Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
POHOD NA HADZET
Odgovor: Bismillahir-rahmanir-rahim Ova pojava 'Pohod na Hadžet', je novotarija, i to je najblaže što se može reći, i zbog toga nije ga dozvoljeno obilježavati na bilo koji način niti u njemu sudjelovati, i ovo je još jedan od primjera kako islamska zajednica odvodi muslimane u dalalet(zabludu), jerviše
Odgovor: Bismillahir-rahmanir-rahim
Ova pojava ‘Pohod na Hadžet’, je novotarija, i to je najblaže što se može reći, i zbog toga nije ga dozvoljeno obilježavati na bilo koji način niti u njemu sudjelovati, i ovo je još jedan od primjera kako islamska zajednica odvodi muslimane u dalalet(zabludu), jer ovo je jedan od razloga pojave velikog širka kod muslimana.
Pohod na Hadžet je strogo zabranjen, a zabrana se ogleda u sledećim stvarima.
Prvo: Pohod na Hadžet ima status praznika.
Drugo: Učenje Kur'ana i zajedničke dove na kaburovima je novotarija.
Treće: Slijeđenje i povođenje za hrišćanima.
Četvrto: Ovo je put i razlog činjenja velikog širka.
Prvo: Pohod na Hadžet, tj. spomen na žrtve rata i okupljanje ljudi na mjestima zločina, (a sutra će se graditi spomen-obilježje), zatim činjenje određenih ibadeta tom prilikom računa se svetkovinom i praznikom i ima njegov status, (jer se periodično ponavljaja, ili u isto vrijeme ili na istom mjestu, ili se održava zbog istog povoda), iako ovo okupljanje nije zbog veselja nego zbog tuge i žalosti, jer praznik je ono što se periodično ponavlja ili u određeno vrijeme ili na određenom mjestu, bez obzira radilo se o radosti ili žalosti.
U Lisanul-Arabu stoji: „Blagdan (praznik) je vrijeme u kojem se obilježava i prisjeća nešto što je lijepo ili žalosno.“ Lisanul-arab, 4/3159.
Praznici su stvar vjere, a vjera islam muslimanima je dozvolila proslavljanje samo dva praznika (to su dva bajrama), i svako proslavljanje novih praznika je uvođenje tih praznika u vjeru.
A uvođenje novih praznika u vjeru je uvođenje novih stvari u vjeru. Uvođenje novih stvari u vjeru je uvođenje novotarija, a novotarije u vjeri su strogo zabranjene i u islamu neprihvaćene, te se takve odbacuju, jer su dalalet (zabluda) i stranputica.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Najgore stvari u vjeri su novine, a svaka novina u vjeri je zabluda.“ Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 344.
U drugom hadisu Allahov Poslanik kaže: „Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“ Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, 17, str. 762.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se njegov kabur uzima za svetkovinu, i pored toga što je on najčasnije stvorenje i njegov kabur je najbolji kabur.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nemojte svoje kuće činiti kaburovima i nemojte moj kabur učiniti svetkovinom.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 2042, str. 353.
Pa ako je zabranjeno svetkovanje na njegovom kaburu, onda je zabrana kada su u pitanju drugi kaburovi još veća i preča.
Ne prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, okupljao ljude radi obilježavanja pogibije njegovih drugova na nekom mjestu i ispoljavanja žalosti tom prilikom, niti je podsticao na gradnju spomen obilježja.
To nije činio iako je imao u svome životu vrlo žalosnih i teških trenutaka, poput pogibije najboljih ashaba u bitci na Uhudu, gdje je ubijeno sedamdeset ashaba ili kada je mučki ubijeno sedamdeset učača (hafiza) Kur'ana kod bunara Meune. Enes veli: „Nikad nisam vidio da se Poslanik rastužio više nego tada.“ Bilježi ga Buhari, br. 1300, str. 226.
Imam Malik kaže: „Ono što tada (u vrijeme ashaba) nije bilo dio vjere, ni danas ne može biti dio nje.“ El-I’tisam, 1/65; 2/535.
Drugo: Učenje Kur'ana na kaburovima (mjesto gdje su ukopani muslimani imaju status kaburova bez obzira što se ne vide nišani) ili činjenje bilo kojeg ibadeta poput zajedničke dove je novotarija.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je svoj ummet šta se uči prilikom posjete kaburova i tom prilikom nije spominjao učenje Kur'ana, što ukazuje da to djelo nije propisano i da je novotarija.
Šejh Albani veli: „Učenje Kur'ana prilikom posjete mezarlucima nema osnove u Sunnetu, jer da je to djelo propisano, praktikovao bi ga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, i podučio bi tome njegove ashabe.
Nepropisanost tog djela potvrđuje i predaja da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ne činite svoje kuće grobovima (ne učeći i ne klanjajući u njima).” Bilježi ga Muslim, br. 212, str. 310.
Ovom predajom ukazuje se da mezarja nisu mjesta gdje se uči Kur'an, pa je stoga posebno podstakao na učenje Kur'ana u kućama i zabranio da se one učine poput kaburova na kojima se ne uči Kur'an.” Ahkamul-dženaiz ve bide'uha, str. 241-242.
Treće: Slijeđenje i povođenje za hrišćanima je zapravo oponašanje nevjernika i slijeđenje džahilijetskih običaja.
Poznato je da hrišćani imaju dosta svetkovina, te svetkovine uglavnom su vezane za kaburove njihovih velikana, pa pohod na Hadžet je upravo povođenje za njima jer je to njihov običaj (s obzirom da pohod nema osnove u islamu), a povođenje za drugim narodima strogo je zabranjeno.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 4031, str. 721. Ispravnim ga smatra i Albani u Irvaul-galilu, 5/109.
Mehmed Handžić veli: „Islam ne trpi da se u njega uvlači bilo šta iz druge vjere. Ne trpi da se obavljaju kakve svetkovine koje nisu islamskog porijekla.” Izabrana djela, 5/258-261.
Šta znači nošenje cvijeća na groblje, hoćemo li sutra početi vjence nositi, je li ovo poznato u islamu, ili smo to uzeli on nevjernika !?
A najgore je kada to rade učeni, doktori, hafizi, efendije.
Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sigurno će te slijediti puteve onih koji su bili prije vas: pedalj po pedalj, aršin po aršin. Pa čak ako bi oni ušli u gušterovu rupu, i vi ćete ući u nju!” „Allahov Poslaniče,“ – upitali smo – “misli li se na jevreje i kršćane?“ „A na koga bi drugog?“ – reče on. Bilježi ga Buhari, br. 3456, str. 628, i Muslim, br. 6, str. 1154.
Četvrto: Pohod na Hadžet može biti razlog upadanja u širk, jer postoji bojazan od obožavanja kaburova, izražavanja strahopoštovanja prema njima, i pouzdanja u njih.
Imajući u vidu da su ti ljudi ubijeni nedužni vrlo lahko se mogu proglasiti evlijama, pa će se onda određeni ibadeti činiti pored njih, poput namaza, tevesula, šefaata, pa će se od njih pomoć tražiti, kao što se to desilo sa nekim kaburovima u Bosni, a to je jasan širk.
Sjetimo se da je na potpuno isti način Nuhov narod otišao u širk, pa ih je Allah kaznio potopom.
Zaključak: Pohod na Hadžet je zabranjena stvar u islamu i oni koji su to uveli i koji ga praktikuju trebaju da to ostave i da se što prije pokaju.
Ovo su izmislili naši ljudi iz islamske zajednice koji sjede u foteljama i žive na račun drugih muslimana i umjesto da muslimanima objašnjavaju šta je pravi islam, oni izmišljaju raznorazne novotarije i manifestacije kako bi narod okupili i malo ih zabavili.
Oni koji odobravaju ovakve stvari kažu da na ovakav način uzimaju pouku da se drugi put ne bi desilo.
Međutim jedini ispravan način uzimanja pouke i sprječavanja sličnih dešavanja jeste povratak jedinoj ispravnoj i istinskoj vjeri, islamu, zatim praktikovanje šerijata kroz slijeđenje kur'ansko-hadiskih poruka, pa makar to bilo u okviru porodice, ili jedinke, zatim širenje i izučavanje ispravne akide, tj. vjerovanja.
A Allah najbolje zna.
Mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa wharsapp grupe delil akida
Zasto nije dozvoljeno govoriti sejjidina Muhammed u salavatima?
Bismillahir-rahmanir-rahim Salavat je zikr, a zikr je ibadet, osnovno pravilo za ibadete je da je ono određeno objavom i da se ništa ne smije dodavati ili oduzimati. Kada je Allah objavio ajet: 'Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdravviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Salavat je zikr, a zikr je ibadet, osnovno pravilo za ibadete je da je ono određeno objavom i da se ništa ne smije dodavati ili oduzimati.
Kada je Allah objavio ajet: ‘Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrave’. El-Ahzab, 56.
Ashabi su upitali Poslanika sallallahu alejhi we sellem: ‘Allahov Poslaniče, što se tiče donošenja selama na tebe to znamo, ali kako donositi salavat na tebe? Recite Gospodaru blagoslovi Muhameda i porodicu Muhamedovu kao što si blagoslovio porodicu Ibrahimovu, Ti si hvaljen i slavljen’. Buhari, 4797.
U hadisu se ne kaže sijjidina, pa prema tome nije dozvoljeno ništa dodati niti oduzeti od riječi Poslanika sallallahu alejhi we sellem, jer on ne govori po hiru svome već po objavi.
Ovo je pravilo u svim ibadetima, zikrovima, a posebno u zikrovima koji se koriste u namazima, ili drugim posebnim ibadetima.
Što se tiče običnog govora (koji nije ibadet), dozvoljeno je reći sejjidina Muhammed, i ako to nije bila praksa Ashaba, oni su govorili Allahov Poslanik i nisu koristili riječ sejjidina Muhammed, i ako je Muhamed sejjid.
Šejh Albani, rahimehullah, navodi i razlog zašto Ashabi nisu govorili sejjidina Muhammed, a nije im ni Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, govorio da kažu sejjidina Muhammed, navodeći hadis kojeg bilježi imam Ahmed u kojem se kaže: ‘Došao je neki čovjek kod Poslanika sallallahu alejhi we sellem, i rekao mu: ti si sejjid Kurejšija, pa je Poslanik sallallahu alejhi we sellem, rekao: ‘Allah je sejjid’. Ti si najbolji od nas, pa mu Poslanik sallallahu alejhi we sellem odgovori: ‘Neka niko ne izgovori riječ na osnovu koje ga šejtan može povući za sobom’. Ahmed, 16307.
Šejh Albani kaže riječ sejjid u potpunom značenju pripada samo Allahu, a s'obzirom da se širk djeli na širk u ubjeđenju i širk u riječima, Ashabi su izbjegavali da kažu sejjid za Poslanika sallallahu alejhi we sellem da bi izbjegli i najmanju mogućnost poređenja Poslanika sallallahu alejhi we sellem sa Allahom, te da na takav način učine širk u riječima.
A Allah najbolje zna.
Mr. Jakub Alagić
Vidi manjePridružite se whatapp grupi Delil
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Propis dozivanja nekog ko je odsutan ili mrtav
Bismillahir-rahmanir-rahim ياء النداء znači poziv o ti, o ti poslaniče. Pošto je Poslanik ﷺ, mrtav, s pravom se postavlja pitanje da li je dozvoljeno dozivati mrtvog čovjeka i šta to znači⁉ Ovaj poziv ima dva značenja: 1⃣: Poziv u značenju traženja pomoći, poput meded ja resulullah (pomoć od tebe trviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
ياء النداء
znači poziv o ti, o ti poslaniče. Pošto je Poslanik ﷺ, mrtav, s pravom se postavlja pitanje da li je dozvoljeno dozivati mrtvog čovjeka i šta to znači⁉
Ovaj poziv ima dva značenja:
1⃣: Poziv u značenju traženja pomoći, poput meded ja resulullah (pomoć od tebe tražimo o poslaniče), šefaat ja resulullah (učini šefaat za nas o poslaniče), ili bilo šta drugo što se traži od Poslanika ili od bilo kog drugog mrtvog čovjeka.
Propis ovog poziva je veliki širkr (nevjerstvo), jer se ovo smatra dovom, a pravilo je da ako se nešto traži (moli) od bilo koga, ono što nije u mogućnosti da uradi (bio on živ ili mrtav), odnosno traži se ono što je samo u domenu Allahove moći, ta dova se smatra velikim širkom, jer se taj od koga se nešto traži (mrtav čovjek) stavlja na položaj Allaha, odnosno od njega (mtrvog čovjeka) traži se ono što se traži samo od Allaha.
2⃣: Poziv u značenju da se odsutan ili mrtav čovjek spusti u poziciju prisutnog čovjeka pa da mu se nešto kaže, ali nije na stepenu dove pa da se od njega nešto traži, ovo je dozvoljeno i to samo u pjesništvu (nešidu).
Imam Buhari u svom Sahihu prenosi da je Fatima, radijallahu anha, u stilu pjesništva rekla Poslaniku ﷺ, kada je umro sledeće riječi:
‘Oče moj, ti se odazva Gospodaru, koji te pozva,
Oče moj, Firdevs Džennetski boravište je tvoje,
Oče moj, Džibrilu vijest o smrti tvojoj dostavljamo’.
?Buhari, br. 4462
Vidimo da je Fatima radijallahu anha pozivala mrtvog čovjeka (smatra se da je odsutan), njenog oca Poslanika ﷺ, ali u stilu pjesništva, a ne u obliku dove, i nije od njega ništa tražila, i zbog toga ovakav poziv se ne smatra širkom i dozvoljeno je u pjesništvu.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Pravila ponašanja prilikom učenja dove
Kao što dova ima svoje uslove primanja, tako ima i pravila prilikom (prije) učenja, koja ako se ispune, veće su mogućnosti da bude primljena. Tartuši veli: „Znaj, Allah te uputio, da dova ima svoje uslove i pravila koja, ako se ispune, dovode do njenog uslišаnja. ?Onaj ko ne ispuni neki od tih uslovviše
Kao što dova ima svoje uslove primanja, tako ima i pravila prilikom (prije) učenja, koja ako se ispune, veće su mogućnosti da bude primljena.
Tartuši veli: „Znaj, Allah te uputio, da dova ima svoje uslove i pravila koja, ako se ispune, dovode do njenog uslišаnja.
?Onaj ko ne ispuni neki od tih uslova, sumnjajući u to da će dovom ostvariti ono što traži, ili ne primijeni neko od pravila, zaslužuje troje: srdžbu, udaljenost, i neostvarenje cilja.“ Ed-Du'al-me'sur, str. 44.
?Neka od pravila prilikom učenja dove su:
1. Iznošenje pohvale Allahu i donošenje salavata na Poslanika prije same dove.
2. Priznanje grijeha i greške, što je veoma jasno iskazano u dovi koja se naziva sejjidul-istigfar.
3. Činjenje dobrog djela prije dove.
Abdullah b. Omer veli: „Kada budeš htio da doviš, prije toga udijeli sadaku, klanjaj namaz ili učini neko dobro djelo.“ En-Nevevi, El-Ezkar, str. 12.
?Dakle, u pravila ponašanja prilikom učenja dove ubraja se i dijeljenje sadake prije nje.
4. Ponavljanje dove više puta, zatim njeno učenje izražavajući potrebu za njom.
5. Upućivanje dove u stanju radosti, lagodnosti i izobilja.
Vrlina dobrog roba jeste da upućuje dovu i kada je u stanju lagodnosti, a i kada je u poteškoći, dok onaj koji nije dobar Allaha moli samo kada mu je teško, a poslije Ga zaboravi.
?Ovo je slučaj kod većine ljudi, osim kod onih koje je Allah sačuvao.
6. Korištenje misvaka.
Dova je ibadet koji se izgovara jezikom, pa je čišćenje usta prije dove lijepo djelo. Pogledati: Tuhfetuz-zakirin, str. 44.
7. Okretanje prema kibli.
Kibla je odabrani smjer prema kojem se treba okrenuti prilikom ibadeta.
?Također, ona je smjer prilikom dove i prilikom obavljanja namaza, o čemu svjedoči nekoliko hadisa.
U jednom od njih govori se da su Kurejšije bacali utrobu i druge neprijatnosti na leđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, i u njemu između ostalog stoji: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo se prema kibli i uputio dovu protiv nekih Kurejšija.“ Bilježi ga Buhari, br. 3743, i Muslim, br. 1794.
?U drugom hadisu, koji govori o namazu za kišu, Abdullah b. Zejd kaže: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je na musalu da klanja, pa kada je htio da uputi dovu, okrenuo se prema kibli i izvrnuo svoj ogrtač.“ Bilježi ga Buhari, br. 982, i Muslim, br. 894.
8. Taharet (da se bude pod abdestom ili gusulom).
♦Ovo je jedna od osobina kojom bi se trebao okititi onaj ko upućuje dovu Allahu.
Prenosi se od Ebu Musa'a: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je da mu se donese vode, abdestio se, a potom digao ruke i rekao: ‘Allahu, oprosti Ubejdu Ebu Amiru!’ – vidio sam (pritom) bjelinu njegovih pazuha – a onda je dodao: ‘Allahu, uzdigni ga na Sudnjem danu iznad mnogih Svojih stvorenja, ljudi!'“ Bilježi ga Buhari, br. 6383.
9. Dizanje ruku.
Ebu Musa el-Eš'ari veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je dovu podignutih ruku, a ja sam vidio bjelinu njegovih pazuha.“ Bilježi ga Muslim, br. 2498.
Ibn Omer veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao je ruke i kazao: ‘Allahu moj, ja se odričem onoga što je Halid uradio.'“ Bilježi ga Buhari, br. 4068.
Selman el-Farisi prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Vaš Gospodar je plemenit i stidi se da vrati ruke roba prazne kada Ga nešto zamoli.“ Bilježi ga Ebu Davud, br. 1488.
10. Velika želja da se dova primi.
Od Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Neka niko od vas ne govori: ‘Allahu moj, oprosti mi ako hoćeš, Allahu moj, smiluj mi se ako hoćeš!’ Nego neka bude odlučan u svojoj dovi, jer Allah radi šta hoće i niko ga ne može ni na šta prisiliti.“ Bilježi ga Muslim, br. 2679.?
Priredio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Koje akide je bio Imam Ebu Hanife?
Bismillahir-rahmanir-rahim ♦ Imam Ebu Hanife bio je ispravne akide, bio je na akidi selefa, a to je akida ehli suneta i džemata. Njegov menhadž je bio: Kur'an, sunet, govor ashaba i tek onda njegov idžtihad (stav). Što se tiče Allahovih imena i svojstava tu nema nikakve dileme, bio je na stavu selefviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
♦ Imam Ebu Hanife bio je ispravne akide, bio je na akidi selefa, a to je akida ehli suneta i džemata.
Njegov menhadž je bio: Kur'an, sunet, govor ashaba i tek onda njegov idžtihad (stav).
Što se tiče Allahovih imena i svojstava tu nema nikakve dileme, bio je na stavu selefa.
?Što se tiče imana, prvo je bio na stavu da djela nisu temelj imana (sastavni dio imana), već šart (uslov ispravnosti) imana, zbog toga ulema ehli suneta svrstala ga je u grupu murdžija i to murdžietul-fukaha (murdžie fakihi).
Dobili su ovakvo ime jer je određeni broj fakiha (fikska ulema), zastupala takvo mišljenje.
? Međutim postoji mišljenje da je odbacio stav da djela nisu sastavni dio imana, te da je prihvatio stav da su djela temelj imana i da je na tome umro.
I ovo je ispravno mišljenje po pitanju imama Ebu Hanife Allah mu se smilovao.
♦Kao dokaz tome je pradaja koju navodi Tahavi u djelu Šerhu akidetut-tahavijeh (st.351).
Tahavi prenosi raspravu između Ebu Hanife i Hamada ibn Zejda, pa mu je Hamad spomenuo hadis: ‘koji islam je najbolji’, (u hadisu se navodi da je iman najbolji islam, te da je džihad i hidžra od imana), pa je Hamad pitao Ebu Hanifu: ‘zar ne vidiš da ga je pitao (čovjek je pitao Poslanika) koji islam je najbolji, pa reče (Poslanik je odgovorio) iman, zatim je rekao (Poslanik) da je hidžra i džihad od imana.
Zatim je Ebu Hanifa zaćutao, njegovi učenici su ga pitali, zar mu nećeš odgovoriti, pa je Ebu Hanifa odgovorio, kako da mu odgovorim a govori mi hadis Poslanika’.
? Iz ovoga se jasno vidi da je Ebu Hanife prihvatio stav da su djela sastavni dio imana, a to je ujedno i stav selefa, kao i ehli suneta i džemata.
Ovu predaju mnogi prenose:
Fadlul-islam 209, El-iman bejnes-selef vel-mutekelimin 107, Zijadetul-iman ven-nuksanuhu 330, Et-temhid lema fil-muvata’ 9/247, i drugi.
♦Prema tome Ebu Hanifa je bio akide selefa i to je ispravno mišljenje.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Uzroci primanja dove
Neophodno je da prilikom dove srce bude prisutno, svjesno onoga što se izgovara i svjesno veličine Onoga ko se doziva i kome se dova upućuje. Poslanik ﷺ, veli: „Znajte da se Allah ne odaziva dovi upućenoj iz nemarnog srca.“ ?Bilježi ga Tirmizi, br. 3479 Nevevi kaže: „Cilj dove je prisustvo srca i njviše
Neophodno je da prilikom dove srce bude prisutno, svjesno onoga što se izgovara i svjesno veličine Onoga ko se doziva i kome se dova upućuje.
Poslanik ﷺ, veli:
„Znajte da se Allah ne odaziva dovi upućenoj iz nemarnog srca.“
?Bilježi ga Tirmizi, br. 3479
Nevevi kaže:
„Cilj dove je prisustvo srca i njegova svjesnost. Za to postoje nebrojeni dokazi, toliko jasni da se ne moraju dodatno pojašnjavati.“
?El-Ezkar, str. 391
Uzroci primanja dove mogu se pojasniti u sledećim tačkama:
1⃣. Iskrenost prilikom učenja dove
Ovo je najveći i najbitniji uzrok primanja dove kod Allaha.
Što je iskrenost jača, sve je veća mogućnost da Allah usliša dovu.
Uzvišeni Allah kaže:
Molite se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko.
?El-Mu'min, 14
Ibn Hadžer veli: „Uslišanje dove zavisi od iskrenosti i njome je uslovljeno.“
?Fethul-Bari, 11/95
2⃣. Jaka nada u iščekivanje rješenja i izlaza iz date situacije
Što je nada jača, izražavanje potrebe je veće. I sve što duša više iščekuje odgovor i nada mu se, sve je veća mogućnost da će on i doći.
Poslanik ﷺ, veli:
„Dovite Allahu, čvrsto vjerujući da će vam se odazvati.“
?Bilježi ga Tirmizi, br. 3479, i kaže da je hadis hasen
U hadisi-kudsiju Uzvišeni veli:
„Ja sam prema robu onakav kakvo mišljenje ima o Meni.“
?Buhari, br. 6970, i Muslim, br. 2675
Uvjerenje da će dova biti primljena i lijepo mišljenje o Allahu uzroci su primanja dove.
3⃣. Pokajanje i izvršavanje obaveza prema drugima
Uzvišeni Allah veli:
„Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.“
?Nuh, 10-12
Tj. napustite ono što radite i što prije Mu se pokajte, jer će On oprostiti onome ko Mu se pokaje, pa makar mu grijesi bili širk i nevjerstvo. Korištenje prilika na način da se upotrijebe vremena, stanja i mjesta, dovodi do veće mogućnosti da dova bude primljena.
4⃣. Dobročinstvo prema roditeljima
5⃣. Udaljavanje od razvrata i bluda
6⃣. Čuvanje povjerene stvari
Dokaz za ovo troje je kazivanje o mladićima koje je zarobila stijena. ?Bilježi ga Buhari, br. 3465, i Muslim, br. 2743.
7⃣. Naređivanje na dobro i odvraćanje od zla
Ovo je jedan od najvećih uzroka primanja dove, jer se ubraja među najvrednija dobra djela, a ostavljanje ovog djela može prouzrokovati odbijanje dove.
Huzejfe b. El-Jeman prenosi da je Poslanik ﷺ, kazao:
„Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobra djela i sprječavati loša, ili će Allah na vas spustiti kaznu, pa ćete ga moliti, a neće vam biti uslišeno.“
?Bilježi ga Tirmizi, br. 2169, i kaže da je hadis dobar.
8⃣. Dobro djelo
Ono je uzrok da se dova uzdigne i bude primljena.
Dova se ubraja u lijep govor, a lijep govor se uzdiže ka Allahu, ali je potrebno dobro djelo koje će ga uzdići.
Uzvišeni Allah veli:
Njemu se penju lijepe riječi, a dobro djelo ih uzdiže.
?Fatir, 10
Ibnul-Kajjim veli:
Dove i molbe su poput oružja. Ubojitost oružja zavisi od umijeća ratnika, a ne isključivo od oštrine.
Kada je oružje ispravno i bez mahana, kada je onaj ko ga koristi vješt i jak, a odbrana slaba, protivnik će, sigurno, pretrpjeti štetu. Kada izostane jedan od ovih elemenata, djelovanje se gubi.
Znači, ako je upućivač dove po sebi loš, ako se nije koncentrisao srcem i jezikom na dovu, ili postoji neka druga prepreka za uslišаnje, rezultat dove će izostati.“
?El-Dževabul-Kafi, str. 14.
Priredio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Smijemo li Dove Allahu s.w.t. upućivati i na Farz namazima kada smo na sedždi.
Bismillahir-rahmanir-rahim ?Dozvoljeno je učiti dove u namazu kada smo na sedždi bio to farz ili nafila (sunet) namaz. Dozvoljeno je učiti dove i između dvije sedžde, zatim prije predaje selama a posle tešehuda(učenja ettwhijjatu) i salavata. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Rob je najbviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
?Dozvoljeno je učiti dove u namazu kada smo na sedždi bio to farz ili nafila (sunet) namaz.
Dozvoljeno je učiti dove i između dvije sedžde, zatim prije predaje selama a posle tešehuda(učenja ettwhijjatu) i salavata.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Rob je najbliži Allahu kada je na sedždi i zato tada najviše dovu upućujte.“ Bilježi ga Muslim, br. 744.
♦ Što se tiče ruku'a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „ Na ruku'u veličajte Allaha, a na sedždi što više dovite.“ Bilježi ga Muslim, br. 738.
A što se tiče dove ona može biti vezana za ahiret, vjeru pa i za dunjaluk, znači bilo koje dunjalučke potrebe mogu se tražiti od Allaha subhanehu ve teala.
Ali veći je sevap da se uče dove iz suneta, tj. dove koje je učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
? Jedna od jako bitnih dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem učio je: ‘Ja mukallibel-kulubi sebbit kalbi ‘ala dinike. /O Ti koji srca ljudi okrećeš, učvrsti moje srce u pokornosti Tebi’. Bilježi ga Tirmizi, br. 2140, str. 483; Hakim, 1/706, koji kaže da je hadis ispravan po uslovima koje je postavio imam Muslim.
❗Napomena: Onaj ko ne zna Arapski jezik dozvoljeno mu je učiti dove i na bosanskom jeziku (iako ima uleme koja to ne dozvoljava), dok onaj koji zna arapski jezik nije mu dozvoljeno učiti dove u namazu na nekom drugom jeziku.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Dove koje upućujemo Allahu s.w.t. mimo sedžde smijemo li tiho izgovarati ili je bolje u sebi doviti u takvim situacijama?
Bismillahir-rahmanir-rahim ? Dova se izgovara i moraju se usne i jezik pomjerati, i to je uslov za ispravnost dove, izgovaranje dove bez pomjeranja usana (znači srcem i razumom) ne smatra se dovom već zikrom. A što se tiče jačine zvuka dovoljno je da čujemo sami sebe, pa čak i ako ne čujemo sami sebviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
? Dova se izgovara i moraju se usne i jezik pomjerati, i to je uslov za ispravnost dove, izgovaranje dove bez pomjeranja usana (znači srcem i razumom) ne smatra se dovom već zikrom.
A što se tiče jačine zvuka dovoljno je da čujemo sami sebe, pa čak i ako ne čujemo sami sebe, dovoljno je da pomjeramo usne i jezik.
Bolje je da to izgovaranje bude tiho nego da se podiže veći ton.
Uzvešeni Allah kaže: “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.” El-E'araf, 55.
? Dio ajeta ‘u sebi’ ne znači ne izgovarati dovu nego je sasvim tiho izgovarati.
Uzvečeni Allah kaže: “Kad je Zekerijja Gospodara svoga tiho zovnuo.” Merjem, 3.
♦ Zaključak: Dova se može učiti, izgovarati i tiho i u sebi (sasvim tiho), ali se mora izgovarati, usne i jezik pomjerati.
Tiho izgovaranje dove bolje je i vrijednije nego glasno izgovaranje sa povećanim tonom, Ibn Tejmije, rahimehullah, navodi deset razloga zašto je dovu bolje izgovarati tiho nego glasno, a jedan od njih je i skrušenost u dovi.
? Zaista je bitno da se što više uče dove, jer dova je ibadet, i za svaku izgovorenu dovu imat će se koristi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza, a da mu Allah neće podariti jednu od tri stvari:
ili će mu odmah uslišati dovu,
ili će mu je ostaviti za Budući svijet,
ili će od njega otkloniti zlo shodno dovi koju je uputio.”
Bilježi ga Ahmed, 17/213, br. 11133.
U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Sudbinu ne može spriječiti (promijeniti) ništa drugo osim dove, dok život ne može produljiti ništa osim dobročinstva.“ Bilježi ga Tirmizi, br. 2139, str. 483,
?Ibnul-Kajjim, rahimehullah, je govoreći o položaju dove i njenom uticaju na sprječavanje nevolja kaže: „Dova je jedan od glavnih uzročnika za otklanjanje nevolja i ostvarivanje ciljeva.“ El-Dževabul-Kafi, str. 23.
Također je kazao: „Dova je jedan od najkorisnijih lijekova i zaštitnika od nevolja. Njome se nevolje sprječavaju i liječe, ili se, pak, ublažavaju, ako se dese. Dova je vjernikovo oružje.“ El-Dževabul-Kafi, str. 25.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Da li će sav Muhammedov s.a.v.s. ummet u Džennet?
Bismillahir-rahmanir-rahim ?Ko god je umro sa imanom (tevhidom) od Muhamedovog umeta zadnja stanica je dženet, dok oni koji su umrli u nevjerstvu biće stalni stanovnici džehenema. Ko god je umro sa imanom na kraju će biti stanovnik dženeta, međutim neki od njegovog umeta ući će u vatru, džehenem, zbviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
?Ko god je umro sa imanom (tevhidom) od Muhamedovog umeta zadnja stanica je dženet, dok oni koji su umrli u nevjerstvu biće stalni stanovnici džehenema.
Ko god je umro sa imanom na kraju će biti stanovnik dženeta, međutim neki od njegovog umeta ući će u vatru, džehenem, zbog grijeha koje im Allah nije oprostio.
U vatri će biti shodno težini njihovih grijeha, neko će duže vrijeme boraviti a neko kraće, neko će imati žešću kaznu (vatru) a neko blažu, shodno težini grijeha.
?Kada odsluže za svoje grijehe tada će ih Allah uvesti u dženet, ali uslov je da su umrli sa imanom, odnosno sa tevhidom.
Uzvišeni Allah kaže: ‘Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim (da Mu se širk čini), a oprostiće manje grijehe od toga, kome On hoće’. An-Nisa, 48.
Buharija prenosi hadis o šefa'atu gdje Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Potom će oni doći meni, pa ću ja reći: ‘Ja sam za to (ovlašten)!’ Onda ću zatražiti dopuštenje kod svoga Gospodara, pa će mi ono biti dato, i On će me nadahnuti pohvalama kojima ću Mu, iako ih sada ne znam, zahvaljivati.
Iskazaću Mu te pohvale i pasti Mu na sedždu, pa će mi biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ ‘Gospodaru,’ – reći ću ja – ‘moj ummet, moj ummet!’
Tada će mi biti rečeno: ‘Idi i iz Vatre izvedi one koji u svojim srcima imaju imana makar koliko jedno zrno ječma!’, pa ću ja otići i uraditi tako.
Onda ću se ponovo vratiti, iskazujući Mu pohvale, i pasti Mu na sedždu, pa će mi opet biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ ‘Gospodaru,’ – reći ću ja – ‘moj ummet, moj ummet!’
Tada će mi biti rečeno: ‘Idi i iz Vatre izvedi one koji u svojim srcima imaju imana makar koliko jedan trun (ili zrno gomšice)!’, pa ću ja otići i uraditi tako.
Vratiću se i po treći put, iskazujući Mu pohvale, i pasti Mu na sedždu, pa će mi opet biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ ‘Gospodaru,’ – reći ću ja – ‘moj ummet, moj ummet!’
Tada će mi biti rečeno: ‘Idi i iz Vatre izvedi one koji u svojim srcima imaju imana manje i od jednog zrna gorušice.’, pa ću ja otići i uraditi tako. ”
Bilježi ga Buhari, br. 7510, i Muslim, br. 193.
♦ Znači svi koji su umrli sa tevhidom (imanom) na kraju će završiti u dženetu, pa makar i ušli u vatru neko vrijeme.
To je akida selefa i ehli suneta i džemata.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Da li je čovjek polu-natprirodno biće?
Bismillahir-rahmanir-rahim ⛔Napomena: Više puta smo upozoravali da se ne postavljaju pitanja gdje se traži propis određene osobe, takav odgovor se ne može dobiti, propis osobe obrađuje se u fikhu, dok se u akidi obrađuje propis učinjenog djela. Zato će odgovor sadržati samo propis spomenutog vjerovaviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
⛔Napomena: Više puta smo upozoravali da se ne postavljaju pitanja gdje se traži propis određene osobe, takav odgovor se ne može dobiti, propis osobe obrađuje se u fikhu, dok se u akidi obrađuje propis učinjenog djela.
Zato će odgovor sadržati samo propis spomenutog vjerovanja.
Vjerovanje da u insanu ima nešto božansko je nevjerstvo, kufr i to nije vjerovanje muslimana.
Takvo vjerovanje ne prihvata zdrav nepomućen razum, to je van svake pameti.
Čovjek je sastavljen od tijela i duše.
Tijelo je potpuno materijalne prirode na koje utiču materijalistički zakoni, zato se posle smrti raspada i uništava.
?Definicija duše:
Kaže Ibn Kajim:
“Duša je nevidljivo blistavo, sjajno tijelo (nevidljivo poput vazduha), nije poput poznatog tijela koje je materijalne prirode, to je živo tijelo koje se kreće kroz dijelove tijela poput vode kroz biljku.”
?Er-Ruh, 58
?Duša je stvorena kao i sva ostala stvorenja, nije dio Allahovog bića, niti u sebi ima bilo šta od Allaha, ovo je neophodno poznata činjenica u islamu i ovo je stav svih muslimana.
Ibn Ebi El-I'z El-Hanefi kaže:
Svi Poslanici složni su da je duša stvorena, ovo je neophodno poznata i obavezna činjenica u islamu, na ovome su bili ashabi, tabiini… Ehli sunnet i džemat su složni da je duša stvorena, a konsenzus prenosi El-Mervezi, ibn Kutejbe i drugi.
?Šerhul-akidetit-tahavijeh (2/596)
?Dokaz da je duša stvorena:
Allah Uzvišeni kaže:
Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim. Ez-Zumer, 62
U riječ “svega” ulazi i duša, a ako je duša stvorena, onda ne može u sebi imati ni najmanje komponente božanstva, tj. ni najmanjeg djelića božanstva.
U drugom ajetu Allah Uzvišeni kaže:
I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova iz njihovih kičmi izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: Zar Ja nisam Gospodar vaš, oni su odgovorili: Jesi, mi svjedočimo, i zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nismo ništa znali.
El-A'raf, 172
Ako su posvjedočili da im ja Allah Gospodar znači da su oni stvoreni.
Zamislite ljude koji obožavaju kipove, džinne, krave, znači li to da i dio božanstva (koji je u čovjeku) obožava kravu, koja to pamet može prihvatiti⁉
Allah je stvorio čovjeka a čovjek je tijelo i duša, kažnjavanje u kaburu i u Džehennemu biva kažnjavanje tijela i duše, pa kako će se dio božanstva kažnjavati ili u kaburu ili u Džehennemu.⁉
Sujuti kaže:
Duše Poslanika nalaze se u Džennetu – uživaju, jedu i piju. Duše šehida nalaze se u zelenoj ptici u Džennetu – uživaju, jedu i piju. Duše mu'mina nalaze se u Džennetu – ne jedu i ne piju. Duše muslimana grešnika nalaze se između nebesa i Zemlje u vazduhu. Duše nevjernika nalaze se ispod sedme Zemlje – imaju veze sa tijelom i kažnavaju se.
?Bešril-keib, str. 364
?Neke duše jedu i piju a neke se kažnjavaju, zar se može zamisliti da dio božanstva jede, pije i kažnjava se⁉
Znači, duša je stvorena, a ako je stvorena ne može u sebi imati ništa od Allaha, niti Njegovog bića niti osobine niti bilo šta, i to je akida-vjerovanje muslimana.
Allah je stvorio dušu ali o njoj malo znamo, njenu kakvoću i stvarnost ne znamo, kao što znamo kakvoću tijela ili nekih drugi stvorenja.
Allah Uzvišeni kaže:
Pitaju te o duši, reci: to je Allahova odredba, a vama je dato samo malo znanja.
El-Isra, 85
Znači stvarnost duše nam nije poznata kao što znamo stvarnost materijalnih stvari.
❓Ko ima pogrešno mišljenje po pitanju duše?
1⃣. Filozofi
Oni smatraju da duša nije stvorena, već da je oduvjek postojala, ali nije ni dio Allaha.
2⃣. Pojedine ekstremne sufije
Oni kažu duša je dio Allahovog bića, i da je čovjek sastavljen od ‘lahuta’ duše, i ‘nasuta’ tjela, pola je rob-čovjek a pola je rab-Allah.
Ovakvo mišljenje pojedine sufije uzele su od hrišćana koji kažu za Isa'a, alejhi selam, da je sastavljen od dvije polovine, jedna polovina ljudske prirode a druga božanske prirode. Zato kažu da je Isa božiji sin. Međutim hrišćani to kažu samo za Isa'a, alejhi selam, dok sufije to kažu za sve ljude, tako da su sufije otišle u još veću zabludu i dalalet.
Neke sufije otišle su još dalje pa vjeruju u akidu vahdetil-vudžud, a to je da se Allah nalazi u svakom biću.
Govor ovih je ništavan i kontradiktoran, ne izlazi van značenja panteizma, hulula (utjelovljenja) i ittihada (sjedinjenja).
Nema sumnje da su ove riječi nevjerstvo i zabluda, čak veće od nevjerstva i zablude jevreja i kršćana.
Allah naziva nevjernicima one koji tvrde da je Bog jedan od trojice, (da se u Isau nalazi nešto od božanstva), pa kakav je tek status onoga ko kaže da se u svakom čovjeku nalazi božanstvo⁉
Uzvišeni Allah kaže:
Nevjernici su oni koji govore: „Allah je jedan od trojice!“ A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.
El-Maide, 73
Neka je Uzvišen Allah i daleko od onoga čime Ga opisuju!
?Korijeni ovakve akide
▪Uticaj hrišćana
▪Pogrešno tumačenje pojedinih ajeta
Hrišćani vjeruju da se dio božanstva nalazi u Isau, alejhi selam, a sufije su nadogradili to vjerovanje pa kažu da se u svim ljudima nalazi nešto božansko.
A što se tiče ajeta, sufije smatraju da se u nama nalazi nešto božansko na osnovu spomenutog ajeta (El-Isra, 85) i na osnovu ajeta u kome Allah kaže:
Mi smo udahnuli u nju život.
Et-Tahrim, 12
… i ajeta:
Kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite.
El-Hidžr, 29
Međutim pogrešno su razumili ajete.
Ajet: Pitaju te o duši, reci: to je Allahova odredba, a vama je dato samo malo znanja , znači:
Znanje o duši je kod Allaha a vi znate samo malo o njoj.
?Tefsir Begavi
Ajet: Mi smo udahnuli u nju život , znači:
Allah je poslao Džibrila u obliku čovjeka, Allah mu je naredio da puhne u otvor na njenoj košulji, njegov izdah se spustio do njenog stidnog mjesta i tako je postala noseća i zanijela Isaa alejhi selam.
?Tefsir Ibn Kesir
Ajet: Kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite. ,znači:
Kada upotpunim njegovo stvaranje, i tjela i duše, pa ga oživim, učinite mu sedždu, (sedžda pozdrava a ne sedžda ibadeta).
?Tefsir Begavi
Ima sufija koji na osnovu ovog ajeta svaku drugu sedždu (u rekatu) čine Ademu, dok je neki čine Poslaniku, jer je bolji od Adema.
?Zato je jako bitno da se slijedi selef i u akidi i u razumjevanju Kur'ana, jer tada se sigurno ne bi pojavile devijacije u vjerovanju poput vjerovanja da u čovjeku ima nešto od Allahovog bića.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”