dozvoljeno uzgred posjetiti kabur Poslanika s.a.v.s.
Dakle, nije dozvoljeno učiti ovu ilahiju, a Allah najbolje zna.
mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida
Vidi manjehttps://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Ko su ahmedije? Jesu li muslimani?
Bismillahir-rahmanir-rahim *Ahmedije nisu muslimani.* Ko su Ahmedije? Ahmedije ili Kadjanije su posebna nova vjera, imaju svog boga, posebnog poslanika, posebnu knjigu i poseban šerijat. Kako su nastale Ahmedije? Osnivač Ahmedija je Mirza Gulam Ahmed El-Kadjani, rođen je u Indiji u mjestu Kadjan, 12više
Bismillahir-rahmanir-rahim
*Ahmedije nisu muslimani.*
Ko su Ahmedije?
Ahmedije ili Kadjanije su posebna nova vjera, imaju svog boga, posebnog poslanika, posebnu knjigu i poseban šerijat.
Kako su nastale Ahmedije?
Osnivač Ahmedija je Mirza Gulam Ahmed El-Kadjani, rođen je u Indiji u mjestu Kadjan, 1265 hidžretske, odnosno 1835 godine. Na osnovu njega ova vjera nosi ime Ahmedije ili Kadjanije.
Mirza posle smrti Nurudina postaje emir (načelnik) u mjestu Kadjan, svoj put počinje kao muslimanski misionar, daija, pozivao je u obnovu Islama, zatim se proglašava mehdijom, zatim neko ko je sličan Isau alejhi selam, zatim ide dalje pa se proglašava da je Isa alejhi selam lično, zatim tvrdi da se lik Muhameda pojavio u njemu, te da je Bog poslao Muhameda drugi put u njegovom obliku kako bi obnovio vjeru i na kraju proglasio se novim poslanikom.
Zatim ide korak dalje pa je tvrdio da mu silazi objava, da Bog sa njim razgovara kao sa poslanicima, da je najodabraniji poslanik i da se njegova knjiga zove ‘jasna knjiga’.
Akida (vjerovanje) Ahmedija
1. Vjeruju da Allah posti i klanja, da spava i da griješi
2. Vjeruju da duša prelazi iz jednog tijela u drugo tijelo
3. Vjeruju da Muhamed nije poslednji poslanik te da se poslanici još uvijek pojavljuju
4. Vjeruju da je Mirza Gulam Ahmed El-Kadjani najbolji poslanik do sada, te da je melek Džibril silazio sa objavom Mirzi
5. Imaju svoju knjigu koja nije Kur'an, zove se ‘kitabu mubin’, tj. ‘jasna knjiga’.
6. Njihovi sljedbenici smatraju da je to nova vjera sa novim šerijatom, te da su drugovi (ashabi) Mirze poput ashaba Muhameda
7. Hadž obavljaju u mjestu Kadjan gdje je rođen i ukopan Mirza, posjeta kabura ulazi u obrede hadža
8. U njihovoj vjeri dozvoljava se alkohol, svinjsko medo i droga
9. Sve muslimane smatraju nevjernicima, kao i one od njih koji se ožene iz neke druge zajednice
10. Vjeruju da je bog englez jer se obraćo Mirzi na engleskom
Šta su drugi rekli o njima?
Pakistanska vlada proglasila ih je nevjernicima.
Rabita u Džiddi proglasila ih je nevjernicima.
Ulema ummeta (Egipta, Šama, Magriba, Indije, Pakistana), proglasila ih je nevjernicima.
Islamska zajednica u Bosni proglasila ih je nevjernicima.
Napomena:
Ahmedije su dosta aktivne u BiH, imaju svoju zajednicu, džemat i mesdžid, na njih je upozorila Islamska zajednica, ali i pored toga našli su plodno tlo za svoj dalalet među bošnjacima.
Molim Allaha subhanehu ve teala da sačuva naš narod od svake vrste dalaleta.
mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe “delil akida”
Vidi manjeNa koliko vrsta se dijeli vahj – objava?
Bismillahir-rahmanir-rahim Jeste, ispravno je. Mehmed Handžić je naveo samo dvije vrste, međutim ima više vrsta objave 'vahja', Es-Sujuti u djelu El-Itkan (1/90), navodi pet vrsta objave. 1. Istiniti snovi 2. Glas sličan glasu zvona 3. Ilham 4. Džibril u liku čovjeka 5. Direktan govor sa Allahom (miviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Jeste, ispravno je.
Mehmed Handžić je naveo samo dvije vrste, međutim ima više vrsta objave ‘vahja’, Es-Sujuti u djelu El-Itkan (1/90), navodi pet vrsta objave.
1. Istiniti snovi
2. Glas sličan glasu zvona
3. Ilham
4. Džibril u liku čovjeka
5. Direktan govor sa Allahom (mi'radž)
Što se tiče literature, nije preporučljivo čitati literatutu od uleme koja je maturidijska, ešarijska, sufijska, ili od uleme racionalista i orijentalista, pogotovu danas kada ima zaista dosta literature koja je prevedena od uleme ehli suneta vel džemata, ili knjige koje su pisali daije Ehli sunneta vel džemata.
To mogu čitati samo oni koji imaju dovoljno jake osnove ispravne akide da bi eventualno ukazali na greške i zablude u njihovim knjigama.
Spomenute skupine nisu na akidi Poslanika ﷺ.
U njihovim knjigama izmiješana je istina sa neistinom te su zbog toga pune grašaka.
Vrlo često njihov govor je oprečan Kur'anu i sunnetu, ili stavu ashaba i imama umeta.
Maturidije, ešarije i racionalisti, svoj govor grade uglavnom na ograničenom razumu, čak i u pitanjima gajba, pa čak i govor o Allahu grade na razumu, dok su ostale skupine još u većem dalaletu.
Čitajući njihove knjige može se prihvatiti neka šubha ili neki govor koji je neispravan ili koji je čak i kufr, poput govora da je Allah sa svojim bićem na svakom mjestu, pomiješan sa stvorenjima.
Zbog toga preče je ne čitati njihove knjige iz bilo koje oblasti one bile a pogotovu knjige iz akide.
Što se tiče Mehmeda Handžića, istina on je bio maturidija, međutim bio je od one uleme koja se borila protiv novotarija, i često je kritikovao one koji su nosioci i pozivači u te novotarije. Ovde prvenstveno mislim na novotarije u praktikovanju ibadeta.
Jedna od podjela novotarija je: novotarije u ubjeđenju (i'tikadije) i novotarije u praktikovanju ibadeta (amelije).
Strara maturidijska ulema (bosanska ili druga) iako su imali grešaka u ubjeđenju (akidi), bili su veliki kritičari i borci protiv novotarija u ibadetima koje su uglavnom dolazile od sufija, za razliku od današnje bosanske maturidijske uleme (islamska zajednica), koja ne samo da ne kritikuje ili se bori protiv novotarija, već poziva u novotarije i predvodi ih, a neki od njih bore se protiv sunneta i nosioca sunneta.
Zato se sa sigurnošću može reći da danas u Bosni (u islamskoj zajednici) ima vrlo malo maturidijske uleme, uglavnom su oni racionalisti, sufije ili orijentalisti.
Spomenut ću par govora Mehmeda Handžića koji dokazuje da je bio veliki borac protiv novotarija i raznih nemuslimanskih običaja koji su prisutni kod muslimana.
O raznim svetkovinama, manifestacijama i dovištima Mehmed Handžić veli: „Islam ne trpi da se u njega uvlači bilo šta iz druge vjere. Ne trpi da se obavljaju kakve svetkovine koje nisu islamskog porijekla.
Iz našeg džahilijjeta postoje među neznalicama i neukim neki tragovi, koji se moraju odbaciti i suzbiti, jer nam sasvim štete.
Oživljavanje uspomene na nemuslimanske svetkovine i učestvovanje u raznim nemuslimanskim vjerskim proslavama znači udaljavanje od pravog puta, a približavanje putu onih, na koje se je Allah rasrdio i zamrzio ih, i puta onih, koji su u očitu zabludu zapali. diskusije.”
Izabrana djela, 5/258-261.
Mehmed Handžić veli: „Tako je, naprimjer, neuki dio našeg bosanskohercegovačkog muslimanskog svijeta postavio u vezi sa nekim Ajvaz-dedom svetkovinu, koju nazivaju Ajvatovica, a sastoji se u tome da se u određeni dan svijet sakupi nedaleko od Prusca, posjeti kabur Ajvaz-dedin i kod neke stijene uče razne dove. To se je toliko kod seljaka uvriježilo da ga smatraju, kako to uobičavaju reći, ‘malim hadždžom’.“
Izabrana djela, 3/361.
O kaburovima i turbetima Mehmed Handžić veli: „Islam naređuje da se groblja čuvaju, da se čista drže, da se ne omalovažavaju i ne ponižavaju, ali i zabranjuje u njima svaki sjaj i rasipanje u to ime skupog novca, koji bi nam mnogo koristi mogao donijeti.
Koliko li mi novca potrošimo u velike nišane, zlatne natpise, kamene i željezne ograde, itd, a kakva korist od svega toga?!
Osim toga, uzvišeni Šerijat zabranjuje obavljanje namaza u groblju, ili uopće na grobu, prema grobu i u blizini groba. Alejhisselam je prokleo one koji nad grobovima zidaju džamije i zgrade za molitve.
‘Poslanik je prokleo žene koje posjećuju grobove i ljude koji nad grobovima grade bogomolje i postavljaju svjetiljke.’
Ono često bude uzrokom, da se isto vjerovanje u jednog jedinog Boga okalja raznim neislamskim natruhama. To je dovelo i glavnim uzrokom bilo da neki traže pomoć od mrtvih.
Zar mi ne vidimo među nama, kako mnogi, kad ih zadesi kakva velika nesreća, idu ‘na murad’ u razna turbeta i tamo namaz klanjaju. Naročito se ovo zapaža među neukim ženama. Na taj način se one kose o dvije islamske zabrane: jedna je ta što misle naći pomoći od mrtvih, a druga što je ženskima posjeta grobova uopće zabranjena.
Prema tome, svrha posjetioca kaburu ne smije biti da pomoć od mrtvih traži, makar oni i Bogu ugodni bili, niti da njima referira o svojim potrebama, niti da kod njihovih grobova klanja i ne znam kakve zavjete vrši, da bi ‘murad’ postigao.“
Izabrana djela, 3/357-360
O sufijama Mehmed Handžić veli: „Prva je dužnost i šejha i murida da slijedi šerijat i njemu se pokorava, a šerijat je ono što je Bog, dželle šanuhu, i Božiji Poslanik, alejhisselam, naredio ili zabranio.“
Izabrana djela, 2/193.
Istinu je kazao Mehmed Handžić kada je o sufijama rekao: „Često se dešava i to da se u nekim od tih tekija podriva i islamsko čisto vjerovanje, ruše se pravila koja je uzvišeni Šerijat postavio i uvlači se u vjeru ono što je uzvišenom islamu posve tuđe.“
Izabrana djela, 2/187.
Mehmed Handžić veli: „I radi te njihove usluge uživaju prihode od vakufa koji su namijenjeni da služe prosvjeti i vjeri muslimana. U nekim mjestima ima i toga da šejhovi u tekijama uopće ništa ne rade nego kao paraziti gule s tuđih leđa sebi hranu.“
Izabrana djela, 2/191.
O razumjevanju vjere Mehmed Handžić kaže: „Pojavile su se od njih nove generacija koje posjeduju neznanje i slabost razuma, pa tako među njima možemo vidjeti veliki broj onih koji na vjeru gledaju kao na skup adeta koji se, bez razmišljanja, nasljeđuju s koljena na koljeno, bez bilo kakvog istraživanja i ozbiljnog razumskog pristupanja.“
El-Dževherul-esna, 13.
Potvrđujući činjenicu da su muslimani Bosne na uvjerenju maturidijske škole, rahmetli Mehmed Handžić o maturidijskom pravcu kaže: „Za njegov pravac bi se moglo reći da je sredina između El-Ešarina pravca i mišljenja koje zastupaju mu'tezile.
Kako je u poslovanju pripadao hanefijskom pravcu, to se njegov pravac u vjerovanju i raširio među hanefijama i to istočno od Perzije i po Sjevernoj Indiji, a onda kasnije po Maloj Aziji i djelomično po Siriji, a zatim među balkanskim muslimanima. Mi muslimani Jugoslavije smo njegova pravca.“
Ilmul-Kelam, str. 7-8.
Zašto današnja ulema islamske zajednice ne slijedi svoju staru ulemu i ne upozorava i ne bori se protiv novotarija, već nažalost predvodi narod u svim novotarijama?
Molim Allaha subhanehu ve teala da nam popravi stanje.
mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe “delil akida”
Vidi manjeJe li dozvoljeno moliti Allaha na ovaj način?
Bismillahir-rahmanir-rahim Nije ispravna ova dova, ovo je tevessul putem dove. Tevessul, ili umiljavanje Allahu, je približavanje Njemu korištenjem načina koji vode do Njegovog zadovoljstva, a tevessul dovom znači da prilikom dove spomenemo nešto što će biti razlogom da se dova primi. Šejh Ibn Usejmviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Nije ispravna ova dova, ovo je tevessul putem dove.
Tevessul, ili umiljavanje Allahu, je približavanje Njemu korištenjem načina koji vode do Njegovog zadovoljstva, a tevessul dovom znači da prilikom dove spomenemo nešto što će biti razlogom da se dova primi.
Šejh Ibn Usejmin kaže: „Tevessul putem dove znači da onaj ko dovi u svojoj dovi spomene nešto što će biti razlogom da se dova usliša.“ Medžmu'ul-fetava ver-resail, 2/340. Pogledati: 5/280.
Ukoliko su spomenuti razlozi u dovi ispravni i šerijatski dozvoljeni, i tevessul je ispravan i šerijatski dozvoljen, i dova će biti primljena. U suprotnom niti je tevessul ispravan, niti će dova biti primljena.
Da bi nešto bilo uzrokom primanja dove, mora se imati dokaz koji potvrđuje ispravnost uzroka, a to je nemoguće spoznati bez šerijatskih dokaza, tj. dokaza iz Kur'ana i Sunneta.
Ova dova nije ispravna iz dva razloga:
1 U dovi je spomenut uzrok (razlog primanja dove, a to je Allahova ljubav prema Muhamedu), sa kojim onaj ko dovi nema nikakvu vezu i zbog toga je spominjanje takvog uzroka neispravno i zabranjeno.
Razlog te zabrane jeste neispravnost i ništavnost uzroka primanja dove, prvo: taj uzrok u šerijatu nije određen, niti potvrđen;
drugo: zato što onaj ko dovi nema veze sa tim uzrokom (razlogom da se dova primi) niti je uticao na njega, niti ga posjeduje, (onaj koji dovi nema nikakve veze sa tim što Allah voli Muhameda), za razliku od dobrih djela koja su njegova i putem imana i vjerovanja koji su njegovi.
Tevessul Allahovom ljubavlju prema Muhamedu je kao i tevessul položajem Muhameda kod Allaha, ili kao tevessul hakkom (pravom) stvorenja i njihovim hurmetom.
Ovaj vid tevessula nije prenesen od Poslanika ispravnim putem, niti je bio poznat kod ashaba, tabi'ina i učenjaka i prvaka ove vjere, i on je jedan od tri zabranjena tevesula.
Dova bi bila ispravna kada bi se reklo: ‘Gospodaru ja volim Muhameda, ili ja vjerujem u Muhameda, ili ja sam pokoran Muhamedu, podari mom bratu u Islamu brzo i potpuno ozdravljenje.’
Na ovaj način spomenuli smo razlog na kojeg direktno imamo uticaj, a to je vjerovanje u Poslanika, ljubav prema njemu, ili pokornost njemu, sve se ovo ubraja u djela koja onaj koji dovi posjeduje, zbog toga je ovakva dova ispravna i tevessul je ispravan.
2 U dovi se zaklinje Allah sa Njegovom ljubavlju prema Muhamedu, to je kao zaklinjanje Allaha sa položajem koji Muhamed ima kod Allaha, ili zaklinjanje Allaha direktno sa Muhamedom.
Ovo je zabranjeni vid zaklinjanja Allaha i zabranjeni vid tevessula.
Zaklinjanje Allaha (sa Njegovim stvorenjima) nije uzrok zbog kojeg se uslišava dova, pa zbog toga nije ispravno.
Ibn Tejmijje, govoreći o propisu tevessula putem zaklinjanja Allaha sa Njegovim stvorenjima, veli: „Poznato je da je traženje od Allaha putem stvorenja ili zaklinjanje Allaha sa Njegovim stvorenjima jedna od najvećih novotarija u islamu, i neispravnost ovog vida poznata je učenim ljudima, kao i običnim masama.“ Ka'ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 169.
Također veli: „Niko nije u stanju od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da prenese nešto što je validan dokaz kod islamskih učenjaka, a što ukazuje na dozvoljenost zaklinjanja Allaha vjerovjesnicima i dobrim robovima ili dozvoljenosti dove njihovim ličnostima.
Niko nije u stanju da pronađe argument koji ukazuje na zaklinjanje ili traženje putem ličnosti Poslanika ili putem ličnosti nekog drugog stvorenja.“ Ka'ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 165.
Govoreći o tevesulu s Poslanikom Ibn Tejmijje veli: „Ashabi su za vrijeme života Poslanika tevessul činili putem njegove dove i zagovaranja, a kada je umro, to nisu činili ni putem dove ni putem zagovaranja, a niti putem njegove ličnosti.
Ni od jednog učenjaka među prvim generacijama nije preneseno da je Allahu činio tevessul putem umrle osobe, a niti da ga je njome zaklinjao.
Ovako su govorili Ebu Hanife, Ebu Jusuf i drugi: ‘Nije dozvoljeno kazati: Molimo Te pravom vjerovjesnika!'“ El-Istigase, str. 243.
Napomena:
Tevessul putem dove se dijeli na: Validni (šerijatski) i zabranjeni (novotarski).
Ispravni tevessul se može podijeliti na više vrsta, a najpoznatija podjela je ona koja kaže da postoje tri vrste dozvoljenog tevessula:
1 Tevessul Allahovim imenima i svojstvima.
2 Tevessul putem dobrih djela.
3 Tevessul dovom dobrih ljudi.
Nedozvoljeni tevessul se isto može podijeliti u tri vrste:
1 Tevessul pravom (hakkom), svetošću (hurmetom) ili položajem (džahom) određene osobe kod Allaha.
2 Tevessul putem nečije ličnosti.
3 Tevessul zaklinjanjem Allaha Njegovim stvorenjima.
Napomena: Sve što je sumnjivo i u što nismo sigurni da je ispravno, bolje je ostaviti nego raditi, zbog opasnosti da ne bismo nešto izgovorili ili uradili a što je novotarija ili širk.
A Allah najbolje zna.
Mr Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe “Delil”
U kakvom su stanju na Ahiretu djeca muslimana koja umru kao maloljetna?
Bismillahir-rahmanir-rahim Prvo: Maloljetna djeca u islamu su ona djeca koja nisu šerijatski punoljetna, to su djeca koja ako ne izvršavaju šerijatske obaveze-farzove nemaju grijeha, i neće zbog toga biti kažnjeni. Na našim prostorima djeca postaju punoljetna obično u 13-tim i 14-tim godinama, rijetviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Prvo: Maloljetna djeca u islamu su ona djeca koja nisu šerijatski punoljetna, to su djeca koja ako ne izvršavaju šerijatske obaveze-farzove nemaju grijeha, i neće zbog toga biti kažnjeni.
Na našim prostorima djeca postaju punoljetna obično u 13-tim i 14-tim godinama, rijetko kad ranije ili kasnije.
Drugo: Maloljetnoj djeci klanja se dženaza kao i odraslim osobama.
Treće: U kaburu djeca će imati iskušenje, tj. ispituju se (iako postoji razilaženje), tj. postavljaju se tri poznata pitanja: Ko ti je Gospodar? Koja ti je vjera? Ko ti je poslanik?
Iako ništa ne znaju i ne razumiju, Allah će ih učiniti da znaju i da ispravno odgovore.
Ulema je ovo zaključila na osnovu predaje da je Ebu Hurejre na dženazi učio maloljetnom djetetu sledeću dovu: ‘Allahu zaštiti ga kaburskog azaba i kaburskog iskušenja’. El-Muvata’ br.536.
Zatim na osnovu propisanosti dženaze namaza i dženaze dove maloljetnom djetetu.
Na ovom stavu je Ibn Tejmije. Ebu Hasan Eš'ari kaže da je to stav većine uleme ehli suneta.
Četvrto: Što se tiče života u berzahu, sva djeca su u dženetu u društvu Ibrahima, alejhi selam, muslimanska i nemuslimanska.
Imam Buhari prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem prilikom mi'radža vidio Ibrahima alejhi selam i oko njega puno djece.
Poslanik sallallahu alejhi we sellem veli: ‘Krenuli smo dalje i tako stigli do jedne bašče, s gustim drvećem u kojoj je bilo raznih cvijetova, kad ono u sredini te bašče nekakav visok čovjek, skoro da mu nisam mogao vidjeti glavu zbog visine njegove koja je dopirala do nebesa, a okolo tog čovjeka mnoštvo djece. Ko je ovaj čovjek, ko su ova djeca, upitao sam (Džibrila). Ibrahim alejhi selam, (reče Džibril), a djeca oko njega su ona djeca koja su umrla bez grijeha, (neki muslimani su upitali zar i djeca idolopoklonika, Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem odgovori), i djeca idolopoklonika’. Buhari, 7047.
Peto: Na sudnjem danu maloljetna muslimanska djeca ući će u dženet, bez razilaženja među ulemom. Jer djeca u osnovi slijede svoje roditelje.
Na to upućuje i Kur'an i sunet i konsenzus uleme.
Uzvišeni Allah kaže: ‘Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti’. At-Tur, 21.
Ulema je komentarišući ovaj ajet rekla da će muslimanska maliljetna djeca biti sa svojim roditeljima u dženetu.
Imam Muslim prenosi hadis od Ebu Hurejre u kome stoji da će djeca muslimana čekati svoje roditelje ispred vrata dženeta, neće htjeti ući u dženet dok ne dođu njihovi roditelji, pa će svoje roditelje uhvatiti za krajeve odjeće i zajedno ući u dženet. Muslim, 2635.
Nevevi prenosi konsenzus uleme da će maloljetna muslimanska djeca biti u dženetu. Pogledati: Šerh Sahih Muslim (16/207).
Napomena: Djeca nemuslimana se smatraju da su od ehli fitre i da će na sudnjem danu imati ispit-iskušenje, pa ko položi ući će u dženet, a ko ne položi ući će u vatru.
Ovo je najispravnije mišljenje, a na osnovu hadisa kojeg bilježi Buhari da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem upitan za potomstvo idolopoklonika (djecu), pa je rekao: ‘Allah najbolje zna šta će ono raditi’. Buhari, 1384.
Tj. Allah najbolje zna šta bi oni radili da su bili živi, i oni koji će položiti ispit na sudnjem danu, znači da bi i na dunjaluku bili pokorni Allahu subhanehu ve teala.
A Allah najbolje zna.
Mr Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe “delil”
Nakon što završim zikr sam poslije farza mogu li zikriti i sa džematom?
Bismillahir-rahmanir-rahim Zikr se uči posle farz namaza, samostalno-pojedinačno, bez podizanja glasa, samo ovakav zikr je ispravan i samo se ovakav zikr prima. Zajednički zikr koji se uči posle suneta i kojeg predvodi mujezin sa povišenim glasom, nije ispravan, novotarija je, i takav zikr se ne priviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Zikr se uči posle farz namaza, samostalno-pojedinačno, bez podizanja glasa, samo ovakav zikr je ispravan i samo se ovakav zikr prima.
Zajednički zikr koji se uči posle suneta i kojeg predvodi mujezin sa povišenim glasom, nije ispravan, novotarija je, i takav zikr se ne prima.
Bolje je upotpunosti izostaviti zikr, nego učiti ga na poznati bosanski način.
Zikr je ibadet, svaki ibadet ima svoja pravila, ta pravila regulisao je šerijat, i niko nema pravo niti smije ta pravila mijenjati, jer se na takav način stavio u ulogu šerijata.
Kada bismo npr. jaciju namaz malo izmijenili, pa prvo učinili sedždu umjesto rukua, ili izostavili ruku’ ili jednu sedždu, namaz nam ne bi bio ispravan, i kao takav ne bi se prihvatio, potpuno isto to pravilo važi i za zikr, i jedno i drugo je ibadet, ibadeti su određeni šerijatom-objavom i ne smiju se mijenjati, u protivnom se ne prihvataju.
Dakle, zikr je ibadet, a ibadet je kabul (prihvatljiv) samo ako se podudara sa praksom Poslanika, jer načini obavljanja ibadeta su određeni Objavom, i niko nema pravo da mijenja načine obavljanja ibadeta po svome nahođenju, jer na takav način uvodi u vjeru ono što nije od nje.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“ Tj. odbija se i nije kabul.
Hadis bilježi Buhari, str. 373, Muslim, br. 18, str. 762.
U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“
Hadis bilježi Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, br. 17, str. 762.
Kada bi bilo dozvoljeno mijenjati ibadete, na šta bi islam ličio posle hiljadu, dvije ili više godina, sa različitim narodima, običajima, sigurno bi se islam u potpunosti izmijenio kao i druge vjere koje su doživjele potpuno druge forme i ubjeđenja.
Zajednički zikr koji je poznat kod nas, sadrži više novotarija a ne samo jednu:
Prvo: Praktikovanje zikra posle sunet namaza a ne posle farz namaza.
Drugo: Praktikovanje zikra zajednički a ne pojedinačno.
Treće: Podizanje glasa prilikom zikra.
Četvrto: Mujezinovo predvođenje drugih tokom zikra.
Peto: Dodavanje zikru određenih rečenica koje nisu od zikra.
Šesto: Učenje fatihe i odlomaka iz Kur'ana (ašere) kao sastavni dio zikra.
Sedmo: Imamovo učenje dove dok drugi aminaju sa podignutim rukama.
Dakle, oni koji uče zikr na bosanski način, ne samo da im zikr neće biti primljen, nego rade najmanje sedam novotarija.
Nije dozvoljeno predvoditi zikr niti ga zajednički učiti u bilo kojoj situaciji, a posebno zikr koji se uči posle namaza.
Ebul-Bahteri kazuje: „Neki je čovjek kazao Ibn Mesudu da određena skupina sjedi u džamiji nakon akšama. U njoj ima čovjek koji govori (predvodi zikr): ‘Donesite tekbir toliko i toliko, recite subhanallah toliko i toliko, zahvalite Allahu toliko i toliko.
Abdullah b. Mesud je kazao: ‘Kada ih opet vidiš da to čine, saopšti mi.’ Kada su opet sjeli, došao mu je neki čovjek i saopštio mu, te je Ibn Mesud došao i kazao: ‘Tako mi Allaha osim kojeg drugog istinskog boga nema, vi nepravedno činite novotariju ili ste učeniji od ashaba Muhammeda.’
Amr b. Utbe tada reče: ‘Mi samo molimo Allaha da nam oprosti.’, a on reče: ‘Imate Poslanikov put i njega se držite, jer ako se njega budete pridržavali, daleko ćete stići, a ako budete išli desno i lijevo, zaista, daleko ćete zalutati.“
Bilježi ga Ebu Nuajm, 4/380; Darimi, 1/286; Abdurrezzak, 3/222; Ibn Vedda, El-Bide’u, str. 35.
Ovo je potpuno identična situacija kao što se radi u Bosni poslije namaza, mujezin (naglas) predvodi zikr, a ostali ponavljaju za njim, zatim još na to dodaju i nove zikrove, pa još čine zikr poslije suneta, a ne poslije farza kako je radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Prenosi se od imama Ebu Hanife da je kazao: „Učenje tekbira naglas je novotarija u svojoj osnovi, jer se radi o zikru, a sunnet prilikom zikra jeste da se čini tiho, jer Uzvišeni veli: Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome. El-E'araf, 55.
A Allahov Poslanik veli: ‘Tiha dova je najbolja.’ Bilježi ga Ahmed, 3/77, br. 1477; Ebu Ja’ala, 2/81; Ibn Hibban, 3/91; Hejsemi, 10/81, i svi oni bilježe verziju: „Tihi zikr je najbolji.“
To je iz razloga što je takav zikr ponizniji i usklađeniji sa lijepim ophođenjem, i na takav način se udaljava od pretvaranja. Ovo pravilo ne smije se ostaviti, osim ako postoji drugi dokaz koji nešto posebno precizira.“ Beda'us-sana'i fi tertibiš-šera'i, 1/196.
Pojašnjavajući dodatne novotarije (bid'a idafijje), imam Šatibi veli: „Primjer tome je glasni i zajednički zikr koji je poznat među sufijama ovog vremena. Između tog i šerijatom propisanog zikra je velika razlika i udaljenost, oni su sušta suprotnost.“ El-I’tisam, 1/506.
Imam Zerkeši veli: „Sunnet je da se zikrovi uče tiho, osim kada se radi o telbijji.“ Islahul-mesadžid minel-bide'i vel-‘avaid, str. 111.
Dakle, zikr posle suneta u poznatoj formi je novotarija jer nije u skladu sa praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba. Od njih takav vid zikra nije prenesen, nego se prenosi negiranje ovakve forme zikra.
Nema sumnje da svako djelo koje nije usaglašeno sa praksom Poslanika i ashaba predstavlja novotariju i zabludu, jer da je bilo dobro, Poslanik bi ga praktikovao, a ashabi bi ga u tome slijedili i to bi do nas kao takvo bilo preneseno.
Imajući u vidu da nije preneseno, znači da ga oni nisu ni praktikovali, a ono što tada nije bilo od vjere, ne može biti ni danas.
Draga braćo i cijenjene sestre, šta nas to spiječava da obavljamo ibadete na propisan način, onako kako je Uzvišeni Allah naredio Poslaniku, Poslanik pojasnio i primjenio u praksi, a ashabi praktikovali i sledećim generacijama prenijeli.
Sigurno jedna od četiri stvari (ako ne i više njih): neznanje, oholost, slijeđenje strasti, slijeđenje običaja, nemojmo draga braćo i cijenjene sestre biti ni u jednoj ovoj skupini, jer ćemo na sudnjemdanu sigurno zažaliti zbog toga.
Radimo onako kako je radio Poslanik i sigurno na sudnjemdanu nećemo zažaliti zbog toga.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju. Ashabi upitaše: „A ko će odbiti?“ On reče: „Ko mi se pokori, ući će u Džennet, a onaj ko mi pokornost odbije, odbija ući u Džennet.“ Bilježi ga Buhari, br. 7280, str. 1342.
Napomena: Nažalost imamo ne mali broj muslimana koji znaju da je zikr na bosanski način novotarija, međutim ipak je rade smatrajući da je to mala nebitna novotarija.
Nema sumnje da je ovakvo razmišljanje pogrešno. Svaka novotarija, pa makar u očima naroda bila mala, u šerijatu je zabluda i stranputica.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi ka Vatri.“ Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 344. Izraz: a svaka zabluda vodi ka Vatri – nalazi se kod Nesaija, br. 1578, str. 260.
Učestvujući u zajedničkom zikru, odobravamo i pomažemo tu novotariju, kao i one koji naređuju da se to radi.
Gledajući sa matematičke strane vidimo da je ova novotarija izuzetno opasna i velika.
Musliman u svom vijeku treba da klanja oko 50 godina, godina ima 365 dana, svaki dan zikrimo 5 puta, rezultat je 91,250 zikrova, odnosno isto toliko novotarskih zikrova ukoliko zikrimo na bosanski način, a svaki taj zikr sadrži 7 novotarija.
Zar je ovo beznačajno.
Sa druge strane propustili smo 91,250 ispravnih sunetskih zikrova, a svaki zikr ima na stotine sevapa, jer ko jedanput kaže ‘subhanallah’, piše mu se 10 sevapa, a u svakom zikru imamo 33 puta subhanallah, 33 puta elhamdulillah, 33 puta Allahu ekber, pored ostalog zikra.
Zar će pametan musliman propustiti i zanemariti ovolike sevape.
Doći će čovjek na sudnji dan pa će mu zafaliti samo jedan sevap, i zbog nedostatka jednog sevapa ući će u vatru.
Zato sami prosudite da li je ispravan govor da je zikr na bosanski način mala i nebitna novotarija.
A Allah najbolje zna.
Mr Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG